Rezultati su predstavljeni 24. travnja na javnom događanju u Novinarskom domu u Zagrebu, koje su organizirali Savez udruga Klubtura, Mreža društveno-kulturnih centara i Operacija grad – na istom mjestu gdje su nešto više od tri godine ranije organizirali i jedinu javnu raspravu o prijedlogu Zakona prije njegova usvajanja. Zaključke i preporuke analize predstavili su Sven Janovski, Jelena Androić i Andrea Stanić, članovi_ce šireg autorskog tima koji, uz njih, čine i Anka Kekez Koštro, Kristina Tešija, Petra Marčinko i Domagoj Šavor. 

Jedan od glavnih zaključaka izvještaja odnosio se na pravne i administrativne prepreke koje otežavaju sustavnu provedbu članka 14, primjerice izostanak uredbi koje bi precizno definirale postupke i kriterije za dodjelu prostora organizacijama civilnog društva i akterima u kulturi. Uz to, ozbiljne izazove predstavljaju i nepotpune evidencije državne i lokalne imovine, neriješeni imovinsko-pravni odnosi te nepostojanje ažuriranih registara dostupnih prostora.

Autori_ce istraživanja također upozoravaju na slabosti međuresorne komunikacije – kako na razini gradskih uprava, gdje često izostaje koordinacija između odjela za kulturu i odjela za imovinu, tako i na nacionalnoj razini, gdje još nema jasne povezanosti između kulturnih politika i upravljanja državnom imovinom. 

Iako su neki gradovi, poput Zagreba i Rijeke, donijeli odluke o kriterijima i postupcima za dodjelu prostora te raspisali natječaje, praksa pokazuje da su novi mehanizmi često nedovoljno prilagođeni različitim vrstama prostora i specifičnim potrebama aktera u nezavisnoj kulturi. Istovremeno, prostorni fond koji je zaista dostupan za kulturno djelovanje ostaje ograničen, često neadekvatan, a natječajni uvjeti nerijetko postavljaju prepreke novim akterima i manjim organizacijama koje tek nastaju.

Kako te poteškoće izgledaju u praksi, pokazala su i iskustva sudionica i sudionika foruma, većinom aktera nezavisne kulturne scene, koji su iz vlastitih iskustava govorili o problemima s traženjem i korištenjem prostora za rad u Zagrebu. Pred ozbiljnim brojem okupljenih predstavnika medija i druge zainteresirane javnosti pričalo se kako o problemima s postojećim prostornim kapacitetima za kulturno-umjetničku produkciju, tako i o izazovima koje novi zakon i prateći natječaji donose. 

Posebno je istaknuto da, iako je Grad Zagreb 2023. godine donio Odluku o davanju u zakup gradskih prostora udrugama te fizičkim osobama koje djeluju u području kulture, natječaj za dodjelu prostora organizacijama koje djeluju u ovom polju još uvijek nije proveden. Dosad je raspisan tek jedan natječaj, onaj za davanje u zakup gradskih prostora fizičkim osobama koje djeluju u području kulture, što dodatno otežava položaj brojnih udruga koje su bez adekvatnog prostora za rad. 

O posljedicama takve situacije, ali i o problemima koji proizlaze iz neadekvatne komunikacije s nadležnim gradskim uredom, govorio je Nikola Mijatović iz Cirkorame. Istaknuo je kako je Cirkorama do zagrebačkog potresa koristila gradski prostor, no da ga je, unatoč njegovoj neupotrebljivosti nakon oštećenja, nastavila plaćati još devet mjeseci. Djelomično rješenje pronašli su kroz suradnju s Pogonom, gdje su dobili mogućnost korištenja cirkuskog šatora postavljenog u dvorištu centra. 

Pogon su brojni sudionici foruma naveli kao pozitivan primjer transparentnog upravljanja javnim prostorima, no takve su prakse u Zagrebu prije iznimka nego pravilo. Zbog općeg nedostatka adekvatnih prostora, raspoloživi termini za programe, probe, radionice i druge oblike korištenja izrazito su ograničeni. Kako je slikovito primijetila jedna od sudionica foruma, na slobodan termin čeka se kao na magnetsku rezonancu.

Drugi važan prostorni resurs za nezavisnu kulturnu scenu u Zagrebu je Medika, koja pati od niza problema, poput nedostatka grijanja i slabih tehničkih uvjeta. No unatoč tome se koristi i kao atelje, i kao glazbeni studio u kojem vježba čitav niz bendova, ističe Sanja Burlović, koordinatorica AKC Attack, koja opisuje kako korisnici u zimskim mjesecima ujutro sami lože vatru kako bi u prostoru uopće mogli raditi. Izostanak minimalnih tehničkih uvjeta jedan je od razloga zbog kojeg udruga još od 2011. nema ugovor o korištenja prostora, a na tu situaciju ne može utjecati jer je Grad Zagreb, kao vlasnik Medike, jedini odgovoran za održavanje zgrade.

Premda je slučaj Medike jedan od drastičnijih primjera, on ukazuje na strukturne probleme u upravljanju gradskim prostorima i potrebu za sustavnijim i održivijim pristupom njihovom korištenju. Na tu je dimenziju ukazala i Sonja Leboš iz Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), istaknuvši kako komercijalni najam nije uvijek ekonomski opravdan, kao i da se treba okrenuti pravu korištenja koje onda uključuje i brigu o prostoru, čime bi se neaktivni gradski prostori spasili od sporog propadanja. 

U tom kontekstu više puta je spomenut prostor nekadašnje Gradske klaonice u Heinzelovoj, a nedavno je predstavljena i nova inicijativa koja zagovara njegovu adekvatnu aktivaciju, s fokusom na potrebe nezavisne kulturne scene za radnim prostorima. Iako se grad već čitavo desetljeće bavi pitanjem budućnosti ovog kompleksa, sudionici su istaknuli kako je moguće usvojiti hibridni model kojim bi se, tijekom procesa pronalaska dugoročnog rješenja obnove, prostor privremeno stavio u funkciju i tako ublažio postojeće deficite.

