Prijedlog – koji je, ističemo, neslužben i u konačnoj verziji može biti izmijenjen – predviđa značajnu strukturnu promjenu u odnosu na dosadašnje razdoblje. Prema njemu, Kreativna Europa više ne bi funkcionirala kao samostalan program posvećen isključivo kulturnom i kreativnom sektoru, nego bi se spojila s programom Građani, jednakost, prava i vrijednosti (CERV). Time bi nastao novi, objedinjeni okvir u kojem bi se financirale kulturne, medijske i civilno-društvene aktivnosti.

U praksi to znači da bi Kreativna Europa imala tri glavna dijela, odnosno stranda: jedan bi i dalje bio namijenjen kulturi, drugi audiovizualnom sektoru i medijima (pod nazivom MEDIA+), a treći bi pokrivao širok spektar projekata usmjerenih na zaštitu temeljnih prava, borbu protiv diskriminacije i rodno uvjetovanog nasilja, poticanje građanskog sudjelovanja te jačanje demokratskih standarda i vladavine prava.

Premda je jasno da se radi o uvezanim područjima, Culture Action Europe u svojoj analizi upozorava da ovakvo spajanje otvara brojna pitanja o očuvanju prepoznatljivosti i specifične uloge programa koji je dosad imao jasnu tematsku i provedbenu strukturu. Posebno ističu kako bi uvođenje zajedničkog sustava praćenja i evaluacije, s indikatorima i pokazateljima uspješnosti koji su previše rigidni ili nedovoljno prilagođeni stvarnim uvjetima kulturnog polja, dugoročno moglo narušiti autonomiju i umjetničku slobodu koju bi program trebao štititi.

Iako prijedlog u velikoj mjeri zadržava osnovne ciljeve kulturnog dijela programa – poticanje mobilnosti, podršku kulturnim mrežama, jačanje vidljivosti europske umjetnosti i očuvanje kulturnog nasljeđa – neke su promjene ipak znakovite. Kako navodi CAE, iz dokumenta je nestao dosadašnji međusektorski potprogram koji je omogućavao financiranje različitih aktivnosti, uključujući rad nacionalnih deskova, informativnih ureda koji predstavljaju važnu logističku i savjetodavnu podršku kulturnim organizacijama. Novi prijedlog te aktivnosti smješta u kategoriju “horizontalnih prioriteta”, ali ne precizira tko će i na koji način osiguravati njihovo financiranje.

Još jedan element koji izaziva zabrinutost kulturne mreže odnosi se na činjenicu da novi prijedlog ne uključuje sektorski usmjerene mjere kakve su dosad postojale. Naime, trenutačni program Kreativne Europe predviđa posebne linije financiranja za primjerice glazbu, izdavaštvo, arhitekturu i baštinu, dok one u novom prijedlogu izostaju. Ipak, to ne znači nužno da su potpuno ukinute, odnosno moguće je da će biti obuhvaćene šire postavljenim ciljevima, poput potpore distribuciji i promociji europskih kulturnih sadržaja, u okviru kojih se spominju turneje i prevođenje.

Važna novost odnosi se i na načine isplate potpore. Prijedlog predviđa da bi ubuduće osnovna metoda financiranja bili paušalni iznosi, odnosno oblici potpora nevezani za stvarne troškove: “Kada se potpora Unije dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava, ona se pruža kao financiranje nevezano za troškove ili, prema potrebi, putem pojednostavljenih opcija troškova, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509. Refundacija stvarnih prihvatljivih troškova dopuštena je samo ako ciljevi aktivnosti ne mogu biti ostvareni na drugačiji način.”

Prema obrazloženju Komisije, cilj je pojednostaviti administraciju i smanjiti birokratsko opterećenje za korisnike, no Culture Action Europe upozorava da bi takav model financiranja mogao otežati provedbu projekata koji zbog svoje složenosti ili promjenjivih uvjeta zahtijevaju fleksibilnije upravljanje budžetom.

U analizi prijedloga CAE također skreće pažnju na mogućnost uvođenja dodatnih uvjeta za dodjelu sredstava korisnicima potpore. U nacrtu se, naime, naglašava da provedba Kulturnog potprograma mora “u potpunosti poštivati umjetničku slobodu i pridonositi poboljšanju radnih uvjeta umjetnika i kulturnih profesionalaca”. Ovakav bi zahtjev bio u skladu s ranijim apelima Europskog parlamenta da se pravedno plaćanje umjetnika_ca uključi među formalne kriterije za dodjelu potpore, no zasad nije jasno kako bi se takvi uvjeti u praksi primjenjivali i nadzirali.

S obzirom na to da je riječ o neslužbenom nacrtu koji se još može mijenjati, Culture Action Europe poziva na pravovremenu reakciju. Države članice već tijekom srpnja trebaju dati prve komentare Europskoj komisiji i otvoriti pregovore o proračunu i strukturi programa. Zbog toga mreža potiče kulturne organizacije, umjetnike i sve zainteresirane da se uključe u kampanju Ask, Pay, Trust i pišu svojim nacionalnim ministarstvima financija.

Za lakšu organizaciju pripremili su predložak pisma i detaljne upute, dostupne na mrežnim stranicama kampanje. Ključni zahtjevi su očuvanje Kreativne Europe kao zasebnog programa i povećanje njezina budžeta, kako bi i u idućem sedmogodišnjem razdoblju ostala pouzdana podrška raznolikosti kulturnih praksi u Europi.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Njihova je zabrinutost prije svega motivirana višemjesečnim glasinama u briselskim kuloarima prema kojima postoji mogućnost da će Kreativna Europa, jedini program EU-a posvećen potpori i razvitku kulturnog i audiovizualnog sektora, izgubiti status zasebnog programa i biti spojena s programom Građanstvo, ravnopravnost, prava i vrijednosti, pod općenitijim nazivom Vrijednosti i demokracija. Premda se Komisija oko navedenih glasina službeno nije oglasila, u svjetlu nedavnih naznaka o mogućem preusmjeravanju europskih sredstava prema novim “kritičnim područjima”, bojazni oko budućeg financiranja kulture i umjetnosti nipošto ne djeluju neopravdano.

