<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>digitalne platforme &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/digitalne_platforme/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Thu, 26 Feb 2026 15:22:00 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>digitalne platforme &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Upitan domet nadolazećih promjena</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/upitan-domet-nadolazecih-promjena/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Dario Pavičić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 27 Feb 2025 11:31:36 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[aem 2025]]></category>
		<category><![CDATA[AI]]></category>
		<category><![CDATA[digitalne platforme]]></category>
		<category><![CDATA[emfa]]></category>
		<category><![CDATA[horizonti promjene]]></category>
		<category><![CDATA[HRT]]></category>
		<category><![CDATA[irmo]]></category>
		<category><![CDATA[iva nenadić]]></category>
		<category><![CDATA[mediji]]></category>
		<category><![CDATA[medijske politike]]></category>
		<category><![CDATA[paško bilić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=72382</guid>

					<description><![CDATA[Javna rasprava o Europskom aktu o slobodi medija otvorila je ključna pitanja njegove provedbe – od političkog utjecaja na javne medije do koncentracije vlasništva i dominacije digitalnih platformi.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">O novom europskom dokumentu u domeni medijske politike govori se već neko vrijeme, no iako je usvojen još u svibnju 2024., a puna implementacija se očekuje u kolovozu ove godine, <a href="https://www.media-freedom-act.com/Media_Freedom_Act_Articles_(Regulation_EU_2024_1083_of_11_April_2024).html">Europski akt o slobodi medija</a> (eng. European Media Freedom Act, EMFA) u Hrvatskoj nije dobio mnogo pozornosti sektora na koji se odnosi. <a href="https://kultura.irmo.hr/odrzana-javna-rasprava-o-europskom-aktu-o-slobodi-medija-emfa/">Javna rasprava</a> održana 20. veljače u organizaciji Centra za sociologiju medija i digitalno društvo u sklopu Instituta za razvoj i međunarodne odnose (<a href="https://irmo.hr">IRMO</a>) donijela je temeljitiji osvrt na novi dokument. </p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Iva Nenadić</strong>, znanstvena koordinatorica Centra za slobodu medija i medijski pluralizam (CMPF) Europskog sveučilišnog instituta, predstavila je EMFA-u kao rezultat saznanja koja je Centar godinama prikupljao kroz <a href="https://cmpf.eui.eu/media-pluralism-monitor/">Monitor medijskog pluralizma</a>, alat kojim se iz godine u godinu prate indikatori razine medijskog pluralizma u državama članicama. Potom je <strong>Paško Bilić</strong>, organizator ovog susreta i voditelj Centra za sociologiju medija i digitalno društvo, predstavio stanje medijske sfere u Hrvatskoj i neke članke ovog akta u svjetlu njihove nadolazeće implementacije, nakon čega su uslijedila pitanja i komentari ostalih sudionika rasprave, uglavnom predstavnika struke i javnih tijela vezanih za medijsku politiku.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="980" height="608" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2025/02/irmo_emfa.jpeg" alt="" class="wp-image-72386"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: IRMO</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Temeljni zadatak novog akta je, kako se uostalom i istaknulo prilikom njegova usvajanja, prepoznati i smanjiti rizike koji postoje u digitalnom medijskom okruženju, a usmjeren je prvenstveno na pružatelje medijskih usluga, odnosno njihovu strukturnu poziciju. Ta pozicija sve je više određena digitalnim platformama, poput Googlea i Facebooka, koje EMFA prepoznaje kao pravne subjekte čiji je položaj u odnosu na medije specifičan. Aktom se, između ostalog, pružatelje medijskih usluga pokušava zaštititi od neopravdanog uklanjanja ili ograničavanja distribucije, odnosno cenzure medijskog&nbsp;sadržaja na digitalnim platformama.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na planu regulacije tržišta, EMFA s <a href="https://www.media-freedom-act.com/Media_Freedom_Act_Article_22_(Regulation_EU_2024_1083_of_11_April_2024).html">člankom 22</a> uvodi procjenu koncentracije, kojom se nastoji postići &#8220;ravnoteža između rizika koncentracije i ekonomske održivosti medija (uključujući u odnosu na platforme)&#8221;. Određivanje kriterija koji bi pokazali što je dovoljno, a što previše koncentracije medija u rukama ograničenog broja ekonomskih subjekata, odnosno pitanje postojanja medijskog oligopola i monopola, prepušta se državama članicama. EMFA ovdje samo nalaže da neki kriterij mora postojati, čime se zapravo ostavlja mogućnost za tendenciozne, odnosno baždarene interpretacije o tome što je štetno, a što nužno. Ostavi li se u inače&nbsp;obvezujućim europskim dokumentima previše prostora za prilagodbu novih akata i odredbi specifičnoj lokalnoj situaciji, ponekad postoji rizik da se cijela inicijativa amortizira i prilagodi postojećem stanju bez postizanja željenog učinka.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kako bi na planu koncentracije medija stvari bile jasnije, EMFA predviđa i veću transparentnost u pogledu javne dostupnosti informacija o vlasničkoj strukturi svih pružatelja medijskih usluga, za što se predviđaju pregledni i integrirani registri na nacionalnim razinama. Hrvatska to planira ostvariti spajanjem postojećih registara, no glavna tajnica Hrvatskog novinarskog društva <strong>Melisa Skender</strong> u raspravi je istaknula upitnu korisnost te mjere, jer Zakon o trgovačkim društvima i dalje omogućuje postojanje tajnih vlasnika. Ipak, kad jedna nacionalna baza podataka o vlasništvu nad medijima u Hrvatskoj zaživi, u njoj bi se, između ostalog, trebali nalaziti i podaci o iznosima koje su mediji dobili za oglašavanje javnih subjekata, čime bi se mogla lakše uočiti potencijalno favoriziranje pojedinih medija kod oglašivača iz javnog sektora.