Još jedan lajtmotiv cjelokupnog susreta bio je i frustracija sustavnim nerazumijevanjem specifičnosti situacije u kojoj se nezavisna kulturno-umjetnička scena nalazi. To se jednim dijelom očituje time što se novim natječajnim kriterijima za dodjelu prostora pretpostavlja ili potiče da se u njima održavaju javni događaji, ignorirajući potrebu za prostorima koji bi bili isključivo radni, pripremni ili skladišni, bilo za izvedbenu, likovnu ili primijenjenu umjetnost.

Sceni kronično nedostaje prostora za produkciju i radioničkih prostora, a svoje izazove u njihovu pronalasku opisale su i predstavnice strukovnih organizacija HDD-a i SPID-a. Pohvalna praksa su trajne rezidencije ili regularni termini koje su umjetničkim skupinama počeli pružati neki od zagrebačkih kulturnih centara o kojima je govorila Dunja Vuković iz teatra za djecu i mlade Poco Loco.

S druge strane, o stanju dijela gradskog prostornog fonda koji završi u natječajima za dodjele prostora na forumu je, ali i na ovom portalu, posvjedočila i samostalna likovna umjetnica Sara Salamon. Hladni i derutni stanovi u potkrovljima starih zgrada uskog, ponekad opasnog stubišta i bez lifta otežavaju i običnu slikarsku praksu, a kamoli izradu, montažu i prijenos instalacija karakterističnih za suvremena umjetnička kretanja. 

Na dio prostornih potreba nezavisne scene u budućnosti bi trebali odgovoriti novi prostori kojima će upravljati gradska ustanova Novi prostori kulture. Hrvoje Laurenta, ravnatelj ustanove, predstavio je aktualne projekte, među kojima su budući Društveno kulturni centar Paromlin – gdje će pet posto prostora biti pod upravom NPK – zatim Interkulturni društveni centar na Trnju te prostori bivšeg kina Kalnik i tvornice Pluto koji će biti otvoreni za nezavisne aktere u kulturi.

Kao potencijal istaknuti su i prostori mjesnih odbora – iako ti prostori sami po sebi nisu bez izazova, neki od njih mogli bi poslužiti za privremene ili povremene potrebe za radnim ili izvedbenim prostorima. No za odgovor na trajne i specifične potrebe lokalne nezavisne scene bit će potrebna ozbiljna koordinacija svih gradskih aktera.

Unatoč otvorenosti za suradnju koju su sudionici foruma istaknuli kao ključnu za buduće korake, niti iz Ministarstva kulture i medija niti iz Grada Zagreba nitko se nije odazvao na poziv ni sudjelovao u raspravi. Takav izostanak dijaloga dodatno potvrđuje nalaze istraživanja: gotovo tri godine nakon usvajanja zakonskog okvira na terenu je, nažalost, previše toga ostalo isto, a nezavisna kultura, bilo da se radi o plesu, glazbi, filmu ili vizualnoj umjetnosti, o(p)staje na sve manjem prostoru.

Potreba za adekvatnim gradskim prostorima za produkciju i prezentaciju suvremene umjetnosti dosegla je, kako navode organizatori_ce, točku kulminacije. Tim povodom, na konferenciji Nove perspektive prostora za kulturu bit će predstavljen istraživački izvještaj koji je izrađen u okviru projekta Javni prostor je ključan za sudjelovanje građana. Njime će se izložiti “nalazi, zaključci i preporuke (…) o dodjeli prostora za kulturu”, a obuhvaćeni su provedeni natječaji u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku i Rijeci.

Nadalje, održava se javni razgovor u kojem sudjeluju pozvani predstavnici_e “institucija, gradskih upravnih tijela, ustanova u kulturi, mjesnih odbora, organizacija civilnog društva, korisnika prostora, umjetnika_ca, strukovnih organizacija, te inicijativa za prostore” s ciljem da se ocrtaju “izazovi i prilike dodjele i korištenja prostora za kulturu u Gradu Zagrebu”.

Detaljni program pronađite ovdje.

Pilot epizoda bavi se temom odnosa kulture i turizma, istražujući izazove prekomjernog turizma u gradovima poput Pule i Splita te potencijalne prijetnje intenzivnog turističkog razvoja u Rijeci i Zagrebu. Kroz razgovore sa stručnjacima i stručnjakinjama, emisija otvara pitanja održivog razvoja turizma i uloge kulture u očuvanju identiteta gradova.

U Rijeci su Marina Jakšić i Ivan Draganić-Gjuro razgovarali sa Svetozarom Nilovićem-Tozom, voditeljem muzeja Peek & Poke, o ulozi lokalnih kulturnih inicijativa u turističkom i društvenom životu grada. Jana Perković, urbanistica i novinarka, analizirala je kako javni prostori doprinose oblikovanju identiteta grada.

Zagrebačku temu obradila je Ivana Pejić kroz audio reportažu koja donosi primjere dviju velikih gradskih manifestacija, Adventa i Festivala svjetla, te privatne inicijative Sit & Meet. Kroz ove primjere istražuje ulogu i mjesto kulture u zagrebačkom turističkom boomu.

 U Splitu su Kristina Tešija i Dario Dunatov o problemima turistifikacije razgovarali s dugogodišnjim novinarom i turističkim vodičem Ivicom Profacom, dok je u Puli sugovornica Igoru Zenzeroviću bila Kristina Nefat iz Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika.

Emisija je uživo emitirana u subotu, 28. prosinca 2024. u 12 sati.

Ova besplatna radionica fokusirana je na usvajanje i primjenu praktičnih znanja potrebnih za samostalnu produkciju radijskog sadržaja (od same ideje i koncepta, preko pripreme teme, odabira formata i sugovornika, do samog snimanja, montaže, produkcije, diseminacije i arhiviranja sadržaja).

