Ove godine odabrana je simbolika distopijske knjige i popularne serije Sluškinjina priča da bi se predočio smjer u koji nas guraju ultrakonzervativne interesne grupe koje već nekoliko godina rade na ukidanju mehanizama zaštite ženskih ljudskih prava. Odore sluškinja šivale su članice udruge Kamensko, kojima se ovim putem posebno zahvaljuje na radu i doprinosu akciji. 

Na prosvjednoj akciji aktivistice, osobe iz javnog i kulturnog života čitati će 7 priča žena koje su preživjele nasilje, te dijelove Istanbulske konvencije.

Pridružite se povorci “sluškinja” koje žele živjeti u Hrvatskoj i svijetu bez nasilja nad ženama i djevojčicama i koje traže jasnu poruku Vlade i Sabora da su predani zaštiti ustavnih i međunarodnih vrijednosti zaštite ženskih ljudskih prava, te da će ratificirati konvenciju koja je alat za efikasniju zaštitu žena i djevojčica u Hrvatskoj. 

Događaj solidarno organiziraju brojne organizacije civilnog društva, aktivistice i brojne druge/i građanke i građani koji su se pridružili borbi za ratifikaciju Konvencije. 

Sredstva za ovu i brojne druge akcije koje će uslijediti  prikupljaju se na račun Zaklade Solidarna (IBAN HR73 2390 0011 1009 4807 2, pri Hrvatskoj poštanskoj banci, SWIFT: HPBZHR2X) za tematski fond “Drugotna na sav glas!” za akcije obrane prava žena na izbor i život bez nasilja. Osim preko računa donirati se može i preko donatorske platforme Solidarne.  

Kampanja Drugotna na sav glas! pokrenuta je 24. listopada 2016. kao reakcija na nedavno objavljene uvrede i izjave kojima se žene svodi na „drugotne“, „štrace“ i „neposlušne“, a cilj kampanje je osvijestiti štetnost ovakvog diskriminatornog i uvredljivog govora te otvoriti prostor za sve one glasove koji se zalažu za rodnu ravnopravnost i društvenu, ekonomsku i političku participaciju žena.

Prikupljena sredstva usmjerit će se na dodjelu malih financijskih potpora za ženske inicijative i udruge širom Hrvatske usmjerene na političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost i javno izražavanje svih osoba. Javni natječaj za dodjelu sredstava zaklada SOLIDARNA raspisat će povodom Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2016.

Uz jasan izraz podrške protiv javnog diskriminatornog govora, građani se mogu uključiti u akciju donacijom sredstava i putem donatorske platforme. Na poklon će dobiti majice s natpisima Drugotna i Štraca u tamno ružičastoj i crnoj varijanti, a majice mogu se preuzeti u Zagrebu, Rijeci, Poreču, Osijeku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Više o kampanji i načinu doniranja može se pročitati na službenim stranicama ili facebook profilu. 

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Iva Marčetić je arhitektica i aktivistica Prava na grad, udruge koja djeluje protiv privatizacije i prekomjerne ekonomske eksploatacije javnih i zajedničkih dobara te prostora, s posebnim naglaskom na pitanja sudjelovanja građana i organiziranog civilnog društva u upravljanju javnim dobrima. Razgovaramo o funkcioniranju vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora Grada Zagreba, otvaranju politike i prostora odlučivanja, borbi za ravnopravno korištenje javnih dobara i borbi za dostupnu kvalitetu života u gradu, organiziranju i građanskom otporu.

KP: Nastavljeno je preuređenje Britanskog trga nakon što je građevinska dozvola izdana tjedan dana po utvrđenju da se radovi izvode bez glavnog projekta. No, nemoguće je pronaći projekt prema kojem se preuređuje križanje Kukuljevićeve i Nazorove te Ulice Pantovčak, trenutno oko samog Trga vlada prometni kolaps, a o regulaciji javnog prijevoza da ne govorimo. Kad spominjemo takva i slična događanja u pojedinim zagrebačkim kvartovima, jesu li mjesni odbori oni na koje treba utjecati radi zaustavljanja netransparentnih praksi? 

