Dnevno iskustvo takve zajednice dovoljan je razlog da se pred izložbu Osvijesti! Odupri se! Reagiraj! Performans i politika u postjugoslavenskom kontekstu 1990-ih grupe kustosa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Moderne galerije i Muzeja suvremene umjetnosti u Ljubljani, otvorene 14. prosinca 2023. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, postave vrlo visoki zahtjevi kritičkog promišljanja aktera i okolnosti  na umjetničkoj sceni ozloglašenih devedesetih.

Međutim, prije nego što na izložbu bacimo kritički pogled, treba napomenuti da je postavljanje izložbe o performansu već samo po sebi odvažan čin koji treba pohvaliti. Za razliku od ostalih umjetničkih praksi iza kojih najčešće ostaje djelo prikladno za izlaganje u prostoru, performans, često nastao gerilski, u izvaninstitucionalnim okolnostima, nema infrastrukturu koja će ga primjereno dokumentirati, a svoju pojavu godinama kasnije duguje jedino pedantnim pojedincima ili samim autorima koji pažljivo skupljaju preostale materijale, izreske iz novina ili pokoju fotografiju. 

Stoga većinu izložaka na trećem katu MSU-a čini upravo arhivski materijal (slike, novinski članci i nešto predmeta koji su preživjeli bacanja osobnih arhiva). Zbog takve raznovrsnosti materijala i zabilježenih performansa, ali i zbog razvedenosti prostora u kojem se izložba nalazi, kustosi su odustali od pokušaja narativne koncepcije izložbe, što nije čest slučaj te pruža kustosima nove mogućnosti za reinterpretaciju i istraživanje već poznatih performansa. Posjetitelji tako mogu vidjeti okupljene različite umjetnike i kolektive iz toga razdoblja, kao što su Vlasta Delimar, Tomislav Gotovac, Igor Grubić, NSK, Sven Stilinović i mnogi drugi.

Centralnim izložbenim prostorom dominira velika reprodukcija fotografije poznatog Grubićevog Crnog Peristila, svojevrsne sinegdohe performansa i land-arta 90-ih godina, dok se za mlađu hrvatsku publiku u ostalim prostorima mogu pronaći primjeri antiratnih i društveno angažiranih performansa s kojima se zasigurno nisu imali prilike upoznati, a od kojih neki djeluju iznenađujuće aktualnima i danas.

Jedan je od njih rad Danice Dakić Witness u kojem autorica na obezglavljene postamente na Trgu oslobođenja u Sarajevu, na kojima su se do rata nalazile biste kanonskih autora kao što je Ivo Andrić, postavlja video nepomične ruke, a u zvukovnoj se podlozi čuje kucanje pisaće mašine. Rad time tematizira sve učestalije promjene umjetničkih kanona koji se ne oblikuju prema vrijednosti i važnosti umjetničkih djela, nego prema etničkoj, vjerskoj, nacionalnoj ili ideološkoj odrednici autora (što se dogodilo i mnogim umjetnicima na području bivše Jugoslavije), ali i odnos novih vlasti prema umjetninama nastalim u socijalističkoj prošlosti koje se nevoljko vraća u javni prostor – ako uopće imaju tu sreću da ih se vrati, a da ne tavore po raznim podrumima i depoima ili, još gore, da budu uništene.

Maja Bajević u performansu Dressed Up izvedenom u Sarajevu 1999. prekraja kartu Jugoslavije u haljinu. Krojenje, posao koji se tradicionalno pripisuje ženama, onima kojima patrijarhalna ideologija nije namijenila mjesto subjekta u stvaranju nacionalnih država, pokazuje se kao čin koji se opire povijesti i kulturi zasnovanoj na jasnim i preciznim prekidima i rezovima. Pod umjetničinim rukama nastaje haljina, svakodnevni odjevni predmet koji otkriva fragmentiranost u doživljaju raspada jedne države. Tkajući tako u veliku povijest svoju vlastitu, Bajić ističe osobni karakter povijesnog i političkog događaja koji je preobrazio živote mnogih.

