Snimio: Dubravko Matanić
Uredila: Martina Kontošić
Fotografije: Tanja Kanazir/ Drugo more
Vizual rubrike: Klasja Habjan

Podcast je dijelom suradnje Kulturpunkta i Drugog mora.

Prije dvadeset godina Kontejner je započeo s predstavljanjem istraživačkih umjetničkih praksi koje nastaju na sjecištu sa znanošću i tehnologijama te to čini i danas. Predstavljeni umjetnički radovi pritom fasciniraju i provociraju, tjeraju nas da mislimo kako rade, što propituju, a istovremeno su postali prepoznatljiv označitelj Kontejnerovih kustoskih koncepcija. Koliko je bilo zahtjevno držati taj kustoski i produkcijski kurs?

Tereza: Izazovno je bilo – mijenjali su se uvjeti u kojima se radi, počevši od prvih poteškoća da se uopće stvore uvjeti za prezentaciju i produkciju takve vrste umjetnosti. Prvi projekt koji je išao u smjeru osnaživanja lokalne umjetničke scene je bio Device Art festival 2004. godine, koji je pokrenut u svrhu mapiranja lokalne umjetničke scene, pružanja okvira za produkciju radova koji se bave znanošću, odnosno tehnologijom. Na to se nadovezalo pokretanje vlastite produkcijske platforme UradiSam_Art Lab 2006. godine. Nakon toga, baza djelovanja udruge Kontejner su tri trijenalna festivala – Device Art, Touch Me i Ekstravagantna tijela. Međutim, to smo dopunjavali ne samo prezentacijskim i izvedbenim nego i edukativnim i produkcijskim projektima.

Davorka: Ako pričamo o kustoskom i produkcijskom aspektu, mislim da je kontinuitet u kvaliteti djelovanja, u kvaliteti umjetničkih sadržaja i programa izuzetno bitan, kao i kontinuitet u posvećenosti onome čime se udruga bavi, ali i istovremena otvorenost za promjene, upravo zato što se bavi ovim specifičnim, suvremenim, radikalnim, progresivnim i promjenljivim praksama i izričajima. Taj polaritet između dosljednosti i fleksibilnosti mi se čini važan za djelovanje.

Ena: Ne mijenjaju se samo uvjeti nego i umjetnost kojom se mi bavimo. Rastemo s promjenama na sceni. Od vrlo rubnih umjetničkih praksi koje su teška eksperimentala i razvijaju se u oskudnim produkcijskim uvjetima, do radova koji su možda i mainstream, što ne znači da su nekvalitetni, nego jednostavno komuniciraju s drugim publikama, sve do velikih potpora institucija, pa i najvećih svjetskih znanstvenih institucija takvim umjetničkim istraživanjima.

Davorka: Da, neki umjetnici i umjetničke prakse koje Kontejner potiče i predstavlja su prešli iz undergrounda u mainstream. I to nije nužno negativno. Dapače, upravo pomak iz undergrounda prema mainstreamu mijenja buduće tendencije, umjetničke smjerove, ali i edukativne prakse.

Koliko vam je rad u kolektivu važan aspekt cijele priče? 

Ena: Kroz Kontejner je kroz ovih dvadeset godina prošlo puno ljudi. Tako da je dinamika živa, ali podrška koja se dobije zajedničkim radom je nezamjenjiva. Kao kolektiv radimo puno na tome da je grupna dinamika što bolja, svjesni smo toga da je komunikacija bitna, podržavamo se međusobno i svatko ima prostor za profesionalni i osobni razvoj kroz Kontejner. Puno naše energije odlazi u to i ti se rezultati vide.

Davorka: Ja sam se pridružila Kontejneru nakon niza godina provedenih u instituciji, iako je tim Kulture promjene SC-a unutar institucije zaista djelovao slično kao tim unutar Kontejnera, tako da mi posvećenost timskom radu, međusobnom uvažavanju i razumijevanju te otvorenoj kritičnosti bila već poznata i to sam prepoznala izvana. Ono što prepoznajem kao važnu činjenicu vezanu za Kontejner kada govorimo o timskom radu, a ne odnosi se na niz drugih udruga stasalih u isto vrijeme i sa sličnim područjem interesa, jest prirodna i zdrava smjena generacija: prijenos znanja, iskustva i vizije na mlađe generacije. Osnivačice su i dalje aktivne članice udruge, ali organizaciju ipak vodi druga kustoska generacija, a to osiguravanje kvalitetnog kontinuiteta mislim da je jako važno za daljnji razvoj nezavisne kulturne scene, ali i razvoj društva u cjelini. Timski rad je izuzetno bitan, ne samo kao metoda rada u svakodnevici nego i kao metoda edukacije budućih generacija i metoda izgradnje kvalitetnijeg društva.