Polaznici i polaznice će se, kroz niz praktičnih zadataka kojima je cilj popratiti aktualna događanja na lokalnoj nezavisnoj kulturnoj sceni, baviti promišljanjem tema važnih za zajednicu i načinima na koje se iste mogu obraditi i dokumentirati u radijskom formatu. Radionica će, osim na praktični rad, biti fokusirana i na uvjete potrebne za pokretanje community medija u lokalnoj sredini.

Radionicu vodi Kristina Tešija, nezavisna novinarka u kulturi i jedna od urednica na splitskom community radiju KLFM na kojem posljednjih osam godina producira i vodi radijske emisije, kao i edukativne formate KLFM Radio škole posvećene govornom radijskom programu i praktičnom radu u radijskom studiju.

Radionica se održava u prostoru FUNK u Kampusu u terminima:
Petak, 31.5. – 16 do 19h
Subota 1.6. – 12 do 15h

Za sudjelovanje na radionici nije potrebno nikakvo prethodno znanje. Od tehnike je potreban snimač / smartphone za snimanje audio sadržaja i laptop / tablet / smartphone za jednostavnu montažu snimljenog materijala.

Za sudjelovanje u radionici prijave na e-mail adresu savez.udruga.funk@gmail.com s naznakom “radijska produkcija”.

U fokusu objavljenih smjernica nalaze se dva ključna oblika infrastrukturne podrške za razvoj zajednica, ispunjavanje njihovih potreba i zahtjeva za društvenosti: kulturni centri (KC) i društveno-kulturni centri (DKC-ovi). Kulturne institucije poput muzeja, kazališta, knjižnica i slično, svoju misiju ispunjavaju kroz profesionalizaciju (umjetničkih disciplina ili kulturnih djelatnosti) i specijalizaciju (očuvanje, interpretacija, prezentacija ili produkcija). Za razliku od njih, (društveno) kulturni centri su usmjereni na zajednicu za koju stvaraju i produciraju kulturna događanja u različitim umjetničkim područjima (izložbe, koncerti, kazališne predstave, filmske projekcije i slično), obrazovne programe (radionice, predavanja, tečajevi itd.) i razne druge programe. Za razliku od kulturnih centara koji su nastali u svrhu demokratizacije kulture – razvoja lokalne kulture, individualnog i kolektivnog stvaralaštva i konzumacije kulture usmjerenih ka jačanju lokalne zajednice i unapređenju kvalitete života pojedinca – noviji oblici centara, društveno-kulturni centri, decentralizaciju vide primarno kroz paradigmu kulturne demokracije čija je temeljna svrha osigurati da svi imaju ne samo pristup kulturi i njezinim sadržajima, nego da mogu aktivno sudjelovati u kulturi i kulturno-umjetnički se izražavati. 

Međutim, u hrvatskom kulturnom sustavu, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnim razinama, ne postoji sustavna politika za razvoj sudjelovanja u kulturi općenito, pa jednako tako niti za poticanje razvoja odnosa kulturnih i društveno-kulturnih centara sa zajednicom. Kulturne politike na lokalnim razinama mogu igrati ključnu ulogu u podržavanju razvoja lokalnih zajednica kroz kulturu, a kulturni i društveno-kulturni centri mogu biti središnje mjesto njihova okupljanja i uključivanja. Zajednica je kao pojam slabo zastupljena u narativu kulturne politike u Hrvatskoj, pogotovo u službenom diskursu. Kao što je u smjernici istaknuto, zajednica je hrvatskoj kulturnoj politici instrumentalna, deskriptivna kategorija, no ne i točka u kojoj se presijecaju i konvergiraju fundamentalna pitanja uloge kulture u stanju, osviještenosti, dobrobiti i ujednačenom, tolerantnom razvoju društva koji uvažava široki obuhvat okolišnih i društvenih aspekata.

Navedeno je na još snažniji način uočljivo kod manjih zajednica, u općinama i seoskim naseljima te u ruralnim područjima. Stanje kulturne infrastrukture je nepoznato, jednako kao što je nepoznat točan broj kulturnih centara u manjim sredinama. Iz popisa kulturnih centara koji je napravljen u sklopu projekta vidljivo je da se od 70 zavedenih kulturnih centara samo 13 nalazi u općinama i mjestima koja pripadaju općinama (Pitomača, Ludbreg, Grožnjan, Nerežišća, Bol, Vela Luka, Komin – Općina Ploče, Blato, Gruda, Orebić, Viganj – Općina Orebić, Križ, Krapinske toplice, Čepin). Međutim, izvjesno je da i u mnogim drugim manjim mjestima postoje neki oblici infrastrukture koji funkcioniraju poput društvenih (i kulturnih) centara. Kao primjer društveno-kulturnog centra u manjoj sredini istaknut je Dom kulture Jurice Muraija u naselju Pleškovec kojim projektno suupravljaju Platforma za Društveni centar Čakovec i Općina Sveti Juraj na Bregu. Stoga ta smjernica ukazuje na potrebu, prvenstveno, mapiranja i istraživanja domova kulture i njihovih resursa u manjim sredinama (općine, sela, mjesne zajednice u ruralnim i suburbanim područjima) u Republici Hrvatskoj.

Prostori, prostorni resursi i kapaciteti spadaju u prvu asocijativnu, ali i praktičnu kategoriju kojom se definira široki pojam kulturne infrastrukture. U smjernici koja se specifično bavila prostorom i resursima kulturne baštine, istaknuto je da kulturna infrastruktura ne uključuje samo objekte, strukture i prostore namjenjene kulturnim djelatnostima, nego obuhvaća širi dijapazon resursa potrebnih za stabilno funkcioniranje kulturnog sustava. U tom kontekstu o kulturnoj infrastrukturi možemo govoriti kao objektima u javnom vlasništvu s javnom namjenom, zaštićenim objektima kulturne baštine, te prostorima koji su u mješovitom vlasništvu, o čemu i ovise promjene namjene prostora. Kako ne postoji usustavljen popis kulturne infrastrukture na razini države ili pojedinih gradova, nije moguće tvrditi koliki je broj javnih prostora za kulturnu namjenu u odnosu na potrebe potencijalnih korisnika. Pitanje pak objekata kulturne baštine otvara nedovoljno istražene potencijale revitalizacije i regeneracije kulturnih dobara putem aktivacije kroz sadržaje koji nisu isključivo komercijalne prirode ili okrenuti samo u smjeru zadovoljenja potreba turizma. U Republici Hrvatskoj upotreba kulturne baštine nalazi se između potpune zapuštenosti i pretjerane iskorištenosti, odnosno od vrlo niske do vrlo visoke razine komercijalizacije.

