Sedmo izdanje Supetar Super Film Festivala održat će se od 14. do 18. srpnja u Supetru na otoku Braču, a tijekom šest dana službenog festivalskog programa publiku očekuje čak 40 izvrsnih filmova recentne domaće, regionalne i europske produkcije dokumentarnog filma kratkog i dugog metra čime je Supetar oborio vlastite rekorde. Velika novost je i uvođenje dviju novih festivalskih lokacija (ljetno kino Supetar i ljetno kino Ratac na rivi) i tri nova popratna programa. 

Uz službenu konkurenciju, u kojoj će ove godine biti prikazano 14 filmova iz deset zemalja i već tradicionalnu Retrospektivu koju je za nas odabrao Đelo Hadžiselimović, festival će obogatiti selekcija glazbenog dokumentarnog filma i animiranog dokumentarnog filma te novi program pod nazivom Retrospektiva autora, koji će ove godine predstaviti rad bosanskohercegovačkog redatelja Nedžada Begovića.

U službenoj konkurenciji osam filmova bit će premijerno prikazano u Hrvatskoj, a među njima se ističu filmovi kao što je Every face has a name Magnusa Gerttena koji se bavi traumama preživjelih iz Drugog svjetskog rata. Hrvatsku premijeru imat će i film Super-Unit autorice Terese Czepiec, prikazan na festivalu DOK Leipzig, najuglednijem europskom festivalu dokumentarnog filma. Film se bavi nasljeđem vizionarskih ideja Le Courbesiera i njihovim utjelovljenjem u golemoj stambenoj zgradi u poljskim Katowicama. Topla priča o odrastanju čeka nas u filmu Giovanni and the water ballet nizozemske autorice Astrid Bussink koji prati dječaka Giovannija koji želi sudjelovati u nacionalnom prvenstvu u sinkroniziranom plivanju, namijenjenom prvenstveno za djevojčice. Domaće snage u službenoj konkurenciji predstavlja film Ana Trg Jelene Novaković o dvjema prodavačicama religijskih suvenira koje drže štandove ispred crkve i njihovoj interakciji bez koje je trg nezamisliv. Film je nedavno nagrađen na Festivalu mediteranskog filma u Splitu, a na Supetru nastavlja svoju dalmatinsku turneju. 

U retrospektivi koju je odabrao Đelo Hadžiselimović svakako vrijedi istaknuti dva domaća dokumentarna hita koja se bave aktualnim društvenim problemima. Prvi je Djeca tranzicije Matije Vukšića koji dolazi na Supetar nakon turneje regionalnim festivalima. Film je to koji se bavi generacijom rođenom početkom stoljeća, njihovim odrastanjem, snovima i društvom u kojem žive. Utopija Mladena Ćapina slici Hrvatske kao zemlje s bogatom prirodnom i kulturnom baštinom koja je trebala postati nova Švicarska suprotstavlja sliku o hrvatskoj politici, nikad ispunjenim obećanjima, korupciji i svemu što politiku kod nas prati.

Uz šest službenih festivalskih dana, program započinje već 13. srpnja na već tradicionalnom nultom danu, kojeg će i ove godine obilježiti projekcija Oscarom nagrađenog dokumentarca – ove godine to je Citizenfour redateljice Laure Poitras koji govori o Edwardu Snowdenu, s kojim je autorica snimila niz intervjua u Hong Kongu i prije otkrivanja njegovog identiteta. Film koji je aktualniji nego ikada zasigurno će izazvati veliki interes supetarske publike. 

Uz bogat filmski program, festival će tradicionalno održati i niz popratnih programa, kao što su dvije radionice dokumentarnog filma – za djecu i za mlade i odrasle, razgovori i druženja s autorima filmova, predavanja Đele Hadžiselimovića i Nedžada Begovića, izložba fotografija sa prethodnih izdanja festivala, a sve one koji posjete Supetar čekaju i brojni gosti iznenađenja. 

Više potražite na Facebook ili službenoj stranici festivala.

