Filmski dio festivala počinje u ponedjeljak, 18. svibnja u kinu Kinoteka. Ovogodišnja selekcija umjetničke direktorice Dine Pokrajac donosi dvadesetak igranih, dokumentarnih i hibridnih filmova, a festival se otvara filmom Leila i vukovi libanonske redateljice Heiny Srour, kojoj će u sklopu festivala biti uručena nagrada Wild Dreamer za životno djelo. Detaljan pregled filmskog programa dostupan je ovdje.

Devetnaesti Subversive Forum ima za cilj pružiti platformu za kritičku analizu i raspravu o širokom rasponu ekonomskih, društvenih i političkih tema povezanih s usponom informacijskih tehnologija, interneta, platformskog kapitalizma, društvenih medija i umjetne inteligencije. U dijelu programa posvećenom ovom tematskom fokusu, govorit će: Nick Dyer-Witheford, Cedric Durand, Phoebe V. Moore, Lola Olufemi, Gorgina Voss, John Preston, Jacob Johanssen, Toni Prug, Paško Bilić, Felix Stalder, Paolo Caffoni, Vanja Subotić, i Boris Buden.

Diskurzivni dio programa uključuje i simpozij Suradnje između periferija koji će uz moderaciju redateljice Karle Crnčević i teoretičara filma i medija Sime Kokotovića kroz tri bloka tematizirati historijske i suvremene suradnje između filmskih radnika_ca iz jugoistočne Azije te bivše Jugoslavije i Balkana.

Osim toga, za vrijeme trajanja festivala, u Pogonu Jedinstvo odvija se osmo izdanje programa Kinematografija otpora uz izložbu palestinske umjetnice Noor Abed čiji filmovi proučavaju snagu folklora kao vrela znanja. U svojim radovima Abed se bavi koreografijom i imaginarnim odnosima pojedinaca, stvarajući situacije koje naglašavaju povezanost palestinskog naroda i krajolika kroz poetične kolaže pjesme i plesa.

Zaključni dio programa održava se u suradnji s portalom Slobodni Filozofski, programom političke edukacije u kojem polaznici, predavačice i aktivisti kroz zajednički rad mapiraju proturječja suvremenog kapitalizma te promišljaju strategije kolektivnog otpora. Neki od predavača i predavačica su: Nina Čolović, Domagoj Kučinić, Jovan Džoli Ulićević, Vladimir Milenković, Maja Solar, Karla Crnčević i drugi.

“Rad Giorgija Gage Gagoshidzea usmjeren je na pokretnu sliku i političke kontekste koji oblikuju njezinu produkciju i cirkulaciju. Njegovi filmovi spajaju osobno iskustvo sa širim društvenim i povijesnim silama, otvarajući prostor za promišljanje moći, pamćenja i uvjeta gledanja. Program uključuje dva filma, nakon čega slijedi razgovor s autorom koji vodi filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac. Program se održava na engleskom jeziku.

Prikazat će se Graft versus Host (2026), spekulativni dokumentarni esej koji povezuje redateljevo iskustvo bolesti s postsocijalističkim geopolitičkim transformacijama koristeći medicinski model kao okvir za promišljanje raspada sustava i dugotrajnih posljedica tranzicije. Redatelj u filmu The Invisible Hand of My Father (2019) polazi od osobne priče o očevu tijelu i radu, prateći njegovu transformaciju kroz različite političko-ekonomske režime – od socijalizma do globalnog kapitalizma”, istaknuto je u najavi programa.

Giorgi Gago Gagoshidze (Kutaisi, SSSR/Gruzija; živi i radi između Berlina i Tbilisija) umjetnik je koji djeluje u području filma, animacije i instalacije. U svom radu istražuje društveno-političke uvjete pokretnih slika, s posebnim fokusom na učinke globalnog kapitalizma, radnih migracija i siromaštva na postsocijalistička društva.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Promociji knjige ove pionirke feminističkog filma i slow cinema estetike prethodit će predstavljanje njezine video-instalacije Moja majka se smije, preludij u Galeriji na katu (KIC), a nakon predstavljanja, u 20:30 sati slijedi i projekcija posljednjeg filma Chantal Akerman, No Home Movie (2015) o posljednjim mjesecima života autoričine majke.