Pitanje prostora osobito je bitno iz perspektive društveno-kulturnih centara gdje javnu prostornu infrastrukturu koriste organizacije civilnog društva (udruge, savezi udruga, umjetničke organizacije, neformalne platforme) koje nemaju statusno pravo korištenja javnih prostornih resursa bez naknade ili uz minimalnu naknadu. Nedostatak adekvatnih prostora za rad jedan je od osnovnih problema s kojim se suočava niz organizacija civilnog društva, a što je, uz financijsku nesigurnost, izravna posljedica neravnopravnog položaja civilne scene u kulturnom sustavu. Prepoznajući društveno-kulturne centre kao ključne stupove kulturnog, umjetničkog i društvenog života lokalne zajednice i uzimajući u obzir probleme i izazove s kojima se suočavaju u svom radu, jedan od važnijih koraka u polju kulturne politike koje je potrebno poduzeti radi unapređenja rada DKC-ova odnosi se na unapređenje financijskog instrumenta i svih njegovih popratnih mehanizama i aspekata, zbog čega je jedna od izrađenih smjernica posvećena omogućavanju financijske održivosti društveno-kulturnih centara te osiguravanju uvjeta za diversifikaciju njihova financiranja.

Smjernica za napređenje policy i zakonodavnog okvira za društveno-kulturne centre naslanja se na dva ključna dokumenta nastala u sklopu projekta Kulturna politika odozdo: Kodeks dobre prakse uspostave i funkcioniranja civilno-javnog partnerstva te nacrt Zakona o kulturnim centrima. Smjernica donosi pregled DKC-ova na području Hrvatske, mapiranih u sklopu projekta Nova javna kultura i prostori društvenosti, te pregled regulativnog okvira za DKC-ove u području različitih javnih politika. Uzimajući u obzir da niti jedan od postojećih propisa ne adresira i ne definira sve aspekte relevantne i presudne za uspostavljanje i razvoj društveno-kulturnih centara, način upravljanja, donošenja odluka i slično, umjesto izmjena i dopuna više različitih propisa, nužno je stvoriti normativni okvir kroz usvajanje novog zakona koji bi regulirao isključivo kulturne centre i društveno-kulturne centre i na njih se primjenjivao. 

Naposljetku, smjernice donose i novu temu, rijetko ili nikako zastupljenu u domaćem kulturnopolitičkom diskursu: zelenu komponentnu odnosno pitanje zelene tranzicije u kontekstu kulture. Kao što je istaknuto, konceptualno ishodište, principi djelovanja i modeli upravljanja društveno-kulturnim centrima u suglasju su s temeljenim postulatima okolišne održivosti. Ponovna upotreba napuštenih ili nedovoljno iskorištenih prostora, dijeljenje resursa (prostornih, tehničkih, materijalnih i ljudskih) i odgovornosti u upravljanju prostornom infrastrukturom, kulturna raznolikost, pravednost i fer pristup, ostvarivanje kulturnih prava građana kroz njihovo aktivno uključivanje u kulturu te programska usmjerenost na potrebe i interese lokalne zajednice temeljna su načela društveno-kulturnih centara koja se nalaze u središtu okolišne paradigme. Kada se razvoju partnerskog odnosa u upravljanju i intersektorskoj suradnji nadoda programska suradnja i razmjena te mobilnost umjetnika i kulturnih radnika (lokalna, nacionalna i međunarodna) evidentno je da društveno-kulturni centri doprinose održivom razvoju, ne samo u svojoj konceptualnoj povezanosti već i praktičnim aspektima djelovanja. 

“Nastavno na raspravu o prijedlogu Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi održanu 8. ožujka u organizaciji Saveza udruga Klubtura, Operacije grad i Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR te na završeno javno savjetovanje, Ministarstvo kulture i medija RH krajem travnja objavilo je izvještaj s provedenog savjetovanja, a Zakon se trenutno nalazi pred čitanjem u Hrvatskom saboru.

Usprkos uspješnom i širokom odazivu kulturnih aktera na javno savjetovanje: struke, kulturnih radnika i organizacija civilnoga društva, koji su uputili više od 460 komentara na prijedlog Zakona, njegov konačan oblik nije bitno promijenjen. Komentari iz kulturnog sektora usmjereni na povlačenje Zakona i provedbu uključivog procesa sa svim akterima nisu prihvaćeni, a usvojen je tek manji broj izmjena.

Zakon koji je upućen u proceduru i dalje ne prepoznaje kako javne ustanove u kulturi, odnosno kulturni centri, trebaju imati odvojen i objedinjen zakon kojim će se, između ostaloga, prepoznati demokratizacija upravljanja i vitalna važnost kulturne infrastrukture. Ovako je kronična zanemarenost kulturnih centara dobila i zakonski pečat. Kulturna vijeća novim Zakonom ostaju u svojoj slabašnoj institucionalnoj poziciji bez mogućnosti da u ključnim pitanjima, kao što je dodjela sredstava, ostvaruju utjecaj na konačne iznose za predložene programe. Ostaje otvoreno i pitanje koliko će transparentan i uključiv biti proces izrade pravila i kriterija dodjele prostora za kulturne aktivnosti. Kao što smo bili naglašavali i tijekom javne rasprave, upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture.

Posebno zabrinjava da Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima.