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dosta komentara odnosilo se i na problem ignoriranja medijskih statuta, kojima se zakonski uređuje odnos između izdavača s jedne i medija s druge strane, odnosno utvrđuje prava urednika i novinara u postupcima imenovanja glavnog urednika. Potpisivanje statuta medija, kao uvjet za ostvarivanje prava smanjenja PDV-a na 5 % na novine, izdavači u pravilu promatraju kao formalnost, zbog čega je&nbsp;HND još tijekom rasprave uoči donošenja EMFA-e <a href="https://h-alter.org/vijesti/hnd-lazne-medijske-statute-treba-raskinuti/">pozvao</a> da se takvi medijski statuti raskinu.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Javni mediji između politike i tržišta</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Uz naglašavanje odgovornosti svih pružatelja medijskih usluga za opstanak medijskog pluralizma i demokracije, posebna pažnja u EMFA-i posvećena je javnom medijskom servisu kao ključnom dijelu slagalice zdravog medijskog sektora. <a href="https://www.media-freedom-act.com/Media_Freedom_Act_Article_5_(Regulation_EU_2024_1083_of_11_April_2024).html">Člankom 5</a> planira se, između ostalog, zajamčiti neovisnost u postupcima imenovanja i razrješenja ravnatelja i upravnih odbora javnih medijskih servisa u odnosu na aktualnu političku većinu, čime bi se spriječio politički utjecaj i smjene nepodobnih kadrova. U hrvatskom kontekstu, uz imenovanje ravnatelja, Sabor ima odlučujuću ulogu i u imenovanju Programskog vijeća HRT-a, kao i članova Vijeća za elektroničke medije. Prema zadnjem stavku članka 5, države imaju obvezu uspostave neovisnog tijela koje će provoditi imenovanja, odnosno mehanizma koji će nadzirati njihovu transparentnost i rezultate predstavljati javnosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na temu HRT-a, Paško Bilić istaknuo je i to da u planovima njegova restrukturiranja ne treba ići iz perspektive menadžmenta u privatnim kompanijama, odnosno kako ne treba komercijalizirati HRT i učiniti ga još sličnijim privatnoj televiziji. Nasuprot tome, poziva znanstvenu i akademsku zajednicu da promiče ideju javnog servisa kao pružatelja vrijednih medijskih sadržaja koji u tržišnim uvjetima ne bi mogli zaživjeti. U tijeku rasprave spomenut je i nedavni <a href="https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//2016/Sjednice/2023/Prosinac/269%20sjednica%20VRH//269%20-%2026%20Aneks.docx">aneks ugovora</a> između Vlade i HRT-a kojim se potonji, osim putem mjesečnih pristojbi, sufinancira i direktno iz državnog proračuna, što može dodatno ugroziti njegovu autonomiju naspram političke garniture. Alternativa tome bilo bi povećanje iznosa mjesečne pristojbe, no to bi se teško moglo opravdati sadašnjom razinom kvalitete sadržaja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Za razliku od javnog medijskog servisa, većina preostalih medija dijeli ozbiljniji strukturni problem. Osim klasične &#8220;dvostruke lojalnosti&#8221; prema publici i oglašivačima, istaknuto je i to da se sve veći udio samog oglašavanja obavlja preko digitalnih platformi i za njih, čime se zapravo ugrožava jedan od rijetkih preostalih izvora prihoda medija u digitalnoj sferi. Povrh toga, kao dodatni pokazatelj niske razine medijskog pluralizma u Hrvatskoj Bilić spominje i sve veću homogenizaciju sadržaja. Medijskim portalima danas je lakše no ikad prenijeti sadržaj, bilo s državne novinske agencije, bilo s drugih portala, pri čemu najčešće izostaje njegova kritička, a ponekad i leksičko-stilska obrada. Uz sve to, portali u svrhu privlačenja (preostalih) oglašivača sve češće teže &#8220;klikabilnim&#8221; naslovima i <em>thumbnailovima</em>, što rezultira daljnjom tabloidizacijom digitalnog medijskog prostora.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Izazovi regulacije digitalnog medijskog prostora</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Što više znamo i razmišljamo o medijima danas, svjesniji smo težine izazova na koje bi sustavna medijska politika trebala odgovoriti. Unatoč sve većoj homogenosti, medijski prostor danas, upravo zbog toga što se izmjestio prvenstveno u digitalnu sferu, postaje sve teže definirati, potom regulirati, a onda i ocijeniti njegov utjecaj na, recimo, demokratsku kulturu ili politički pluralizam u nekom društvu. Medijski sadržaj na društvenim mrežama u sve većoj mjeri kreiraju anonimni pojedinci, <em>influenceri, </em>ali i <a href="https://kulturpunkt.hr/tema/trulez-digitalnog-kapitalizma/">botovi</a>. Uostalom, osim prijetnje od dezinformacija, širenje primjene umjetne inteligencije i sve veća uvjerljivost <em>deepfake</em> sadržaja još nisu postali predmetom zakonske regulacije, a nose implikacije koje je teško u potpunosti sagledati.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na <em>Lupigi</em> je prošle godine donošenje ovog akta <a href="https://lupiga.com/vijesti/eu-zakon-o-slobodi-medija-povijesni-korak-naprijed">opisano</a> kao retorički korak naprijed. Po obuhvatnosti i sustavnosti istraživanja na kojem se temelji, kao i po broju zajedničkih problema koje prepoznaje u medijskom polju, EMFA svakako predstavlja korak naprijed. Platforme su, uostalom, konačno prepoznate kao relevantan strukturni faktor, i to je veliki pomak. Međutim, budući da se jednim dokumentom nastojalo zahvatiti što više toga odjednom, odnosno pročešljati cijeli sektor – od prava čitatelja medijskih sadržaja, preko sigurnosti urednika i novinara, do transparentnosti u javnom oglašavanju i imenovanju na upravljačke položaje u javnim medijima – ostaje dojam da se nekih stvari akt dotaknuo tek da ih spomene i prepusti nekim budućim, konkretnijim legislativnim rješenjima.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sudeći po ovom dokumentu, čini se da Europa u ovim izazovnim vremenima na planu zaštite slobode medija ipak zna što želi i koje vrijednosti zastupa (uredničku autonomiju, novinarske standarde, sigurnost novinara i urednika, transparentnost vlasništva) i to treba pozdraviti, no prema odgovoru na pitanje kako doći do toga, odnosno implementaciji, znat ćemo hoće li korak naprijed ostati samo retorički.</p>