Moja majka se smije dnevnički je format u kojem se Akerman bavila odnosom između majke i kćeri. Kako piše u najavi, “u maniri svojih ‘hiperrealističnih’ filmova Akerman piše ove memoare buntovnim i eksperimentalnim stilom koji svojom jednostavnošću, repeticijom i oskudnom interpunkcijom asocira na Gertrude Stein a ostali književni srodnici koje priziva su Dnevnik korote Rolanda Barthesa i Vrlo blaga smrt Simone de Beauvoir. Ova priča o majčinstvu, paradoksu bolesti i jezika nastala je gotovo istovremeno kad i njezin posljednji film No Home Movie“.

Chantal Akerman (1950-2015) bila je belgijska redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma. Imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad (1968), koji je zahvaljujući svom crnom humoru i anarhičnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je još četrdesetak filmskih i TV radova različitih vrsta, žanrova i formata. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielman, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles (1975), često se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvrštava ga se među pionirske uratke feminističkog filma i estetike slow cinema.

Više detalja pronađite ovdje.

Riječ je o filmsko-diskurzivnom formatu koji tijekom godine predstavlja niz ostvarenja domaćeg dokumentarnog filma, a nakon svake projekcije održava se moderirani razgovor s autorima_cama, aktivistima_cama ili članovima_cama pozvanih inicijativa. Govoreći o razlozima pokretanja Dokukina Eter, Tereza Kelam ističe da je nastao iz potrebe da studenti osmisle i provedu program u prostoru kinodvorane, selektiraju filmove te razgovaraju s autorima_cama. “Primarni nam je cilj približiti studentskoj i mlađoj populaciji regionalnu i domaću dokumentaristiku koja često prolazi ispod radara”, istaknula je Kelam. Osim slabije vidljivosti domaćeg dokumentarnog filma, poticaj programu je i razvoj distribucije, odnosno reaktualizacija filmova koji “kroz drugačije pristupe progovaraju o bitnim temama, a često ih nemamo priliku pogledati zato što su, primjerice, prikazani samo na festivalima ili smo ih kroz vrijeme zaboravili”, napominje Kelam.

Na tom tragu, voditeljice programa nastoje filmski sadržaj približiti (studentskoj) publici kroz diskusije u kojima sudjeluju akteri s lokalne i nacionalne aktivističke i akademske scene te stručnjaci iz civilnog društva. Pri koncipiranju programa, ističe Kelam, nastoje rasvijetliti “probleme koji su prisutni u društvu, a o kojima se manje razgovara ili ih se stavlja pod tepih” te su “ograničeni na određene krugove, a mainstream mediji manje progovaraju o njima.” Do sada se program Dokukina Eter bavio, između ostalog, temama rodne ravnopravnosti, lokalne (ratne) povijesti i geopolitičkim sukobima i krizama. 

Da je programsko usmjerenje Dokukina Eter utemeljeno na društveno angažiranim temama potvrđuje i prvi ovogodišnji susret koji je posvećen Palestini i otporu izraelskoj okupaciji. Film Naseljenici – Naši novi susjedi s puškama redateljice Barbare Babačić na programu je 25. veljače, a bavi se kolonizacijom Zapadne obale Gaze i sustavnim zlostavljanjem lokalnog stanovništva. O kontekstu filma nastalog 2013. godine, s Panjkotom i Kelam će razgovarati redateljica filma, dok će prosvjedne akcije usmjerene na djelovanje hrvatske Vlade i korporacija koje podržavaju izraelske politike predstaviti Maruška Mileta iz Nepokorene Palestine. Diskusiju o direktnim akcijama zaokružit će kapetanica broda Sheeren, Morana Miljanović putem online poziva. 

S obzirom na to da su program pokrenule u svojim studentskim danima, voditeljice posebno ističu ulogu mlađe populacije u gostovanjima. Tako je, primjerice, nakon projekcije filma El Shatt – nacrt za utopiju svoj ciklus grafika na temu zbjega i kolektivnog iskustva u logorskom kompleksu El Shatt predstavila studentica Umjetničke akademije u Splitu Flora Novak. Nakon filma Plenumovi koji prikazuje studentsku borbu 2008. za besplatno visokoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj, gostovali su članovi studentskog pokreta otpora u Beogradu te predstavnice lokalne inicijative Studentice za Palestinu koja je bila uključena u plenumsku borbu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim u filmsko-diskurzivnom dijelu programa, studentice su uključene i u produkcijski segment, pa tako vizualni identitet programa potpisuje Tereza Kelam, a od nove sezone oblikuje ga mlada dizajnerica Mila Skalić. 