Turska scenaristica i redateljica Yeşim Ustaoğlu debitirala je na devetnaestom izdanju Moskovskog međunarodnog filmskog festivala filmom Trag (Iz), proglašenim najboljim turskim filmom 1994. godine. Priznanje međunarodne filmske zajednice osvojila je svojim sljedećim filmom Put prema suncu (Güneşe Yolculuk) koji je u Berlinu proglašen najboljim europskim filmom. Put do sunca priča je o prijateljstvu između Kurda i Turčina u surovim uvjetima primitivne sredine opterećene religioznim i nacionalnim napetostima, prikazan je 2000. godine na drugom izdanju Motovun film festivala, a ove je godine Yeşim Ustaoğlu gošća festivala i predstavnica nove turske kinematografije odnosno zemlje partnera festivala.

U programu Motovuna prikazani su filmovi Pandorina kutija (Pandora’nın Kutusu) iz 2008, za sada njen najuspješniji film, te Negdje između (Araf) iz 2012. koji nastavlja putem predhodnika. Araf, limb ili čistilište, mjesto je na kojem se nalaze mladi Zehra i Olgun, ali i svijet danas – između prošlosti koja nije prošla i budućnosti koja nikako ne dolazi, a mikrosvijet zalogajnice na autocesti metafora je prolaznosti i nestabilnosti današnjeg mladog čovjeka opterećenog nasljeđenim vrijednostima koje nisu njegove. “Sustav u kojem živimo šalje nam upozoravajuće signale, no mi ih ne zamjećujemo”, rekla je redateljica o svom filmu, “izgleda kao da je svijet koji poznajemo došao svome kraju i sada stojimo na rubu nepoznatog, neodlučni oko načina na koji bismo trebali u njega uroniti”. 

Prijelaz, međustadij ili tranzicija tema je i dva dokumentarna filma prikazana na ovogodišnjem festivalu. Istra u tranziciji redatelja Lothara Justa i Arnolda Trampea kratki je dokumentarac koji je, riječima autora, okupio više lokalnih stanovnika nego bilo koja projekcija. Putem povijesti obitelji Poletti odnosno vinara Petera Polettija koji se školovao u Jugoslaviji, postao vrhunski vinar u Hrvatskoj, a sada je građanin Europske unije, te Igora Dude, predstojnika Odsjeka za povijest Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i istraživača u Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, film govori o posebnosti istarske povijesti u kontekstu izmjene nekoliko sistema. Lothar Just i sam je stanovnik Motovuna, a suradnja s Arnoldom Trampeom njihova je treća filmska suradnja.

Konstatiranjem postojećeg stanja bez davanja perspektive daljnjeg razvoja društva bavi se i prvi dugometražni dokumentarac Matije Vukšića Djeca tranzicije u produkciji Factuma. Film je u Motovunu imao premijeru, a prikazuje hrvatsko društvo u kojem se cijeni samo materijalno putem života i sudbine nekoliko djece: šestogodišnje djevojčice iz bogate obitelji koja želi provoditi dane isključivo šminkajući se i presvlačeći skupu dizajnersku odjeću, nadarenog osmogodišnjaka čija obitelj svoju budućnost temelji na njegovom nogometnom uspjehu, siromašne djevojčice koja je zbog maltretiranja morala promijeniti školu te obitelji djevojke koju je interakcija na društvenim mrežama nagnala da si oduzme život. No, mnogo su zanimljiviji i za film važniji roditelji, naizgled u pozadini priče, a zapravo oni koji ponajviše utječu na njihovu vlastitu percepciju, uz medije koji oblikuju prikaz poželjnog svijeta. Svi su sudionici tragični, njihove priče potresne, no dojam je da je film nepotrebno rastegnut na 120 minuta od kojih posljednjih tridesetak poprilično umanjuju snažan efekt intimnog, ali posve otvorenog govorenja o (ne samo) hrvatskoj stvarnosti. 

Večeras je na programu film Ida poljskog redatelja Paweła Pawlikowskog, po mnogim ocjenama, jedan od ključnih europskih filmova prošle godine. Motovun je Pawlikowskog 2001. godine nagradio Propelerom za film Posljednje utočište, a 2005. dobio je nagradu publike za Moje ljeto ljubavi. Ulice Motovuna od 19 sati postaju scena Marka Brecelja, performera, umjetnika i glazbenika, koji će održati performans pod nazivom Pozdrav Borisa Popovića i Ljubljanske banke Motovunu te koncert u Vrtu. Također, svakodnevno izvještavanje o festivalskim događanjima omogućila je Televizija Student koja svakog dana snima motovunske kronike u trajanju od 10 minuta za Treći program HTV-a, uz reprize na Četvrtom.