Po važećim zakonima, a i po Generalnom urbanističkom planu, vijeća gradskih četvrti imaju tek “savjetodavnu” ulogu kad se radi o prostornim odlukama u gradu. Oni se očituju na prijedloge koji idu na Skupštinu bez obzira na to o kojem dijelu grada se radi. No, kad se radi o kvartu gdje se predviđa prostorna promjena, uloga vijeća te konkretne četvrti isto je tako paušalna kao i na razini odluka za neki drugi kvart. Imamo slučajeve u kojima su se vijeća konkretnih četvrti nepovoljno izjašnjavala u odnosu na odluke koje je donosio gradonačelnik vezano uz njihovu neposrednu okolinu, primjerice u slučaju gradnje crkve na Savici, no kao što vidimo, takav stav vijeća ne igra nikakvu formalnu ulogu u konačnoj odluci. Ovo pokazuje kako je upravljanje Zagrebom, unatoč tome da imamo vijeća gradskih četvrti, veoma centralizirano, a forma vijeća tek služi kao paravan i privid demokratskog odlučivanja. 

No, da se vratim na mjesne odbore iz pitanja – oni su još u lošijoj poziciji i zaista nemaju neku polugu u donošenju odluka. Čini mi se pritom da pored toga što nemaju ulogu upravitelja, uz određene iznimke, ovi odbori funkcioniraju u zatvorenom krugu i komuniciraju s jako malim brojem ljudi u kvartu. Zapitajmo se koliko članova mjesnih odbora poznajemo u mjestu vlastitog stanovanja. Sigurno ne mnogo, ako uopće. Ovakva forma organiziranja upravljanja je nešto što je bitno i značajno, no njena transformacija je nužna. Smatram da ovu formaciju treba zadržati, no transformirati način njihova rada odozdo, otvoriti kroz formu mjesnih odbora prostor politike u kvartu, prostor aktivizma, odlučivanja i solidarnosti i na taj način povratno djelovati na promjenu Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o gradu Zagrebu kako bi se omogućila decentralizacija upravljanja. 

Jedino na taj način bi postojala mogućnost djelovanja koju spominjete u pitanju, odnosno jedino kroz snažne i otvorene platforme može se raditi kontrapunkt netransparentnosti. Zasad smo formalno daleko od toga, no, ako bolje pogledamo, u Zagrebu se itekako nešto dešava, a Mjesni odbori u nekim od zagrebačkih kvartova počinju djelovati otvorenije. Nadam se da će tijekom narednog perioda očvrsnuti ovakve inicijative, a da iste neće pristati na obećanja pojedinih kandidata i kandidatkinja za gradonačelnika već će inzistirati na otvaranju politike i prostora odlučivanja i određenoj autonomiji koja se mora dešavati kroz cijeli period nečijeg predsjedavanja gradom, a ne tek u predizborno vrijeme. Mjesni odbori moraju postati prva i neposredna instanca političke aktivacije i djelovanja, a dok to ne postanu, njihova uloga je tek šminka. 

KP: Početkom studenog u anketi vezanoj uz pitanje izgradnje crkve u Parku Trnjanska Savica čak 77% ispitanika izjasnilo se protiv njene gradnje u parku. Zanimljivo je da je čak 72% ispitanika katoličke vjeroispovijesti protiv gradnje u parku što ukazuje na nepostojanje sukoba “vjernika i nevjernika” na Savici. Unatoč tome što su stanovnici rekli “ne” i gradonačelniku i Kaptolu, inicijativa je, prema pisanju medija, otporom izgradnji crkve stala na put realizaciji puno ambicioznijeg građevinskog pothvata?