Kontinuirani rad sa studentskom populacijom Dokukino Eter ove godine će dodatno ojačati radionicama mobilnog novinarstva na jesen, a do tada kroz selekciju filmova nastavlja uvezivati društveno angažirane teme s potrebama i interesima mladih. Osim što mogu pogledati dokumentarne filmove domaćih autora i autorica, studenti u sklopu ovog programa imaju priliku sudjelovati u diskusijama kojima se tematiziraju aktualni društveni problemi, dok Dokukino KIC razvija nove generacije angažirane kino publike.

Program u utorak, 17. veljače, u 19 sati otvara dokumentarni film Orwell 2+2=5 
haićanskog redatelja Raoula Pecka koji kroz arhivske snimke i refleksivnu naraciju povezuje Orwellovu biografiju s današnjim mehanizmima moći. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju novinar Jerko Bakotin, kritičarka i spisateljica Nataša Govedić te književna teoretičarka i kritičarka Marija Ott Franolić.

U srijedu, 18. veljače u 19 sati Obitelj Giacometti donosi filmsku priču o odrastanju kipara Alberta Giacomettija koji je poznat po svojim skulpturama “tankih ljudi” inspiriranih Sarterovom egzistencijalističkom filozofijom. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju umjetnik Željko Beljan i kustosica Leila Topić.

U četvrtak, 19. veljače u 19 sati prikazuje se lutkarski dokumentarac Sentimentalno putovanje na planet Paradžanov o armenskom filmskom redatelju Sergeju Paradžanovu. Ova filmska posveta snimljena je povodom 100. obljetnice rođenja autora filmova Sjenke zaboravljenih predaka i Sajat-Nova, te predstavlja osobnu vizuru na njegov umjetnički svijet i sovjetski progon zbog kojeg je proveo pet godina u zatvoru. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju filmolozi Tomislav Brlek i Višnja Pentić. 

U petak, 20. veljače u 19 sati na rasporedu je Louise Bourgeois: Skulptura i bijes. Kronika sedam dekada u životu i djelu francusko-američke umjetnice Louise Bourgeois ispričana je kroz dnevničke zapise, refleksije o umjetnosti i psihoanalizi. U istom bloku prikazuje se Sjećanje na Nadju u režiji Alaina Flesichera, film snimljen povodom 100. obljetnice Bretonova Manifesta nadrealizma. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju kritičarka i esejistica Ana Fazekaš, kiparica i multimedijalna umjetnica Ana Mušćet te likovna i filmska kritičarka Jelena Pašić.

Program će u subotu, 21. veljače u 19 sati zaključiti dokumentarac Neobično putovanje: Priča o Rockyju Horroru u kojem se kroz intervjue s izvornim glumcima i slavnim fanovima doznaje više o ovom mjuziklu. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju filmski i glazbeni kritičar Željko Luketić te Sofia Ambicia i Potpuna Prisutnost, članice drag kolektiva House of Ambicía. 

Selektorica programa je filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac.

Više detalja pronađite ovdje.

Program traje od 4. do 7. listopada u Dokukinu KIC, a uključuje projekcije šest avangardnih filmskih eseja koje je Mulvey režirala zajedno s bivšim suprugom, filmologom i redateljem Peterom Wollenom. U sklopu programa predstavit će se hrvatsko izdanje najnovije knjige Laure Mulvey Paslike: O kinematografiji, ženama i mijenama (2025.) u prijevodu filmske kritičarke i kustosice Dine Pokrajac. Ova zbirka eseja istražuje moć i užitak pokretnih slika te radikalne filmske strategije kojima žene režiraju filmove o ženama.

Među projekcijama nalaze se razigrani filozofski filmovi Pentezileja: Kraljica Amazonki (1974.) i Sfingine zagonetke (1977.) koji kao polazište uzimaju figure prijeteće ženstvenosti iz grčke mitologije. Ove figure u filmu egzistiraju na margini, izvan ili prije patrijarhalnog poretka, dok kratki dokumentarci Amy! (1979.) i Frida Kahlo & Tina Modotti (1983.) istražuju stvarne povijesne ličnosti i njihovu medijsku reprezentaciju. Gotički triler Zločesta sestra (1983.) propituje povezanost između kompleksnosti ženskog iskustva, obiteljske traume i psihoze, dok Kristalno gledanje (1982.) gradi znanstveno-fantastični portret Londona u doba tačerizma i istražuje odnos između utopije i fikcije.