Na tragu toga, 16 organizacija iz europskog filmskog i audiovizualnog sektora objavilo je otvoreno pismo u kojem naglašavaju kako Kreativna Europa, odnosno njezin potprogram MEDIA, ima ključnu ulogu u razvoju, distribuciji i promoviranju europskog filma i audiovizualnih djela, ali i potrebu za time da program ostane samostalan i da se financijska potpora u okviru sljedećeg budžeta poveća, a ne smanjuje. Budući da se za potprogram izdvaja minimalno 56 % sveukupnog proračuna Kreativne Europe, koji za razdoblje od 2021. do 2027. godine iznosi 2.44 milijarde eura, svako potencijalno smanjenje potpore sektor bi itekako osjetio, imajući na umu da MEDIA pruža dodatnu financijsku potporu projektima koju nacionalni fondovi zemalja članica jednostavno nisu u mogućnosti pružiti.

Svoje otvoreno pismo objavila je i mreža Culture Action Europe, koja obuhvaća 280 kulturnih mreža, organizacija, umjetnika i aktivista iz 35 europskih zemalja. U njemu se pak ističe da bi spajanje Kreativne Europe s drugim programima financiranja dovelo do smanjenja trenutačne autonomije i fleksibilnosti koju program nudi, kao i da se drugi programi financiranja često oslanjaju na kvantitativne standarde, što bi za kulturne i umjetničke programe bilo krajnje štetno. S time na umu, navodi se da bi programi financiranja koji se pridržavaju tržišne logike doveli do komodifikacije i homogenizacije umjetničke proizvodnje.

Vrijedi istaknuti da se u oba otvorena pisma poseban naglasak stavlja na to kako Kreativna Europa i njezini potprogrami potpomažu konkurentnost, demokratizaciju društva, pa čak i europsku sigurnost u kontekstu sprječavanja širenja dezinformacija i propagande. Takav jezik sasvim sigurno nije stvar slučajnog odabira, nego je motiviran problematičnim trendovima u EU-u koji su uostalom i potaknuli javne istupe navedenih organizacija. Riječ je o trenutačnom fokusu europskih institucija na preusmjeravanje sredstava u budžete za obranu i dodatnu militarizaciju, ali i sve naglašenije poticanje gospodarske konkurentnosti i deregulacije u svjetlu promjena u svjetskim trgovinskim odnosima, napose sa SAD-om.

U praksi se to pokazuje na nekim primjerima o kojima smo već pisali, poput napada konzervativnih EU parlamentaraca na Europski zeleni plan, koji ukazuju na to da bi EU mogla odustati od planirane klimatske neutralnosti do 2050. godine u korist jačanja industrijskog sektora. A tu je i odgađanje objave Kodeksa dobre prakse Europskog akta o umjetnoj inteligenciji, do koje je trebalo doći početkom svibnja, nakon pritiska američkih tehnoloških divova koji su previše poželjni partneri da bi ih se samo tako ozlovoljilo.

U takvoj je generalnoj klimi jasno da bi rezovi u financiranju kulturnih programa EU-a, pa i metodom “racionalizacije” troškova pripajanjem programa, dugoročno mogla postati stvarnost. No bitno je napomenuti da su ideju povećanja budžeta Kreativne Europe podržali ministri kulture 27 članica EU-a tijekom sastanka koji se održao nepunih tjedan dana nakon objave otvorenih pisama, a uživa i značajnu potporu u Europskom parlamentu gdje je nedavno predloženo njegovo udvostručenje. Ipak, u kojem će smjeru zapuhati vjetrovi za europsku kulturu postat će jasno tek s konkretnim prijedlogom MFF-a ovoga ljeta.

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

52 odabranih u 14 zemalja Europske unije sudjeluje u kampu Changemakers’ Playground Camp, jednotjednom programu obuke koji se održava u Belgiji od 10. do 16. veljače 2024. Edukativni program obuhvaća teme “artivizma”, provedbe javnih kampanja i upotrebe umjetničkog jezika kao političkog. U okviru kampa organiziran je posjet Bruxellesu kako bi se dotaknule teme Europske unije, rada njezinih institucija i izbora za Europski parlament. Do kraja trajanja kampa izrađuju se nacrti aktivnosti dva javna događanja koja će se realizirati po povratku u svoju zemlju. Događanjima treba obuhvatiti/angažirati najmanje 100 građana.  

Traže se “pokretači promjena”: umjetnici, studenti umjetničkih smjerova i/ili kulturni djelatnici u dobi od 18 do 30 godina. Prijavitelji će razvijati svoje umjetničke i aktivističke prakse istražujući inovativne načine angažiranja zajednice uz pomoć umjetnosti i kulture te u svrhu poticanja političke promjene.

Odabranima će biti pokriveni sljedeći troškovi:

• sedmodnevni tečaj obuke koji će se održati u Belgiji:
• put
• smještaj u Belgiji
• doručak, ručak i večera 7 dana

Kandidati će imati status volontera mreže Culture Action Europe (od veljače do lipnja 2023.) i primit će ukupno 1197 EUR za potporu provedbi svojih aktivnosti.

