Izlažu: Jasmina Bašić, Karin Blažina, Berislav Iskra, Edna Strenja Jurcan, Marko Hajdarević, Dino Krizmanić, Igor Levak, Matija Luk, Kristijan Mamić, Vjekoslav Moscatello, Marko Perčić, Ivana Debeljuh, Dean Peteh,
Zvonimir Prusina, Božidar Pustijanac, Iris Roce, Petra Rukavina, Dean Skira, Lina Stepančić, Helena Sterpin te Leonid Zuban.

Na izložbi će se predstaviti i rezultati radionice suhozida na Kamenjaku u organizaciji Društva arhitekata Istre i Javne ustanove Kamenjak koja se održala krajem kolovoza ove godine pod mentorstvom Alena Čikade iz udruge Kallokva te dva autorska filma: The Sound that Remains, autora Joaquina More i Timecapsule, autorice Rebeke Bratoš Gornik, oba u produkciji programa DAI-SAI-a From Care to Cure koji se održava u okviru europske arhitektonske platforme LINA.

“Projekt Krov, tuš, roštilj, fuš u formi multimedijske izložbe, usmjeren je na pitanje divlje gradnje i apartmanizacije obale. Kada je 2011. godine država donijela zakon o legalizaciji bespravne gradnje, započinje novo razdoblje za dotadašnje kampere i vikendaše uz južnu obalu Istre. Oni prepoznaju priliku da svoje dugogodišnje kampiranje konkretiziraju u vikendicu. Započinje njihov eksperiment u materijalima, a znanje i dovitljivost se šire među susjedima vikendašima. Nadograđuju krovove, naizgled čvrste zidove, simulacije koje iz zraka djeluju kao da su dotadašnji prostori ljetovanja bili prava zdanja. Za prvu ruku kampkućice dobivaju nadstrešnice, postepeno i zidove, a jednom kad je slika zabilježena u registru, kreće transformacija u kuću za odmor. Izložba je zamišljena kao prostorna instalacija koju čine video projekcije, niz fotografija, maketa i dokumentacije in situ akcija. Imajući na umu trikove za kameru što ih izvode vikendaši kako bi simulirali čvrstu gradnju za ortofoto prikaz, instalacija uspostavlja odnos između dokumentarnog materijala i onog studijski snimljenog, korištenog građevinskog materijala, maketa, simulacija i montaža”, stoji u najavi.

“Kompleksna multimedijalna izložba Krov, tuš, roštilj, fuš Katerine Duda rezultat je umjetničkog istraživanja bespravne gradnje i apartmanizacije obale, svojevrsna studija slučaja bespravnih naselja oko Premanture (Stupice, Pod Lokvom, Močile). Ova je izložba potvrda i nastavak umjetničinog dugogodišnjeg interesa za teme turizma, prostora i arhitekture odnosno istraživanja kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene. Iako je riječ o umjetničkom istraživanju, pažljivo razrađena metodologija potvrđuje ono što je Duda u svom dosadašnjem radu već uspješno pokazala, a to je produktivna komplementarnost umjetničkog i sociološkog pristupa u proizvodnji drugačijeg pogleda. Postav je satkan od video projekcija, fotografija, objekata, instalacije i dokumentacije in situ akcija. Duda se kao filmska autorica pretežno zaokuplja dokumentarnom formom stoga je polazište i središnji motiv izložbe „trik za kameru“ odnosno rasprostranjena strategija kojom se simulira čvrsta gradnja za snimke iz zraka. U tom postupku prepoznaje vrijedan meta-moment – preispitivanje filmske slike i dokumentarnog jezika kao nusprodukta niza kreativnih pokušaja da se dotad nepostojeći ili objekti nepostojećih kvaliteta pronađu na za legalizaciju relevantnim snimkama. Vidljivost na tim snimkama spomenuti je osnovni uvjet legalizacije bespravnih građevina. Trik za kameru svjedoči pregovaranju s tekstom zakona i (ne)mogućnosti njegova provođenja. Tekstu zakona suprotstavljaju se tako u svojoj začudnoj dovitljivosti poluge za vuču kamp-kućica uzidane u zidove koji hine čvrstu gradnju dok iz nekih „za prvu ruku“ fasada izviru borovi. Riječima jedne od nezadovoljnih mještanki Premanture koja naseljem provodi TV ekipu „četiri stupa, gore plahta ili ona zelena mreža i to je bilo to“ . Duda se odlučuje baviti upravo sadržajem i odnosima skrivenim iza naizgled jednostavnog „i to je bilo to“ sklopa, poput: eksperimentiranja s materijalima, domišljatosti, dijeljenjem znanja i vještina, dakle solidarnosti i kreativnosti. Šperploče, najloni, cerade, daske, bloketi, stiropor, ukratko: recycle i reuse masterclass odozdo, bez idejnog i EU projekta. Ovim projektom Katerina Duda konceptualizira fenomen bespravne gradnje i mapira pojedine elemente na njoj poznatom prostoru – sve do intimnosti”, piše Marta Baradić.

Katerina Duda (1989.) diplomirala je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima se najčešće bavi temama vezanim uz urbane prostore, i kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene, primjerice kroz arhitekturu ili turizam. Koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, kao i dokumentarni film i video.

Program događanja možete pronaći ovdje.