Tereza: Rad u ovakvom kustoskom kolektivu na nezavisnoj kulturnoj sceni ne znači da se mi bavimo isključivo kustoskim, produkcijskim i edukativnim radom. Možda u nekim idealnim uvjetima da je nas dvadeset zaposlenih može biti u timu jasnih podjela, a ovako radimo sve što je potrebno i na taj način se nadopunjavamo. Dakle, nema ni jedan posao koji se neće obaviti, sve se mora napraviti. Naravno, imamo i vanjske suradnike ukoliko naši kapaciteti nisu dostatni. Što se mene tiče, za moj razvoj je bilo jako bitno da dobijem tu širinu, da nisam isključivo vezana za jednu vrstu posla. To je bitno i u nekom daljnjem radu i komunikaciji, ne samo s umjetnicima i suradnicima nego sa svima.

Ena: Mislim da je ključno da je ono što čini timski rad u neku ruku i razumijevanje i poštivanje tuđeg dijela posla. Nama se u kolektivu jako često događa da smo upoznati s različitim aspektima posla i različitim zadacima jer smo ih u nekom trenutku i sami prošli, i zbog toga razumijemo trud koji dolazi sa svih strana unutar tima. I onda se prirodno dogodi da je timski rad kvalitetan – jer se međusobno razumijemo i upoznati smo dobro sa svim aspektima rada za jedan festival ili za jedan veliki projekt.

Isticanjem povezivanja umjetnosti, tehnologije i znanosti, Kontejner se nadovezuje na pokret Novih tendencija. No što je s tematskim fokusom na tijelo, koji također čini bitnu tematsku okosnicu? Zašto vam je bilo važno otvoriti tu temu, posebice u vidu festivala Ekstravagantna tijela?

Ena: Tijelo kao tema nije odvojeno od znanosti i tehnologije. Uvijek je bilo uronjeno u taj kontekst, i kroz temu tijela je tema znanosti i tehnologije bila fokusirana više na društveni aspekt, odnosno na normative koji se stvaraju u odnosu na ljudsko tijelo, na dogme i tabue koji su u to tijelo upisani. Ono što se postiglo, naročito za vrijeme dok su Olga i Sunčica vodile festival Ekstravagantna tijela, je velika količina suradnji s drugim subjektima iz civilnog društva i institucijama, naročito onima koje se bave problematikom marginaliziranih i ranjivih skupina sa socijalne strane, ali i sa strane šire ekologije društva. To je bila neuobičajena situacija za naš kontekst – da udruga koja se bavi tehnologijom i znanošću surađuje primjerice s Centrom za autizam ili s bolnicama. To je bio zanimljiv pristup jednom delikatnom, osjetljivom području, ali mislim da su se u tom periodu realizirale stvarno velike stvari.

Tereza: Čini mi se da je najuspješnije izdanje festivala bilo 2013. godine gdje smo tematizirali starost, odnosno treću i četvrtu životnu dob. Bili smo izrazito ambiciozni jer je to bila prva suradnja sa muzejskom institucijom. Ugostila nas je Galerija Klovićevi dvori na mjesec dana. To je za nas bila svojevrsna prekretnica jer su naši festivali do tada trajali po tjedan dana. Festival je vidjelo puno ljudi, imali smo brojne programe namijenjene našim starijim sugrađanima, koji su se imali priliku aktivno uključiti u edukativni i radionički program u sklopu festivala. Intenzivna je bila suradnja s više organizacija, tu nam je najviše pomogla gradska zaklada Zajednički put. Imali smo britansku performericu Louis Weaver, koja je u staračkom domu izvodila svoj performans, tj. družila se tamo sa štićenicima staračkog doma. Takvi projekti su zanimljivi jer upoznaš puno različitih ljudi ali i potreba, odnosno nedostataka koji su prisutni u samom sustavu. Bitno je da se o takvim stvarima priča i da se javno prezentiraju.

Spomenimo još jedno područje vašeg djelovanja – zvučnu umjetnost. Zašto ste se prilikom preuzimanja galerije Močvara 2011. godine odlučile fokusirati na zvučne umjetničke projekte, a ne na neke druge?

