Na tribini će biti riječ o ulozi zapadnih medija pri oblikovanju svijesti i slike genocida u Gazi te načinima izvještavanja u posljednjih godinu dana. Sugovornici će razložiti na koje načine mediji izvještavaju o genocidu, u kojoj su mjeri povezani sa širenjem izraelske propagande i dezinformacija te na koji se način sadržaj cenzurira.

Tribina se održava u Močvari, a sudionici_e su: Maja Sever, Dina Vozab, Hrvoje Šimičević, uz moderaciju Ivane Perić.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Sve je propusnija i linija koja odvaja verbalno od fizičkog nasilja, pa tako samo u posljednjih godinu dana na području Europske unije bilježimo četiri ubojstva novinara/ki – nakon Kim Wall, Daphne Caruana Galizia i Jana Kuciaka, početkom listopada brutalno je ubijena i tridesetogodišnja bugarska televizijska voditeljica i urednica Victoria Marinova. Međunarodna i europska federacija novinara (IFJ–EFJ) uputila je stoga hitan apel europskim vladama da bez ograde podupru prijedlog IFJ-a za donošenje Međunarodne konvencije o sigurnosti i neovisnosti novinara, te u djelo sprovedu Preporuku Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara.

Kada je riječ o zatiranju medijskih sloboda ni Hrvatska ne zaostaje za globalnim trendovima. Tako se u RSF-ovu izvješću kao indikatori kršenja sloboda medijskog izvještavanja navode pritisci na novinare koji istražuju korupciju, organizirani kriminal ili ratne zločine, dok izloženost fizičkim napadima, prijetnjama i internetskom nasilju i dalje ostaju problemi s kojima se suočavaju. O kojim razmjerima ugroze je riječ svjedoči stranica Hrvatskog novinarskog društva, na kojoj se nižu priopćenja i osude – od seksističkih ispada i zastrašivanja do fizičkih napada i prijetnji smrću. Iako u odnosu na prethodnu godinu Hrvatska prema Indeksu slobode medija bilježi skromni napredak, u analizi stanja apostrofira se utjecaj vladajuće garniture na unutarnje upravljanje javnim medijskim servisom te političko ograničavanje medijske neovisnosti.

Na negativne trendove upozorava i Helena Popović koja je 2013./14. godine sudjelovala u istraživanju Značaj medijskog integriteta: vraćanje medija i novinarstva u službu javnosti na kojem je radilo sedam organizacija civilnog društva s područja bivše Jugoslavije. “Pogoršanje stanja u medijima posebno se odnosi na javni servis koji svojim uređivačkim politikama ne ispunjava svoju javnu funkciju, budući da više uopće ne nudi sadržaje koji bi bili prihvatljivi različitim segmentima populacije. Programom sve više podsjeća na glasilo Katoličke crkve i konzervativnih skupina koje se oko nje okupljaju. Primjetno je i kontinuirano i intenzivno vraćanje na Domovinski rat, te perpetuiranje diskursa ugroze od Drugih (manjina), što doprinosi rastu nesnošljivosti prema njima. Sve skupa u suprotnosti s onim što bi Hrvatska radiotelevizija, i u normativnom, i u legalnom smislu trebala činiti”, pojašnjava Popović.

Ističe i problem sužavanja diskurzivnog polja, unatoč ideologemima poput slobode govora i pluralizma mišljenja koji su deklarativno uvedeni promjenom režima devedesetih. “Postaje legitimno da se prijetnjama i napadima obračunava s pojedincima ili organizacijama koje su kritički orijentirani/e prema hegemoniji. Uz to, sami mediji daju prostor osobama s kontroverznim, isključujućim stavovima koji nerijetko otvoreno izražavaju fašističke ideje bez ikakvih reperkusija”, dodaje. Kao da sve navedeno nije dovoljno za ocrtavanje tmurne slike današnjeg medijskog polja, za dodatne nijanse sive treba spomenuti i specifično nepovoljan položaj novinarki u njemu.