<div style="height:15px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-link-color wp-elements-1 wp-block-paragraph" style="font-size:16px">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta&nbsp;<em>Horizonti promjene</em>&nbsp;koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</p>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>


<div class="wp-block-image">
<figure class="aligncenter size-full is-resized"><img decoding="async" width="275" height="102" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/aem.png" alt="" class="wp-image-49001" style="width:170px"/></figure>
</div>


<p class="wp-block-paragraph"></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Zarobljeni u tranziciji</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/zarobljeni-u-tranziciji-digitalno-drustvo-medijska-politika-i-propustene-prilike/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Paško Bilić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 22 Jan 2024 08:15:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[aem]]></category>
		<category><![CDATA[aem 2024]]></category>
		<category><![CDATA[akt o digitalnim uslugama]]></category>
		<category><![CDATA[Come Together]]></category>
		<category><![CDATA[digital service act]]></category>
		<category><![CDATA[digitalne platforme]]></category>
		<category><![CDATA[hakom]]></category>
		<category><![CDATA[koordinator za digitalne usluge]]></category>
		<category><![CDATA[mediji zajednice]]></category>
		<category><![CDATA[medijska politika]]></category>
		<category><![CDATA[neprofitni mediji]]></category>
		<category><![CDATA[pluralizam medija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=61484</guid>

					<description><![CDATA[Postojali su različiti razvojni scenariji, no vladin je prijedlog da Koordinator za digitalne usluge bude agencija u čiji opseg djelovanja ne spada promicanje demokratizacije i medijskog pluralizma.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Deset godina od ulaska u Europsku uniju impuls za razvojem javnih politika još uvijek najčešće dolazi od europskih institucija, kao da smo zarobljeni u tranziciji. Nalik na <em>Groundhog Day</em>, kao da zatvaramo pregovaračka poglavlja, čekajući da svizac navijesti proljeće. No, usprkos tome EU sistem neumorno ide dalje izomorfnim usklađivanjem institucija, katkada predvidivim i ponekad nepredvidivim smjerovima. U tom prostoru, hrvatski razvojni kapacitet ne uspijeva nadići manjak endogenog promišljanja, te najčešće samo prenosi tehnokratski jezik prepisanih EU strateških dokumenata.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Nedavni EU reformski moment pružio je mogućnost za definiranje demokratskih strateških ciljeva i promišljanje novih institucionalnih struktura. Usprkos tome, <a href="https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32022R2065">Akt o digitalnim uslugama</a> (Digital Services Act ili DSA) kojim se nastoji uspostaviti nova ravnoteža među ulogama korisnika, platformi i javnih tijela u digitalnom društvu, prošao je gotovo nevidljivo. Nije bilo okruglih stolova, radionica ni <em>ad hoc </em>povjerenstava. Ne radi se o tome da taj Akt donosi nešto posebno revolucionarno (za kritiku vidjeti <a href="https://preokret.info/index.php/2022/10/15/mislav-zitko-moze-li-se-obuzdati-digitalni-kapital/">ovdje</a> i <a href="https://plateu.irmo.hr/wp-content/uploads/2021/04/platEU-osvrt-br.2.pdf">ovdje</a>). Radi se o tome da je u pripremama za implementaciju te reforme potrebno pozicionirati se na odgovarajući način i definirati bitne demokratske ciljeve. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Prema <a href="https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/europe-fit-digital-age/digital-services-act-ensuring-safe-and-accountable-online-environment_hr">Europskoj komisiji</a>, DSA je važan zbog toga što &#8220;zahvaljujući preraspodjeli odgovornosti između korisnika, platformi i javnih tijela u skladu s europskim vrijednostima u prvi plan dolaze građani&#8221;. Ciljevi su veća pravna sigurnost, jedinstveni skup pravila u cijeloj EU, lakše osnivanje i širenje poduzeća u Europi, pristup EU tržištima putem platformi i bolji uvjeti poslovanja.&nbsp;Za građane i društvo ističe se bolja zaštita temeljnih prava, više kontrole i izbora, bolja zaštita djece na internetu, manja izloženost nezakonitom sadržaju, veća demokratska kontrola i nadzor sistemskih platformi te suzbijanje sistemskih rizika kao što su manipulacije ili dezinformacije. Obaveza je država članica da do 17. veljače 2024. imenuju tzv. Koordinatora za digitalne usluge (čl. 49-55). Ovlasti se mogu proširiti već postojećim regulatorima ili se može osnovati novo regulatorno tijelo.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">U otvorenom <a href="https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=26124">e-savjetovanju</a> prijedlog je da se prošire ovlasti brojnim regulatorima te da Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (<a href="https://www.hakom.hr">HAKOM</a>) bude Koordinator za digitalne usluge uz financiranje iz državnog proračuna. Činjenica da se agenciji koja se bavi infrastrukturnim i tehničkim pitanjima elektroničkih komunikacija, poštanskih i željezničkih usluga predlažu ovlasti koje se odnose i na sadržajne dimenzije protoka informacija na digitalnim platformama otvara brojna pitanja i nejasnoće. Njih bi trebalo zasebno analizirati. No, recimo hipotetski, da je plan bio osnovati novog digitalnog regulatora koji bi implementirao DSA, ali i promicao &#8220;europske vrijednosti&#8221; bitne za razvoj digitalnog društva i demokratizaciju. Kako ga se moglo financirati? Koji mu je mogao biti opseg djelovanja? Kako je mogao promicati europske vrijednosti?</p>



