Tema Cruisinga vezat će se uz pjesničko stvaralaštvo i prevođenje Gorana Čolakhodžića. “Kako i kada ponajbolje surađuje sa svojim lirskim protagonistima? Kako doživljava sintagmu ‘prostor intimnog’ kada se govori o poeziji? Što je to ‘svašta’ što još želi ispisati, reći? Koje su veze prevođenja i poezije, u njegovu slučaju, inspiriraju li se te dvije zapravo – možda, slične prakse?” pitanja su koja će prema najavi otvoriti u razgovoru.

Goran Čolakhodžić prevodi, uređuje i piše. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je engleski i rumunjski jezik i književnost. Prva zbirka poezije nagrađena mu je Goranom za mlade pjesnike, a ista je knjiga 2017. dobila i Mostove Struge (Sj. Makedonija) za najbolji debi autora do 35 godina. Jedan je od hrvatskih predstavnika u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis. Pjesme su mu prevedene na više europskih jezika, a prva mu je zbirka u cjelini prevedena na makedonski. Objavljivao je poeziju u više hrvatskih i stranih časopisa i na portalima. Prevodi književnost s engleskog, rumunjskog te na rumunjski, samostalno i u suradnji s drugim prevoditeljima.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Gloria Lujanović rođena je 1993. godine u Novom Travniku u BiH. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Mostaru nakon čega je radila kao novinarka na brojnim bh. portalima. Od 2019. godine živi i radi u Zagrebu, a svoju poeziju i kratke proze objavljivljuje u Ajfelovom mostu, online časopisu Miljenka Jergovića.

O njezinom prvijencu Otac Miljenko Jergović piše:
“Ovo je knjiga o ratu i onome što je nastalo poslije rata. Ovo je knjiga o konstitutivnom narodu i jednoj njegovoj obitelji. Ljubavna knjiga između oca, domovine i tuđine. Knjiga o tome kako u čovjekovom životu najprisutnijim biva ono što je upravo iščezlo. Knjiga o poraženim očevima koji bi još nešto da kažu kćerima spašenim u tuđini.”

Prema najavi, mladi nagrađivani pjesnik govorit će o svojoj poeziji, “prirodi i betonizirajućoj stvarnosti”, višestrukim značenjima, zvuku i ritmu,  principima u dosadašnjem stvaralaštvu te novim poetskim impulsima.

Goran Čolakhodžić donekle je poznat po svojoj poeziji, a najviše po tom da je prvi Goran koji je osvojio Gorana za mlade pjesnike (2015.). Osim poezije, povremeno piše i prozu. Za prvu knjigu (Na kraju taj vrt, 2015.) nagrađen je kao najbolji debitant povodom Struških večeri poezije u Makedoniji, u međunarodnoj konkurenciji. Pjesme su mu prevođene na nekoliko jezika, a sam prevodi s engleskog te na rumunjski i obratno. Gostuje i ugošćuje na pjesničkim festivalima. Krajem 2018. objavio je drugu knjigu pjesama, Pred gradom su kosci.

Marko Tomaš, (Ljubljana, 1978.) osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu, gimnaziju je završio u Somboru. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao je u BH Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA. Novinar je portala zurnal.info. Poeziju i prozu objavljivao je u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevedene na talijanski, poljski, njemački i engleski jezik. Živio je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Kolumnist je mariborske Večeri, portala lupiga.com, Urban magazina i portala portal-udar.com. Trenutno živi i radi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd.

S tim beogradskim piscem Sandić će razgovarati o njegovu prvom romanu Paradajz, scenarističkom i dramaturškom radu, ali i “stomatologiji, hrani, Beogradu u koji se vraća i Beogradu iz kojeg rado bježi”.

Đorđe Miketić rođen je 1978. gpdine u Beogradu, a odrastao je u Gornjem Milanovcu. Srednju školu završio je u Charlestonu, Južnoj Karolini, a Stomatološki fakultet u Beogradu. Na istom fakultetu završava i specijalizaciju iz implantologije i oralne kirurgije, a kao stipendist švicarskog ITI Instituta nastavlja specijalizaciju iz istog područja na Sveučilišnoj klinici u Bonnu.

Ljubav prema književnosti i pisanju kod njega se razvijaju paralelno. Nekoliko godina je bio glavni urednik stručnog časopisa Stomatolog, pisao je blog, priče, pjesme. Do sada je objavio nekolicinu tekstova i pjesama u novinama i studentskim časopisima. Završio je studij književnosti na smjeru Literatura i komunikacija Fakulteta za medije i komunikacije na Univerzitetu Singidunum u Beogradu.