Povodom gostovanja Laure Mulvey u Zagrebu Subversive Festival uručit će joj nagradu za životno djelo The Wild Dreamer za njen jedinstven i subverzivan doprinos filmskoj teoriji i praksi.

Više detalja o programu pročitajte ovdje.

Prvo predavanje održat će Višnja Pentić u subotu, 6. rujna 2025. u 19 sati. Tjedan kasnije, u subotu, 13. rujna u isto vrijeme, predavanje će održati Martina Lončar. Slijedi izlaganje Dine Pokrajac, koje je na rasporedu u subotu, 20. rujna u 19 sati. U subotu, 27. rujna u 19 sati predavanje će održati Tibor Đurđev, a ciklus će zaključiti Bartol Babić Vukmir u subotu, 4. listopada 2025. u 19 sati.

Predavanja su besplatna i otvorena za javnost, a nakon svakog izlaganja uslijedit će diskusija s publikom. Sva predavanja bit će trajno javno dostupna i u formi video zapisa te u pisanom obliku na službenim stranicama Kinokluba Zagreb.

Ljetno kino na Dolcu, u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata, drugo se ljeto zaredom vraća na gornji plato najveće zagrebačke tržnice. U srijedu, 2. srpnja u 21 sat prikazuju se dva kratka dokumentarna filma koja se bave javnim prostorima kroz prizmu dokolice, rekreacije i građanskog angažmana. Prvi je Povijest zagrebačke dokolice, dvadesetominutni dokumentarni prilog o zagrebačkim zelenim površinama, nastao je sredinom osamdesetih godina u produkciji HRT-a, u režiji Mire Wolf i prema scenariju arhitekta Krešimira Ivaniša. Drugi je Crveni tobogan iz 2025., film Nebojše Slijepčevića o borbi građana za očuvanje parka na Trnjanskoj Savici. Nakon projekcija slijedi razgovor s autorima.

Tržnica ostaje središnje mjesto i ovogodišnjeg Kina Trešnja, koje u organizaciji BLOK-a desetu sezonu zaredom pretvara taj prostor u ljetno kino na otvorenom. Uz trešnjevački plato, program u selekciji kustosice Dine Pokrajac odvija se i na drugim zagrebačkim lokacijama – na Munjarskom putu, nekadašnjoj trasi Samoborčeka, te uz zelenu površinu pokraj bazena Mladost. Program Kino na pruzi 4. srpnja evocira duh željezničke estetike kroz animirani film Narančina kora Isidore Vulić i igrani film Tajanstveni vlak Jima Jarmuscha. Ciklus završava 11. srpnja Kinom Mladost, s diptihom posvećenim odrastanju kroz filmove Dole plotovi Dušana Makavejeva i Zmija u njedrima Carlosa Saure.

Nakon godinu dana pauze, dokumentarni filmski ciklus Doksi u Kleti vraća se u dvorište Studija-galerije Klet na Ilici 73. U suradnji s mrežom KineDok prikazuje se pet autorskih dokumentaraca iz istočne Europe, svakog četvrtka od 19. lipnja do 17. srpnja. Okupljanje počinje u 19 sati, a projekcije pod nebom u 21 sat. Ovaj tjedan na rasporedu je film 66 sezona Petera Kerekesa, film koji kroz priče posjetitelja popularnog bazena u slovačkom gradu Košice povezuje intimne fragmente svakodnevice s ključnim događajima povijesti srednje i istočne Europe.

Ovotjedni izbor filmova na otvorenom zaključuje Kino u dvorištu, koje 4. srpnja u Pogonovom Jedinstvenom dvorištu prikazuje igrano-dokumentarnim film Igora Bezinovića Fiume o morte!. Bezinovićev film kroz atipičan stil progovara o (široj javnosti) nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke, tematizirajući 16-mjesečnu okupaciju grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika i dandyja Gabrielea D’Annunzija. Početak ove filmske večeri na otvorenom je u 20:30 sati.

Za one koji o filmovima vole i raspravljati, novo izdanje Booksinog Filmsko-čitateljskog kluba, koji vodi filmska kritičarka i urednica Iva Rosandić, donosi razgovor o romanu Pijanistica Elfriede Jelinek (Oceanmore, 2003., prev. Helen Sinković) i istoimenoj filmskoj adaptaciji Michaela Hanekea iz 2001. Oboje autora kroz priču o pijanistici Eriki oštro razotkrivaju sukob između unutarnjih želja i društvenih normi, oslanjajući se na psihoanalitičke motive i kontrast između vanjske uglađenosti i potisnute žudnje. Spoj književnog i filmskog medija, ističu organizatori, otvara prostor za dublju interpretaciju i intenzivnije gledateljsko i čitateljsko iskustvo.