Uz zatvoren i polustrukturirani proces izrade koji je obilježio donošenje ovog Zakona, važna tema za budućnost je i zabrinutost za moguće načine i posljedice njegove primjene. Posebice zabrinjava ako se isti proces preslika na aktualnu izradu Nacionalnog plana razvoja kulture i medija od 2022. do 2027. godine, Plana koji je trebao prethoditi Zakonu, a koji je po svemu sudeći udaljen od očiju javnosti i šireg kulturnog ekosustava”, poručuju potpisnici i najavljuju nastavak praćenja usvajanja ovog Zakona, kao i njegovu primjenu.

Matični Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu raspravit će Prijedlog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi na sjednici u četvrtak, 5. svibnja nakon čega se očekuje njegovo uvrštavanje u dnevni red plenarne sjednice.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U desetak hrvatskih gradova akteri nezavisne kulturne scene okupljeni u udruge i saveze zajedno s gradskim upravama razvijaju modele upravljanja velikim prostornim resursima namijenjenim kulturnim i društvenim aktivnostima. Ipak, društveno-kulturni centri još uvijek predstavljaju nov i nedovoljno prepoznat oblik ustanova u kulturi. Prvi centar takve vrste jest Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, koji su suosnovali Savez udruga Operacija grad i Grad Zagreb. Osnivanjem Pogona započeo je proces zagovaranja uspostave sličnih ustanova u Hrvatskoj i regiji, a posljednji korak tog procesa osnivanje je Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR u svibnju 2020. godine.

Osnivači Mreže su Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Forum udruga nezavisne kulture – FUNK (Koprivnica), Platforma Doma mladih (Split), Platforma Hvar (Hvar), Savez udruga KAoperativa (Karlovac), Savez udruga Klubtura (Zagreb), Savez udruga Molekula (Rijeka), Operacija Grad (Zagreb) i Savez udruga Rojca (Pula). Mreža je u listopadu 2021. imala strateško planiranje na Hvaru, a s njenim predstavnicima razgovarali smo o tome kako je Mreža osnovana i s kojim ciljem te što društveno-kulturni centri jesu i kakav tip društvenosti podrazumijevaju.

Audio zapis je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog zapisa isključiva je odgovornost udruge Kurziv.

Projekt Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb).

Fabrika 35 mali je multifunkcionalni društveno-kulturni centar u centru grada Hvara koji vodi Savez PlatFORma Hvar, a za svoje ga programe koriste pojedinci, udruge i inicijative koje djeluju u području kulturnih i društvenih djelatnosti. Otvaranje Fabrike 35 inicirano je u sklopu poziva Kultura u centru odnosno projekta DKC: Plan K gdje su Platforma i Grad Hvar bili partneri, uz još pet udruga i ustanova. Prostor je opremljen potrebnom računalnom opremom, prijenosnim i sklopivim namještajem te manjim inventarom potrebnim za održavanje raznolikih aktivnosti. Od 2019. Fabrika 35 razvijala se kao jedini prostor potpuno otvoren građanima, što se pokazalo posebno važnim tijekom zimskog perioda, kada je funkcionirala i kao kinodvorana, galerija, predavaonica te infrastruktura za aktivnosti organizacija civilnog društva, kojih na području Grada Hvara ima oko 90, od čega 21 djeluje u području kulture.

“Ono što je vodilo kreiranje ovoga projekta je svakako specifičnost života u Hvaru koji je iznimno sezonalan. Ljeti je grad preopterećen gostima, a lokalno stanovništvo u potpunosti zanemaruje sve svoje interese i hobije te se posvećuje poslu. Ljetna sezona traje čak 6 mjeseci i u to vrijeme grad obiluje društveno kulturnim sadržajima koje lokalno stanovništvo zbog preopterećenosti poslom jednostavno nema vremena konzumirati. Zimi se slika grada u potpunosti promjeni. U posljednje vrijeme dogodio se pozitivan pomak u kulturnom životu zimi, ali društveni život potpuno je nestrukturiran te se oslanja isključivo na fragmentirano djelovanje udruga”, ukratko je otočki kontekst pojasnila tadašnja voditeljica projekta Nena Kolak.

Četiri mjeseca nakon isteka partnerskog projekta, gradske su vlasti odlučivale o daljnjem korištenju prostora. Suočeno s protestnom akcijom zainteresiranih organizacija pred svojim vratima, Gradsko je vijeće odlučilo dodijeliti prostor Fabrike 35 na korištenje svim gradskim udrugama te Platformi na upravljanje na čak tri godine. Ugovor koji je potpisan početkom 2021. godine podrazumijeva da organizacija ne plaća najam prostora, a troškove režija i interneta pokriva Grad. Kad se pojavi potreba za većim prostorom radi provedbe nekih aktivnosti, Platformi je na raspolaganju veći broj reprezentativnih gradskih prostora, poput Venerande, Arsenala ili Loggie, isto kao i drugim organizacijama koje za to imaju potrebu. Suradnja s Odsjekom za kulturu (i odnose s javnošću, op.a.) kontinuirana je i stabilna, a gradski se činovnici odazivaju na događanja u organizaciji Platforme.

Platforma Hvar još je kao neformalna inicijativa 2016. predstavila ideju stvaranja javne ustanove u kulturi gdje bi civilno društvo bilo partner, te je dobila nevjerojatnu podršku lokalne zajednice i dvadesetak gradskih udruga. No, na Gradskom je vijeću bio presudan jedan glas protiv i ideja se nije ostvarila. Nakon odbijanja Grada da se partnerstvo legalizira, obaviješteni su 2018. da je projekt u sklopu natječaja Kultura u centru odabran za financiranje te je krenula potraga za prostorom. Grad im je namijenio manji, uredski prostor, no nisu na njega pristali. Prostor današnje Fabrike 35 koristio je gradski Crveni križ te je dogovorena zamjena prostora. 