<p class="wp-block-paragraph">Prvo, potencijalni model financiranja digitalnog regulatora već postoji. Agencija za elektroničke medije (<a href="https://www.aem.hr/en/">AEM</a>) financirana je iz iznosa od 0,5 % od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji usluga elektroničkih medija. Isti bi se model mogao primijeniti na godišnje bruto prihode pružatelja digitalnih usluga. DSA navodi pružatelje usluga koji nude mrežnu infrastrukturu (pružatelji usluga pristupa internetu, registri naziva domena), usluge smještaja na poslužitelju (oblak i smještaj internetskih stranica), internetske platforme koje povezuju prodavače i potrošače (internetske platforme za trgovanje, trgovine aplikacija, platforme ekonomije suradnje i društvene mreže) te vrlo velike internetske platforme koje koristi više od 10 % od 450 milijuna korisnika u Europi. Dio godišnjeg bruto prihoda navedenih usluga omogućio bi značajno financiranje digitalnog regulatora.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Drugo, praktično je pitanje kakav je mogao biti opseg djelovanja hipotetskog digitalnog regulatora. Većina ovlasti Koordinatora za digitalne usluge već je definirana kroz DSA, uključujući i sankcije za nepridržavanje <a href="https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32022R2065">zakonskih odredbi</a> (Članci 51. i 52.). Također je bio otvoren prostor za definiranje ovlasti na razini svake države članice, pod uvjetom da ne narušavaju ključne odredbe Akta i koordinaciju na razini cjelokupne Unije.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Treće, u hipotetskom scenariju osnivanja digitalnog regulatora ostalo bi pitanje promicanja &#8220;europskih vrijednosti&#8221;. Institucionalni model i ovdje postoji. AEM upravlja Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija financiranim dijelom pristojbe za javni radiotelevizijski servis. Na sličan način, aktivnosti digitalnog regulatora mogle bi se financirati iz oporezivanja velikih digitalnih platformi. Nakon dviju neuspjelih EU direktiva iz 2018. (<a href="https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=COM:2018:0147:FIN">COM/2018/0147</a>; <a href="https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=COM:2018:0148:FIN">COM/2018/0148</a>) države <a href="https://www.oecd.org/tax/beps/outcome-statement-on-the-two-pillar-solution-to-address-the-tax-challenges-arising-from-the-digitalisation-of-the-economy-july-2023.pdf">OECD</a>-a su 2023. postigle konsenzus oko modela oporezivanja digitalne ekonomije. Izvjesno je da će se pitanje ujednačenog oporezivanja ponovno otvoriti na razini jedinstvenog EU tržišta. Političko i demokratsko pitanje unutar država članica postat će preusmjeravanje novih poreznih prihoda. U takvom scenariju, smislenim bi se činilo osnivanje svojevrsnog Fonda za digitalni pluralizam kojim bi se financirala medijska proizvodnja društvene uključivosti, promicanja ljudskih prava i europskih vrijednosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U tom je kontekstu moguće bilo i jasnije definirati strukturnu ulogu trećeg medijskog sektora, odnosno neprofitnih medija koji u hrvatskom sustavu najbliže odgovaraju međunarodnoj definiciji medija zajednice. Međunarodni je demokratski doseg (<a href="https://en.unesco.org/community-media-sustainability/policy-series/defining">UNESCO, 2017</a>; <a href="https://search.coe.int/cm/Pages/result_details.aspx?ObjectID=09000016805d6be3">Vijeće Europe, 2007</a>, <a href="https://search.coe.int/cm/Pages/result_details.aspx?ObjectID=09000016805d1bd1">2009</a>; <a href="https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-6-2008-0456_EN.html">Europski parlament, 2008</a>) definirati medije zajednice kao neprofitne medije koji doprinose demokraciji i pluralizmu kao javno dobro (<a href="https://intellectdiscover.com/content/journals/10.1386/rjao.15.2.173_1">Seethaler i Beuafort, 2017</a>) koje treba transparentno financirati (<a href="https://cadmus.eui.eu/handle/1814/75950">Agnes, 2023</a>). Mediji zajednice specifičan su medijski sektor, uz privatni i javni, kojemu je cilj djelovanje i angažman oko važnih društvenih tema. Zdrav treći medijski sektor presudan je za pluralizam i važan indikator demokratskog društvenog razvoja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Usprkos činjenici da su postojali različiti razvojni scenariji, aktualni je prijedlog da Koordinator za digitalne usluge bude agencija u čijem opsegu nije predviđeno promicanje medijskog pluralizma, demokratizacije i društvene uključivosti. Prostor za sistemsko djelovanje bio je otvoren, a donositelji odluka trebali su dokazati da su internalizirali međunarodne demokratske vrijednosti i zacrtali jasni smjer demokratizacije digitalnog društva i medijskog sektora. U predloženom scenariju svizac neće nikad navijestiti proljeće, a digitalno društvo, demokracija i pluralizam ostat će prazne riječi prepisane iz EU dokumenata te još jedna propuštena razvojna prilika.</p>



<pre class="wp-block-verse"></pre>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color wp-block-paragraph" style="font-size:16px">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta&nbsp;<em>Kulturne trase društvenosti</em>&nbsp;koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</p>



<figure class="wp-block-image size-large is-resized"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/aem-logo-e1688629289723.jpg" alt="" style="aspect-ratio:5.084745762711864;width:254px;height:auto"/></figure>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Šablonsko oblikovanje kulture</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/sablonsko-oblikovanje-kulture/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 24 Oct 2022 10:47:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[(de)regulacija tržišta]]></category>