Kriteriji

• Dob (18-30 godina)
• Mladi umjetnici_e, studenti_ce umjetničkih smjerova i/ili kulturni_e radnici_e
• Kandidati moraju imati prebivalište u jednoj od sljedećih zemalja koje sudjeluju u projektu: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. (Napomena: kandidati ne moraju imati državljanstvo navedenih zemalja, ali moraju tu stanovati)

Ostali uvjeti poziva

• Prihvaća se samo jedna prijava po osobi
• Prijave organizacije neće biti prihvaćene, ali prihvatljivi kandidati mogu koordinirati planiranje i provedbu svojih lokalnih događanja u suradnji s partnerskom organizacijom, kolegama, prijateljima, institucijama i sl.

U prijavi je potrebno priložiti: životopis, link na web stranicu (ako je primjenjivo) ili društvene mreže s primjerima umjetničkog rada, motivacijsko pismo (maks. 1 stranica na engleskom jeziku) koje će obuhvatiti odgovore na sljedeća pitanja: Opišite zajednicu koju biste željeli angažirati oko sudjelovanja na europskim parlamentarnim izborima u 2024. i zašto? Kako vaša umjetnička praksa odražava vaše aktivističke vrijednosti i etiku? Kako će vaš rad utjecati na zajednicu? Što za vas znači “demokracija”? Kako vidite da se ona odražava (ili ne) u vašem mjestu, gradu ili zemlji?

S dodatnim pitanjima oko prijave i poziva možete se obratiti i Savezu udruga Klubtura koji podržava projekt Pop the vote! 

Prijave se podnose do 15. listopada 2023. godine ispunjavanjem obrasca koji se nalazi na stranicama mreže Culture Action Europe.

Tema premreženosti kulture i zdravlja, skrbi i društvene dobrobiti bila je u fokusu tradicionalnog godišnjeg skupa Beyond the Obvious mreže Culture Action Europe koja okuplja preko 190 organizacija i pojedinaca koji djeluju u području umjetnosti i kulture, s ciljem promocije društvene uloge i značaja kulture te zagovaranja boljih kulturnih politika na razini Europske unije. Ovogodišnja konferencija održana je pod naslovom Handle with Care – Culture for Social Well-being, od 7. do 10. lipnja u grčkoj Eleuzini, u zajedničkoj organizaciji Culture Action Europe, Europske prijestolnice kulture Eleusis 2023 i projekta CultureForHealth.

“Višestruke krize s kojima se naša društva danas suočavaju, uključujući klimatsku krizu, socijalne nepravde, ratove, pandemiju, ekonomske i političke preokrete u Europi i izvan nje, zahtijevaju hitan odgovor kulture: odgovor koji je ukorijenjen u brizi za planet, zajednice i pojedince”, navodi se u pozivu na skup koji ima za cilj “kolektivno istražiti značaj skrbi kao etičke i političke obveze za naša društva i ulogu koju u tome mogu imati kultura i kulturni radnici_e”. Konferencija se pritom posebno fokusira na projekt CultureForHealth koja istražuje i promiče vezu između kulture i zdravlja te ističe doprinos kulture u poboljšanju blagostanja i zdravlja pojedinaca i zajednica.

Riječ je o projektu koji u sklopu pripremne akcije “Bottom-up Policy Development for Culture & Wellbeing in the EU” koji uz mrežu Culture Action Europe provode Trans Europe Halles, Central Denmark Region, The Northern Dimension Partnership on Culture (NDPC), Centrul Cultural iz Cluja i slovensko Društvo Asociacija, a cilj mu je pružiti znanstvenu osnovu i praktične smjernice za primjenu kulturnih intervencija u kontekstu zdravlja i dobrobiti.

Kroz brojne studije, istraživanja i projekte, CultureForHealth prikuplja i analizira dokaze o pozitivnim utjecajima umjetnosti i kulture na fizičku, mentalnu, emocionalnu i socijalnu dobrobit pojedinaca, ali i širih zajednica. Projekt također promiče razmjenu dobre prakse i potiče suradnju između kulturnog i zdravstvenog sektora kako bi se kultura integrirala u zdravstvene politike i razvili inovativni programi koji umjetnost i kulturu koriste kao resurse za promicanje zdravlja, prevenciju bolesti i poboljšanje kvalitete života.

U tom smislu CultureForHealth je u studenom 2022. objavio i opsežan izvještaj koji predstavlja sveobuhvatnu kompilaciju nalaza iz više od 300 znanstvenih studija i preko 500 projekata koji istražuju ulogu umjetnosti i kulture u promicanju zdravlja i blagostanja. U izvještaju se naglašavaju pozitivni učinci umjetnosti i kulture na mentalno zdravlje, uključujući pomoć u smanjenju stresa, tjeskobe i depresije. Izvješće također ističe ulogu umjetnosti u poboljšanju kognitivnih sposobnosti, poput kreativnosti, rješavanja problema i kritičkog razmišljanja. 

Osim individualne dobrobiti, CultureForHealth ističe socijalne benefite kulturnog angažmana. Prikazuje kako sudjelovanje u umjetničkim i kulturnim aktivnostima potiče izgradnji društvenih veza i zajednica, što je ključno za opće blagostanje. “Iako izostaju sveobuhvatna istraživanja o utjecaju na makrorazini, iz studija koje postoje možemo zaključiti da gradovi koji imaju razrađenu kulturnu strategiju te bogatu kulturnu infrastrukturu i ponudu mogu pružiti bolju skrb i blagostanje građanima koji žive u toj zajednici”, zaključila je na predstavljanju izvještaja Rariţa Zbranca iz Kulturnog centra Cluj. 

Uz pregled primjera koji u praksi demonstriraju značaj umjetnosti i kulture za zdravlje pojedinaca i širih zajednica te sveobuhvatan pregled znanstvenih studija koje podupiru ovu ideju, izvješće CultureForHealth donosi i niz smjernica za donositelje odluka o tome kako se umjetnost i kultura mogu učinkovito koristiti za poboljšanje zdravstvenih ishoda i općeg blagostanja. Policy preporuke temelje se na “kružnom odnosu” između kulture, zdravlja i ekonomije blagostanja u kojem dobrobit građana pokreće ekonomski prosperitet, stabilnost i otpornost, što zauzvrat omogućuje održavanje ulaganja u kulturne intervencije koje, zatvarajući krug, podupiru zdravlje i dobrobit.