Problematika tijela i rata uvedena je putem performansa Dubrovnik-Valencia-Dubrovnik u kojem Slaven Tolj skida 12 slojeva odjeće u kojima je provodio ratne godine u Dubrovniku. Pritom umjetnik sa svakim skinutim komadom odjeće u svoje tijelo ušiva po jedan gumb, čime se upisuje u tradiciju body arta vrlo blisku bečkim akcionistima 60-ih godina. Na kraju umjetnik trga gumbe s vlastitog tijela ostavljajući po njemu rane nalik na one zadobivene u ratu. Tijelo umjetnika, ali i samu figuru autora, tematizira Božidar Jurjević koji se u performansu ART-UBI Fluxus Ibi Motus “posprema” u sigurnosni metalni kovčeg Etnografskog muzeja Rupe u Dubrovniku, gradu pod UNESCO-ovom zaštitom koji je 1991. doživio velika ratna razaranja prilikom kojih su se umjetnine nastojale zaštiti. Ovim se performansom imperativu zaštite umjetnosti suprotstavilo pitanje vrijednosti ljudskog života u odnosu na umjetničko djelo. Konačno, čovjek u limenom sanduku koji služi za čuvanje umjetnosti konotira mrtvački sanduk kao jedan od uobičajenih predmeta toga razdoblja.

Nakon hrvatskih i bosanskohercegovačkih primjera koji se bave tragedijom rata, izložba pokazuje da se performans u Srbiji, odnosno SR Jugoslaviji, 90-ih pojavljuje kao građanski neposluh i postaje dijelom antiratnih prosvjeda, štrajkova i negodovanja protiv političke i društvene situacije koju su proizvele političke elite, pri čemu ne manjka ni duhovitosti i ciničke svježine u kritici. Jedan je takav primjera kolektiv Led Art koji ideju promjene agregatnog stanja vode u led u kojem nema kretanja, pa stoga nema ni budućnosti, prenosi u vlastitu umjetnost kojoj pristupa s cijelim setom egzistencijalističkih pitanja. U svojim akcijama ukazivali su na zločine srpske agresije pa tako ocrtavaju konture ljudskih likova na ulicama sugerirajući na veliki broj ubijenih u ratovima u Jugoslaviji. Istovremeno, svojoj umjetnosti pripisuju socijalni karakter, što se vidi u performansu Opasuljivanje u kojem članovi kolektiva građanima dijele grah povodom smjenjivanja guvernera Narodne banke Jugoslavije.

Izložba uključuje i vrlo aktualan i krajnje zabavan crnogorski Muzej biciklističkog ustanka Slobodana Mijatovića kao parodiju povijesti u kojoj su dobro poznati događaji, osobe, svijetli i tamni primjeri povijesti reinterpretirani na način da su im protagonisti biciklisti, čime prokazuju potpuno arbitrarnu konstrukciju nacionalnih i inih identiteta koji su 90-ih godina određivali živote pojedinaca.

Treba pohvaliti i širenje pojma performansa na tiskane medije koji su imali važnu ulogu u antiratnoj djelatnosti 90-ih, kao što su Feral Tribune, Mladina, Vreme i Arkzin. Riječ je o časopisima i novinama koji su se protivili službenim, nacionalističkim politikama država u kojima su izlazili te su u tome smjeru oblikovali svoju uredničku politiku i vizualni identitet. Zato se oni sasvim dobro uklapaju u tematsku odrednicu izložbe koja se bavi pojavama 90-ih.

Izložba performansa u MSU-u vrijedan je događaj koji će posjetitelje informirati o mnoštvu performansa koji su se pojavili tijekom razdoblja kada je performans bio sredstvo otpora i reakcije na nesretnu stvarnost koja ga je okruživala. Također, izložba je prilika da se performans još jednom promisli kao umjetnički medij koji je često zapostavljen u kanonizaciji različitih umjetničkih praksi, a upravo je on devedesetih bio plodno mjesto osvještavanja, odupiranja i reakcije.

Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove novinarske školice uz mentorsku podršku uredništva Kulturpunkta.

Otvaranje počinje u subotu 16. kolovoza, u 22 sata, programom Ivana Ramljaka koji predstavlja kultne filmove 70-ih godina, alternativnog filmaša i provokatora Karpa Godine. Različite prezentacije nastavljaju se svako večer u trajanju od 6 dana i sa početkom u 22 sata. Stanovnici Bola te turisti zainteresirani za oblik kulture koji nije fokloran ove godine u sklopu Lovely Daysa moći će pratiti video radove suvremenih umjetnika/ica pristiglih iz različitih dijelova svijeta kao što su Adrian Paci, Danica Dakić, Karpo Godina, Meschac Gaba te drugi. 

U nedjelju 17. kolovoza programske večeri nastavlja Branko Franceschi, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, koji je okupio različite autore u intrigantnom programu pod nazivom What makes a man?. U ponedjeljak je možda i najizazovniji program na repetroaru, kustoski koncipiran od pariškog kolektiva Contexts koji dovodi film internacionalne zvijezde suvremene umjetnosti Adriana Pacija kao i video rad Dérives koji će na kraju prezentacije trajati sve dok publika ne ode, zbog svog generativnog trajanja, a autori su mu umjetnici Emilie Brout i Maxime Marion. 

Dunja Blažević, bez koje bi se suvremena video umjetnost u Jugoslaviji puno sporije razvijala, prikazat će radove Danice Dakić, umjetnice s velikom internacionalnom karijerom, koja  prvi put nakon retrospektive u MSU prikazuje jedan od svojih filmskih uradaka u Hrvatskoj. Slijedi izbor radova umjetnika sa Kosova u koncepciji Alban Muje a za zadnje večer 21. kolovoza François Taillade donosi video program inspiriran pokretom i plesom.

Ove godine program će biti održan u Teatrinu Bola 2 Ferala, od 16. do 21. kolovoza.

Tijekom prvog dana događanja bit će predstavljene izvedbe i prezentacije studenata, među kojima će se naći analogne zvučne instalacije, multimedijske instalacije i “tiha” djela, više od 35 individualnih i kolektivnih radova. Program događanja će se sastojati i od četverodnevnog performativnog simpozija koji će predstaviti i voditi četvero gostujućih kustosa, pri čemu će se svatko od njih fokusirati na određeni aspekt glasa. 

Lawrence Abu Hamdan će u The Right to Silence istraživati slušanje i utišavanje glasova, pri čemu će fokus biti stavljen na individualno iskustvo. If I Can’t Dance I Don’t Want To Be Part Of Your Revolution predstavljat će Resonance and Transmission: from one voice to another, u kojemu će se susresti feminističke i suvremeno-umjetničke perspektive u promišljanju uloge glasa u određenim tipovima komunikacije. “Speak up, child!”—Voicing The Void Between Subjectivity And Subjection, kustosice Ruth Noack bavit će se video uratkom Emily (2010.) Danice Dakić kako bi istražila dječji govor i glasove nastanjene u međuprostoru koji jezik stvara. Naposljetku, Must a Song always be a Song! kustosa Marka Beasleya promatrat će jedinstvene povijesti vokalnih kompozicija.

Studium Generale Rietveld Academie, u okviru kojega nastaje ovo događanje, teorijski je program namijenjen studentima i fakultetima svih usmjerenja i disciplina, kao i široj javnosti. Program vodi Gabriëlle Schleijpen, dok godišnju prezentaciju projekata pod nazivom Rietveld Uncut osmišljavaju Tomas Adolfs i Tarja Szaraniec. 

Tomislav Žilić / Art&Education