Tematski fokus ovogodišnjeg festivala je zemlja – kao pitanje ekologije, ekonomije i politike. Nakon što su prošla izdanja festivala propitivala teme gradskog prostora i javnosti, na ovogodišnjem HRFF-u pažnju se usmjerava na zemlju iz perspektive tla, zemljišta i teritorija. Zemlja je na početku i na kraju: to je obrađivanje zemlje kao najstarija ljudska djelatnost; to su ratovi; to je planetarna ekološka kriza; to je zemljište kao posljednji preostali objekt špekulacije globalnog kapitalizma. Grabež zemljišta, izvlaštenje seljaka s njihove zemlje, ekološka devastacija – to su samo neke od specifičnih tema kojih se HRFF dotiče u svom programskom fokusu.

Glavni filmski program uključuje niz dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova aktualne svjetske produkcije koji odabirom tema ukazuju na probleme i/ili fenomene suvremenog društva.  

Film Tomboy drugi je igrani film Céline Sciamme, francuske autorice čiji je prvijenac Water Liliespostigao zapažen festivalski uspjeh i pozitivne kritike struke. Tomboy donosi priču desetogodišnje djevojčice Laure: potaknuta pogreškom vršnjaka koji je na temelju njene frizure u stilu Jean Seberg i “muških” manira proglašavaju dečkom, ona nastavlja koristiti slučajno nametnuti identitet. U društvu prijatelja ona je Mikael, a kod kuće u krugu obitelji ostaje Laure. Ova drama o dopuštenim granicama potrage za vlastitim identitetom ujedno govori o odnosima između vršnjaka, između djece i roditelja, ali i o odnosu između vlastitih emocija i tijela te ujedno funkcionira kao mikrokozmos šireg suvremenog društva. Tomboy je nagrađen na nekoliko LGBT festivala – u Philadelphiji, San Franciscu i Torinu – dok je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu “Teddy”. 

Dugometražni prvijenac Izraelca Nadava Lapida, film Policajac (“Ha-šoter”) jedan je od najzapaženijih debitantskih filmova ove godine. Prikazujući dvije potpuno suprotne skupine, Lapid stavlja naglasak na brojne klasne probleme i sukobe zakopane forsiranim i često propagandnim sukobom sa najvećim izraelskim neprijateljem – Palestincima. Jednu skupinu čini antiteroristička jedinica policajaca čija rutina uključuje borbu s Palestincima, a drugu revolucionarni studenti koji sanjanju o pravednom svijetu. Obje skupine karakterizira kombinacija velike doze naivnosti i  nasilja. Film je osvojio devet nominacija Izraelske filmske akademije. 

Dokumentarac Ako i jedno stablo padne: priča o Fronti za oslobođenje Zemlje (“If a tree falls: a story of the Earth Liberation Front”) donosi nesvakidašnji prikaz radikalne ekološke aktivističke skupine koju FBI naziva “najvećom američkom terorističkom prijetnjom”. Autor Marshall Curry cijenjeni je dokumentarist čiji je prvijenac Street Fight bio nominiran za nagrade “Oscar” i “Emmy”. Kroz priču o transformaciji jednog člana Fronte, Daniela McGowana, film dokumentira nevjerojatnu priču o usponu i padu ove organizacije u periodu od 1995. do rane 2001. kada su se ekološki aktivisti borili sa kompanijama uključenim u drvnu industriju. Film je nagrađen na nekoliko festivala (Dallas, Nashville, Santa Cruz, Miami) uključujući nagradu za najbolju montažu na festivalu u Sundanceu. 

Srđan Keča mladi je srpski autor koji živi u Londonu. Na festivalu će biti prikazana tri njegova dokumentarna uratka. Film Pismo ocu, pobjednik regionalne selekcije na prizrenskom Dokufestu i film koji je izabran u selekciju amsterdamske IDFA-e, njegov je studentski rad na britanskoj Nacionalnoj filmskoj školi u kojem preispituje individualnu odgovornost običnih ljudi zatečenih u ratu. Kroz fotografije, pisma i video snimke Pisma ocu donose priču o događanjima devedesetih na Balkanu. Drugi Kečin film – dokumentarno-eksperimentalna Fatamorgana – snimljen je u Dubaiju, nakon naleta ekonomske krize koji je gotovo ispraznio grad. Obično viđen ili kao čudo razvoja ili kao propali trik, Dubai u tom filmu postaje polje za vizualno istraživanje izmještenosti, čežnje i želja njegovih stanovnika. Oba filma prikazana su na festivalima diljem Europe, uključujući one u Londonu, Rotterdamu te Cottbusu gdje je film nagrađen.

Pored glavnog filmskog programa, popratni festivalski program uključuje brojne teme vezane uz kršenje i promicanje ljudskih prava i to kroz predavanja i diskusije.

Kao i prethodnih godina, Human Rights Film Festival realizira se u suradnji sa partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija. Posjetite i stranice Multimedijalnog instituta te Udruženja za razvoj kulture URK, organizatora festivala. 