Tereza: Htjele smo povezati program galerije i primarnu djelatnost kluba Močvara, čiji je fokus na glazbi. Programski smo galeriju usmjerili na sound art, ali nismo to strogo i isključivo definirali nego smo bili otvoreni za različite umjetničke pristupe i prakse koje su koristile zvuk. Kroz taj projekt smo pokrenuli Sound Art Inkubator, što mi se čini bitan aspekt cijelog tog djelovanja jer smo mladim hrvatskim umjetnicima, prvenstveno studentima, dali priliku da zvuku pristupaju kao umjetničkom mediju. Imali smo šest izdanja Inkubatora, četrdesetak umjetnika i produciranih radova. Sudjelovali su umjetnici iz cijele Hrvatske, a u jednom trenu su nam se javljali i studenti iz Srbije. Otprilike je u to vrijeme Davorka krenula s Izlogom suvremenog zvuka.

Ena: Za Galeriju Močvara je priča krenula od naše upoznatosti s umjetnicima koji rade odlične stvari, ali nemaju dobru vidljivost, i od postojanja publike koja bi bila zainteresirana za te stvari, a nema je gdje vidjeti. To se spojilo kroz suradnju s URK-om i klubom Močvara, koji ima ustaljenu publiku za glazbene programe. Kroz temu zvuka smo htjeli povezati te dvije priče, odnosno dati vidljivost sceni koja je tad bila u zaletu. Tih je godina stasala generacija koja se nastavila ozbiljno baviti zvukom, i kustoski i produkcijski i umjetnički.

Davorka: Ena i Tereza su se tada u svom kustoskom radu ozbiljno posvetile sound artu i to nas je vrlo brzo povezalo. Ja sam se tada intenzivno bavila eksperimentalnom glazbom i srodnim izričajima. Bila sam više fokusirana na izvedbene zvukovne umjetničke prakse, osmišljavanje i realizaciju niza koncerata i zvučnih performansa, dok su kolegice bile fokusirane na zvučne instalacije i skulpture, ali zajedničko područje interesa je bilo tu, kao i svijest o važnosti predstavljanja eksperimentalnijih zvukovnih umjetničkih praksi na našoj sceni. Jer bez stvaranja konteksta, kao i poticanja novih produkcija, nema ni stvaranja interesa publike. Bez kontekstualizacije nema razumijevanja, pa ni daljnjeg interesa, kao ni novih mladih snaga koje tek kreću u intermedijalnost.

Tereza: Istaknula bih da smo galeriju vodile do 2018. godine. S druge strane, te je godine Davorka imala zadnji Izlog suvremenog zvuka. Kako nam se ona pridružila, svi smo osjetili nedostatak zvuka u našem radu. Prošle smo godine pokrenuli Gibanja, događanja eksperimentalnog zvuka, koja će krajem ove godine imati svoje drugo izdanje. Tako da ponovo stavljamo fokus na eksperimentalni zvuk.

Budući da su vaše umjetničke produkcije često vrlo tehnički, financijski, pa i strateški zahtjevne, čini li vam se format festivala prikladniji za njihovu reprezentaciju upravo zbog svoje privremenosti i fleksibilnosti? Predstavlja li za vas format festivala idealno rješenje ili pak jedinu mogućnost s obzirom na vaše produkcijske uvjete?

Ena: Rekla bih oboje. To je idealna i neidealna opcija. Zato želimo raditi i cjelogodišnje i festivalske programe. Festivali mogu biti nezahvalni zbog nekih ograničavajućih faktora, koji nisu stvar samo organizacije programa nego i vanjskih uvjetovanosti poput godišnjeg financiranja i tempa koji ne osigurava duži period stabilnosti na nezavisnoj sceni. Taj tempo primjerice bitno otežava produkcije koje traju više godina ili se trebaju odviti u dužim etapama i predstaviti nekoliko puta kroz svoj razvojni ciklus. S druge strane, za publiku su festivali izvrsna stvar jer je koncentracija događanja velika, a društveni moment naglašen. Festival je uvijek priča koju je lako iskomunicirati. Mi smo svjesni i dobrih i loših strana, i da festivali donose ritam koji nije uvijek dobar za ono što želimo raditi te da ponekad sužavaju prostor djelovanja. Ove godine smo u fazi tranzicije između tog intenzivnog festivalskog tempa i rahlijeg načina rada gdje imamo programe cijelu godinu.