Radi zagovaračkog rada, Platforma se morala registrirati gotovo preko noći kao udruga građana, umjesto kao savez udruga. Naknadni pokušaji da se savez oformi nisu rezultirali uspjehom. Nakon završetka projekta neke su udruge pokazale zanimanje da se uključe u Savez, međutim postavilo se pitanje hoće li taj savez biti Platforma Hvar ili neki novi savez, hoće li se udruge “utopiti” u postojećoj ili će osnovati neku novu i zadržati svoj identitet. Radi se o gotovo identičnim problemima koje muče “prave” saveze – neprepoznatljivost saveza zbog jakih članica ili nevidljivost članica zbog prominentnog saveza – no u pomalo drugačijoj varijanti jer se u slučaju prvih radi o stabilnim, etabliranim i dugogodišnjim partnerstvima, dok se u hvarskom slučaju radi o savezu koji je tek u nastajanju.

Većina udruga u gradu i na otoku manjeg je kapaciteta i prijavljuje se gotovo isključivo na gradske natječaje, eventualno pokoja na županijska sredstva. U tom je smislu Platforma Hvar jedina udruga s većim aspiracijama i kapacitetima, te se trenutno financiraju i putem Zaklade Kultura nova. U udruzi su zaposlene dvije osobe na pola radnog vremena, za koordinaciju prostora i administraciju. U tom smislu, daljnje kapacitiranje udruge je prva potreba hvarskih upravitelja prostora. Fabrika 35 živi dvanaest mjeseci u godini, ugošćuje mnogo programa, upiti za korištenje prostora su kontinuirani te svatko tko dolazi na otok Hvar upravo u Fabrici želi organizirati događanje, poput Deska Kreativne Europe u srpnju 2021. Također, Platforma je osmislila i u djelo provela interaktivni web kalendar događanja za cijeli otok, čija je posebnost mogućnost samostalnog unosa događanja što uvelike doprinosi boljoj komunikaciji organizatora s publikom te ažuriranosti samog kalendara. 

U protekle tri godine u Fabrici je održano preko 90 događanja, osim Platforme Hvar prostor je za svoja događanja i aktivnosti koristilo 37 udruga, a korisnika je bilo preko 4000. Koordinacija prostora u tom se slučaju pokazuje zahtijevnijom od pola radnog vremena jedne osobe. Želja je Platforme da Fabrika živi punih sedam dana u tjednu. Za sada ih održava volonterski entuzijazam i veliki broj mladih koji svoje vrijeme žele provoditi baš tamo. Za upravljanje Fabrikom i festival Serum u 2021. udruga je od grada financirana sa 16 tisuća kuna, što je najveći iznos dodijeljen udrugama u ovoj godini. U tom se kontekstu lokalna sredstva pokazuju kratkovidnim i donekle otežavajućim za rad jer organizacija događanja podrazumijeva i njegovu produkciju te adekvatne honorare izvođačima i sudionicima, bez kojih održavanje dugotrajnijih i stabilnih suradnji i partnerstava nije moguće.

Programski kriteriji korištenja prostora još uvijek nisu goruća tema kao u većini društveno-kulturnih centara u Hrvatskoj jer prostor djeluje u specifičnom otočkom kontekstu gdje šest mjeseci postoji sve, a drugih šest mjeseci samo Fabrika 35. U tom smislu, Fabrika i Platforma Hvar te organizacije koje koriste prostor ispunjavaju javni interes za kontinuiranim i svima dostupnim kulturnim programima. Stoga je opravdana bojazan da će gradska uprava na Fabriku prenijeti veća očekivanja nego što ih ona može ispuniti, a istovremeno neće adekvatno podržati taj rad. Također, Fabrika nikako ne može i ne bi smjela biti zamjena za isti takav kontinuirani i svima dostupan sadržaj gradske kulture već njen komplementaran dio, fokusiran na različite potrebe lokalne zajednice koja ima priliku sudjelovati u odlučivanju i upravljanju javnim resursom.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Grad Koprivnica od 1970-ih u kontinuitetu je imao žive i posjećene javne prostore za programe izvaninstitucionalne, alternativne kulture i kulture mladih. U 1980-ima djelovao je Omladinski dom, u 1990-im Kuglana, do sredine 2000-ih Kugla i podrum Doma mladih, a nakon toga… gotovo ništa. 

“Tako smo 2010. u ožujku osnovali udrugu, a u prosincu napravili Winter Metal Festival i doveli bend Belphegor iz Austrije na što su metalci zinuli od šoka. Prošlo je odlično, u Domu Mladih bila je gomila ljudi (…) Tako je postupno i 2011. godine došla ideja da napravimo i prvi open air veliki festival u Koprivnici. Više nam dvorana Dom Mladih nije bila zanimljiva. Uz kamp i sve što ima pravi festival. Ideja je bila da se održi na sajmištu, popularnoj koprivničkoj Bašći, ali se u suradnji s gradskim vlastima odlučilo sve preseliti u bivšu vojarnu. Otišli smo tamo i shvatili da se zapravo radi o malom gradu unutar grada što nam je odgovaralo. Prvi open air bio je 2011. godine, tri dana, veliki pljusak sva tri dana, ali potpuna ludnica, super je prošlo”, prepričava Denis Košćak iz koprivničke udruge RockLive početak korištenja prostora bivše vojarne, popularnog Kampusa, za programe nezavisne kulture, od kada prostor postepeno postaje sve življa točka alternativne koprivničke scene. 

Rocklive, zajedno s udrugama Mamuze, Kopriva, Atelieri Koprivnica i Pod galgama, osniva 2014. Savez udruga Forum udruga nezavisne kulture (FUNK). Savez je osnovan kako bi s Gradom mogli pregovarati o zauzimanju dijela prostora vojarne u kojem bi samostalno i sustavno mogli provoditi vlastite programe. I zaista, za svoje programe Savez i njegove članice, inače najaktivnije udruge u kulturi u Koprivnici, kontinuirano dobivaju prostor u jednoj od zgrada u staroj vojarni, no isključivo na upit za pojedina događanja. Tek od 2018. godine, kada Savez u partnerstvu s Gradom ostvaruje financiranje projekta Centar izvan centra u sklopu poziva Kultura u centru, korištenje prostora više nije upitno. 