Iako prekarizacija rada u medijima pogađa podjednako muškarce i žene, i dalje je prisutan problem podzastupljenosti žena na višim upravljačkim pozicijama, na koji su ukazali rezultati istraživanja Europskog instituta za rodnu ravnopravnost o položaju žena u medijima u 28 zemalja članica EU. Istraživanje u kojem je sudjelovao Centar za istraživanje medija i komunikacije te udruga B.a.b.e. ukazuje na hijerarhijsku i sektorsku segregaciju žena u medijskim organizacijama u Hrvatskoj (analizirani su HRT, Nova tv i Jutarnji list). “Iako Hrvatska pripada krugu europskih država u kojima je postignuta veća rodna ravnopravnost u medijskim organizacijama, žene su mahom zaposlene u srednjem i nižem menadžmentu i to u područjima koja se smatraju “lakšima ili primjerenijima ženama”, poput zabavnog programa, životnog stila, programa za djecu i mlade ili širih društvenih i kulturnih tema”, navodi istraživačica Dina Vozab.

Istraživanje iz 2012. godine ukazalo je i na višu zastupljenost žena u medijskom sektoru nordijskih i istočnoeuropskih zemalja, no ona u ova dva slučaja ima vrlo različite uzroke. “U nordijskim zemljama pozitivno zakonodavstvo i jačanje institucija koje promoviraju rodnu ravnopravnost stvaraju otvorenija i sigurnija okruženja za napredovanje žena, dok je veća zastupljenost žena u medijskim organizacijama u istočnoeuropskim zemljama veća jer se radi o slabo zaštićenoj, prekarnoj, manje uglednoj i manje plaćenoj profesiji u koju se zbog manje poželjnosti dopušta veći ulazak žena”, pojašnjava Vozab. Drugim riječima, povećanje zastupljenosti žena u određenoj profesiji ne znači nužno rast ženskih prava i rodne ravnopravnosti, već označava ulazak žena u profesije koje su u ekonomskom i statusnom smislu niže vrednovane u društvu, kao što će primijetiti Helena Popović.

O feminizaciji novinarske struke bilo je riječi i na nedavno završenom Vox Feminae festivalu. Posljedice većeg upliva žena u novinarstvo razmatrala su se u sklopu radionice koju je vodila Lidija Dujić i to u kontekstu tzv. paradoksa pisaćeg stroja kojim povjesničarka rada Alice Kessler-Harris tumači status “ženskih zanimanja”.  Paradoks se sastoji u činjenici da jednom kada žene nauče rukovati strojem ili ovladaju vještinama koje im pružaju mogućnost zaposlenja, muškarci napuštaju do tada ugledne struke (poput učitelja ili tajnika) što rezultira i smanjenjem naknade za njihovo obavljanje. Dujić ističe kako je “za hrvatsko žensko novinarstvo taj aspekt dodatno zanimljiv jer su mu graničnici Marija Jurić Zagorka kao prva hrvatska profesionalna (politička) novinarka i današnje novinarke/studentice novinarstva, najmasovnije prisutne u ‘ženskim’ ili uopće manje ‘ozbiljnim’ medijima/rubrikama – zbog čega novinarke poput Nataše Škaričić ili pokojne Jasne Babić u takvim medijskim pejzažima ‘strše’ više od Zagorke u Obzoru 1896. godine”.

Iako bi se položaj žena u medijskim institucijama zasigurno mogao poboljšati efikasnijim institucionalnim mehanizmima za provođenje politike rodne ravnopravnosti, teško je za vjerovati da bi u aktualnim okolnostima netko mogao pokazati brigu za takvim napretkom. U ozračju direktnog obračuna sa svakom kritičkom misli, u vremenu “igranja s opasnom političkom vatrom” u kojem se novinarstvu otvoreno osporava legitimitet, novinarkama i njihovim kolegama ostaje braniti temeljni integritet struke, ako već ne i živu glavu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Kada je riječ o medijima i medijskoj politici, mandat ministrice Nine Obuljen Koržinek uglavnom je obilježen netransparentnošću i nedorečenim javnim istupima, osobito kada su vezani za sudbinu neprofitnih medija. U jeku novih, argumentiranih izraza nepovjerenja u njen odnos prema trećem medijskom sektoru, u Svetom Martinu na Muri od 21. do 23. studenog održali su se 10. Dani elektroničkih medija na kojima su se, barem nominalno, trebali čuti odgovori na ključna pitanja o budućnosti medijskog polja.

