Projekt Never Not in Love prvi put je produciran i izložen 2019. godine u Skoplju, a riječ je o site-specific instalaciji sastavljenoj od dviju serija radova. Waves je serija crteža pastelom na papiru varijabilnih dimenzija, a Love Letters to Loneliness čini sedam tipkanih tekstova na papiru. Različite iteracije radova tijekom godina predstavljene su na samostalnim i skupnim izložbama.

“U zagrebačkoj Galeriji Prozori rad je sada smješten u drugačiji, ali jednako sugestivan i prikladan kontekst — u prozore Knjižnice S. S. Kranjčevića, gdje se ovoga puta otvara prema javnom prostoru. Ova lokacija gotovo prirodno povezuje rad s mjestom njegova izlaganja: pisma, kao forma intimnog zapisa, pojavljuju se upravo ondje gdje se riječ čuva, posuđuje i dijeli.

U ovoj se postavci mijenja i sam čin čitanja. Za razliku od ranije instalacije, u kojoj su posjetitelji morali otvoriti kuverte kako bi pristupili pismima, ovdje su ona već izložena i dostupna pogledu prolaznika. Ljubavna pisma tako izlaze iz prostora izložbe i ulaze u širi javni prostor grada, gdje prolaznici postaju namjerni ili nenamjerni čitatelji intimnih rečenica”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

Darko Aleksovski vizualni je umjetnik sa sjedištem u Sjevernoj Makedoniji. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju. Sudjelovao je u rezidencijalnim programima u Beču, Frankfurtu, Skoplju, Linzu, Splitu, Dubrovniku i Grazu i izlagao na brojnim međunarodnim skupnim izložbama.

Više detalja pronađite ovdje.

“Vrhunsko tehnološko dostignuće čija je misija neopaženo potapati brodove, a istovremeno izdržati tlak mora u klaustrofobičnom prostoru između mašina: već i sama pomisao na podmornicu stvara pomiješane osjećaje zadivljenosti i straha. Iva Ćurić konceptu pristupa analitički, uživljena u psihički moment, poput inženjerke crta tlocrte i bokocrte izmišljenih podmornica. Ni jedan nacrt nema veze s pravim tehničkim crtežom i inženjerskim poslom, iako ostavlja taj dojam, pa je i crtež na izložbi u Vijetnamu iz predostrožnosti čuvalo vojno lice.

Na izložbi u Greti predstavljeno je nekoliko crteža – izmišljenih nacrta podmornica vođenih potrebom da se stvori ravnoteža likovnih elemenata. Radi se o spontanim crtežima na kojima vidimo tragove pomoćnih linija i mjere, potrebu da se uskladi simetrija i oponaša tehnički crtež kroz koji Ćurić prevodi strah, nelagodu i mašineriju u svoj likovni jezik.

Središnji rad, veliki nacrt podmornice izlazi iz crteža u interaktivnu instalaciju od crnog lima, koja se može paliti i gasiti te na dodir proizvodi zvuk sonara. Taj jezivi zvuk iščekivanja šalje zvučne impulse i prima ih kao jeku, koja označuje opasnost. Pa ipak, raznobojne led lampice od nelagode stvaraju igru i osjećaj da se podmornica kreće. Izlaske i prelaženja u medije već poznajemo kod Ćurić, a projekt podmornica ostavlja još istraživačkih mogućnosti i obećaje nastavak, možda čak u nekoj od proširenih autoričinih domicilnih grafičkih tehnika. Uključujemo bešumno kretanje i iščekujemo”. (Iz predgovora kustosice Petre Vidović)

Stručni suradnik na radu bio je Nenad Brkić.

Iva Ćurić rođena je 1984. u Zagrebu. Diplomirala je 2010. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu na smjeru grafike u klasi Ines Krasić, gdje radi kao asistentica. Izlagala je na niz izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Aktivno sudjeluje na likovnoj umjetničkoj sceni u području proširene grafike. Članica je HDLUa i koautor projekta Platforma p_3.