Iako ovakav koncept doprinosi prepoznavanju društvene važnosti kulturne i umjetničke produkcije i nudi sustav za podršku njihovoj održivosti, u isto vrijeme otvara prostor kritici koja već duže vrijeme lebdi nad europskim kulturnim politikama. Agenda u kojoj se umjetnost i kultura sve više promatraju isključivo u kontekstu njihova društvenog utjecaja i transformativnog potencijala postaje standard po kojem se evaluiraju sve kulturne i umjetničke aktivnosti, što vodi do njihove posvemašnje instrumentalizacije. Politički instrumenti trebaju poticati kulturne prakse koje imaju pozitivne društvene efekte, no ne i prebacivati odgovornost za dobrobit pojedinaca i zajednica na kulturni sektor. Iako svakako može pridonijeti učinkovitijim i sveobuhvatnijim odgovorima na aktualne globalne izazove, o čemu svjedoče i nalazi projekta CultureForHealth, kultura nije i ne bi trebala biti lijek za sve. 

Tekst je nastao u suradnji s Kooperativom – Regionalnom platformom za kulturu u sklopu projekta REG.LAB. Potpora Europske komisije proizvodnji ovog teksta ne predstavlja potporu sadržaju koji odražava samo stavove autora i Komisija ne može biti odgovorna za uporabu sadržanih informacija. Projekt je podržala Kreativna Europa: potprogram – EACEA Projekti kulturne suradnje u zemljama Zapadnog Balkana, 39/2019 “Strengthening cultural, cooperation with and competitiveness of cultural and creative industries in the Western Balkans”. Poziv je u potpunosti financiran kroz program “Instrument pretpristupne pomoći” (IPA II).

Culture Action Europe (CAE), međunarodna mreža koja povezuje kulturne organizacije, umjetnike/ce, aktiviste/kinje i sve ostale koji sudjeluju u oblikovanju europske kulturne sfere, pokrenula je novu kampanju koja za cilj ima uključiti što širi i raznolikiji spektar glasova u razvoj kulturnih politika Europske unije. Kampanjom Amplify: Make the Future of Europe Yours koja je javnosti predstavljena na online događanju u utorak, 7. rujna, predstavnici kulturnih organizacija iz dvanaest europskih zemalja čije aktivnosti uključuju rad s podzastupljenim i deprivilegiranim društvenim skupinama, započinju proces njihova direktnog uključivanja u kreiranje preporuka koje će reflektirati iskustva različitih zajednica u pristupu kulturi i sudjelovanja u kulturnom životu. 

Preporuke koje će generirati radne skupine u lokalnim hubovima postat će dio Konferencije o budućnosti Europe (CoFoE) – nizu rasprava i debata o ključnim temama koje utječu na perspektive Europske unije, a koje predvode upravo građani i građanke. Riječ je prvoj takvoj paneuropskoj inicijativi koja predstavlja “javni forum za otvorenu, uključivu i transparentnu raspravu s građanima o nizu prioriteta i izazova”, kako je opisuju europske institucije koje zajednički koordiniraju ove procese. Sama Konferencija sastoji se od nekoliko komponenti: prva je višejezična digitalna platforma pokrenuta u travnju 2021. godine, na kojoj građani svojim sugestijama mogu direktno doprinijeti razgovoru o pojedinim temama iz devet različitih područja. Stavovi građana mogu se prikupiti i na organiziranim događanjima – u strukturiranim razgovorima, tribinama, fokus ili radnim grupama koje će iznjedriti preporuke, a koje se također mogu pridodati diskusijama na digitalnoj platformi.

Upravo je to put kojim je krenuo projekt CAE-a, na čijem je predstavljanju službenica za medije Europskog parlamenta Sanne de Ryck istaknula kako ideja javnog foruma nije samo otvaranje prostora za raspravu, već i obvezivanje institucija EU da iznesene argumente i “čuju” te u skladu s njima oblikuju svoje buduće političke odluke. “Svi prijedlozi građana koristit će se u idućem koraku – europskim građanskim panelima – u kojima će 800 nasumično odabranih građana raspravljati o predloženom i izraditi preporuke koje će Europski parlament, Komisija i Vijeće implementirati u svojem radu”, pojasnila je. Koordinatorica projekta Amplify Maya Weisinger istaknula je kako je specifični fokus ove kampanje detektirati slijepe pjege i praznine koje postoje u sustavu i premostiti ih kreiranjem platformi koje će otvoriti prostor za sudjelovanje “podzastupljenih glasova” u procesu odlučivanja o budućnosti Europe. 

Osvrnula se i na važno pitanje pristupa i razumijevanja tih podzastupljenih skupina u različitim europskim sredinama. “Željeli smo izbjeći typecasting i u našoj smo se diskusiji vodili ključnim aspektima podzastupljenosti: to su ljudi koji se suočavaju s različitim ograničenjima u pristupu kulturi, nisu reprezentirani u mainstream diskursu ili se nalaze na marginama dominantnog narativa; to su umjetnici i kulturni radnici koji djeluju na rubovima kulturne sfere – njihove glasove želimo slušati i uključiti u kampanju.” Na opasnost da uključivanje prijeđe u pokroviteljstvo upozorio je predstavnik nizozemskog partnera Lars Ebert. “Naša dvojba bila je kako organizirati bottom-up proces. Cilj ovog projekta je svakako urgentan, ali smo istovremeno htjeli izbjeći situaciju da se kao kulturna elita ‘saginjemo’ do onih koji nisu reprezentirani i dajemo im priliku da podignu svoj glas, što može biti izuzetno patronizirajuće”, rekao je. Dilemu su riješili tako da su svojoj ciljanoj skupini – mladim umjetnicima imigrantima – prepustili da sami strukturiraju proces i odluče koji su to glasovi koji im nedostaju u razgovoru o budućnosti europske kulturne sfere. 