Vladimir Tabašević je rođen u Mostaru ispod dvojakog prezimena Bošnjak-Tabašević Vladimir. Prva jačina tog prezimena – Bošnjak, negdje se dala, prilikom njegovog izbjegavanja ka Beogradu u kojem je do današnjeg dana nastavio da traži neko svoje “kuda?”. Za razliku od sve češćih veseljaka koji se raduju svom samoiznuđenom “nomadizmu”, Vladimir sebe ne smatra za nomada i radovao bi se nekom drugom viđenju sebe. Često voli reći da bi volio znati svoju fiksnu adresu, što bi značilo da ona, prije toga, mora postojati. U tome, neki, kao da namjerno prepoznaju konzervativizam njegov, jer, pobogu, “ne postoje više nikakve kotve, a ni granice”. Mejlovi mu stižu uredno, ali za adresu prebivališta ga nadležne službe optužuju da je fiktivna. Na tom putu je napisao neke zbirke pjesama, dva romana plus ovaj treći što je upravo završio i u njemu prebivao zadnje dvije godine. Dakle – 2+1. Mnogi mu govore da se zanio.

Knjige mu se još uvijek zovu: Koagulum, Tragus, Kundak, Hrvatski kundak, Kada je riječ o poeziji. A uvijek je riječ o poeziji, čak i kada su romanu u pitanju, iako su upitni kao romani: Tiho teče Misisipi, Pa kao, i taj famozni treći: Zabluda Svetog Sebastijana.

Kako stoji u najavi događanja, “ispovjednim tonom ova zbirka svjedoči onoj romantičnoj, ali i materijalnoj ‘neposrednosti’ erotskog stapanja i rastapanja dvaju muških tijela. Instantnost tih interakcija, trajno zaustavljena u tekstu, prikazuje nam jedan mikro meandar ljubavnosti. Sugovorenje s tim važnim Drugim kroz erotske rituale koji uvijek počinju u riječima, a eventualno završavaju tjelesnim prožimanjem, daje nam poetski pregled zapravo društvene zbilje koje nerijetko zrcali uvjetni nihilizam lirskog subjekta.”

Uroš Prah (1988.) studirao je komparativnu književnost i filozofiju u Ljubljani, a uz Ususret klizeći objavio je i zbirku poezije Tišima. Bio je suosnivač i urednik časopisa i paraliterarne organizacije I.D.I.O.T.

Srđan Sandić s pjesnikinjom razgovara o kreativnim procesima, utjecaju na njezinu poeziju, utjecaju njezine poezije, sugovornicima, mjestu u kulturnoj sceni, anksioznosti, ljubavi kao temi i Googlu kao alatu.

Ognjenka Lakićević rođena je u Beogradu, gde je završila Filološki fakultet, a tamo i dalje živi. Njene pjesme su objavljene u nekoliko zbirki: Ispod stepeništa (Mali Nemo, 2002.), Ulubljenja (online izdanje, 2007.), Troje (Samizdat, 2016. – grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (Književna radionica Rašić, 2017.). Članica je alternativne rock grupe Autopark.

“Riječ je o prvoj domaćoj monografiji koja iz različitih aspekata i metodoloških očišta te na različitim tekstovnim i kulturnim predlošcima pristupa humoru u širokom registru njegovih žanrovskih, performativnih, afektivnih i sociopolitičkih pojavnosti. Različite znanstvene discipline iz kojih dolaze autori (…) potvrđuju da je humorologija neizbježno interdisciplinarni pothvat sa snažnim osloncem u folkloristici i kulturnoj antropologiji te da je pozvanija nego ikad da interpretira suvremeni sociopolitički trenutak u kojem zaigranu i transgresivnu postmodernu ironiju zamjenjuju satira i (nekropolitički) crni humor”, piše u svojoj recenziji Čale Feldman. 

Sadržaj knjige potražite ovdje.

Božica Dragaš diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije, a potom i bibliotekarstvo, a izuzmu li se literarni radovi iz rane mladosti, pisati je počela tek nakon četrdesete. Godine 2015. u nakladi Algoritma objavljen joj je prvi roman Između koljena, a krajem 2017. u nakladi Hene objavljen je i drugi – Taurus. 

Na prvi pogled riječ je o crnohumornom romanu o ženi koja je odbila sjesti i ostarjeti ili, drugim riječima, leći i umrijeti. Samo na prvi pogled, jer Dragaš svojim pisanjem zalazi u dublje slojeve književnosti i stvarnosti, gdje humoristično nije samo smiješno, nego i razotkrivajuće, nekad bolno, često iscjeljujuće.