Ulaz na sva događanja je besplatan.

Druga filmska večer, Kino na pruzi, na Munjarskom putu pored Hokej kluba Trešnjevka, u 21 sat okuplja filmove Narančina kora (2021) Isidore Vulić i Tajanstveni vlak (1989) Jima Jarmuscha. Kako bi podsjetili građane na prugu vlaka Samoborček, prikazani filmovi isprepliću povijest željeznice i filmsku umjetnost. Kroz tri povezane priče o autsajderima koji navigiraju američkom kulturom, Jarmusch istovremeno odaje hommage Memphisu i dekonstruira njegovu mitologiju dok vlak iz naslova postaje simbol potrage za identitetom. U Narančinoj kori mlada redateljica “guli slojeve sjećanja kao da su istoimena citrusna voćka” te animira svoju bilježnicu s uspomenama kako bi dočarala povratak vlakom iz Španjolske.

Kino Mladost na zelenoj površini iza vanjskog bazena na SP Mladost, u 21 sat donosi dvije filmske posvete mladosti u kojima djeca izražavaju nekonformizam prema svijetu odraslih, filmove Dole plotovi (1962) Dušana Makavejeva i Zmija u njedrima (1976) Carlosa Saure. Vizualna pripovijest Dole plotovi širi duh revolucionarnog slobodarstva uz autorovu poruku: “Dajte djeci prostore za igru. Maknite ispred njih plotove, ograđena dvorišta, žice”. U Zmiji u njedrima, filmu prožetom je anti-autoritarnim impulsom, djevojčica Ana i njezine sestre uče se nositi s gubitkom i smrću koju shvaćaju jedino kao odsustvo.

Program je u potpunosti besplatan, a više informacija pronađite ovdje.

U ovom izdanju, organiziranom u suradnji s Filmskom revijom Kazališne akademije (FRKA), održan je panel čiji je fokus bio problematizacija statusa i uloge filmske kritike u regionalnom, izvaninstitucionalnom kontekstu. U razgovoru, koji je moderirala Iva Rosandić, sudjelovali su urednik i osnivač bosanskohercegovačkog portala Filmofil Sead Vegara, predsjednica HDFK-a i glavna urednica portala Zona filma Dina Pokrajac, filmski kritičar i urednik nezavisnog srpskog portala Filmoskopija Nikola Radić te filmska kritičarka Pavla Banjac, suradnica Filmoskopije.

Temeljna ideja diskusije održane u Dokukinu KIC bila je okupiti predstavnike_ce regionalnih portala filmske kritike u otvorenom javnom diskursu, koji je za osnovni cilj imao ne samo osvijestiti trenutačno stanje filmske kritike, već i pozvati na suradnju te bolju povezanost u bližoj budućnosti. Prva, sasvim sigurno i najveća prepreka u toj tendenciji je činjenica da svaka zemlja funkcionira na drugačiji način – sustavi financiranja i kulturne politike bitno se razlikuju. Filmofil primjerice, jedini je takav filmski portal u BiH, u kojoj općenito ima tek nekoliko kritičara_ki. Sead Vegara je tako tijekom razgovora na prstima jedne ruke izbrojao aktivne kritičare u BiH. Portal je do sada djelovao bez institucionalne podrške, ali skoro osnivanje udruženja, slično HDFK-u, omogućit će im i financijsku potporu.

Filmska kritika u Srbiji susreće se pak s obrnutim problemom. Interes za pisanje je velik, napomenuo je Nikola Radić, što potvrđuje i preko sedamdeset prijava na natječaj za mlade kritičare_ke koji je održala Filmoskopija, no odvajanje od Filmskog centra Srbije koje se dogodilo 2024. godine zbog pritisaka na uredničke politike, gurnulo ih je u izazovnu i nestabilnu sferu nezavisnog djelovanja.

Situacija je nešto bolja u domaćem kontekstu, zaključila je Dina Pokrajac, što potvrđuje i održavanje ovakvih javnih diskusija, no daleko je to od statusa koji filmski i kulturni djelatnici zaslužuju. Pitanje koje se samo po sebi nameće je sustav honoriranja. Neujednačenost i nestabilnost načina na koji se tekstovi honoriraju, u kombinaciji s općenitim nedostatkom filmskih portala kao ključnih platformi djelovanja, zapravo dovode do nemogućnosti sustavnog strukovnog bavljenja kritikom. Samim time, shvaćanje filmske kritike u široj javnosti i dalje je često reducirano na hobi, volontiranje i piskaranje recenzija u slobodno vrijeme – što dovodi do dodatne problematizacije odnosa prema kritičarima_kama i kulturnim djelatnicima_ama. Kako je istaknuo Nikola Radić – filmska kritika nije i ne smije biti volontiranje.

