Autorski tim paviljona čine Saša Šimpraga (koncept), David Kabalin (arhitektura), Niko Mihaljević (dizajn). Paviljon se postavlja u organizaciji Društva arhitekata Istre – Societa architetti del’Istria i u suradnji s Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću iz Zagreba i Srpskim narodnim vijećem iz Zagreba. 

Paviljon se postavlja povodom obilježavanja Dana antifašističke borbe.

Dana 22. travnja 1945. godine dogodio se proboj logoraša iz Jasenovca, najvećeg koncentracijskog logora u Hrvatskoj. Nakon savezničkih bombardiranja logora u proljeće 1945. zapovjednik logora Vjekoslav Maks Luburić naredio je likvidaciju svih zatočenika i zatočenica te rušenje logora i mjesta Jasenovac kako bi se prikrili tragovi ustaškog zločina. Posljednja skupina (od oko 100 do 700) žena ubijena je u predvečerje 21. travnja 1945, a tijekom te noći i još nekoliko stotina osoba. Među preostalim zatočenicima pretpostavljalo se što će se i njima dogoditi pa se većina logoraša odlučila na – proboj.

Oko 10 sati ujutro 22. travnja 1945. preostalih nekoliko stotina golorukih logoraša je na povik Ante Bakotića “Naprijed drugovi!” krenulo u proboj iz jedne od logorskih zgrada prema istočnim vratima logora. Od oko 670 logoraša koliko ih je sudjelovalo u proboju, do slobode je došlo samo njih 89. Logoraši, koji zbog nemoći, bolesti ili drugi razloga nisu sudjelovali u proboju, ubijeni su i spaljeni zajedno s logorskim objektima od strane ustaša. 

Istoga dana, dogodio se i proboj zatočenika Kožare, dijela jasenovačkog logora u samom mjestu Jasenovac. Od 167 zatočenika u tom proboju, preživjelo ih je samo 12.

Paviljon gostuje u Puli nakon što je bio premijerno predstavljen u Zagrebu povodom godišnjice proboja (2013) te Beogradu i Sarajevu (2015).