Naslov izložbe inspiriran je skrivenim slojevima značenja koji se razotkrivaju koz umjetničke intervencije. Mezak i Jelinčić u svojim radovima istražuju prostore intime, sjećanja i suvremenih društvenih tenzija, “gradeći vizualne pejzaže u kojima se isprepliću osobno i kolektivno iskustvo”, stoji u tekstu najave.

Na izložbi će biti predstavljeni ciklusi Solastalgija i Top Secret Davora Mezaka u kojima autor promišlja utjecaj klimatskih promjena, društvene strukture i znatiželju. Kako pojašnjava najavni tekst: “Njegove video-instalacije, fotografije, slike i ambijentalne postave stvaraju napetu ravnotežu između stvarnog i nadrealnog, izazivajući kod promatrača osjećaj tjeskobe, nesigurnosti i egzistencijalnog nemira.”

Darija Jelinčić u seriji Escapes istražuje teme bijega i slobode, a fotografsim bilješkama intimnih i vanjskih prostora otvara “fragilne krajolike introspekcije, u kojima se osobna iskustva pretaču u univerzalne prizore čežnje i oslobođenja.”

Izložba se može posjetiti do 12. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

U DAB-u ’23. sudjeluju: Nikolina Butorac, Gail Hocking, Ana Sobota, Valentina Damjanović, Josip Pratnemer, Ivan Midžić, Andreja Krušelj Pavličić, Irena Sabolović, Davor Mezak, i. j. Pino – Josip Ivančić, Dubravko Kuhta, Renata Ladović Meštrović, Nataša Takač, Vedran Ružić, Alem Korkut i Iskra kolektiv.

Radovi će biti predstavljeni u formi fotografija, videa, spoken word performansa, instalacija, objekata, ali i skulpture, keramike, knjige, pa i specifičnog nakita. Kroz njih umjetnici se bave pitanjem (potencijalnih) ekoloških katastrofa, klimatskim promjenama kroz estetizaciju užasa nudeći distopijske vizije budućnosti i podsjećajući na kontemplaciju, mir, meditativni potencijal sadržan u memoriji vode.

Izložba ostaje otvorena do 8. veljače, 2024. Više informacija pročitajte na poveznici.

Izložba Brod luđaka tandema Mezak/Friščić trilogija je koju čine djela Splav Meduze, Gundulićev san i Kum nastala u razdoblju od nekoliko godina, kojom umjetnici potvrđuju poziciju svojevrsnih “otpadnika” iz glavnih tokova hrvatske suvremene umjetnosti. Svoju poziciju, izvan dominantnih umjetničkih tokova obilježenih praksama temeljenim na neokonceptualističkom angažmanu i propitivanju društvene stvarnosti s jedne strane, ili na različitim prizivima slikarskih akademizama s druge strane, oni su pronašli u još otvorenom (prema Baudrillardu, bez značenja praznom, ali vrijednom istraživanja) prostoru postmodernističkog postupka citatnosti, u estetici ružnog, kiča i tresha, oslanjajući se na kulturološki i antropološki talog povijesti i kulture zapadnog civilizacijskog kruga. Nove slike Mercedes Bratoš iz ciklusa Tapeti u haremu spajaju glazbu i sliku, moderno i tradicionalno, a njima suprotstavlja instalaciju koja doziva u sjećanje roman Dvanaest stolica Iljfa i Petrova.  

Izložba je otvorena do 4. listopada.

Snimljeni su u neuobičajenim ambijentima, ikoničkim prostorima naše stvarnosti kao što je zagrebačko smetlište Jakuševac ili bazen tajkunske vile na Zelengaju, koji su uz treš, camp i ikonoklastičku estetiku koju ovaj umjetnički tandem prakticira, osigurali snažnu refleksiju upravo na aktualne fenomene iz našeg javnog života. Otvorili su niz dihotomnih tema kao što su ekologija-ekonomija, brutalnost-erotičnost, nasilje-ljubav, eros-tanatos, iznimno važna pitanja za razumijevanje stvarnosti i faktora koji je definiraju.

Otvorenje u No galeriji MSU-a najavljeno je za 27. lipnja u 19 sati, a kustos je izložbe Tihomir Milovac. Izložba je otvorena do 20. srpnja.

Radovi se mogu razgledati do 6. siječnja 2013.

Kako bi istražili, snimili i doživjeli strasti narodnjačke supkulture, autori su se upustili u avanturu po najznamenitijim zagrebačkim klubovima narodnjačke, folk, i turbo-folk glazbe, razgovarali s posjetiteljima, vlasnicima i glazbenicima pa slavili zajedno s njima. Dokumentaciju audiovizualnih doživljaja autori prezentiraju posjetiteljima izložbe u kaotičnom, emocionalnom i neformalnom okruženju, bas kao i onom gdje se stvara turbo-folk, narodnjačka supkultura. 