Izložbeni program Dana arhitekture nije nikad bio bogatiji te se ove godine u mjesec dana, uz već tradicionalnu godišnju izložbu članova i aktivnosti, DAI-SAI postavlja čak šest izložbi. Sigurno je najinteresantnija ona suvremene čileanske arhitekture koja istarskoj publici prvi put približava arhitektonsku kulturu te južnoameričke zemlje. Sama izložba već je bila predstavljena u Veneciji na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture te prije mjesec dana i u Zagrebu. Publici se predstavlja i presjek radova s ovogodišnjeg međunarodnog Salona arhitekture u Novom Sadu, a izložba koja je osmišljena posebno za ovogodišnju manifestaciju dolazi iz Šibenika u produkciji sekcije mladih arhitekata Šibenika – Soba DAŠ. Na Danima arhitekture svoje će radove predstavljaju i Bojana Vujanović s Cresa, Luka Juras iz Zagreba, Marko Krojač iz Berlina i Mileta Mijatović iz Beograda. 

Tijekom mjesec dana trajanja manifestacije izložbe se održavaju u Puli u MMC-u Luka, u Pazinu u Spomen domu, u Labinu u Gradskoj knjižnici te u Poreču u Pučkom otvorenom učilištu.

Raspored i više o manifestaciji potražite ovdje.

Neformalna grupa Katalizator u suradnji s Društvom arhitekata Istre (DAI-SAI) u veljači 2016. godine pokrenula je Inicijativu Višnjan kojom se u narednih nekoliko godina sa stanovnicima Višnjana želi osmisliti budući izgled mjesta. Grupa Katalizator okupljena je s ciljem pokretanja i poticanja zbivanja, potpore zajednici i aktivacije društva, a ideja je da se Inicijativa razvija i provodi neovisno o Katalizatoru te da svatko može doprinijeti njenom osmišljavanju, odnosno da rezultati budu posljedica timskog rada svih sudionika. Našavši se na periferiji interesa, Višnjan je očuvao svoje vrijednosti u kojima leži velik potencijal za pravovremeno očuvanje i njegovanje autohtonosti lokalne zajednice ali i autohtonosti istarskog poluotoka.

Za razliku od uobičajenih procesa projektiranja u kojima je fokus na krajnjem arhitektonskom proizvodu, ovom je Inicijativom fokus prebačen na projektiranje procesa koji prethodi tom rezultatu, čime arhitektura postaje proizvod društva, bez autora. Mogli bismo reći da je povezivanje i suradnja cilj projekta, dok je rezultat samo njihova posljedica. Sličan pristup arhitekturi i životnom prostoru možemo vidjeti na primjeru “dodavajućeg projektiranja” čileanskog arhitekta Alejandra Aravene čije zgrade podrazumijevaju temelje i okvire, ali i prazan prostor koji stanari mogu sami dovršiti i tako dom učiniti “svojim”.

Tijekom 2016. godine, kroz akcije sa stanovništvom, natječaje, predavanja, istraživanja i analize, u sklopu Inicijative izradit će se Arhitektonska studija kojom bi se trebao definirati konkretan arhitektonski zadatak. Kroz godine koje će uslijediti, prema istom principu, radit će se na projektiranju i realizaciji definiranog zadatka. 

Prva akcija odvila se u sklopu maškara – rituala u javnom prostoru – za vrijeme kojih su u opuštenoj i otvorenoj atmosferi karnevalske povorke, arhitekt Veljko Armano Linta i dizajnerica Ana Armano Linta ispitivali i proučavali želje i potrebe zajednice. Dan prije Inicijativa je predstavljena predavanjem Korade Korlevića koji je istaknuo kako “održiva zajednica mora funkcionirati kao super-organizam, a njena povezanost održava se upravo javnim ritualima i zajedničkim akcijama”. 

Sljedeće predavanje na temu Obrazovanje i prostor održat će se u subotu, 23. travnja, u prostorima osnovne škole u Višnjanu. Na sceni#2 Inicijative Višnjan predstavit će se rezultati natječaja za vizualnu interpretaciju Inicijative, a članovi sekcije Djeca i arhitektura koja djeluje pri Društvu arhitekata Istre, najavit će ukratko akciju sa školskom djecom planiranu za satove likovne kulture tijekom redovite školske nastave idućeg tjedna. Predavanja će održati arhitektonski par Mia Roth Čerina i Tonči Čerina, te Ida Loher i Jelena Bračun, članice udruge OPA (Odgoj Pažnje). Udruga se bavi promicanjem vizualne kulture, s ciljem povećanja kvantitete i kvalitete nastave likovne kulture i umjetnosti u obveznom obrazovanju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Helvetica, jedan od najpopularnijih fontova ikad, 2007. je napunio 50 godina. Film ne govori isključivo o fontu, nego i o grafičkom dizajnu i važnosti tipografije u njemu, dok neki od najutjecajnijih ljudi iz svijeta grafičkog dizajna i tipografije iznose svoje mišljenje. Film je isprepleten kratkim slikama iz svakodnevnice koje na jednostavan i upečatljiv način pokazuju sveprisutnost i značaj fonta Helvetica u našim životima. Kuda god pogledate, velika je vjerojatnost da ćete ugledati riječi ispisane upravo Helveticom: tako na primjer mnogi gradski znakovi i obilježja koriste taj font, a isto važi i za velike svjetske brendove kao što su Lufthansa, Panasonic, Microsoft, American Airlines, Samsung, Energizer, Evian, The Guardian, Intel, Toyota, Saab, Facebook i mnogi drugi.