Cilj je projekta bila uspostava kulturnog centra FUNK, u kojem se odvijaju razne programske aktivnosti, no i izrada Strategije razvoja nezavisne kulture grada Koprivnice, a radi jačanja kapaciteta udruga i umjetničkih organizacija, zaposlenika javnih ustanova u kulturi te zaposlenika jedinica lokalne i regionalne samouprave u području sudioničkog upravljanja u kulturi. U sklopu projekta kupljena je oprema za programske aktivnosti, priključak za struju prilagođen je potrebama onih koji prostor koriste, no i dalje nisu osigurani sanitarni čvor i grijanje. Iz sredstava projekta plaćan je najam prostora. Tijekom dvije godine provedbe projekta FUNK kao klub i FUNK kao savez udruga zadobivaju konkretnu vidljivost u lokalnoj zajednici i etabliraju prostor i svoj rad kao nezaobilazno mjesto za nezavisnu kulturu u Koprivnici, ali i široj regiji. Povezuju se sa sličnim inicijativama u Varaždinu, Čakovcu, Križevcima, jačajući mrežu sjevernohrvatskih gradova koji razvijaju nezavisnokulturne programe, ali i u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Puli, šireći svoj utjecaj i suradnje izvan granica regije. 

Malo više od mjesec dana po završetku projekta, započinje provedba novog jednogodišnjeg ESF projekta, Centar+, opet u partnerstvu s Gradom Koprivnicom, kroz poziv Prostori sudjelovanja. U sklopu njega adaptiran je prostor, ugrađen sanitarni čvor, postavljena rampa na ulazu, akustički opremljena koncertna dvorana, te se nastavilo s kulturno-umjetničkim programima. Iznos najma ovaj se put prebija kroz ulaganje u prostor (oko 380 000 kuna) osigurano kroz projekt, te Savez za sada ima mirnih 8 godina korištenja prostora pred sobom. Ovaj je projekt omogućio stabilniji razvoj partnerstva civilnih aktera s javnom upravom te omogućio zamišljanje njegova razvoja u pravcu sudioničkog upravljanja tim gradskim prostorom. 

Prostor FUNK nalazi se u jednom od objekata bivše vojarne koju je tek 2007. država proglasila neperspektivnom, a vlasnik objekta i zemljišta ukupne površine 690 280 m² postao je Grad Koprivnica. Prostori su malo-pomalo dodjeljivani gradskim ustanovama i službama, ne za svakodnevni rad već za skladišta, otvoren je dječji vrtić, poduzetnički inkubator, planiraju se gospodarske djelatnosti. Godine 2011. u jedan od prostora ulaze Atelieri Koprivnica (sada članica Saveza) koja uz ateljee za rad umjetnika tamo otvara i Galeriju AK. Jedan od objekata koriste za probe lokalni bendovi povezani sa Savezom udruga, a kojih je broj u proteklih nekoliko godina narastao na više od 15. Nekoliko je objekata namijenjeno studentima Sveučilišta Sjever, koje je nastalo integracijom Veleučilišta u Varaždinu s Medijskim sveučilištem u Koprivnici, za koje je Grad Koprivnica isplatio Europapress Holdingu odnosno tvrtki Media uni (nositelju dopusnice) 2,9 milijuna kuna. 

Kampus, kako ga Koprivničani zovu (manje zbog ideje razvoja sveučilišnog centra, a više zbog naziva gradske tvrtke koja je njime upravljala), tako se ispostavlja kao novo središte razvoja Grada. U cijeloj konstelaciji korisnika prostora, kulturni odnosno društveno-kulturni centar kakav FUNK jest i kakav bi trebao biti, pokazuje se neizostavnim. Osim što ima kontinuitet rada i prepoznatljivost među lokalnim stanovništvom, ali i šire, sama ideja produkcije kulturnih i društvenih programa u kompleksu bivše vojarne nužna je kako bi unutar raznorodnih subjekata koji prostore koriste postojao i jedan zajednički prostor, kakav samo javna kultura može osigurati. Grad Koprivnica trenutno je u izradi Strategije razvoja te Kulturno-turističke strategije Grada za razdoblje do 2030. te bi u njima FUNK morao imati svoje mjesto, kao jedini prostor za kulturu i društvenost u Gradu koji nastaje na incijativu građana i koji tim građanima služi kao resurs.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

DKC Kino, društveno-kulturni centar u Općini Sv. Filip i Jakov, osnovan je u kolovozu 2020. godine u prostoru starog kina u centru istoimenog mjesta. Kino je izgrađeno 1978. godine na mjestu dotadašnjeg društvenog doma, samodoprinosima građana kojima su se tada izgradili i dječji vrtić, samoposluga, stanovi, riva. Dvorana je otvorena 1980., a dan poslije prikazan je i prvi film, Valter brani Sarajevo. Kao i većina kinodvorana u manjim mjestima diljem obale, i ova je funkcionirala kao društveni centar, mjesto okupljanja zajednice, a svjedoci tvrde da se radilo o najboljem kinu u Dalmaciji. Kao i većinu dotadašnjih mjesta društvenosti, i ovaj je prostor krajem 1980-ih i tijekom 1990-ih bio djelomično zatvoren, nedostupan, zapušten. U novoj je državi naglasak stavljen na turističku i ugostiteljsku djelatnost koja generira privatni profit, a zajedničko i javno stavljeno je u drugi plan. Mladi su odselili, stari su ostarili.

Iako je prostor oko kina zadržao funkciju javnog mjesta okupljanja i druženja, pravo buđenje prostora počinje 2018., kada je kino digitalizirano sredstvima Ministarstva kulture, a saniran je i krov kinodvorane. Krajem iste godine projekt Udruge za kulturu i umjetnost U Pokretu, uz partnerstvo Općine Sv. Filip i Jakov te zadarske Zajednice udruga Centar nezavisne kulture, odabran je za financiranje kroz poziv Kultura u centru.