Uz niz preporuka upućenih donositeljima odluka EU-a, čime će doprinijeti Konferenciji o budućnosti Europe, kampanja Amplify za cilj ima pokrenuti i širu javnu raspravu o uključivim, demokratskim procesima u donošenju odluka te važnosti značajnije distribucije institucionalnih resursa u bottom-up procese i aktiviranje marginaliziranih zajednica kroz angažirane kulturne prakse.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dok Komisija program EU nove generacije (Next generation EU) predstavlja kao ambiciozan iskorak u izgradnji nove Unije, zastupnici iz polja kulture ističu kako on ne osigurava dovoljno sredstava za sektor koji spada među najteže pogođene globalnom zdravstvenom krizom. “Iako predloženi plan za oporavak ima svoje dobre strane, iznosi predviđeni za programe obrazovanja, kulture i mladih duboko su razočaravajući i jednostavno nisu u skladu s izjavom predsjednice komisije o važnosti budućih generacija, obrazovanja i kulture”, napisala je Sabine Verheyen, predsjedateljica Odbora za kulturu i obrazovanje EU, u zajedničkoj izjavi koju potpisuje s Massimilanom Smerigliom, Michaelom Šojdrovom i Milanom Zverom.

Predloženi plan oporavka, naime, znatno smanjuje proračune programa Erasmus+, Kreativne Europe i Europskog solidarnog korpusa, u odnosu na originalni prijedlog Komisije za proračunsko razdoblje od 2021. do 2027. Kreativna Europa, jedini program EU-a posvećen kulturi, koji potiče i podržava europsku kulturnu suradnju, već je sad podfinanciran, što primjećuje i sama Komisija u izvještaju iz 2018. godine. “Stopa uspješnosti opada iz jednog programskog razdoblja u drugo, pokazujući da je program nedovoljno financiran u odnosu na potencijal koji stvara; velik broj dobrih prijava se odbacuje”, stoji u izvještaju.

Međutim, umjesto povećanja budžeta koji se pokazuje kao dio rješenja, Komisija je radi korak unatrag i smanjuje ukupni iznos za Kulturnu Europu s 1,64 milijarde eura iz prethodnog prijedloga iz svibnja 2018., na 1,52 milijarde eura u novom prijedlogu proračuna. To znači da u novom, “ambicioznom” paketu za oporavak teškom 1,85 bilijuna eura, u najvećem proračunu u povijesti Europske unije na kulturu odlazi svega 0,8 % sredstava.

“Ovo je prilično neambiciozan i kratkovidan potez u strategiji koja je izričito usmjerena novim generacijama i stvaranju otpornijih i održivih društava. Također, potpuno zanemaruje katastrofalne posljedice koji je pandemija koronavirusa imala na kulturni i kreativni sektor”, poručuju iz Culture Action Europe, mreže koja niz godina bori za bolju poziciju kulture na razini Europske unije. “Uzimajući u obzir sve inicijative koje Kreativna Europa pokriva, proračun koji ima nije dostatan da osigura potrebnu potporu za ovaj već sad prenapregnuti i nedovoljno financirani program. Udvostručavanje proračuna Kreativne Europe koje godinama tražimo, hitnije je no ikad”, poručuju.

Kulturni i kreativni sektor na razini Europske unije zapošljava 8,4 milijuna ljudi, od čega su gotovo polovica mladi koji najčešće rade u nesigurnim i prekarnim uvjetima, bez socijalne zaštite. Stoga Culture Action Europe u svojim zahtjevima, pored udvostručenja proračuna, traži i da se u kohezijske fondove, kao što je REACT-EU namijenjen podršci radnicima u regijama i sektorima koji su najviše pogođeni pandemijom, uključi i kulturne subjekte. “Da obnovimo održivu post-pandemijsku Europu, potpora i ulaganje u kulturu nije opcija, već nužnost”, zaključuju. Zahtjevi su u obliku peticije adresirani Europskoj komisiji, a podržati ih možete ovdje.

Ističu to članovi i članice međunarodne mreže Culture Action Europe (CAE) koji u otvorenom pismu upućenom Europskoj komisiji i državama članicama traže potporu kulturnom i kreativnom sektoru, s naglaskom na kulturne radnike/ce i manje organizacije civilnog društva čiji su programi u idućem periodu otkazani, bez jasnih naznaka kada će se i hoće li se uopće moći održati.

Predložene mjere za ublažavanje negativnih posljedica pandemije podijeljene su na one neposredne, poput osiguravanja hitne financijske potpore i drugih socijalnih mjera, te dugoročne, kao što je uspostava financijskog paketa kojim će se potaknuti kulturno-umjetnički rad, jačanje socijalnih i radnih prava kulturnih radnika/ca i samostalnih umjetnika/ca te povećanje udjela javnog financiranja umjetnosti i kulture.

“Bez hitnog djelovanja, negativne posljedice ove krize imat će puno šire razmjere od samih gospodarskih. Moguće je da se dugi niz godina nećemo moći oporaviti od ‘kulturnog šoka’ ukoliko izgubimo velik dio bogatstva i raznolikosti europske kulturne scene”, poručuju iz CAE-a.

Njihovo pismo u cijelosti je dostupno ovdje, a zahtjeve koje sadrži možete podržati putem poveznice.

