“Odabir filmova Kinokluba Zagreb koji koriste humor je bezobrazno neizvediv zadatak. KKZ postoji preko 90 godina, a pritom produkcija zna dosegnuti i do sto filmova godišnje. Čak i kad bi neki manijak pogledao sve te filmove, tko može uzeti pravo i prosuditi koji su filmovi doista duhoviti, a koji ne? Naposljetku, sama selekcija ovisi o digitalnoj dostupnosti filmova koja je prilično arbitrarna. Dakle, cijela zamisao je apsurdna, jednako kako je apsurdan i humor koji nalazim u svojim omiljenim kinoklubaškim filmovima. Zato sam rado prihvatio tu zadaću”, objašnjava naš selektor zadatak pred kojim se našao.

A kako se s njime suočio? “Da bih u startu suzbio problem objektivnosti pri izboru, razvio sam niz prilično arbitrarnih kriterija. Prvo, oslonio sam se na vlastito sjećanje i usmenu predaju. Drugo, pokušao sam obuhvatiti što širi krug autorica i autora. Treće, cilj mi nije bio odabrati ‘best of’, nego uzeti one filmove koji su iščašeni, ne samo zbog čudnovatog smisla za humor, nego jer dopuštaju zafrkanciji da preuzme koncept do mjere da filmovi postaju i formalno začudni. Naposljetku, birao sam filmove koji su me nasmijali.

I tako sam dobio skup filmova koji pripadaju različitim formama, koji ne dijele isti smisao za humor i koji stižu iz različitih vremena. Zajedničko im je jedino što su nastali grupno: ideje su se očito rađale tijekom dokonih druženja u Kinoklubu, filmovi su razvijani u sklopu kinoklupskih radionica (ponajviše za jednominutni film ili za kućni film tijekom pandemije), a snimali su se u suradnji kinoklubaša koji režiraju, glume, montiraju ili drže mikrofon, sve po potrebi. Humor u ovim filmovima tako povezuje ljude, krši filmske i društvene konvencije, ali ponajprije nam dopušta da budemo blesavi bez ikakvih ograničenja.”

Popis izabrane kinoklubaške produkcije uključuje filmove More Vande Jakir (2010.), Osoba Sunčice Ane Veldić (2020.), Arana: Glazbena plima Darija Juričića (2010.), Grad u koji moram putovati Valentine Lončarić (2019.), Zvuk dupina Vedrana Šuvara (2011.), Bolji život Kena K. Martine Lončar (2018.), Izađi Darka Bizjaka (2011.), Trenodija za žrtve Hiroshime Zorka Sirotića (2018.), Postavljanje spomenika Jennifer Aniston u Amazoniji Vande Jakir (2010.), Pixie Mije Martinović (2020.), Vitamin A Ivana Porupskog (2020.), Srećko Kramp – skica za portret Višnje Pentić (2014.), Little Fishes Zorka Sirotića (2013.), Ne disu guknji Ive Marije Jurić (2020.), Arana: Marujo Darija Juričića (2011.), Klopka za mag.. i česte udaljenosti Mire Manojlovića (2019.) i Nostalgija Martine Lončar (2020.).

Ostatak programa Kritičke dramaturgije potražite ovdje.