Nažalost, daleko od toga da je inicijativa stala na put realizaciji ambicioznijih građevinskih pothvata gradonačelnika i njemu bliskih suradnika, odnosno, nadamo se da će uspjeti spriječiti jedan od takvih pothvata – gradnju crkve u parku. Na tome radimo punim intezitetom kroz zajedničke napore Prava na grad, Zelene akcije i Inicijative Čuvamo naš park, no jednom kad i ako spriječimo ovo oduzimanje javnog dobara, nismo opet ni blizu sprječavanja mutnih dogovora i zamjena koje se dešavaju na samom vrhu zagrebačke Moriartyeve mreže. 

Naime, puno puta sam ovo ponovila, pa ću i tu – Zagreb je poput šahovske ploče, na njegovom terenu postoji jako puno javne gradske i državne zemlje, i jako puno crkvenih potraživanja. Odluke o zamjenama zemljišta i kompenzacijama donose se u skladu sa Zakonom o povratu imovine, no i u dogovoru između članova odbora u kojem sjedi i gradonačelnik. Usmeni dogovori koji se ovako donose potpuno su netransparetni, točnije, ovako uspostavljen sustav gotovo je nemoguće kontrolirati i Bandić to jako dobro zna, pa i izdašno koristi tako uspostavljen upravljački sustav koji nema puno veze s javnim interesom. 

Ono što možemo reći da je itekako uspjeh inicijative, kao i bliskih udruga, ponovno otvaranje pitanja malverzacija gradskim zemljištem, no da bi se to doista istražilo potrebni su dobro opremljeni i slobodni medijski servisi, kao i institucije koje bi, da citiram gradonačelnika, radile svoj posao. Naime, ugovori grada i crkve nisu lako dostupni i puni su nečitkih podataka za koje treba ozbiljna mašina za rastumačiti i proučiti. To je zamršeni sustav koji je dizajniran tako da građanima grada nije moguće lako istražiti šta se s njihovom imovinom zaista dešava. 

Što se tiče spomenutog “sukoba” na Savici, pa to je golim okom od početka bilo jasno – gradonačelnik operira kroz ideju zavadi pa vladaj, a crkva zdušno prihvaća tu taktiku. Točnije, nije jasno tko se povodi za kim, no što godine više prolaze, a naš grad, kao i država, zakreću sve više udesno, tako političarima paše da koriste metodu kojom se za bilo koju pobunu protiv centraliziranih odluka koriste optužbama o nekim crvenim vragovima, ugroženim vjernicima katoličke vjeroispovjesti, nehrvatstvu i sličnim konstruktima. To je zaista komično i predstavlja nevjerojatno nisku i poražavajuću razinu političkog govora. 

Ovdje se radi o borbi za ravnopravno i potpuno korištenje naših javnih dobara, borbi za dostupnu kvalitetu života u gradu bez obzira na vjeru, naciju i socio ekonomski status, a stavljanje vjere u fokus zaista je deplasirano. Ono što anketa koju spominjete jasno pokazuje jest da se ne radi o ugrozi vjere, budući da velika većina ispitanika katoličke vjeroispovijesti ne želi da se u njihovom parku izgradi crkva. Isto tako, anketa zorno prikazuje akutni nedostatak participativnih modela odlučivanja o gradu u kojem živimo. Ukoliko se toliko veliki postotak građana protivi nečemu, ukoliko se tome protivi i vijeće te gradske četvrti, a grad uporno to nešto gura i ne odustaje – o kakvoj demokraciji i upravljačkom modelu uopće govorimo?

KP: Nakon što je ugostiteljska terasa HOTO centra nakon tri dana uklonjena sa Cvjetnog trga, Grad Zagreb ponovo je izdao dozvolu Tomislavu Horvatinčiću za izgradnju terase na drugom dijelu trga. Nakon 2010. i građanskog otpora u Varšavskoj, kakvog potencijala danas ima građansko organiziranje po pitanju javnog prostora? 