Greta je otvorena radnim danom od 17 do 20 sati.

Izložba Crteži sadržava seriju od 20 crno bijelih apstraktnih crteža rađenih kineskim tušem. Izvedeni su čeličnim perima različih debljina. Dimenzije opremljenih crteža su 42 x 52 cm. Realni motivi transformirani su nizom gestualnih poteza u apstraktni izraz veće ili manje asocijacije na konkretne izvore. Skupni nazivi prizori  odnosi se na autorovu želju za anonimnošću motiva ali prikazani crteži su i prizori samog načina crtanja, autorskog rukopisa – geste. Mentalna ali i fizička uvježbanost crtačke geste podrazumijeva niz prethodnih skica na kojima se svaki detalj ne uvježbava nego ponavlja kao izvedba konačnog oblika, čistim automatizmom poput uvježbana potpisa koji ima svoje inačice i nikad nije isti.

Ivan Doroghy Danas je redovni profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog dizajnerskog društva. Član je žirija prestižnih natječaja npr.: za izbor vizualnog identiteta i hrvatskog nacionalnog paviljona na na Svjetskoj izložbi EXPO  u Japanu (Aichi), za izbor vizualnog identiteta promocije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, za izbor idejnog rješenja vizualnog identiteta i nacionalnog paviljona hrvatskog nastupa na Svjetskoj izložbi EXPO u Kini (Shanghai) i autor je dizajnerskih rješenja za čitav niz kulturnih i javnih institucija u Hrvatskoj.

Dan Perjovschi sebe naziva reporterom koji podatke, prikupljene kroz istraživanje medija, grada i lokalnih ljudi, prevodi u slike. Njegove izložbe izgrađene su od aktualnih privatnih i općih tema.

“Moji crteži su privremeni, stoga ne trebaju vremensku potvrdu i mogu biti pogrešni. Polaze od određene teme – lokalne ili globalne – prema općem razumijevanju i apstrakciji. Služe se humorom. Nisu cinični, već empatični, osmišljeni da stvaraju mostove razumijevanja i da posjetitelji prepoznaju vlastite misli. Moji su crteži Gedangenbild. Radim bez plana izuzev nekoliko općih ideja temeljenih na fluidnom istraživanju i prethodnom znanju o zemlji, gradu i njihovoj relaciji s ostatkom svijeta. Projekt raste kao jazz improvizacija s trajnim i stalnim estetskim i konceptualnim feed backom. Trenutak početka, trenutak je kada prvi put dođem na mjesto, a završetak je otvorenje. Radim sam. Nemam asistenta, tehničara ni direktora”. (Dan Perjovschi)

Dan Perjovschi rođen je 1961. godine u Sibiu u Rumunjskoj. Njegove samostalne izložbe uključuju Unframed, Kiasma Helsinki 2013.; News from the Island, Reykjavik Art Museum, 2012.; Not over, MACRO, Rim, 2011.; What Happen to US?,MoMA, New York; I am not Exotic I am Exhausted, Kunsthalle Basel, 2007.; The Room Drawing, Tate Modern, London; First of May, Moderna Museet Stockholm, 2006. Sudjelovao je na brojnim značajnim manifestacijama kao što su: Sao Paolo Biennial 2014., Paris Triennial 2012., Dublin Contemporary 2011., Lyon Biennial 2009., Sydney Biennial and Fifth Floor at Tate Liverpool 2008., The Magelanic Cloud, Pompidou Paris, Venice Biennial i Moscow Biennial 2007. i the 9th Istanbul Biennial 2005. Dobitnik je nagrade George Maciunas 2004. i ECF Princess Margriet 2013. (s Liom Perjovschi). Živi i radi u Bukureštu i Sibiu u Rumunjskoj.

Rad će se moći razgledati do 10. kolovoza.

Izložba se otvara u utorak 21. lipnja u 19 sati, a ostaje otvorena do 9. srpnja.