Europska komisija je izvršno tijelo Europske unije koje predlaže zakone i implementira donesene odluke, a sastoji se od 28 povjerenika/ca koji predstavljaju svaku pojedinu članicu Unije. Nakon ovogodišnjih izbora, novi Europski parlament imenovao je zastupnicu iz njemačkog CDU i Europske pučke stranke Ursulu von der Leyen kao predsjednicu Komisije. Prva žena u povijesti na ovoj poziciji imenovana je kao sinonim stabilnosti, a nakon turbulentnih vremena trebala bi EU vratiti u sigurne i stabilne vode. I prije službenog preuzimanja pozicije, Von der Leyen je kritizirana da s podjelom povjerenstava previše igra na sigurno jer se naizgled čini da su i velike i male članice dobile što su htjele, a nominirani potpredsjednici/ce su u skladnoj rodnoj i regionalnoj ravnoteži. No problem je što se prema nominiranim povjerenicima čini da i nakon ovih izbora EU nastavlja s politikom istoga, te da će se nedostatak novih ideja pokazati kao fatalan za Komisiju koja bi trebala izgledati radikalno drugačije od one koju smo imali do sad.

S obzirom na to da imena novih povjerenstava više liče na listu lijepih želja (primjerice: Europski zeleni plan, Europa spremna za digitalno doba, Gospodarstvo u interesu građana, Snažnija Europa u svijetu), Povjerenstvo za Inovacije i mlade ne čini se toliko problematično. Osim toga, ovo je povjerenstvo mijenjalo imena u više navrata. Primjerice 2004. godine zvalo se Europsko povjerenstvo za obrazovanje, obuku, kulturu i multilingvalnost, Juncker ga 2014. mijenja u Povjerenstvo za obrazovanje, kulturu, mlade i građanstvo, a potom i u Povjerenstvo za obrazovanje, kulturu, mlade i sport. No puno važnije od imena je opseg djelovanja povjerenstva koje između ostalih uključuje pitanje jedinstvenog digitalnog tržišta i zapošljavanja mladih te programe kao što su Kreativna Europa i Erasmus+. Za razliku od povjerenstava za promet, trgovinu ili unutarnja pitanja koji se bave vrlo praktičnim pitanjima političke organizacije Unije, povjerenstvo koje se bavi obrazovanjem i kulturom ima puno kompleksniji zadatak definiranja europskih kulturnih prioriteta, razvoja jedinstvenog obrazovnog standarda i studentske mobilnosti te kulturne integracije i stvaranja zajedničkog identiteta koji bi u trenucima političke nestabilnosti trebao držati ekonomsko-politički vrlo različite zemlje na okupu.

Upravo zbog osjetljivosti ovih politika Junkerov izbor Mađara Tibora Navracsicsa, ministra iz Orbanove vlade i ideologa stranke Fidesz, poznate po ksenofobnim i euro-skeptičnim stavovima, za Povjerenika obrazovanja, kulture, mladih i sporta izazvao je svojevrsne kontroverze i inicijalni otpor u Europskom parlamentu. Za vrijeme svog mandata Navracsics je morao politički navigirati između Budimpešte i Brisela, pri čemu su ga u vlastitoj zemlji ubrzo prozvali indoktriniranim liberalom, dok je u samoj Komisiji od početka dočekan sa skepsom i nepovjerenjem. Također, ako pogledamo zadatke koji su Navracsicsa dočekali u Junkerovom mandatu i usporedimo ih s Mandatnim pismom koje je upućeno novoj povjerenici, vidjet ćemo da se unatoč izborima, novom sastavu Parlamenta i novoj Europskoj komisiji, politika EU prema kulturi i obrazovanju nije pretjerano promijenila.

Mariya Gabriel, članica bugarske GERB stranke i stranke Europskih pučana trenutno je Povjerenica za Digitalnu ekonomiju i društvo, a na tu poziciju imenovana je 2017. godine nakon odlaska njene zemljakinje Kristaline Georgieve. Ursula von der Leyen sada joj je dodijelila Povjerenstvo za inovacije i mlade, koje također uključuje i obrazovanje, istraživanje, kulturu i sport. Za razliku od Junkerovog, Mandatno pismo Von der Leyen odvaja obrazovanje, istraživanje i inovacije koji imaju ulogu “ostvarivanja europskih ambicija i širih ciljeva”, od mladih, kulture i sporta za koje se naglašava da predstavljaju slobodu izražavanja, identiteta i raznolikosti. Također je istaknuto kako je osobito bitno promovirati i očuvati našu kulturnu baštinu u vrijeme kad se stvari kreću puno brže i sve kraće su aktualne. Glavne točke Mandatnog pisma u polju kulture odnose se na osiguravanje implementacije Nove europske kulturne agende, razvijanje strategije za očuvanje kulturne baštine, posebno kroz digitalne tehnologije, promociju kreativnih industrija kao katalizatora inovacije, poslova i ekonomskog rasta te maksimizaciju potencijala ambicioznog programa Kreativne Europe. Na kraju se naglašava važnost kulturne kooperacije kao načina sklapanja partnerstava sa zemljama diljem svijeta.

Mreža Culture Action Europe već je upozoravala na važnost kulture za europski projekt, a u sklopu kampanje 1% za kulturu donijela je Manifest kojim se kultura ističe kao “temelj europskog jedinstva”. U Manifestu se također navodi kako kultura ima ključnu ulogu pri održavanju zajedničkih europskih vrijednosti i stvaranja međusobnog razumijevanja i inkluzivnog društva. U suradnji s istraživačkom organizacijom Budapest Observatory Mreža je objavila publikaciju koja pokazuje kako osim utjecaja na obrazovanje, društvenu koheziju, jednakost i dobrobit građana, kultura u Europi ima važan utjecaj i na ekonomiju. To se prvenstveno odnosi na kulturni turizam, ali također utječe i na međunarodnu trgovinu, stvaranje radnih u kreativnim industrijama koje posebno zapošljavaju puno mladih, te povezanost s digitalnom industrijom čiji ekonomski utjecaj nije još jasno vidljiv. Također, prema Eurobarometru iz 2017. godine, europski građani upravo kulturu smatraju najvažnijim faktorom percepcije svojeg pripadanja europskoj zajednici. Povjerenstvo za kulturu i obrazovanje unutar Europske komisije uglavnom se smatra neatraktivnim i jednim od niže rangiranih na listi prioriteta Unije, pa činjenica da se kultura više ne nalazi u nazivu povjerenstva vjerojatno neće previše uznemiriti ostale parlamentarce i donosioce odluka. Ipak, s obzirom na važnost kulture – društvenu i ekonomsku – njen izostanak iz naziva povjerenstva šalje krivu poruku i doprinosi daljnjoj marginalizaciji kulture unutar politika Europske Unije. Culture Action Europe zato poziva da se povjerenstvo ponovno preimenuje u Povjerenstvo za inovacije, mlade i kulturu.