Rezultat gotovo dvogodišnje pripreme autori u galeriji Nano predstavljaju projekcijama video kolaža, glazbom i intervjuima koje će zaokupiti sva osjetila prisutnih te ih na kratko vrijeme povući za sobom u svijet koji privlači, kao jedan od rijetkih supkulturnih stilova, sve društvene elite te ne poznaje etničku netrpeljivost. 

Crnogorski glazbenik Antonije Pušić iz Herceg Novog, na prostoru bivše Jugoslavije poznatiji kao Rambo Amadeus, jednom je prilikom pokušao definirati glazbeni žanr turbo-folka, pa tako i supkulturu koja se okuplja oko te glazbe. “Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime”, rekao je, i time zanijekao kvalitetu glazbe koju sluša veliki dio urbane mladeži, od Zagreba preko Beograda, od Beča pa do Berlina. 

Izložbu, koja će biti otvorena 19. prosinca u 19 sati u galeriji Nano, možete pogledati do 21. prosinca. 

Epistemologija umjetnosti ukazuje na mijene shvaćanja kanona, pravila, lijepog – dobrog, te shodno tome i uobičajenih parova suprotnosti: dobro – zlo, lijepo – ružno, istinito – lažno, stvarno – nestvarno, autentično – neautentično kojima se na nerijetko ekstremno radikalan način bavi većina umjetnika predstavljenih na ovoj izložbi.

Teza ovoga projekta jest da se u izvanrednim okolnostima političkih i ideoloških prevrata, smjena vlasti, kakve su umjetnici od 1990. do danas proživjeli u nekoliko navrata do krajnosti zaoštravaju i paradoksi etičkog i estetičkog vrednovanja umjetničkih djela, pristupa, poetika, postupaka, a da je umjetnik dužan preispitivati na području plastičkog znaka i vizualnog mišljenja ethos vlastitog djelovanja, tima i naslijeđene metafizičke, estetičke i transestetičke pretpostavke ugrađene u same kategorije na koje se umjetnost, ne samo akademska, najčešće prešutno poziva. Postavlja se pitanje: Što se dešava s lijepim, dobrim te istinom u tim previranjima i smjenama? Koji je telos umjetničkog djelovanja? – u relaciji  i  interakciji s društvenim dešavanjima i zahtjevima trenutka?

Sudjeluju: Sandro Đukić, Danko & Friščići, Antun Božičević, Davor Mezak, Marko Marković, Rade Jarak, Igor Zlobec, Marijan Crtalić, Denis Krašković, Sven Klobučar, Dinko Domačinović, Ivan Marušić, Frane Rogić, Tanja Vujasinović, Domagoj Sušac, Vladimir Frelih, Dragan Matić, Igor Grubić i Sound system greenzone studio. Kustos je Branko Cerovac.

Rad je prvenstveno britka kritika suvremenog hrvatskog društva i njegovih anomalija te problematizira dijametralno suprotne percepcije o našoj zemlji, ovisno o izvoru informacija. Koncept je baziran na slici koju imaju stranci, točnije Amerikanci, o nama, definiranu vodičem CIA-e koja vodi perverzno detaljne zabilješke o svakoj zemlji svijeta. Nasuprot idealizirane slike o zemlji s tisuću otoka, netaknutom prirodom i domaćom hranom, svijet nas zapravo vidi kao bučne i primitivne Balkance sklone ratovanju, tučama i roštiljanju janjaca, a o našoj prelijepoj obali pišu kao o zagađenom odlagalištu starih auta i perilica rublja. Stoga autor koristi te najčešće floskule tj. predrasude kao glavni dio rada aplicirajući ih na light-boxove u plavoj boji Europske Unije. Na putu za ulazak u EU autor upozorava i na šest vrsta mafija na koje je hrvatsko društvo danas raslojeno, ispisujući ih grafitom po zidu u vidu rukopisa koji asocira na prijeteća pisma. To su politička, bankarska, građevinska, medicinska, duhanska, turistička i sportska mafija, a koloristička pozadina koja poput kulise prati ove natpise je znakovito crvene boje. Posebno je intrigantna činjenica da je Mezak napravio ovaj rad još tijekom prošle godine anticipirajući time aferu WikiLeaks. Ovim je projektom autor značajno kritički zaoštrio svoj izričaj prema društveno angažiranoj umjetnosti. Socijalno osvješten i iziritiran katastrofalnom društveno-političkom situacijom u zemlji, ovaj umjetnik odlučio je reagirati na svoj način, uz pomoć njemu karakterističnog novomedijskog umjetničkog instrumentarija. (iz predgovora Ivane Gabrić)