Do sada ste realizirali više od 150 izložbi i znakovito je da su sve bile na privremenom gostovanju u prostoru neke druge institucije ili organizacije. Na neki se ste način testirali sve moguće izlagačke prostore, podjednako one koji su namijenjeni izlaganju, kao i oni koji to nisu. Težite li djelovanju u vlastitim prostoru ili je gostovanje zanimljivija opcija? Imate li možda već viziju kakav bi taj prostor mogao biti?

Ena: Kontejner nisu samo festivali i produkcije umjetničkih radova, tu je i puno edukacije, rada sa studentima, suradnji s institucijama koje nisu nužno toliko vidljive za publiku. Dobar primjer su višemjesečne rezidencije koje provodimo s međunarodnim umjetnicima, gdje je naš zajednički rad vrlo intenzivan i dugotrajan – u takvim programima se jako puno osjeti taj problem nedostatka adekvatnog i reprezentativnog prostora kojim bi udruga upravljala, i nomadizam tu u biti bitno otežava produkciju radova. Unazad nekoliko godina smo s međunarodnim partnerima pripremali projekte koji se bave kompleksnim pitanjima jednog takvog prostora, na koji je način on održiv, što tu programski treba sve postojati, koji su primjeri dobre prakse itd. No ove naše ambicije ne znače da se želimo ograničiti i zatvoriti u vlastita četiri zida: nama je uvijek bilo zanimljivo surađivati s institucijama i raditi u drugim kontekstima, što se vidi po različitim profilima prostora u kojima smo radili, i to se nije nikada promijenilo. Razlozi za to nisu samo praktični nego smo kao kolektiv jednostavno svjesni da različit prostor donosi kompletno različitu publiku, vidljivost i uvjete rada.

Davorka: Da, bez obzira na to što težimo vlastitom prostoru, drugi nas prostori i neprostori i njihovi specifikumi ne prestaju inspirirati. Tako da, kao što ove godine cijelom programu pristupamo kroz hibrid jednogodišnjeg i festivalskog programa, to je negdje naš put i u prostornom smislu. Mislim da će nam vlastiti prostor samo dodatno otvoriti puno mogućnosti i ideja i ne mogu zamisliti da nas to zatvori i ograniči.

Ovo je vaša slavljenička godina, povodom koje ste, umjesto festivalskog izdanja, pripremili godišnji program. Već smo pogledali izložbu Chijikinkutsu multimedijalnog umjetnika Nela Akamatsua, a smješi nam se nastup Tome Savića Gecana na Venecijanskom bienalu, čiji rad producirate. Što nas još očekuje?

Tereza: Sredinom šestog mjeseca Kontejner je domaćin trodnevne konferencije mreže EMAP – European Media Art Platform, gdje očekujemo predstavnike svih partnera na konferenciji, ali i umjetnike, koji će u svibnju putem javnog poziva biti odabrani za rezidenciju u Zagrebu. Uz to planiramo i program u Pogonu Jedinstvo – možemo potvrditi gostovanje kanadskog umjetnika Martina Messiera performansom Echo Chambers.

Davorka: U sklopu Erasmus+ projekta Zvučni eksperimenti trenutno se stvara najmlađi eksperimentalni bend. Petero glazbenika budućnosti od 13 i 14 godina prolaze eksperimentalni proces edukacije pod mentorstvom skladatelja i glazbenika Nenada Sinkauza, Nenada Kovačića i Pavla Jovanovića. Oni će nastupiti u dvorištu Močvare 19. lipnja, nakon čega slijedi performans Martina Messiera.

Ena: Izdavaštvo je fokusirano na publikaciju projekta Arc-hive, koja se bavi načinima na koje se u digitalnom i arhivskom kontekstu mogu prezentirati umjetničke prakse koje se bave biomedijima – dakle, koje su efemerne, neopipljive, žive i zapravo u kontrastu s arhivskim pristupima. Aktivni smo i po pitanju jačanje uloge civilnog društva u visokoškolskom obrazovanju, što smo dugo radili s Filozofskim fakultetom kroz razne projekte i naš angažman na kolegijima poput Kustoskih praksi. Sada intenziviramo taj proces kroz suradnju s zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti, gdje zajedno sa sveučilištima iz Grčke i Srbije razvijamo novi MA program diplomskog studija pod nazivom Art, Science and Health. Taj program je dobio potporu od Erasmus + Joint Masters programa Europske unije kako bi se osmislio i dizajnirao u narednih godinu i pol dana.