Projekt K.IN.O. – Centar za Kulturu, INovaciju i Obrazovanje preobrazio je staro kino u društveno-kulturni centar koji se sastoji se od unutarnjeg (497 m2) i dvorišnog prostora (134 m2). Unutarnji prostor čine kino dvorana s 200 sjedala i pozornicom, Tinel (foaje) koji služi kao dnevni boravak za građanstvo te dodatne prostorije. Osnovni cilj projekta bio je uključivanje građana u stvaranje većeg broja kulturnih i umjetničkih sadržaja u lokalnoj zajednici, uz paralelni cilj jačanja kapaciteta aktera civilnog i javnog sektora kako bi se zajednički kreirao model sudioničkog upravljanja u kulturi.

U Općini je registrirano 39 organizacija civilnog društva, od kojih 13 djeluje u području kulture i umjetnosti. U mjestu i općini postoje mnogi pojedinci i inicijative koje se bave kulturnim i umjetničkim sadržajima, kao što su ples, gluma, poezija, književnost, slikarstvo, fotografija, kinematografija, rukotvorine, glazba, folklor i kulturna baština. Pjesma, gluma i odlazak u kino imaju dugu tradiciju u Sv. Filip i Jakovu. Projekt K.IN.O. se nadovezao na tu tradiciju, nastojeći da podrži i nadogradi strast prema kulturi i umjetnosti te da postavi temelje suvremenog centra za kulturu, mjesto u kojem će lokalna samouprava, udruge i građani zajedno osmišljavati i stvarati sociokulturne i umjetničke programe.

U prostoru se održavaju koncerti, foto i video radionice, projekcije filmova, glazbene slušaonice, izložbe, neformalni sastanci, seminari, voloterski programi, dječje radionice i programi koje osmišljavaju djeca i mladi, čitaonica i dnevni boravak. Tinel je prostor okupljanja gdje se mještani sastaju, igraju društvene igre, slušaju glazbu, čitaju knjige, koriste opremu i klupski kafić. Kino u sklopu DKC-a je jedino javno kino u Zadarskoj županiji.

Radi sudioničkog upravljanja prostorom, kao rezultat projekta K.IN.O, oformljena je Platforma za Kino, neformalna inicijativa udruga i pojedinaca koji za svoje umjetničko, kulturno i društveno djelovanje koriste prostor DKC-a Kino. Platformu čini 6 članica organizacija civilnog društva i 37 pojedinaca. Platformom upravlja Skupština, koju čine predstavnici svih organizacija članica i individualni članovi Platforme, te je otvoreno novim korisnicima prostora DKC-a. Platforma ima dvije su-koordinatorice koje bira Skupština.

Potpora za koordinaciju Platforme osigurana je kroz podršku lokalnim zagovaračkim platformama pri Zakladi Kultura nova, a članice Platforme osiguravaju programska sredstva. Organizacije uključene u suradničku platformu su Umjetnička organizacija Irida, Udruga Super 8, Ženska klapa Karmel, SKUD Kreativac, Glazbena udruga Jeremije i Udruga U Pokretu. Neke udruge iz Platforme imaju pojedinačne ugovore za korištenje prostora, a kinoprikazivačku djelatnost vodi udruga Super 8, koja provodi i programe kinoteke te fotokluba. Podrška Zaklade Kultura nova obuhvaća i potporu za izgradnju kapaciteta članica za strateško promišljanje i participativno planiranje, izradu preporuka za integraciju suvremene kulture u lokalnu (kulturnu) politiku te preporuka za rad društveno-kulturnih centara po modelu sudioničkog upravljanja i javno-civilnog partnerstva u malim mjestima. 

Prostorom upravlja Koordinacija za Kino, koju je službenim aktom osnovala Općina Sv. Filip i Jakov. Koordinaciju čine dva predstavnika Općine (vlasnika prostora) i tri predstavnika Platforme (upravitelja prostora i programa). Odluke Koordinacije potvrđuje gradonačelnik. Općina osigurava troškove režija za prostor te podršku za obavljanje poslova vezanih uz rad društveno-kulturnog centra.

Specifičnost DKC-a Kino ogleda se u dvije važne stavke. Prvo, na pozivu Kultura u centru od 34 projekta odabrana za financiranje, tek su se 3 provodila u općinama. To su bile Šolta, Svetvinčenat i Sv. Filip i Jakov. Od te tri općine, jedino je u Filipjakovu zaživio prostor kao društveno-kulturni centar kojim se sudionički upravlja. S tim povezano, DKC Kino je prvi i za sada jedini društveno-kulturni centar sa sudioničkim modelom upravljanja koji se ne nalazi u gradu ili većoj urbanoj sredini u Republici Hrvatskoj. U tom je smislu važno što je DKC Kino od 2021. dio Mreže kulturnih centara u Europi (ENCC) koja broji preko 3500 članica.

“Mislim da činjenica što su u maloj sredini ljudi povezani na više razina pomoglo pri uspostavi kvalitetne suradnje. Učinci su odmah uočljivi, komunikacija je brža, manje-više svi dijele iste prostore i u najmanju ruku svi žele da djeca imaju mjesto za druženje i raznovrsne aktivnosti. Na kraju smo svi mještani, od načelnika, komunalnog radnika, učiteljice i majke do mularije. Jedan od težih aspekata bilo je osvješćivanje javnosti da je Kino u svim aspektima otvoreno za sve, ne za odabrane, da javno dobro pripada svima, njegovo korištenje je svačije pravo, ali i odgovornost. Naše društvo ima jednu dobru dozu nepovjerenja prema vlastima kao i sumnjičavost prema bezuvjetnom djelovanju, brzo se prikrpa niži motiv ako se nešto radi za javno dobro. Najljepše iskustvo je vidjeti ljude da se ponašaju kao u vlastitom domu. Uvijek se nađe netko da skuha čaj za šankom, predloži radionicu, prenese stolice i kaže djeci da pokupe smeće. Kulturu stvaramo svi mi zajedno, a sada nam je potrebna više nego ikada”, zaključuje koordinatorica Platforme i DKC-a Lucija Mikas.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.