Europska komisija svoj je prijedlog strategije tzv. Povezanog kontinenta (Connected Continent), odnosno legislativnog paketa jedinstvenog europskog tržišta elektroničkih komunikacija, predstavila u rujnu 2013. Europski je parlament o strategiji glasao pri prvom čitanju u travnju 2014. kada je postavljen temelj za široku primjenu koncepta neutralnosti mreže diljem Europe. Europsko vijeće prihvatilo je mandat za pregovaranje u ožujku 2015. godine, a pregovori iza zatvorenih vrata između Komisije i Vijeća doveli su do prijedloga paketa zakona koje je Vijeće usvojilo 1. listopada, a Parlament 27. listopada. Pojam neutralnosti mreže nije “preživio” drugo čitanje.

Neutralnost mreže odnosi se na jednak tretman svih internetskih podataka, a posljedično na jednak tretman svih korisnika mreže, odnosno na omogućavanje jednakog pristupa i radnih mogućnosti svim korisnicima. Čak i kada se realno sagleda sav iskorišteni i neiskorišteni komercijalni potencijal mreže, ovo temeljno načelo donedavno je obećavalo jednak status i brzinu internetskog prometa svim korisnicima, bez obzira radi li se o individualnim korisnicima ili kompanijama. 

Podloga je zakona stvaranje Jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital single market, DSM) čija strategija obuhvaća tri cilja, i s njima povezanih šesnaest mjera, od kojih drugi uključuje regulaciju cijena telekomunikacijskih usluga, investicije u digitalnu infrastrukturu i radijski spektar (širokopojasni internet i 4G tehnologije), uklanjanje “nezakonitog sadržaja” iz pretraživača i društvenih medija te zaštitu osobnih podataka. U paketu zakona o telekomunikacijama koje je Europski parlament ovaj tjedan donio, a koji uključuju postupno ukidanje roaminga na razini Europske unije do sredine 2016. godine, Parlament je odbio amandmane koji su propisivali snažniju neutralnost mreže zbog mogućnosti “usporavanja” procesa ukidanja roaminga.  

Iako službena priopćenja kažu da je novoizglasana direktiva nastrojena u korist neutralnosti mreže, ipak nisu usvojeni brojni amandmani podneseni u posljednjoj fazi odluke. “Zagovornici nove regulative smatraju da ona kreira internet bez diskriminacije, međutim poklonici internetske neutralnosti smatraju da ove odredbe sadrže brojne nedostatke koji će dovesti do kreiranja klasnog internetskog servisa”, navodi magazin The Verge. 

Među najvećim zamjerkama našla se i činjenica da se u tekst nije uključila jasna definicija neutralnosti interneta, što dovodi do toga da se ne može sa sigurnošću tvrditi da neće biti diskriminacije određenog sadržaja prilikom pretraživanja interneta. Zagovornici amandmana tvrde kako su odredbe kojima se štiti neutralnost mreže isuviše nejasne te kako će kompanijama biti jednostavno postići dogovore s operaterima koji možda neće biti povoljni za svakoga. Dan poslije izglasavanja, isto je potvrdio u svom priopćenju direktor Deutsche Telekoma, pohvalivši europske političare za balansiranje između interesa aktivista koji smatraju da je internet (bio) javno dobro, malih kompanija koje će (rado) plaćati za brže usluge i telekomunikacija koje (više ne) strahuju od refinanciranja investicija.

Joe McNamee, jedan od pokretača internetske kampanje Save The Internet, objasnio je za BBC jedan od mogućih scenarija takvih odluka odnosno kreiranje tzv. brzih i sporih traka prema kojima bi prioritet, kada je riječ o dostupnosti sadržaja, imali oni klijenti koji plate više. U Belgiji, na primjer, neke mobilne kompanije omogućuju neograničen pristup Facebooku i Twitteru, dok je pristup drugim sadržajima određen mjesečnim ugovorima, dok je u nekoliko zemalja, naprimjer Nizozemskoj, takva praksa zabranjena.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.