U srži programske koncepcije Device_arta, festivala u organizaciji udruge Kontejner, nalazi se istraživanje odnosa tehnologije, strojeva, robotike i umjetnosti. Sedmo izdanje festivala održat će se između 23. studenog i 19. prosinca u Muzeju suvremene umjetnosti i Pogonu Jedinstvo.

Koncept ovogodišnjeg festivala izražen je u naslovu Stroj ne donosi promjene koji, kako stoji u najavi, “poziva na ponovo promišljanje našeg sve prisnijeg odnosa s tehnologijom u vremenu konstantne nepredvidljivosti i silovitih promjena”. Ovaj trijenalni festival udruga Kontejner pokrenula je 2004. godine, a otada je on prerastao u jednu od vodećih međunarodnih manifestacija koje tematiziraju tehnologiju u svuremenoj umjetnosti. Najnovije izdanje nastaje u suradnji Kontejnera s grupom kustosa iz ZKM-a (Centra za umjetnosti i medije Karlsruhe) te objedinjuje snažan lokalni fokus, uključujući niz radova domaćih umjetnika, s predstavljanjem njemačke device art scene.

Program uključuje radove dvadeset dvoje inozemnih i domaćih umjetnika, umjetnica i kolektiva koji u različitim medijima propituju i istražuju odnos tehnologije i umjetnosti. Radovi zastupljeni na festivalu “na kreativan i duhovit način pokazuju da je u svjetlu golemih promjena koje možemo očekivati u području umjetne inteligencije, strojnog učenja i kvantnog računanja više no ikada potrebno umjetničkim sredstvima kritički propitivati tehnologije kako bismo spoznajno dekonstruirali poimanje svijeta kakvo one stvaraju,” stoji u tekstu najave koji uz promišljanje kao karakteristiku izabranih radova podcrtava i njihovu razigranost. “Na 7. Device_art festivalu, među ostalima, susreću se mašine za snove, balerine iz budućnosti, svemirski brkovi i robotski kipar-ekolog koji će publiku nasmijati, isprovocirati, zamisliti i šarmirati”.

U selekciji se nalazi i pet radova hrvatskih umjetnika/ca, novih produkcija Kontejnera. Multimedijalna prostorna instalacija Drumming 0.3 djelo je porečkog glazbenika i multimedijalnog umjetnika Alexa Brajkovića, a riječ je o stroju koji interpretira autorove kompozicijske upute i stvara neočekivane rezultate. Rad Kate Mijatović Dvostruka mašina za uspavljivanje s već odsanjanim snovima koristi zapise snova te poziva gledatelje na interakciju s tuđim snovima, odnosno “emitira” odsanjane snove drugih ljudi kao hipnotički okidač s produženim djelovanjem. Multidisciplinarni umjetnik Branimir Štivić predstavit će M I J E H, instalaciju nastalu na temelju istraživanja medijalnosti zraka, otvorenosti respiratornih tijela prema atmosferi i disanja svih živih i neživih stvari.

Your Image Is My Weave and All I Want Is a Racing Coat novi je rad Solla, umjetne inteligencije koju konceptualiziraju arhitekt Miro Roman i modni dizajner i vizualni umjetnik Silvio Vujičić. Za rad koji će predstaviti na glavnoj izložbi festivala, Soll je iskoristio slike iz kataloga Device_art 7.021 festivala te je, slijedeći svoju opsjednutost motociklima i njihovom opremom, uz pomoć strojne inteligencije sintetizirao odjevni predmet satkan od radova drugih umjetnika. Posljednji u nizu originalnih Kontejnerovih Device_art produkcija rad je Welcome Ane Sladetić. Riječ je o nizu interaktivnih goblena kojima umjetnica ironično problematizira koncept sigurnog prostora s obzirom na promjene koje su tijekom protekle dvije godine zahvatile ideju sigurnosti i redefinirale odnos prema domu i interijerima u kojima boravimo.

Ukupan broj predstavnika domaće device art i zvučne scene na ovogodišnjoj manifestaciji zaokružit će zajedničko izlaganje umjetnika i elektorakustičara Miodraga Gladovića i Anthee Caddy te DIY uređaji autora Dominika Gadže.

Program sedmog Device_arta uključuje niz instalacija, performansa te diskurzivni segment, a raspored je dostupan ovdje.

Performansom Test Lab i razgovorom s hrvatskim umjetnikom Tinom Dožićem u petak, 07. prosinca, u splitskom Domu mladih započet će šesti po redu međunarodni festival umjetnosti, robotike i novih tehnologija Device_art.

