Zaštita autorskih prava skup je pravila kojima se regulira zaštita djela poput knjiga, filmova ili glazbe i njihovo korištenje u komercijalne i nekomercijalne svrhe. Paket za modernizaciju autorskih prava Europske komisije uključuje dvije uredbe i dvije direktive. Njima se korisnicima želi omogućiti bolji izbor i pristup internetskom i prekograničnom sadržaju, stvaranje pravednijeg i održivijeg tržišta za stvaratelje, kreativne industrije i novinare, te poboljšanje propisa o autorskom pravu u području obrazovanja, istraživanja, kulturne baštine i uključivanja osoba s invaliditetom. 

Digitalni materijali za poučavanje i tehnologije za učenje u velikoj su većini zaštićeni copyrightom. Komisija je zato predložila iznimku koja bi obrazovnim ustanovama omogućila korištenje tih materijala kako bi ilustrirala poučavanje putem digitalnih alata te u prekograničnim online tečajevima. Direktiva bi trebala istraživačima diljem EU-a olakšati pristup tehnologijama data mininga radi analize velikih količina podataka. Sljedeća bi se iznimka odnosila na digitalno arhiviranje kulturne baštine za institucije. Također, predložena bi direktiva trebala urediti jednostavniji pristup objavljenim podacima slijepim i slabovidnim osobama.

U prijedlogu direktive o autorskim pravima, Komisija nudi rješenja kojima bi se zaštitile medijske kuće čiji se sadržaji objavljuju na internetu. Komisija predlaže uvođenje prava za izdavače sličnog pravu koje se odnosi na filmske i glazbene producente te druge dionike u kreativnim industrijama, npr. radiotelevizijske kuće. Tim bi se pristupom svim dionicima omogućio “jasan pravni okvir za licenciranje sadržaja za digitalnu upotrebu i pridonijelo razvoju inovativnih poslovnih modela od kojih će potrošači imati koristi”.

Sadašnji pravni okvir Europske unije za zaštitu autorskih prava sadrži desetak direktiva, od kojh je većina donesena 2001. godine i, kao što ističe Komisija, ne odgovora sadašnjem stanju stvari s obzirom na brzi tehnološki napredak.

Kao dio strategije jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital single market, DSM) predstavljene u svibnju 2015, današnji prijedlog upotpunjuje regulaciju prenosivosti zakonskog sadržaja, revidiranu direktivu o audiovizualnim medijima i uslugama te priopćenje o online platformama. Kasnije ove jeseni Komisija će predložiti direktivu kojom bi se poboljšala provedba svih tipova intelektualnih vlasničkih prava, uključujući copyright. Strategija DSM-a postavlja tri cilja i s njima povezanih šesnaest mjera, a Komisija ih sve namjerava donijeti do kraja ove godine.

Priopćenje za javnost Europske komisije preuzmite ovdje, a cjeloviti tekst prijedloga ovdje.

Kroz radionicu, kazališnu predstavu i diskusiju provlače se neka od suštinskih pitanja trenutnih preispitivanja kulturne politike, pozicije i budućnosti nezavisnih kulturnih inicijativa i pravnog koncepta autorskih prava i copyrighta u Srbiji.

Publika će predstavi Dance!Copy!Right? Christopha Winklera, temeljenoj na suđenju radi kršenja copyrighta pred njemačkim okružnim sudom, moći besplatno prisustvovati oba dana održavanja manifestacije. Uzimajući taj sudski proces kao polazišnu točku, produkcija istražuje osnovne probleme i pitanja vezana uz copyright i intelektualnu svojinu. U CZKD-u bit će izvedena na engleskom i njemačkom jeziku, uz titlove na srpskom.

Radionica na istu temu bit će otvorena 6. studenog uvodnim obraćanjem Andreasa Poltermanna i Borke Pavićević, a potom će o nezavisnoj kulturi i kulturnoj politici u Srbiji govoriti Marijana Cvetković iz Stanice – Servisa za savremeni ples, jedne od više od 90 članica NKSS-a. Međunarodni kontekst borbe za nezavisnu kulturu predočit će Christian Römer i Nevenka Antić, a sljedeći će se dan održati javna diskusija naslovljena Nezavisna kultura kao nepredvidivo ponašanje? koju moderiraju Ana Isaković i Aleksandra Sekulić.

Više potražite na stranicama Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Izvor: seecult

Po prvi puta u Hrvatskoj, Filozofski fakultet u Rijeci se pridružio ostatku svijeta te 26. i 27. listopada održao niz radionica, predavanja i diskusija na tu temu. Manifestacija se održala u atriju fakulteta, gdje se u ležernoj atmosferi raspravljalo o vrlo bitnim pitanjima, poput definicije intelektualnog vlasništva, slobodnog kolanja informacija i znanja na Internetu, povezanosti ljudske djelatnosti s ekonomijom i politikom te je li ideja vlasništvo pojedinca ili korporacije.   

Drugog dana manifestacije u 17 sati održana je rasprava pod radnim nazivom: Digitalna glazba i remix kultura, u kojoj su, između ostalih, sudjelovali Ivan Šarar, pročelnik riječkog Gradskog odjela za kulturu, basista Davor Podpankovski i  dj Pero Despero. Iako se rasprava održala na stepenicama u atriju Fakulteta, na najprometnijem djelu, uspjela je održati zanimanje svih okupljenih i gotovo premašila dogovoreno vrijeme trajanja od sat i pol. Moderator Luka Rodela, na početku je naveo tematski okvir rasprave koja se fokusirala na tome treba li se dopustiti besplatno skidanje muzike s Interneta ili je to potkradanje materijalnih prava autora koji ne mogu naplatiti svoj rad. Većina se složila sa činjenicom da je vrlo mali postotak onih umjetnika koji mogu živjeti isključivo od svoje umjetnosti, u ovom slučaju glazbe, te da postoji veliki broj glazbenika koji su na rubu egzistencije. “Društvo koje funkcionira na ekonomskim temeljima treba dopustiti umjetnicima da rade”, rekao je Davor Podpankovski te istaknuo da umjetnici koji gladuju nisu uspjeli naplatiti svoju “vrijednost” u  ekonomskoj sferi, koja je jedina mjerljiva. 

Pero Despero je postavio pitanje može li se copyright primjenjivati na glazbu i umjetnost isto kao i na pisani tekst te dodao da se ne treba pridržavati starih pravila copyright kulture. Obzirom da remix nastaje kao intervencija na ‘originalu’, raspravljalo se i o korištenju originala u glazbi i autorskoj vrijednosti jednog i drugog djela. Većina sudionika složila se s time da je remix jedinstveni pečat umjetnika i da je jednako vrijedan po kriterijima kreativnosti i umjetničke ideje.

“Ideja je kopija svega onoga što je umjetnik doživio u životu, a glazba je sve ono što je utjecalo na umjetnika”, čulo se na diskusiji. Treba li onda ići tako daleko i reći da smo svi dužni dio vlasništva onome što je bilo prije nas? Ako se složimo da je sva glazba društveni produkt i da je copyright posljedica ekonomskog sistema kojega je opet odredilo društvo, možemo li reći da je svako vlasništvo, vlasništvo civilizacije? Vjerujemo li onda uopće u privatno vlasništvo i dokle zapravo seže autorsko pravo?

Nakon sat i pol ležernog diskutiranja, rasprava je stala na izjavi: “Ili vjerujete u privatno vlasništvo ili vjerujete u ne-vlasništvo!” te “Gdje staje rast? Koliko netko treba biti popularan da bi bio zadovoljan?” 

Izvor: Pearle* / Culturenet.hr