Nakon što na prošlim Danima o njoj nije bilo riječi s obzirom na institucionalni limb nastao uzastopnim parlamentarnim izborima, najvažniji panel ovoga je puta svakako trebao biti onaj posvećen nacionalnoj medijskoj strategiji čije je problematično donošenje doživjelo već četvrtu osobu na čelu resornog ministarstva. Uz ministricu, u njemu su sudjelovali ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Kazimir Bačić, predsjednik Nacionalne udruge televizija Denis Mikolić, glavna urednica portala Tris.com.hr Davorka Blažević, zamjenik predsjednika uprave RTL-a Ivan Lovreček i predsjednik Hrvatske udruge radijskih nakladnika Željko Švenda, a moderirao ga je predsjednik Vijeća za elektroničke medije Damir Hajduk.

Iako je u njemu sudjelovala osoba najrelevantnija za temu budućnosti medijskoga polja, vrlo brzo se dalo zamijetiti da će razgovor pretežito ostati u domeni već (ne)izrečenog. Tomu su doprinijeli predstavnici komercijalnih medija koji se u svojim replikama nisu doticali cjelovite vizije javnoga interesa ili razvoja medijskoga polja, zadržavajući se na više ili manje specifičnim financijskim olakšicama koje im je u interesu ostvariti. Primjerice, gospodin Mikolić je istaknuo želju da se političkim subjektima omogući plaćena promocija izvan predizbornog razdoblja, kao i da se osigura da državni i lokalni subjekti 15 posto svoga proračuna za promidžbu usmjere u lokalne medije, ponavljajući tako iste primjedbe koje već nekoliko godina navodi u raspravama o medijskoj strategiji. Kako pak izgleda perspektiva nacionalnih komercijalnih igrača pokazao je gospodin Lovreček koji je istovremeno prizivao deregulaciju tržišta, ali i državnu zaštitu od međunarodnih igrača koji lokalnim nakladnicima oduzimaju prihode od oglašavanja.

Dok su se privatni mediji nastojali pažljivo smjestiti između države i tržišta, iz očišta onih neprofitnih, vezanih gotovo isključivo za javna sredstva, progovorila je gospođa Blažević, istaknuvši da je upravo taj sektor postao svojevrsnim rezervatom profesionalnog, neovisnog novinarstva. Blažević je podsjetila ministricu na ukinute potpore Ministarstva za neprofitne medije, upozoravajući da se njihovo preživljavanje trenutno temelji na sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, jedva dostatnima “za nekoliko mjeseci u godini”, te da se sektor sve više oslanja na crowdfunding i čisti volonterski entuzijazam kao ionako izraženo obilježje rada u njemu.

Možda najznačajniji trenutak panela vezan za treći sektor dogodio se kada je gospođa Blažević zamolila ministricu da nedvosmisleno kaže tko će se za najavljena sredstva Europskog socijalnog fonda za medije zajednice moći natjecati – hoće li to biti samo neprofitni mediji ili i lokalni i regionalni privatni mediji. Ministrica je, nažalost, na to pitanje u potpunosti izbjegla odgovoriti pa se čini da je opravdana bojazan dijela javnosti da će se “ponoviti” Fond za pluralizam, na kojem se, s potpuno neravnopravnim udjelima u ukupnim sredstvima, natječu i jedni i drugi. Poseban bi to bio problem u slučaju sredstava ESF-a, navodi se u nedavnim medijskim komentarima, jer niz dokumenata Unije o medijima zajednice – uključujući i Rezoluciju Europskog parlamenta donesenu 25. rujna 2008. godine – potonje definira upravo kao neprofitne medije.

Od ministrice se moglo doznati tek da će natječaj za navedena sredstva biti raspisan u prvom kvartalu sljedeće godine. Uzevši u obzir dosadašnje odgode, netransparentnost formiranja i funkcije stručne skupine za uspostavu natječajnih kriterija, kao i vrijeme potrebno za provođenje javnog savjetovanja, sumnje javnosti u takvo obećanje čine se opravdanima. S druge strane, kao jedina izvjesnost, s obzirom na prethodne ministričine izjave i implicitan stav tijekom ovog panela, nameće se da će navedenim sredstvima moći raspolagati i komercijalni mediji za koje će se, prema još nepoznatim kriterijima, određivati na koji način ih se može kategorizirati kao medije zajednice.