Kako bi se u trenucima pregovora oko novog Financijskog okvira što snažnije utjecalo na europske institucije, Culture Action Europe, krovna organizacija koja okuplja mrežu različitih kulturnih sektora i predstavlja oko 80 000 osoba kroz 145 različitih partnera, u sklopu kampanje 1% za kulturu donijela je Manifest kojim se kultura ističe kao “temelj europskog jedinstva”. Manifest također navodi kako kultura ima ključnu ulogu pri održavanju zajedničkih europskih vrijednosti i stvaranja međusobnog razumijevanja i inkluzivnog društva. Kultura i umjetnost duboko su utkani u društvo i utječu na velik raspon različitih politika, od socijalne jednakosti i obrazovanja do ekonomskog rasta i zapošljavanja, a upravo zato kultura treba dostatnu financijsku potporu.

Kako bi opravdali ove tvrdnje Mreža je u suradnji s istraživačkom organizacijom Budapest Observatory iz Mađarske objavila publikaciju The Value and Values of Culture koja donosi pregled na koje sve načine kultura doprinosi različitim politikama. Osim utjecaja na obrazovanje, socijalnu koheziju, jednakost i dobrobit građana, velik dio studije posvećen je utjecaju kulture na ekonomiju. Važnu ulogu u tome naravno ima kulturni turizam čija je Europa neosporiva super sila. U globalnom kontekstu kulturni turizam čini oko 40 posto turističkih prihoda, a istraživanja pokazuju jasnu vezu između kulturnih resursa neke zemlje i njenog udjela u turističkom tržištu EU. Također, studija o ekonomskoj važnosti muzeja pokazuje da ove kulturne institucije primaju manje od 4 posto ukupnih prihoda koje generiraju (za razliku od primjerice smještaja, prehrane, prijevoza).

Kultura uvelike doprinosi povećanju izvoza Europske unije u međunarodnoj trgovini, a zanimljivo je kako u međueuropskoj razmjeni u kontekstu audiovizualne kulture rast bilježe prvenstveno istočnoeuropske zemlje, među kojima je i Hrvatska. Studija još navodi utjecaj kulture na mala i srednja poduzeća, stvaranje radnih mjesta u kreativnim industrijama koje posebno zapošljavaju puno mladih, te povezanost s digitalnom industrijom čiji ekonomski utjecaj nije još jasno vidljiv.

Kreativna Europa, ključni program Europske unije za kulturu predstavlja 0.14 posto europskog proračuna (2014-2020), a od toga je samo 31 posto namijenjen kulturi. Zbog velike popularnosti programa, a nedovoljno financija velik broj vrlo kvalitetnih projekata ostaje bez zaslužene potpore. Također, ovi ograničeni resursi raspoređuju se prema sve širem rasponu inicijativa čime se fond još više rasteže i stanjuje. Europski povjerenik za proračun Günther Oettinger, uoči donošenja novog Financijskog okvira predložio je rezove svih europskih programa osim Erasmusa+ kojim se omogućuje mobilnost i Horizon 2020, programa za potporu inovacija i istraživanja. Čini se kako su ovakve najave potaknule pokretanje inicijative 1% za kulturu s primarnim ciljem sprječavanja rezanja fonda Kreativne Europe ili njegovog potencijalnog spajanja s drugim programima.

U vrijeme Brexita i svojevrsne “europske krize” povećana je potreba za jačim povezivanjem i kohezijom unutar Europske unije, a prema Eurobarometru iz 2017. godine, europski građani upravo kulturu smatraju najvažnijim faktorom percepcije svojeg pripadanja europskoj zajednici. Iako se ovo čini kao vrlo važan faktor pojačanog financiranja zajedničkih kulturnih projekata, kampanjom 1% za kulturu naglasak se stavlja i na ekonomski doprinos kulture sveukupnom europskom gospodarstvu, što je jasan znak da sama edukativna vrijednost, doprinos demokratizaciji i općoj dobrobiti zajednice nije dovoljna da bi se kultura nastavila poticati u istoj ili većoj mjeri.

Manifest kampanje dostupan je na engleskom, francuskom, talijanskom i njemačkom jeziku i možete ga potpisati elektronskim putem, a Culture Action Europe također poziva sve zainteresirane da prošire glas o kampanji putem svojih društvenih mreža te da peticiju pošalju svojim ministrima kulture i financija te kreatorima politika i donosiocima odluka.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Početkom lipnja, visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te potpredsjednica Europske komisije Federica Mogherini predstavila je strategiju međunarodnih kulturnih odnosa koja smjera osiguravanju preduvjeta za kulturnu suradnju između EU-a i partnerskih zemalja temeljenu na promociji mira, vladavine prava, slobode izražavanja, međusobnog razumijevanja i poštivanja osnovnih europskih vrijednosti. Ova je strategija jedan od tri stupa (uz kulturnu raznolikost i mobilnost) četvrte linije prioriteta određene radnim planom za kulturu 2015-18 koju su ministri kulture zemalja Europske unije usvojili u prosincu 2014. Ostale su tri linije dostupna i inkluzivna kultura, kulturna baština te kulturni i kreativni sektor. Strategija je fokusirana na tri osnovna polja. Prvi je podrška kulturi kao pokretaču održivog društvenog i ekonomskog razvoja, potom promocija kulture i interkulturalnog dijaloga radi ostvarivanja mirnih odnosa među zajednicama, te povećanja obujma suradnje u području kulturne baštine. 