		<category><![CDATA[david nieborg]]></category>
		<category><![CDATA[digitalne platforme]]></category>
		<category><![CDATA[društvene mreže]]></category>
		<category><![CDATA[institut za razvoj i međunarodne odnose]]></category>
		<category><![CDATA[kulturna produkcija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=sablonsko-oblikovanje-kulture</guid>

					<description><![CDATA[<p>Produkcija sadržaja na platformama je posebno efikasan način komodifikacije kulturne proizvodnje subvencioniran izdašnim financijskim ulaganjem u tehnološke kompanije.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matko Vlahović</p>
<p dir="ltr">Sredinom listopada <a href="https://irmo.hr/">Institut za razvoj i međunarodne odnose – IRMO</a> je na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti organizirao predavanje nizozemskog teoretičara <strong>Davida Nieborga</strong>. Održano u sklopu završnog događanja projekta <a href="https://plateu.irmo.hr/">platEU</a>, predavanje pod naslovom <em>Sljedeći koraci u kulturi, platformama i regulaciji</em> fokusiralo se na analizu i lociranje raznih oblika moći digitalnih platformi kao nužnog koraka prema bilo kakvoj smislenoj legislativnoj regulaciji tehnoloških kompanija. Nieborgovo izlaganje je zapravo bilo predstavljanje detaljnijeg bavljenja temom u <a href="https://www.platformization.net/">knjizi</a> <em>Platforme i kulturna produkcija</em>, kojoj je koautor s <strong>Thomasom Poellom</strong> i <strong>Brooke Erin Duffy</strong>. Samo predavanje je stoga funkcioniralo tek kao svojevrsno mapiranje polja koje je, zbog zasićenosti diskursa o platformama fokusiranjem gotovo isključivo na razne tehničke aspekte i njihovu navodno novu i posebnu logiku, itekako dobrodošlo.</p>
<p dir="ltr">&#8220;Dakle, krajnje pitanje kada razmišljamo o platformama i kako ih bolje regulirati – bez obzira na to o kojoj se industriji radi;&nbsp; prometu, stanovanju, kulturi, medijima – jest da prvo moramo učiniti ova tri koraka: ispitati podrijetlo, imati konsenzus o teoriji moći platforma te razviti intuiciju o tome gdje je moć u infrastrukturi. U tom slučaju možemo govoriti o nekoj vrsti zajedničkog okvira potrebnog za analizu stanja&#8221;, napomenuo je Nieborg na početku svojeg izlaganja.</p>
<p dir="ltr">Pitanju o podrijetlu ili historijatu sadašnjeg stanja Nieborg je pristupio kroz primjer historijskog razvoja formata podcasta. Naime, kao audio forma prilagođena logici interneta, podcasti nastaju u ranim dvijetisućitim, kada ih razni individualni kreatori i kreatorice snimaju i objavljuju na raznoraznim web stranicama, uglavnom motivirani vlastitim entuzijazmom. Načini njihove konzumacije su također bili znatno drugačiji od današnjih. Da bi se poslušalo novu epizodu omiljenog podcasta bilo je potrebno posjetiti konkretnu stranicu i preuzeti audio datoteku. Dakle, distribucija je bila decentralizirana, a autori i autorice su imali znatno veću razinu kontrole nad proizvodnjom sadržaja te njegovoj monetizaciji, ukoliko im je ona uopće bila motiv. Međutim, stvari se mijenjaju pojavom iPoda i, nešto kasnije, pametnih telefona. Prema Nieborgu, u Appleu prvi uviđaju potencijal novog audio formata te sadržaj koji je dotad bio &#8220;razbacan&#8221; po Internetu agregiraju na jednom mjestu, u aplikaciji koja je jednostavna za korištenje.</p>
<p dir="ltr">Apple pritom odlučuje da se podcasti neće naplaćivati – potez koji će potom nerijetko replicirati i druge platforme. Ta činjenica na koju smo danas poprilično naviknuti – da je znatna količina kulturnog sadržaja koju stvaraju korisnici_e na platformama besplatna – nije nešto inherentno tehnološkom razvoju, već je rezultat niza odluka koje su donesene putem, kao i velikoj financijskoj moći platformi koja omogućuje strateško subvencioniranje poteza koji nisu neposredno profitabilni. Kada su u Appleu odlučili da će podcasti biti besplatni za korištenje, to nije učinjeno iz neke dobrodušne logike zajedničkih dobara, već sa svrhom privlačenja korisnika i kreatorica u zatvoreni ekosustav. Oni prvi su dobili atraktivan sadržaj na novim i skupocjenim uređajima, dok je drugima pružen jednostavniji sustav distribucije. Drugim riječima, Apple je pronašao jednostavan način poticanja mrežnog efekta, čija logika nalaže da su mreže korisnije i privlačnije što su veće. Jednom kad postanu dovoljno velike, mreže postaju gotovo nezamjenjivi dio svakodnevne infrastrukture, što kompanijama omogućuje monopolistički položaj na tržištu. Što bi tu moglo poći po zlu?</p>
<p dir="ltr">Osim ekonomskih posljedica o kojima smo na Kulturpunktu <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/digitalna-ekonomija-monopol-i-financijalizacija">pisali</a> u više <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/maskiranje-stvarnih-odnosa-moci">navrata</a>, centralizacija infrastrukture za distribuciju sadržaja i usluga imala je znatan utjecaj na digitalnu kulturnu produkciju kakvu poznajemo danas. Tako se jedna od najznačajnijih posljedica centralizacije sastoji u gubitku autorske kontrole nad sadržajem. Naime, vraćajući se na primjer podcasta, Nieborg je napomenuo kako autori i autorice više nemaju mogućnost odrediti cijenu svojeg rada, već monetizaciju u potpunosti kontroliraju platforme. Iako još uvijek postoji mogućnost objavljivanja sadržaja izvan ekosustava velikih platformi, načini na koje su one izmijenile navike korištenja interneta gotovo garantira da će sadržaj završiti u opskurnosti jer većina slušateljica_a podcasta do njih dolazi upravo putem Spotifyja, Google ili Apple Podcasta. Autoricama i autorima ne preostaje mnogo izbora osim prilagodbe sučelju, algoritmima i logici platforme na koje nemaju nikakvog utjecaja.</p>