Što se sâme medijske strategije i najavljenih zakonskih promjena tiče, o njima se u sadržajnom smislu moglo čuti – vrlo malo. Novi Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, kao i medijska strategija, najavila je ministrica, bit će doneseni do kraja 2018. godine. Kako će u njima biti realizirana ideja “ravnopravnosti” svih medijskih sektora koju je ministrica u više navrata tijekom razgovora naglašavala, još uvijek stoji pod znakom pitanja, no zasad se čini da ona ne podrazumijeva shvaćanje specifične organizacijske i novinarske vrijednosti neprofitnih medija.

Na tu je specifičnu vrijednost nastojao upozoriti panel Budućnost neprofitnih medija, kojim je započeo posljednji dan programa. U njemu su sudjelovali Sanja Despot, koja je, osim kao članica Izvršnog odbora HND-a, bila relevantna sugovornica i kao novinarka s velikim iskustvom rada u neprofitnim medijima, zatim urednik portala Lupiga.com Ladislav Tomičić, urednica portala Teatar.hr Nora Krstulović, zamjenik glavnog urednika portala Bitno.net Goran Andrijanić te profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu dr. sc. Dina Vozab.

Moderatorica panela, novinarka Helena Puljiz važnost trećeg sektora dramatično je podcrtala činjenicom da je nedavno preminula Jasna Babić “svoju karijeru autorski završila u neprofitnim medijima”. Nacionalni izvještaj o medijima, objavljen početkom 2015. godine, govori da je podatak da je jedna od naših najuglednijih istraživačkih novinarki posljednjih nekoliko godina života provela u neprofitnim medijima u potpunosti u skladu s kriznim razvojem medijskoga polja: brojni su novinari, osobito oni istraživački, priliku za nastavak pisanja po dobivanju otkaza u korporativnim medijima dobili upravo u trećem sektoru.

Da treći sektor nije važan samo iz perspektive profesije nego i javnosti potvrdila je dr. sc. Vozab koja je iznijela niz zanimljivih podataka o njegovoj publici, među kojima se posebno izdvaja onaj da čak 25 posto konzumenata medijskih sadržaja koji se informiraju putem interneta čini to upravo putem neprofitnih medija.

Međutim, unatoč nedvojbenoj vrijednosti sadržaja i nezanemarivom udjelu u publici, zaposlenost i radni uvjeti u tim su medijima na rubu izdržljivosti, kao što je istaknulo više panelista. Primjerice, nedostatak financija, istaknuo je Tomičić, njegov portal ponekad dovodi i do toga da suradnike moraju plaćati osobnim novcem.

Perspektivu svjetonazorski drugačije orijentiranog neprofitnog medija ponudio je gospodin Andrijanić koji je podsjetio da je Bitno.net uglavnom bio isključen iz javnih potpora. Andrijanić to smatra nepoštenim jer njegov portal također informira o važnim temama koje nisu bile dovoljno prisutne u mejnstrim medijima, a kao primjere takvih tema izdvojio je brisanje križeva s pakiranja Lidlovih jogurta i spisateljski rad Mire Gavrana.

Na panelu je bio uočljiv stanovit “pomirbeni” ton između raznovrsnih njegovih sudionika, ali i komentatora iz publike, koji kao da je nehotice bio u skladu s ministričinim stavom da je u slučaju neprofitnih i lokalnih medija u načelu riječ o skupini čije probleme treba promatrati objedinjeno. Operativna posljedica toga će, po svemu sudeći, biti njihovo zajedničko guranje pod kišobran medija zajednice u najavljenom natječaju. Kako će, međutim, na njemu proći jedni – drastično podfinancirani, devastirani i opozicijski – i drugi – poslovno i politički povezani i utjecajni – sasvim je druga i, po svemu sudeći, ne baš optimistična priča.

Nakon što je u međuvremenu objavljeno i da Ministarstvo kulture nije realiziralo milijune kuna iz europskih fondova koje su mogle biti namijenjene neprofitnim medijima, sve više se doima kao se na njih – ne računa. Nedostatak odgovora na zadnjim Danima elektroničkih medija stoga je mogao samo povisiti ionako popriličnu razinu nepovjerenja s kojom neprofitni mediji iščekuju najavljene poteze vladajućih.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.