Subota, 08. prosinca, rezervirana je za radionice slovenske umjetnice Špele Petrič, iransko-kanadskog umjetnika Navida Navaba, kustosku radionicu producentice i organizatorice Device_art festivala Klare Petrović, predstavljanje projekta Kratki spoj zagrebačkih studenata Akademije likovnih umjetnosti, Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te za performans australsko-njemačkog dua Adama Donovana i Katrin Hochschuh. Ulaz na radionice je besplatan, ali je potrebna prijava. Svi zainteresirani za Device_art radionice mogu se javiti putem elektroničke pošte: kontejnerkontejner@gmail.com i na tinxina@gmail.com sa subjektom “Prijava na radionice u Splitu”.

Splitski program Device_art festivala odvija se u suradnji s Platforma 9,81 kroz program Kad netko kaže, u sklopu Urbanističke platforme.

Šesto izdanje međunarodnog festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija održat će se u Splitu, Zagrebu i Rijeci od 07. prosinca 2018. do 03. veljače 2019. Središnje događanje festivala je izložba Strojevi nisu sami koja će se otvoriti 18. prosinca u MSU Zagreb s početkom u 19 sati. Na izložbi će sudjelovati 25 međunarodna umjetnika s 21 radom. Veličina produkcije ovogodišnje će izdanje festivala ubrojiti među najveća događanja u suvremenoj novomedijskoj umjetnosti u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina, i učvrstiti poziciju Zagreba i Hrvatske na globalnoj umjetničkoj mapi. Izložbu Strojevi nisu sami kustoski je konceptualizirao međunarodno poznati kustos i profesor medijske umjetnosti ZHANG Ga.

U masovnom fotografiranju neba može se sudjelovati s različitih lokacija u gradu Zagrebu. Dovoljno je da usmjerite kameru prema sjeveru, fotografirate nebo i svoju fotografiju uploadate na internetsku aplikaciju Picture Sky. Pristigle fotografije spajat će se u mapu nebeskog svoda, jednu veliku fotografiju koja će biti dio izložbe Strojevi nisu sami.

Putem aplikacije možete odabrati i želite li da vaše ime stoji uz fotografiju i umjetnički rad, a organizatori festivala KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse svakog će potpisanog autora nagraditi ulaznicom za navedenu izložbu.

Adam Donovan i Katrin Hochschuh su u Hrvatsku stigli na dvomjesečnu rezidenciju u organizaciji KONTEJNER-a. U suradnji sa zagrebačkom Akademijom likovne umjetnosti, Institutom Ruđer Bošković, udrugom Radiona.org te riječkim Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Donovan i Hochschuh upravo su u Hrvatskoj započeli rad na ovom opsežnom i ambicioznim višegodišnjem projektu u kojem će 100 neantropomorfnih robota prepoznavati emocije ljudi iz svog neposrednog okoliša, prilagođavati svoje ponašanje tim emocijama i na taj način s ljudima stupati u interakciju. Tijekom svog drugog boravka u Hrvatskoj, Donovan i Hochschuh razvijat će prototipove robota, surađivati s inženjerima, programerima, dizajnerima, marketinškim stručnjacima i drugim profesionalcima te se ponovo uključiti u čitav niz aktivnosti lokalne kreativne zajednice – od radionica i predavanja do susreta s umjetnicima i sudjelovanja u kulturnim događanjima.

Rad Empathy Swarm će biti izložen ovog prosinca na Device_art festivalu 6.018: Machines Are Not Alone u Muzeju za suvremenu umjetnost Zagreb. Tijek rezidencije sufinancirane sredstvima EU kroz program Kreativna Europa detaljnije možete pratiti i na blogu Adama Donovana i Katrin Hochschuh, a više o konceptu pročitati na stranicama KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse.

Device_art 5.015 održao se na zagrebačkom Gornjem gradu od 24. rujna do 4. listopada 2015, inspiriran kanadskom novomedijskom scenom prepoznatljivom po zvučnim skulpturama, performansima i interaktivnim instalacijama te atraktivnom dizajnu. Nakon 11 godina i 4 trijenala, SAD-a, Japana, Češke, Slovenije i Austrije, nepreglednog broja analognih i digitalnih gadgeta, bizarnih mašina, simpatičnih robota, high i low-tech naprava, peti Device_art bio je u znaku emotivnih robota i (milo)zvučnih distorzija. 