 

Tematski fokus ovogodišnjeg festivala je zemlja – kao pitanje ekologije, ekonomije i politike. Nakon što su prošla izdanja festivala propitivala teme gradskog prostora i javnosti, na ovogodišnjem HRFF-u pažnju se usmjerava na zemlju iz perspektive tla, zemljišta i teritorija. Zemlja je na početku i na kraju: to je obrađivanje zemlje kao najstarija ljudska djelatnost; to su ratovi; to je planetarna ekološka kriza; to je zemljište kao posljednji preostali objekt špekulacije globalnog kapitalizma. Grabež zemljišta, izvlaštenje seljaka s njihove zemlje, ekološka devastacija – to su samo neke od specifičnih tema kojih se HRFF dotiče u svom programskom fokusu.

Glavni filmski program uključuje niz dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova aktualne svjetske produkcije koji odabirom tema ukazuju na probleme i/ili fenomene suvremenog društva.  

Film Tomboy drugi je igrani film Céline Sciamme, francuske autorice čiji je prvijenac Water Lilies postigao zapažen festivalski uspjeh i pozitivne kritike struke. Tomboy donosi priču desetogodišnje djevojčice Laure: potaknuta pogreškom vršnjaka koji je na temelju njene frizure u stilu Jean Seberg i “muških” manira proglašavaju dečkom, ona nastavlja koristiti slučajno nametnuti identitet. U društvu prijatelja ona je Mikael, a kod kuće u krugu obitelji ostaje Laure. Ova drama o dopuštenim granicama potrage za vlastitim identitetom ujedno govori o odnosima između vršnjaka, između djece i roditelja, ali i o odnosu između vlastitih emocija i tijela te ujedno funkcionira kao mikrokozmos šireg suvremenog društva. Tomboy je nagrađen na nekoliko LGBT festivala – u Philadelphiji, San Franciscu i Torinu – dok je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu “Teddy”. 

Dugometražni prvijenac Izraelca Nadava Lapida, film Policajac (“Ha-šoter”) jedan je od najzapaženijih debitantskih filmova ove godine. Prikazujući dvije potpuno suprotne skupine, Lapid stavlja naglasak na brojne klasne probleme i sukobe zakopane forsiranim i često propagandnim sukobom sa najvećim izraelskim neprijateljem – Palestincima. Jednu skupinu čini antiteroristička jedinica policajaca čija rutina uključuje borbu s Palestincima, a drugu revolucionarni studenti koji sanjanju o pravednom svijetu. Obje skupine karakterizira kombinacija velike doze naivnosti i  nasilja. Film je osvojio devet nominacija Izraelske filmske akademije. 

Dokumentarac Ako i jedno stablo padne: priča o Fronti za oslobođenje Zemlje (“If a tree falls: a story of the Earth Liberation Front”) donosi nesvakidašnji prikaz radikalne ekološke aktivističke skupine koju FBI naziva “najvećom američkom terorističkom prijetnjom”. Autor Marshall Curry cijenjeni je dokumentarist čiji je prvijenac Street Fight bio nominiran za nagrade “Oscar” i “Emmy”. Kroz priču o transformaciji jednog člana Fronte, Daniela McGowana, film dokumentira nevjerojatnu priču o usponu i padu ove organizacije u periodu od 1995. do rane 2001. kada su se ekološki aktivisti borili sa kompanijama uključenim u drvnu industriju. Film je nagrađen na nekoliko festivala (Dallas, Nashville, Santa Cruz, Miami) uključujući nagradu za najbolju montažu na festivalu u Sundanceu. 

Srđan Keča mladi je srpski autor koji živi u Londonu. Na festivalu će biti prikazana tri njegova dokumentarna uratka. Film Pismo ocu, pobjednik regionalne selekcije na prizrenskom Dokufestu i film koji je izabran u selekciju amsterdamske IDFA-e, njegov je studentski rad na britanskoj Nacionalnoj filmskoj školi u kojem preispituje individualnu odgovornost običnih ljudi zatečenih u ratu. Kroz fotografije, pisma i video snimke Pisma ocu donose priču o događanjima devedesetih na Balkanu. Drugi Kečin film – dokumentarno-eksperimentalna Fatamorgana – snimljen je u Dubaiju, nakon naleta ekonomske krize koji je gotovo ispraznio grad. Obično viđen ili kao čudo razvoja ili kao propali trik, Dubai u tom filmu postaje polje za vizualno istraživanje izmještenosti, čežnje i želja njegovih stanovnika. Oba filma prikazana su na festivalima diljem Europe, uključujući one u Londonu, Rotterdamu te Cottbusu gdje je film nagrađen.

Pored glavnog filmskog programa, popratni festivalski program uključuje brojne teme vezane uz kršenje i promicanje ljudskih prava i to kroz predavanja i diskusije.

Kao i prethodnih godina, Human Rights Film Festival realizira se u suradnji sa partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija. Posjetite i stranice Multimedijalnog instituta te Udruženja za razvoj kulture URK, organizatora festivala.