Na sličnom tragu, konferencija u organizaciji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) tražila je odgovore na pitanja kako kultura može potaknuti ekonomski rast, kako gradovi mogu preokrenuti kulturnu raznolikost u društvene inovacije, koheziju i izgradnju povjerenja, te kako umjetnost i kultura artikuliraju europski identitet u cilju osiguranja održive, demokratske i uključive budućnosti. Konferencija je održana u Bruxellesu, 20. i 21. lipnja, a organizirana je u suradnji s Odborom za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta, Vijećem Europe i Centrom za likovne umjetnosti Bozar.

S obzirom na to da više ljudi živi u urbanim nego u ruralnim područjima te taj broj stalno raste (očekuje se da će 2050. 66 % svjetskog stanovništva živjeti u gradovima), definiranje održivog razvoja naglasak stavlja na ravnotežu između tri temeljne komponente: gospodarski razvoj, društveni razvoj i zaštita okoliša. Kulturna dimenzija često je zanemarena ili se smatra samo korisnim instrumentom za postizanje djelomičnih i ograničenih ciljeva. No, smatraju sudionici konferencije, Europu ne čine samo ekonomija i rast, već i kulturno jedinstvo i zajedničke vrijednosti u globaliziranom društvu, a kultura ima bitnu ulogu u oblikovanju društava i postizanju uključive, pravedne i raznolike Unije. 

Na konferenciji je predstavljena studija “Kultura, gradovi i identitet u Europi” koju je naručio EGSO, a izradio Culture Action Europe, mreža organizacija i platformi koja već dvadeset godina djeluje na području zagovaranja i uvođenja kulturnih politika u EU, i UCLG, globalno udruženje Ujedinjenih gradova i lokalnih vlasti utemeljeno na  Agendi 21 za kulturu.

Studiju koja istražuje utjecaj kulture kao alata za regeneraciju i razvoj europskih gradova izradili su Mehdi Arfaoui, Katherine Heid, Carina Lopes i Jordi Baltà Portolés. Kultura se promatra tematski uz poseban osvrt na procese u kojima se kultura i urbana regenercija nadopunjuju. Istražuje se treba li se kultura promatrati samostalno ili kao doprinos društvenim i ekonomskim nastojanjima. U preporukama je zaključeno da EU treba prepoznati kulturna prava kao temeljna prava razvoja pojedinca, kulturu kao uvjet održivog razvoja, podrži orijentaciju europskih gradova ka kulturi kao temelju razvoja budućnosti koja će periferne zajednice vratiti u centar te javni prostor otvoriti za dijalog.

Naglašena je potreba jačanja sposobnosti za dobro upravljanje i općenito jačanja kapaciteta u kulturi te multisektorski pristup i suradnju nacionalnih i lokalnih vlasti s civilnim sektorom, istraživačkim institucijama, kreativnim industrijama i drugim relevantnim dionicima. Ako se žele postići održivi rezultati, zaključuje studija, moraju se razvijati suradnički i partnerski odnosi, mora postojati spremnost različitih dionika na uključivanje i rješavanje problema te stanovništvo mora imati osjećaj vlasništva nad procesima. To se može postići samo ako se izgradi povjerenje među svim angažiranima. Stoga je posebno naglašena potreba uključivanja mladih i njihova edukacija o vrijednosti kulture.

Istraživanje na engleskom jeziku dostupno je na istaknutoj poveznici.

U Amsterdamu je 30. svibnja na neformalnom sastanku ministara članica zaduženih za urbani razvoj usvojen Amsterdamski pakt, sporazum kojim se Europska komisija i države članice obvezuju na suradnju i jačanje gradske dimenzije u zakonodavnom procesu Europske unije. Urbana agenda Europske unije, za koju je aktualni pakt osnovni dokument kojim se definira početna politička i funkcionalna suradnja, inicirana je zbog uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u izradu nacionalnih i EU javnih politika s namjerom njihovog poboljšanja.

Amsterdamski pakt donosi mehanizam za uspostavljanje tematskih partnerstva među dionicima urbanog razvoja. Od 12 planiranih, trenutno su pokrenute 4 partnerske inicijative s fokusom na stanovanje, kvalitetu zraka, integraciju izbjeglica te urbano siromaštvo. U svakom partnerstvu bit će uključeno pet gradova, pet država članica, Europska komisija te druge europske i partnerske institucije ili organizacije. Rezultati i ishodi tih partnerstava bit će iskorišteni prilikom unaprjeđenja zakonodavstva EU-a, pristupa europskim sredstvima te razvoju i razmjeni znanja jedinica lokalne samouprave.

Kao što su tom prilikom iz Prava na grad upozorili, dokumenti na EU razini tiču se smjera u kojem se trebaju razvijati europski gradovi. Fokus dokumenata je daljnji ekonomski rast i razvijanje fiskalnih instrumenata dok se malo govori o socijalnoj pravdi, pravu na stanovanje i ublažavanju posljedica ekonomske krize. Aktivisti europske koalicije za pravo na stanovanje i grad, koje je Pravo na grad član, tom su prigodom organizirali akciju “Stanovanje za ljude, a ne za profit” upozorivši da bi nova agenda trebala osigurati više javnih stanova, a manje gentrifikacije i privatizacije. Kultura nije uključena u inicijalnu listu prioriteta.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.