Device_art održao se u partnerstvu s kanadskom galerijom Eastern Bloc (Montreal), Video Pool Media Centrom (Winnipeg) i slovenskom Galerijom Kapelica (Ljubljana), a od 12. svibnja do 1. lipnja gostuje u partnerskom prostoru u Montrealu. Od hrvatskih umjetnika sudjeluju Vitar Drinković, Margareta Lekić, Martina Mezak i Davor Sanvincenti s instalacijama te Lightune.G s dva performansa. Osim njih, u Kanadu putuju slovenski i japanski umjetnici.

Kontejner | biro suvremene umjetničke prakse, osnovan 2002. godine, jedan je od aktivnijih kustoskih kolektiva koji djeluju na hrvatskoj sceni. Biro promiče progresivnu umjetničku praksu stavljajući fokus na istraživanje “budućnosti”, odnosno povezivanje umjetničkih disciplina s tehnologijama i znanošću. Gotovo su jedina organizacija koja u Hrvatskoj sustavno brine o razvoju ovakvih umjetničkih praksi, a koje Kontejner također nastoji ne samo povezati nego i smjestiti u međunarodne okvire. Njihovi ključni projekti su festivali Device_art, kojim nastoje stimulirati domaću produkciju tehnološke umjetnosti, Touch Me, projekt koji se bavi umjetnošću na razmeđi sa znanošću i tehnologijama, te Ekstravagantna tijela, festival koji se bavi odnosima društveno konstruirane normativnosti i tijela odnosno subjekata koji od nje odstupaju.  

Od 2011. godine program Galerije Močvara nastaje kao plod suradnje Udruženja za razvoj kulture URK i Kontejnera. Glavni je cilj novog programskog usmjerenja Galerije raznovrsnoj publici predstaviti eksperimentalnu, inovativnu suvremenu umjetnost u netipičnom i transformiranom prostoru Pogona Jedinstvo, a među programima Galerije izdvaja se Sound Art Inkubator, produkcijski poligon usmjeren prvenstveno, ali ne i isključivo prema mladim i nedovoljno afirmiranim autorima i umjetnicima koji se na različite kreativne načine bave zvukom. 

Od 16 sati popodne do 4 sata ujutro gradom će “vladati” hrvatski i inozemni umjetnici i ispunjavati ga animacijama, koncertima, plesom, glazbom, izložbama, uličnom umjetnošću, svjetlosnim i zvučnim instalacijama te performansima.

Tako će svi posjetitelji u Bijeloj noći moći besplatno uživati u raznim događanjima poput izložbe Street art 2.0: Inovacija u srcu pokreta, intervencija na gradskim pročeljima poznatih street umjetnika poput Etien’a, Jana Vormanna i Lonca, Fourneauove interaktivne instalacije Water Light Graffiti, instalacija Picturae i Light Graff Patricka Sucheta, kao i svjetlosnih instalacija luminoakustike Bojana Gagića i Miodraga Gladovića te Radiant Tree HEHE Collectifa. Također, Bijela noć u suradnji s Danom otvorenog trga, među ostalim, donosi i svjetlosno-zvučnu instalaciju Le Champ, 3D mapping autora Ivana Lušičića Liika na pročelju HNK-a, koncert Zagrebačke filharmonije i fotoperformans Iris Brosch. Pascale Peyret priprema svjetlosnu instalaciju Anamorfoza III: Disperzija krijesnica, a Bill Vorn i Louis-Philippe Demers izvest će atraktivan robotički performans Inferno u sklopu festivala Device_art.

Projekt je pokrenut 2002. godine u Parizu i odmah je postigao ogroman uspjeh te je danas ondje, ali i u drugim svjetskim gradovima jedan od najvažnijih kulturnih događaja godine. 

Detaljan program Bijele noći potražite ovdje. 

Device_art 5.015 vraća se u paklenom stilu – dijabolički robotički spektakli, hologrami i zavodljive meduze očekuju vas na Gornjem gradu od 24. rujna do 4. listopada. Nakon 11 godina i 4 trijenala, SAD-a, Japana, Češke, Slovenije i Austrije, nepreglednog broja analognih i digitalnih gadgeta, bizarnih mašina, simpatičnih robota, high i low-tech napravica, peti Device_art u znaku je emotivnih robota i (milo)zvučnih distorzija. Novo izdanje ovog komparativnog projekta inspirirano je kanadskom novomedijskom scenom prepoznatljivom upravo po zvučnim skulpturama, performansima i interaktivnim instalacijama te atraktivnom dizajnu.