<p dir="ltr">Okolnost u kojoj su velike digitalne platforme centralna mjesta za pristup mrežnom sadržaju se prema tome posebno reflektira i u direktnom utjecaju na kulturnu proizvodnju. Kako su to Nieborg i koatori istaknuli u ranije spomenutoj knjizi, &#8220;ekonomske asimetrije koje su sadržane u platformskim tržištima odražavaju se u strogo kontroliranim mehanizmima koje koriste za upravljanje pristupom infrastrukturama platformi. Kontrolirajući pristup sredstvima distribucije, platformske tvrtke uvelike su zamijenile tradicionalne gatekeepere poput fizičkih trgovina. Štoviše, platforme pružaju &#8216;granične resurse&#8217;, koji im omogućuju kontrolu, sigurnost i standardizaciju kulturnog stvaranja. To ukazuje na infrastrukturne i upravljačke sposobnosti platformi, koje ne samo da omogućuju kulturnu produkciju temeljenu na platformama, već i usmjeravaju kreativni izričaj u skladu s tehnokomercijalnim ciljevima platformi&#8221;.</p>
<p dir="ltr">Pod <em>graničnim resursima</em> (engl. <em>boundary resources</em>) koautori <em>Platformi i kulturne produkcije</em> podrazumijevaju sva infrastrukturna sredstva potrebna za rad na nekoj platformi. S jedne strane je riječ o alatima potrebnima za razvoj servisa na nekoj platformi. Primjerice, Googleove i Appleove trgovine su sustavi za distribuciju aplikacija s vlastitim pravilima i standardima koji od developera zahtijevaju određenu razinu specijalizacije i prilagodbe, iako su krajnji proizvodi više-manje funkcionalno jednaki. S druge pak strane, <em>granični resursi</em> određuju načine na koje je moguće proizvesti neki sadržaj. Kao dobar primjer za potonje Nieborg je istaknuo TikTok, koji unutar aplikacije sadržava sve alate potrebne za proizvodnju i montažu videa. Sve navedene taktike platforme koriste za zadržavanje i kontroliranje korisnika i kreatora unutar vlastitog digitalnog ekosustava.</p>
<p>Nemoguće je opovrgnuti da se unatoč navedenim preprekama i utjecajima na platformama razvila bogata i raznovrsna kulturna produkcija, ali kako to Nieborg, Poelle i Duffy navode u knjizi, &#8220;ključ za razumijevanje dinamičnosti i raznolikosti [te⦎ kreativnosti je razmatranje kroz okvir novih logika pojačanih platformizacijom, koji uključuje fenomene poput: nišifikacije, metričke logike, brendiranog sadržaja i autentičnosti. Pretjerano je jednostavno – i prilično deterministički – sugerirati da platformizacija uzrokuje te pritiske, te sile su duboko ukorijenjene u tezama kulturne industrije. Međutim, definirajući elementi platformizacije – njezina prilagodba, njezina sljedivost, njeni nepresušni prostori za promotivni sadržaj – pojačavaju te sile, šablonski oblikujući kreativne prakse tako da privlače pažnju, a time i podatke&#8221;. Dakle, produkcija sadržaja na platformama je u konačnici tek posebno efikasan način komodifikacije kulturne proizvodnje subvencioniran <a href="https://www.theguardian.com/commentisfree/2019/nov/28/big-tech-populist-stance-big-money-big-state">izdašnim financijskim</a> ulaganjem u tehnološke kompanije.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pod čizmom algoritma</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/pod-cizmom-algoritma/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 05 May 2022 13:32:22 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[digitalne platforme]]></category>
		<category><![CDATA[eksploatacija]]></category>
		<category><![CDATA[i to je pitanje kulture?]]></category>
		<category><![CDATA[lokalne zajednice]]></category>
		<category><![CDATA[mladi]]></category>
		<category><![CDATA[platformski rad]]></category>
		<category><![CDATA[prekarnost]]></category>
		<category><![CDATA[radnici migranti]]></category>
		<category><![CDATA[sindikat]]></category>
		<category><![CDATA[siromaštvo]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=pod-cizmom-algoritma</guid>

					<description><![CDATA[<p>Dokumentarni film <em>Prava cijena online poslova</em> redateljice Shannon Walsh portretira svakodnevna iskustva nesigurnosti i izrabljivanja platformskih radnika.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matko Vlahović</p>
<p dir="ltr">Utjecaj digitalnih tehnologija i raznih online platformi na domenu rada već neko vrijeme dobiva znatnu pažnju u javnosti. Postalo je teško izbjeći tekstove i analize koje raspravljaju o tome tko je u opasnosti da mu roboti ukradu posao – vozači, liječnice, čistači, novinarke, prevoditelji, profesorice i brojni drugi_e su potencijalno zamjenjivi algoritmom. No dovoljna je samo kratka šetnja ulicama i mimoilaženje s brojnim mladim dostavljačima_cama sa žutim i plavim torbama da narativ o automatizaciji postane u najmanju ruku sumnjiv. Olakšavanje svakodnevnog života autsorsanjem sitnih obaveza i zadataka omogućeno platformskim radom moguće je nazvati automatizacijom samo iz perspektive klijenta koji si može priuštiti takvu uslugu. Kad je riječ o radnicima – nerijetko pripadnicima ranjivih skupina poput mladih, migranata ili siromašnih – automatizirala se tek njihova eksploatacija.</p>
<p dir="ltr">Princip rada i poslovni model digitalnih platformi, poput Ubera, Bolta, Wolta, Glova i sličnih, relativno je dobro poznat. Prema službenom narativu spomenute platforme tek su posrednici između onih koji pružaju određenu uslugu i onih koji ju trebaju, kupaca i prodavača. Sve ostalo je stvar ponude i potražnje. Naglašavanje posredničke uloge nije slučajno, ono kompanijama omogućuje izbjegavanje uobičajenih uvjeta zapošljavanja i plaćanja raznih obaveza kao što su zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ili pak održavanje opreme potrebne za rad i hladnog pogona. Prilikom ulaska na određeno tržište nedostatak regulacija znači da imaju priliku pružiti jeftinije usluge od postojeće konkurencije, a da istovremeno relativno privlačnim inicijalnim naknadama za rad privuku veliki kontingent zaposlenika. Pritom je nezanemariva i uloga financijskog kapitala. Budući da digitalne kompanije imaju nepresušne izvore rizičnog kapitala, privremeno subvencioniranje cijena usluga ne predstavlja veliki problem – pogotovo ako će doprinijeti zauzimanju tržišta i monopolizaciji. Jednom kad je lokalna zajednica transformirana i ovisna o platformi, subvencije prestaju, a sve se veći dio troškova autsorsa na radnike.</p>