U tom kontekstu, treba utvrditi jasnu distinkciju između tekstova o filmovima koji se pišu u dnevnim novinama i na srodnim novinarskim portalima (i njihovog sustava financiranja u kojem novinar_ka prima stalnu plaću) te filmskih kritika kao autorskih tekstova. Funkcija ovih prvih je prije svega informativne naravi, često se radi o kratkom komentaru sadržaja koji je više usmjeren na okolnosti nastanka filma, dok se potonja treba shvatiti kao oblik autorskog djela, odnosno vrstu nefikcionalnoga kritičkog izlaganja srodnog književnoj, kazališnoj ili kritici bilo kojeg drugog umjetničkog djela. U takvom obliku teksta, autor_ica iznosi osobnu esejističku analizu, koja stoga posjeduje književnu vrijednost, prvenstveno usmjerenu na interpretaciju filma iz koje proizlazi osobni vrijednosni sud, bez nužnog ekspliciranja cjelokupnog sadržaja djela. 

Također, autoru_ici je pružena sloboda u formi i načinu izlaganja kritike pa su tako sudionici_e na panelu isticali različite uredničke politike pojedinog portala, čiji tekstovi nisu isključivo rezervirani za nove i recentne naslove. Ipak, zajednički nazivnik triju portala jesu kombinacije kraćih recenzija (kod Filmoskopije dodatno odijeljene rubrikom Mikro-kritike), intervjua te dužih esejističkih analiza u kojima autori_ce analitički, impresionistički ili pak komparativnom analizom pišu o filmovima neovisno o recentnosti, sustavima financiranja ili distribuciji.

Primjerice, Vegara je istaknuo rubriku Play it again Sam na Filmofilu unutar koje se objavljuju tekstovi o klasicima i kanonskim ostvarenjima, dok se Zona filma ovdje ističe kao platforma gdje se nerijetko tematiziraju alternativniji, eksperimentalni te kinoklubaški filmovi i autori_ce, kako bi se obuhvatilo cjelokupno polje filmskog stvaranja.

Navedene razlike nadovezuju se i na politike financiranja i spomenute problematike honoriranja kritičara_ki gdje se Dina Pokrajac osvrnula na neujednačenost honoriranja i potrebu da se pruži strukturna podrška formiranjem prijeko potrebnog strukovnog cjenika, kakav primjerice postoji za članove Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID), koji radnicima_ama u polju dramaturgije i izvedbenog pisanja osigurava utemeljen standard plaćanja.

Takav model bio bi značajan doprinos djelatnicima_ama na području filmske kritike, pružajući jasno utemeljene smjernice za naknade za rad, a definirao bi i prava radnika_ca u toj struci. Takvom podrškom nudile bi se i dodatne mogućnosti razvijanja projekata i programa poput Kritike i društva, a samim time bi se i afirmirao strukovni status. U toj borbi za poboljšanje uvjeta ključna je i regionalna suradnja i proširenje čitateljstva u postjugoslavenskom području.

Iako je ovim panelom napravljen prvi korak – zajednička diskusija i naglašavanje nužnosti zajedničkog djelovanja umjesto nacionalne izolacije, ponovno se nameću strukturni problemi. Glavna su prepreka, osim generalnog nedostatka kadrovskih kapaciteta za osiguranje ozbiljnog financiranja, regionalne razlike. Hrvatskoj kao zemlji unutar Europske unije s jedne strane, te Srbiji i BiH kao zemljama koje su u pregovorima za članstvo, odnosno zemljama izvan Unije s druge, otežana je suradnja i djelovanje u kontekstu financiranja zajedničkih programa.

Stoga je, kao što su sudionici_e panela istaknuli_e, nužan sljedeći korak na kojem se unatoč svim navedenim problemima financiranja može djelovati, kreiranje zajedničkog profila na društvenim mrežama. Tom bi razmjenom sadržaja na postojećim i etabliranim mrežama rad filmskih kritičara_ki došao do nove publike i proširio bi značaj promišljanja i pisanja o filmu u regionalnom području.