U čast prijevoda Deklaracije koju je Negri napisao u suradnji s Michaelom Hardtom, 12. i 13. kolovoza bit će izvedene dvije predstave iz Negrijeve Kritičke trilogije. Kritičku trilogiju čine predstave Čovjek koji se smije (kritika politike), Renzo Partizan (kritika oružja) i Prometej (kritika božanskog), od kojih će prve prve dvije biti izvedene u Kotoru. Predstave je režirala Barbara Nicolier kojoj ovo nije prvi put da radi s Negrijevim tekstovima, premda drugačije provenijencije. Prije desetak godina na scenu je postavila predstavu Avanti! koja se temeljila na tekstovima Gramscija, Pasolinija i Negrija. U dva komada koja će biti izvedena na festivalu Kotor Art nastupaju Carlo Brandt, Pierre-Félix Gravière, Julie Pilod i Nina Greta Salomé. 

Više o Festivalu možete saznati ovdje.

KP

Hardt je svoje predavanje u Europi većim dijelom posvetio četirima osnovnim figurama subjekta koje se može misliti u horizontu recetne socijalne krize. Subjekt se kroz njegovu kategorijalnu prizmu prelama kao zadužen, medijatiziran, sekuritiziran i reprezentiran. Subjektovo je djelovanje tako prikriveno i zamućeno. Što je zaduženost? Naziv za stanje u kojem smještaj, obrazovanje, briga za zdravlje i svakodnevni život postaju sve manje zamislivi bez kredita. Ne samo pravni mehanizam čija perpetuacija služi porobljavanju već ubrzano uspostavljanje duga kao nužnog uvjet samog preživljavanja u današnjem društvu. Što je medijatiziranost? Definitivno odustajanje od pojma alijenacije prema kojem je pojedninac tehnologijom otuđen od vlastite punoće i autentičnosti te drugačiji opis njegova položaja u komunikacijskoj mreži. Medijatiziranost možda opisuje subjektovo stanje u mreži uslijed koje je trenutno većina njegovih aktivnosti podložna supsumciji pod kapitalističku logiku, ali nipošto ne i njegovu sudbinu. Sekuritiziranost je subjektovo stanje u društvu nadzora u kojem postoje zatvorenici i čuvari pri čemu se od subjekta traži da istodobno igra obje uloge. Za sekuritizirane izvanredno stanje ne prestaje što je pretpostavka i snažna legitimacija povećanja kapaciteta nadziranja pomoću novih tehnoloških sistema namijenjenih praćenju globalnih elektroničkih komunikacija. Činjenica da raste broj ljudi u zatvorskim institucijama nipošto nije, napominje Hardt, u kontradikciji s novim djelovanjem moći. Reprezentiranost označava demokratski deficit koji proizlazi iz političke reprezentacije na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini. On je jedan od uzroka krize, ali i, što je bilo posebno žalosno posljednjih godina, jedna od njezinih posljedica. Hardt i Negri pišu da je započeo proces izlaska iz stanja zaduženosti, medijatiziranosti, sekuritiziranosti i reprezentiranosti neprihvaćanjem duga kao svoga, proizvodnjom istine o vlastitom stanju, savladavanjem straha i osporavanjem mehanizama reprezentacije. Ukratko, okupacijskim pokretima.

Hardt je opis okupacijskih pokreta u kinu Europa započeo usporedbom s antiglobalizacijskim pokretom. Razlika između njih je u tome da je potonji je bio nomadski, dok je prethodni sjedilački. Okupacijski pokreti ostaju na mjestu i pružaju aktivan otpor pomicanju. Dok je antiglobalizacijski pokret naglašavao globalnu razinu problema, okupacijski pokreti snagu crpe iz ukorijenjenosti u lokalne društvene probleme koji korespondiraju s društvenim problemima na dugim lokacijama. Između njih postoji također velika sličnost. Radi o horizontalnoj strukturi koja funkcionira bez zapovjednog središta koristeći pritom demokratske prakse odlučivanja tako da svi sudionici aktivno rade protiv postojećeg poretka. Svijest o načinu proizvodnje zajedničkog koja se stječe kroz iskustvo okupacijskih pokreta trebala bi, prema Hardtu i Negriju, postati stabilnija. “Pokreti su”, kako pišu u uvodu, “proglasili novu nezavisnost, a konstitutivna moć mora to prenijeti dalje.”

Deklaraciju Hardta i Negrija možete preuzeti ovdje.

A.J.