Zvuči kao papar utemeljena je na individualnom radu izvođača_ica koji_e ulaze u analizu osobnih trenutaka povezanih uz “krikove” empatičnog pogleda na svijet. Izvođači_ce razvijaju dramatrugiju predstave, osim intimnim iskazima, nizom vokalnih igara koje uključuju osluškivanje i odjekivanje u prostoru. “Predstava je atmosferska, zvučno delikatna, kijaroskuro osvjetljena, neverbalno vokalna uz vrlo malo riječi. Izvođači prolaze dvostruki igru – kolektivno promatraju daljinu i blizinu te izvode krhke individualne pripovjesti”, stoji u najavi.

Izvođački tim čine: Silvia Marchig, Dijana Vidušin, Fabijan Komljenović, Filip Lugarić, Lovro Rimac, Urša Raukar, Agota Vitkay Kucsera i Alma Ferović-Fazalić.

Obje izvedbe počinju u 20 sati, a ulaznice po cijeni od devet eura mogu nabaviti se na poveznici ili blagajni ZPC-a.

Više detalja o predstavi možete pronaći ovdje.

Matija Ferlin dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje i za najbolju predstavu u cjelini za 2010. godinu. U predstavi Samice Matija Ferlin zajedno s Csillom Barath Bastajić, Ladom Bonacci, Jadrankom Đokić, Lanom Goljak, Ivanom Krizmanić, Dijanom Vidušin, Anom Vilenicom, Rominom Vitasović, Silvijem Vovkom i Vedranom Živolićem radi na konceptu koreografiranja jezika.

Predstava Samice donosi priču o dekadenciji devet žena, aristokratskih manira i navika, koje žive zaglavljene u nepoznatom budućem prostoru i vremenu. U atmosferi permanentnog iščekivanja, obilježenog trenucima snažne euforije i još snažnijeg razočaranja, junakinje imaju jednu jedinu stvar koja im je konstanta i zajednička – sve pričaju unatrag: od točke prema velikom slovu. Samice je autorski projekt u kojem autor želi stečeno koreografsko znanje i iskustvo prenijeti na područje govornog jezika. Kao uvijek u svom radu, koncept od kojeg kreće krajnje je jednostavan: postaviti dramsku predstavu koja poštuje konvencije dramskog kazališta, ali su sve rečenice napisane i izvode se sa unutarnjim poretkom riječi unatrag. Iako izgovorena unazad te time deformirana i lišena svog prvotnog značenja, od glumca se zahtijeva da istu rečenicu izgovori sa intencijom, motivacijom i smislom njenog prvotnog značenja. Ovakav naoko banalan koncept pruža brojne mogućnosti istraživanja, a upravo je samo istraživanje jedan od glavnih ciljeva ovog projekta. Za razliku od prethodnih Matijinih projekata gdje je istraživanje bilo usmjereno na tijelo i na njegove izvedbene mogućnosti, u ovom projektu želi istražiti jezik i njegov izvedbeni i komunikacijski potencijal.