Moj odgovor će uvijek biti da jedini potencijal u obrani naših prava leži u organiziranju. Koliko će u konačnici nešto biti uspješno ovisit će o mnogo faktora, no organiziranje i otpor samovolji, krađi javnog prostora i ugrožavanju kvalitete života jedini su naš zalog za promjenu. Organiziranje se dešava i uzima maha od Savice, preko Cvjetnog pa do Jakuševca, RIZ-a, odnosno Maksimira i spalionice u Resniku. Slučaj Cvjetnog je po svojoj centralnoj prirodi slučaj iznimne simbolike i u ovom trenutku je najočitiji pokazatelj samovolje u gradu na koju upozoravaju mnoge inicijative i udruge. 

Činjenica da se gradonačelnik oglušio na veliko protivljenje građana prethodnim zauzimanjem prostora na Cvjetnom pokazuje ili da on zapravo ne može više kontrolirati svoje suradnike u privatnom sektoru, poput Horvatinčića, ili naprosto da mu je taj odnos puno bitniji od onog s građanima i građankama ovog grada. Pritom, smatram da je bitno napomenuti da nijedan pojedinačni politički kandidat neće riješiti ovu situaciju, odgovor je uvijek u organizaciji i stvaranju jake poluge odozdo koja će diktirati politku koja bi za cilj trebala imati održivi razvoj ovog grada i otvaranje političkog procesa na način da demokratske procedure postoje i poslije one nedjelje u kojoj ćemo zaokružiti nečije ime. 

Na CESI-jevom štandu poznate osobe i volonterke/i  će razgovarati s mladima o seksualnosti i G točki, vezama i kontracepciji, i informirati ih o odgovornom seksualnom ponašanju.

Na promociji će se dijeliti kondomi, majice i materijali kampanje, a tko želi moći će se fotografirati s divovskim kondomom ili provjeriti svoje znanje o seksualnosti putem kratkog kviza. Neozbiljno-ozbiljan savjet moći će se dobiti u Ordinaciji Doktora Orgazma.

Istraživanje koje je proveo CESI početkom godine pokazalo je da srednjoškolci/ke imaju veliku želju i interes za učenjem o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju, ali da nemaju priliku za to u postojećem školskom sustavu. Stavovi mladih oko društveno osjetljivih tema kao što je pravo na pobačaj ili hitnu kontracepciju često se osnivaju na iskrivljavanju činjenica i nepotpunim informacijama.

“Stoga smo pokrenule/i kampanju Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više kojoj je cilj informirati mlade i potaknuti promišljanje o pitanjima vezanim uz seksualnost, reproduktivna i seksualna prava i zdravlje”, poručuju organizatorice.

Na zagrebačkom Cvjetnom trgu niče još jedna čelična konstrukcija. “Montažno-demontažne nadstrešnice-pergole učvršćene u dva montažno demontažna podesta s ogradom” postavlja tvrtka Hoto centar d.o.o., a iste bi trebale vršiti funkciju zimskih terasa za ugostiteljske objekte. Cvjetnom trgu koji je ionako pretrpan stolicama namijenjenim privatnoj zaradi, tako će biti oduzeto ono malo preostalog javnog prostora, a sam se trg polako, ali neizbježno pretvara u privatno vlasništvo raznih lokala. Osim besramnog oduzimanja javnog prostora građanima, čini se da će veličina konstrukcija ometati pristup trgu vozilima hitne intervencije, zbog čega je u pitanje dovedena i sigurnost. 

Jedna od terasa trenutno u izgradnji postavlja se tik uz veliku javnu klupu koja se proteže cijelom dužinom ograde pravoslavne crkve. Upravo je ta klupa u isto ovo vrijeme 2013. godine bila povod prosvjednih akcija kojima su građani upozorili gradske vlasti da je širenjem stolova kafića u potpunosti blokiran pristup jednom od rijetkih prostora u centru grada gdje građani mogu sjediti besplatno. Slična je bila i poruka performansa Katerine Dude koja je na klupice Cvjetnog trga okružene stolicama i stolovima kafića ispisivala riječ slobodno.