Žice, LED-ice, kablovi i zvrkovi frcat će iz kupola na Platou Gradec i podruma Galerije Klovićevi dvori gdje će se smjestiti međunarodna izložba, performansi i radionice, a otvorenje izložbe najavljeno je za 20 sati. Predavanja će se odvijati na Akademiji likovnih umjetnosti i Fakultetu elektronike i računarstva. U partnerstvu s kanadskom galerijom Eastern Bloc (Montreal) i Video Pool Media Centrom (Winnipeg) kao i slovenskom Galerijom Kapelica (Ljubljana), na izložbi će biti predstavljeni značajni internacionalni i regionalni umjetnici poput Catherine Bechard (CA) i Sabin Hudona (CA), Louis-Philippea Demersa (CA) i Billa Vorna (CA), Myriam Bleau (CA), Andrew Milnea (CA), Davida Rokebyja (CA), Erin Gee (CA), Alice Jarry (CA), Saše Spačal (SI), Robertine Šebjanič (SI), Vitra Drinkovića (HR) i mnogih drugih. Program potražite ovdje.

Ove godine, od 24. rujna do 4. listopada, prvi će put istovremeno i zajedničkim snagama Galerija Klovićevi dvori, Device_Art, Gričevanje i Space festival oživjeti zagrebački Gornji grad kao dio novog projekta Na Gornjem gradu kojeg u partnerstvu provode Galerija Klovićevi dvori, tvrtka Kupole – bolje od šatora i udruge Kontejner | biro suvremene umjetničke prakse i Gričevanje. 

Projekt Device_art 5.015 osmislio je KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, odnosno kustoski tim Ena Hodžić, Olga Majcen Linn, Tereza Teklić | KONTEJNER, Eliane Ellbogen | Eastern Bloc, Sandra Sajovic | Galerija Kapelica/PRAKSA, Melentie Pandilovski | Video Pool Media Arts Centre.

Device_art 4.013, četvrto izdanje međunarodnog festivalskog trijenala naprava, robota i gadgeta, koji osim zagrebačkog kustoskog tima organiziraju slovenska kustosica Sandra Sajovic i kustosica iz Japana Machiko Kusahara, od 8. do 15. veljače gostuje u Pragu, gdje će prezentirati autorske naprave umjetnika iz Japana, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Praški dio Device_art festivala pandan je uspješnom predstavljanju češke scene device arta regionalnoj publici koji je sredinom listopada prošle godine organiziran u zagrebačkom Studentskom centru. 

Centralni događaj Device_art 4.013 u Pragu je izložba u Galeriji Školská 28 koja uključuje samoregulirajuću zvučnu instalaciju Bentronix Slovenca Marka Batiste, interaktivnu, tehno-utopijsku instalaciju G8 Martine Mezak iz Hrvatske, Self-Sustaining System of Absurdity autonomnu instalaciju informacijskog kruga Stevana Kojića iz Srbije i mehaničku instalaciju iluzionističkih slika Pendulum slovenske umjetnice Sanele Jahić, čija će kibernetska predstava Fire Painting također biti predstavljena u obliku video dokumentacije. Tu su još i video dokumentacija sprave koja sadrži skulpturu promjenjivog oblika po imenu Furnace For the Sublimation of Spirits domaćeg autora Silvija Vujičića, glazbene sprave i instrumente skupine Maywa Denki iz Japana, različite sprave koje funkcioniraju kao duhoviti produžeci koji modificiraju tijelo/stroj Japanaca Hiroa Iwate, Kazuhika Hachiye i Ryote Kuwakuba te bio-modificirajući prototip za spravu zvanu Tateye Anselma Tumpića iz Hrvatske. Slovenska tehno-hakerica Saša Spačal predstavit će u suradnji s ljubljanskim umjetnicima Mirjanom Švageljem i Anilom Podgornikom bio-hakiranu glazbenu kutiju Mycophone, a I’MM_ Media lab iz Zagreba izložit će hakirane sprave kao što su Scanner Camera i SoundPlant2SoundBox.

U sklopu festivala najavljen je još i preformans kojeg će izvesti MMessy Oscillators, i.m.klif, Milana Guštar i Marko Batista te okrugli stol i diskusija na kojem će se, između ostalih, predstaviti Tereza Teklić i Ena Hodžić, Michal Kindernay iz galerije Školská 28 te umjetnici Saša Spačal, Deborah Hustić i i.m.klif.

Izvor: KONTEJNER