<p dir="ltr">U standardnom narativu ipak nedostaje jedan ključni detalj, a to je ovisnost takvog poslovnog modela o višedesetljetnoj fleksibilizaciji radnog zakonodavstva, opustošenosti javnih servisa, infrastrukture, institucija, kao i mreže socijalne sigurnosti – ukratko, ovisnost o rastu društvene prekarnosti. Svi ti faktori zajedno doprinose tome da milijuni ljudi diljem svijeta pristaju na u izrabljivačke uvjete rada. Stvarni poslovni model platformi stoga nije povezivanje pojedinaca pa čak ni pružanje usluga, već parazitiranje na osiromašenim i devastiranim zajednicama.&nbsp;</p>
<p dir="ltr">Razmjeri tog devastiranja portretirani su u dokumentarnom filmu <em>Prava cijena online poslova</em> (engl. <em>The Gig is Up</em>) kanadske redateljice <strong>Shannon Walsh</strong>, čije je prikazivanje u Hrvatskoj započelo krajem travnja u zagrebačkom <a href="https://dokukino.net/">Dokukinu KIC</a>. Dokumentarac – kojeg je domaća publika imala priliku gledati još u sklopu prošlogodišnjeg <a href="http://humanrightsfestival.org/en/">Human Rights Film Festivala</a> – donosi iskustva nesigurnosti raznih oblika platformskog rada koja se protežu na četiri kontinenta. Osobne priče radnika isprepletene su s analizama novinara i istraživačica koje unutar filma pružaju svojevrstan kontekstualni okvir. Premijerna projekcija u KIC-u također je bila popraćena tribinom na kojoj su sudjelovali <strong>Josip Miličević</strong> iz Sindikata radnika digitalnih platformi, <strong>Filip Majetić</strong> iz Instituta Ivo Pilar te <strong>Dunja Kučinac</strong> iz kolektiva <a href="http://www.blok.hr/en">BLOK</a> i Platforme Za K.R.U.H., čije višegodišnje istraživačke tekstove o platformskom radu možete čitati na <a href="https://www.bilten.org/?author_name=dunja-kucinac">Biltenu</a>.</p>
<p dir="ltr">Sam film otvara scena jutarnjeg sastanka dvadesetak dostavljača kineske tvrtke Hummingbird. Voditelj smjene stoji na podiju i pokušava animirati i motivirati radnike čitajući procedure s mobitela koje oni zatim uglas ponavljaju: &#8220;Što kažete kada vidite klijenta?&#8221;, pita ih, &#8220;Dobar dan! Hummingbird dostava!&#8221;, oni odgovaraju; &#8220;A kada dostavite paket klijentu?&#8221;, &#8220;Molimo vas potvrdite narudžbu!&#8221;; &#8220;A na odlasku od klijenta?&#8221;, &#8220;Želim vam sretan život! Molimo vas da nam ostavite dobru ocjenu!&#8221;. Kadrovi jutarnjeg drila i vježbe kineskih dostavljača zatim prepuštaju mjesto protagonistima dokumentarca koji u kratkoj montaži popraćenoj inspirativnom glazbom nabrajaju razloge zbog kojih su odabrali obavljati platformske poslove: mogućnost određivanja vlastitog radnog vremena, praktičnost, zato što vole biti aktivni, relativno visoka zarada itd. Ovaj se inicijalni kontrast između prikaza discipline i fleksibilnosti, nadzora i slobode kroz ostatak filma rasplinuje. Štoviše, pokazuje se kako je ono što se na prvi pogled doima kao sloboda ili fleksibilnost tek novi izvor eksploatacije.</p>
<p dir="ltr">Shannon Walsh je odabirom aktera koje prati u dokumentarnom filmu uspjela obuhvatiti razne aspekte platformskog rada te ujedno podsjetiti kako nije riječ o monolitnom fenomenu. Razni oblici rada mogu biti podložni &#8220;platformizaciji&#8221;. Primjerice, Francuskinja <strong>Leila Ouadah</strong> radi kao dostavljačica na biciklu za tvrtku Deliveroo. Majka je dvoje djece i taj joj posao predstavlja jedini izvor prihoda, kao i jedinu mogućnost da djeci omogući &#8220;pogodnosti&#8221; poput zdravstvenog osiguranja. Iz njezine perspektive saznajemo za smrt <strong>Mourada</strong>, također mladog dostavljača i njenog najboljeg prijatelja. Mourad je doživio nesreću na radu, biciklom se spuštao strmom i neosvijetljenom ulicom pri čemu nije uspio na vrijeme usporiti, završio je u komi i potom preminuo. Dok je bio u bolnici, Deliveroo je pokrivao troškove liječenja, no riječ je isključivo o znaku zabrinutosti oko imidža kompanije jer je vijest o nesreći na radu, zahvaljujući između ostaloga i Leili, dospjela u javnost. Na primjeru Mouradovog slučaja, Walsh ukazuje na sistemsku nebrigu za sigurnost radnika koji pod pritiskom algoritma moraju što brže obavljati poslove i riskirati živote.</p>
<p dir="ltr">Platformski radnici ovise o dobroj volji korporacija i po pitanju plaća i naknada. Kada se govori o pravima radnika na online platformama nerijetko je prvi korak borba da im se uopće prizna pravni status zaposlenika umjesto suradnika, korisnika aplikacije, samozaposlene osobe ili nečeg trećeg. Priče vozača i aktivista poput <strong>Ala Aloudija</strong> i <strong>Anette Rivero</strong> to jasno pokazuju. Kako Aloudi u dokumentarcu priznaje, borba za priznavanje osnovnih prava nije bez opasnosti. Kolektivno organiziranje je otežano zbog fragmentiranosti radne snage, fragmentiranosti koju se platforme izuzetno trude održavati, kao i straha od gubitka nerijetko jedinog izbora primanja. Rizik je utoliko veći zbog toga što platforme ne trebaju prolaziti kroz proceduru otpuštanja radnika već im je dovoljno zatvoriti njihov profil na aplikaciji. Također, mnogi radnici poput Aloudija imaju migrantsko podrijetlo što znači da se nerijetko nalaze na marginama društva i teško pronalaze zaposlenje. Kako je spomenuto, upravo parazitiranjem na takvim sistemskim problemima platforme održavaju svoj povlašteni položaj.</p>