Unatoč svim prosvjedima i peticijama, devastacija Cvjetnog trga se nastavlja, a sva obećanja i pozitivna rješenja zahtjeva građana, čini se, samo su privremena. U lipnju 2016. godine posječeno je stablo u Teslinoj ulici kako bi slastičarna Zagreb mogla podići masivnu terasu. Na brojne prigovore građana grad je ustanovio kako je sječa nelegalna te da vlasnik objekta mora zasaditi novo stablo zadanih proporcija. I dan danas spomenuta terasa stoji netaknuta, a stabla kao da nikad nije ni bilo.

Zbog konstrukcija Hoto centra na Cvjetnom trgu danas su reagirale Zelena akcija i Pravo na grad priopćenjem u kojem zahtijevaju od odgovornih institucija da uklone podignuto zdanje i vrate ono što je od trga ostalo građanima i građankama Zagreba. “Ovim činom, ne samo da je gradonačelnik prekršio još jedno u nizu obećanja građanima ovog grada kada je prije dvije godine izjavio da se neće postavljati ugostiteljski objekti ispred najduže javne klupe u centru grada, nego je još jednom pokazao da su mu želje sumnjivih tajkuna neusporedivo važnije od želja građana. Cvjetni trg bio je i ostat će simbol kršenja prava građana na pristup i uživanje u javnom prostoru grada, prostoru koji ne želimo plaćati, prostor koji je prvo i osnovno naš i za koji zahtijevamo da nam se da na nesmetano korištenje. Nevjerojatno bezobzirna komercijalizacija javnog prostora u Zagrebu, bilo u centru ili periferiji grada, dosegla je svoj vrhunac, a potezi gradske uprave nameću nam grad kojem prijeti socijalna segregacija, grad čije su blagodati dostupne samo onima koji su za njih spremni i platiti”.

Na kraju priopćenja navodi se i kako podržavaju inicijative koje se bore za neometano korištenje javnog prostora, te ističu da su “građani uvjerljivo nizom prosvjeda i opetovanim upozorenjima gradskoj upravi iskazali svoj otpor privatizaciji javnog prostora Cvjetnog trga te je davno došlo vrijeme da se taj glas i posluša”. 

U uistinu nevjerojatnom obratu, gradonačelnik Milan Bandić – koji je samo dan ranije tvrdio da je sve po zakonu – sada zahvaljuje građanima na brzoj reakciji i kaže da će “konstrukcija biti uklonjena do sutra navečer” te da će “za one koji su to dozvolili, koji su izdali rješenje za to, a koja nisu trebali izdati” biti sankcionirani sljedeći tjedan. Unatoč tome, građani i građanke se i dalje pozivaju na “sjedenje i uživanje u novim Bandićevim javnim terasama”, odnosno prosvjednu akciju protiv sužavanja javnog prostora na Cvjetnom trgu u subotu, 8. listopada u 12 sati.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na Cvjetnom trgu u Zagrebu, 13. srpnja predstavljena je izložba fotografija Daga Oršića, koja na trenutak prolaznike u centru grada suočava s humanitarnom krizom i izbjeglicama koji su od rujna 2015. godine prošli kroz Hrvatsku. Izložba pod nazivom Ljudi prikazuje portrete osoba snimljenih u izbjegličkom kampu u Slavonskom brodu u kojem je fotograf volontirao, a na Cvjetnom trgu ostat će do 20. srpnja. 