<p dir="ltr">Aktivizam u takvom kontekstu stoga nije nešto što nastaje iz apstraktnih ideala, već iz sušte potrebe za preživljavanjem – drugim riječima, stanje je toliko loše da su ljudi spremni riskirati svoju egzistenciju jer ne vide drugi izlaz. Primjerice, iako se vole razmetati fleksibilnošću koju nude svojim zaposlenicima, online platforme lažnim oglašavanjem mnoge zatvaraju u začarani krug iz kojeg se je teško izvući. Upravo je to bio slučaj s Anette Rivero, koja u posebno emotivnoj sceni, slomljena beznađem situacije, govori: &#8220;Nikad zapravo nisam željela biti aktivistica. Uvijek sam bila kao, nemam vremena za to. Ili bi mislila, to nije moj problem. Ali ovo je postao moj problem. Pokušavam ne miješati svoju obitelj u ovo. Istovremeno im oduzimam vrijeme i, znate, ubacujem ovo u njihov život. I osjećam se i krivom jer sam sve ovo sama prouzročila. Napustila sam posao na kojem sam jako dobro zarađivala. Prije nismo morali razmišljati o tome hoćemo li se počastiti. Ili idemo li na plažu. Sad više ne mogu ni viđati roditelje jer si ne mogu priuštiti benzin. To je jednostavno sranje. Oprostite.&#8221;</p>
<p dir="ltr">Platformski rad nije ograničen samo na dostavljačke poslove ili vožnju taksija, već se u potpunosti može odvijati online. <em>Prava cijena online poslova</em> takve forme rada portretira kroz iskustva <strong>Jasona Edwardsa</strong> iz malog gradića u Floridi i <strong>Mitchela Amewieyeja</strong> iz Lagosa. Edwardsovoj svakodnevici na siromašnim marginama američkog društva posvećeno je posebno mnogo prostora. Životni prostor dijeli s bolesnom majkom ovisnom o kockanju, a kao bivšem zatvoreniku ne preostaje mu mnogo prilika za zapošljavanje izvan ispunjavanja anketa preko interneta. Dane stoga provodi u beskrajnom skrolanju po servisu na kojem traži upitnike za čije popunjavanje dobije par dolara. Pritom ponosno izjavljuje kako je shvatio da može zaraditi mnogo više pretvarajući se da je afroamerički republikanac. Unatoč obećanoj fleksibilnosti, Edwardsov posao zahtijeva konstantnu pozornost i stvara potrebu za provjeravanjem servisa. Zapravo dovodi do internalizacije straha od propuštanja nekog posebno pogodnog posla.&nbsp;</p>
<p dir="ltr">Amewieye pak radi za Amazonovu platformu Mechanical Turk. Njegov posao je obilježavanje fotografija koje će se koristiti kao baze podataka za treniranje algoritama umjetne inteligencije. Za par centi po fotografiji odgovara na pitanja o privlačnosti ili vjerodostojnosti profilnih slika nečijeg dejting profila. Svoju plaću ne prima kao depozit na bankovni račun, već u formi iznosa koji može potrošiti u Amazonovoj online trgovini – kako se šali, plaćen je u Amazon dolarima. Njegov slučaj demistificira brojne narative o automatizaciji i pokazuje kako nije riječ o nečemu što se isključivo odvija u digitalnoj sfer već ovisi o izrabljivanju milijuna ljudi u siromašnim dijelovima svijeta. Automatizacija i moderiranje online sadržaja počiva na golemoj količini nevidljivog rada.</p>
<p dir="ltr">Nevidljivi rad ili ghost work je termin koji su skovali <strong>Mary L. Gray</strong> i <strong>Siddartah Suri</strong> u knjizi istoimenog naziva kako bi slikovito opisali &#8220;određene vrste poslova koje je teško vidjeti. Možemo vidjeti vozača Ubera ili dostavljača hrane koji učinkovito isporučuje uslugu putem aplikacije. Možemo vidjeti te ljude. Ljudi koje ne viđamo su oni koji doslovno obavljaju zadatke koji stapaju osobu i računalni proces. Tvrtke namjerno brišu prisutnost i rad tih ljudi. Predstavljaju ga kao rad koji magično obavlja umjetna inteligencija ili internet.&#8221;</p>
<p dir="ltr">Utoliko je naziv Amzonove platforme Mechanical Turk izuzetno simptomatična metafora za razumijevanje vizije budućnosti koju digitalne kompanije imaju za budućnost rada. Takozvani Mehanički Turčin bio je stroj za igranje šaha iz 18. stoljeća, dizajniran da impresionira kraljicu <strong>Mariju Tereziju</strong>. Iako je predstavljen kao automaton, ispod stola se zapravo krio čovjek koji je upravljao lutkom koja je po šahovnici pomicala figure. Stoga je teško izbjeći zaključak kako je ono što priviligirani percipiraju kao automatizaciju tek mistificirajući naziv za kamufliranje rada siromašnih.</p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; font-size: 15px; line-height: 20.8px; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;">Tekst je nastao u sklopu projekta&nbsp;<a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/i-je-pitanje-kulture-0" target="_blank" style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: italic; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: inherit; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">I to je pitanje kulture?</span></span></a>&nbsp;koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv &#8211; Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.&nbsp;</span></p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; font-size: 15px; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">&nbsp;</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;"><a href="https://strukturnifondovi.hr/" target="_blank" style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;">ovdje</span></a></span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">, a o Europskom socijalnom fondu na</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">&nbsp;</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;"><a href="http://www.esf.hr/" target="_blank" style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;">ovoj</span></a></span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">&nbsp;</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;">poveznici.</span></span></p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; font-size: 15px; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff; text-align: center;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: inherit; vertical-align: baseline;"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/lenta_eu_630.png" width="630" height="157"></span></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