Na otvaranju, okupljenima se osim Oršića obratila i Emina Bužinkić ispred CMS-a i Inicijative Dobrodošli!, koji su s fotografom radili i omogućili postavljanje izložbe. Bužinkić je pritom istaknula kako Oršić već godinama volontira, ne samo u privremenim kampovima, nego i s izbjeglicama, tražiteljima azila i osobama koje su dobile zaštitu u Hrvatskoj, i pokušava im omogućiti dostojanstveni život. “Fotografije izvanredno dokumentiraju ljudske sudbine i zato želimo motivirati što veći broj ljudi da ih pogledaju, jer upravo to su volonteri gledali svaki dan, a taj teret treba moći nositi”, kaže Bužinkić, naglasivši kako je ovo prije svega izložba pogleda, “tek u ponekim očima vidimo tračak nade, a u svima – potragu za domom i sigurnošću”.

Psiholog  Arthur Aron 1997. godine razvio je teoriju kako četiri minute neprekinutog međusobnog gledanja u oči povećava intimnost. Na temelju toga, poljski Amnesty International snimio je eksperiment u kojem su Europljani suprostavljeni izbjeglicama iz Sirije i Somalije, a kratki zapis prikazuje kako ljudi koji se nikad prije nisu vidjeli počinju osjećati posebnu povezanost. “Prečesto se u brojkama i naslovima izgubi patnja stvarnih ljudi koji, poput nas, imaju obitelji, prijatelje, vlasitite priče, snove i ciljeve. Što ako zastanemo samo na trenutak i pogledamo tko oni zaista jesu”, rekla je o projektu Draginja Nadażdin, direktorica Amnesty Internationala. Na sličan način prolaznike angažiraju i fotografije predstavljene na Cvjetnom trgu. “Ovo nisu samo ljudi na fotografijama nego stvarni ljudi od krvi i mesa koji zaslužuju dostojanstven život. Istovremeno, upozorenje su za sve nas protiv podizanja granica svih vrsta među ljudima”, zaključuje Bužinkić.

Oršić je rekao kako već dugo radi s izbjeglicama, ali ih nikad nije snimao, smatrajući to invazijom u njihove živote u delikatnoj situaciji, no inspiraciju za fotografije dobio je gledajući val izbjeglica koji dolazi kroz pejzaž i ponovno nestaje. Fotografijama je htio zaustaviti trenutak i obrnuti pozicije, “ovom izložbom oni gledaju nas”, naglašava. “Fotografija nije toliko bitna”, kaže autor, “ideja je bila skrenuti pažnju na ‘neke druge’ koji su također ljudi. Pri biranju slika zumirao sam samo oči, jer su najbitnije, a u procesu sam shvatio da su sve oči zapravo iste”.

Oršić je na kraju dodao kako su sve osobe snimljene uz dopuštenje, što je očito i prema njihovom izravnom, neprikrivenom pogledu u kameru, te pozvao sve da se uključe i počnu volontirati!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Kroz fotografije autora Daga Oršića zaustavljena je na trenutak humanitarna kriza kojoj smo svjedoci od rujna 2015. Portreti izbjeglica snimljenih u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu bit će postavljeni na Cvjetnom trgu do srijede, 20. srpnja, a glavni cilj izložbe je da potakne na razmišljanje o problemima migracija, ali i ulogama i etiketama koje dajemo sebi, a drugima namećemo.

Na otvorenju izložbe govorit će Dag Oršić, fotograf i autor izložbe, te Emina Bužinkić, aktivistica Inicijative Dobrodošli!. Otvorenje izložbe začinit će i bliskoistočni zalogaji koje će pripremiti kulinarsko-jezični kolektiv Okus doma.

Prvi dio ovog rada je realiziran 20. veljače na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, a tijekom kojeg je Bruno Isaković crnom bojom izbičevao riječi humanizma istaknutih hrvatskih umjetnica i umjetnika. Performans je trajao dok misli umjetničkih velikana poput Miroslava Krleže, Ivana Gundulića, Vesne Parun i drugih nisu gotovo posve nestale u crnilu.

Drugi dio u seriji izveden je 10. travnja u Muzeju suvremene umjetnosti, a umjetnik Bruno Isaković i taj se put bavio riječima i crnilom, međutim ne više riječima humanizma istaknutih umjetnica i umjetnika, već riječima koje je napisao i izrekao tijekom svoje znanstvene i političke karijere trenutni ministar kulture. Izvođač se tom prilikom podvrgnuo drevnoj kineskoj metodi mučenja koja ima za svoj cilj izluđivanje žrtve tako što joj dugotrajno pada kap po kap vode na glavu. Istovremeno se umjetnik tada prepustio i jednoj domaćoj, za potrebe tog četverosatnog performansa, osmišljenoj metodi psihičkog mučenja – dugotrajnom čitanju tekstova i izjava ministra kulture RH.

Treći i zaključni dio ciklusa performansa posvećenih slobodi referira na jedan od temeljnih stupova slobode o kojemu se u zadnje vrijeme naročito promišlja – slobodi govora u javnom prostoru, a posljedično i slobodi misli. Također, ovaj treći performans će biti masovniji i interaktivniji u svojoj izvedbi te će u njemu moći sudjelovati građani. Kad je riječ o fašizmu, u borbi protiv njega je važno sudjelovati, ali je važno i pobijediti. 

Perfomans O lijepa, o draga, o slatka slobodo Brune Isakovića održat će se u nedjelju, 8. svibnja s početkom u 12 sati na Trgu Petra Preradovića.

I ove godine želi se upozoriti na kontinuirano nasilje nad ženama i djevojčicama te povezati ženske udruge, udruge mladih muškaraca i sportaša, osobe iz kulturne i političke javnosti i medije u zajedničkoj borbi za svijet bez nasilja. Ovogodišnja tema kampanje vezana je uz nasilje nad najugroženijim skupinama – Romkinjama, ženama s invaliditetom, nezaposlenim ženama, izbjeglicama, a kampanjom želimo upozoriti na kontinuirano kršenje ženskih prava (radnih, reproduktivnih, etničkih, manjinskih, seksualnih).

Manifestacija Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama održat će se 14. veljače na Trgu Petra Preradovića/Cvjetnom trgu, od 11 do 13 sati pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i podrškom Grada Zagreba.  

Program će voditi Maja Sever i Milan Majerović Stilinović, a uz aktivistice i aktiviste sudjelovat će osobe iz umjetnosti, kulture i sporta. Nastupaju: Mr.Lee&IvaneSky, Superoperateri, Bang Bang i mnogi drugi. 

Više o manifestaciji možete saznati na www.onebillionrising.org, a hrvatsku kampanju pratite na OneBillionRisingCroatia.

Kako je izgledalo prošle godine možete vidjeti u filmu Danijele Stanojević i Noah Pintarića.

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.

Prijavljeno nasilje policija pri očevidu tretira kao ‘kršenje javnog reda i mira’, često dolazi do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). Policija prosljeđuje i agresora i žrtvu u ruke sudaca koji su prema nasilnicima blagi – daju im premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili ih neadekvatno primjenjuju. S druge strane, žrtve žene koje su preživjele nasilje tretirane su neprimjereno, suočene sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takve ‘kazne’ i postupanje ne samo što direktno ugrožavaju život žena, već šalju i poruku kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin. Žena koja je prijavila nasilje s pravom shvaća da nije zaštićena, da se zlostavljač brzo vraća kući, još agresivniji i spreman da ubije.

Okupljanje inicijative Preuzmite odgovornost za ubojstva žena potaknuto je najnovijim ubojstvima žena u siječnju. Inicijativa svoju prvu akciju organizira u subotu, 6. veljače na Cvjetnom trgu u Zagrebu, od 11 do 13 sati. 

Akciju možete podržati svojim dolaskom i držanjem transparenta, a iz inicijative naglašavaju kako su svi konstruktivni prijedlozi i komentari dobrodošli. Svoje sudjelovanje, i način na koji želite sudjelovati potvrdite na mail adresi, a više informacija o akciji možete pronaći na Facebook stranici.