KLFM Radio škola namijenjena je svim pojedincima i pojedinkama starijima od 16 godina, a koji žele saznati kako funkcionira ili se sami uključiti u program community streaming radija. Za zainteresirane je nakon škole otvorena mogućnost pridruživanja KLFM-ovoj zajednici volontera te sudjelovanje u radu radija KLFM (tehnika, realizacija programa, autorske emisije, organizacija i dr.).

“Predznanje nije potrebno, samo dobra volja i ljubav prema radiju!”, napominju organizatori_ce.

Trajanje škole je ukupno 12 sati (četiri sata teorije o konceptu i funkcioniranju community radija, dva sata o produkciji radijske emisije, te šest sati prakse u radio programu – sveukupno tri poslijepodneva). Cilj je polaznicima i polaznicama pružiti osnovna znanja o konceptu i misiji community radija, streaming radio tehnologiji, automatizaciji programa, realizaciji programa u studiju, suradnji kroz cloud servise te KLFM programu i emisijama, uz praktični rad iz studija radija. Škola će se održati u prostorijama Razreda i Medijskog centra Doma mladih u Splitu (Ulica slobode 28, južni ulaz, 3. i 4. kat), u poslijepodnevnim terminima.

Svi zainteresirani za dodatne informacije mogu se obratiti na adresu info@klfm.org. Program je potpuno besplatan i otvoren za sve zainteresirane, uz obveznu prijavu.

Prijave se šalju putem obrasca.

Rok za prijavu je 22. siječnja.

Gennaro Ascione, jedan od osnivača kolektiva Napoli Segreta, u Splitu će predstaviti svoju novu knjigu Napoli Balla, koja prati glazbene supkulture Napulja od 1970-ih do danas. Autor donosi priče iz noćnih klubova, diskoteka i garaža, tajnih podruma ili skrivenih zgrada. Više o napuljskoj glazbenoj sceni i gradu kao inspiraciji za rad sa zvukom, pročitajte u intervjuu sa Segretom i Vittorijom Loina koji je objavljen na službenoj stranici radija.

Glazbeni dio večeri odvija se uz podršku DJ-ice Vittorije Loina, koja spaja italo-disco s hi-nrg (high energy) žanrom, te KLFM Soundsystema. Satnica programa izgleda ovako: 21:30 Razgovor s Gennarom Ascionijem, 22:15 KLFM Soundsysem, a u ponoć nastupa Loina.

Organizatori moraju imati pripremljenu listu gostiju, stoga je potrebna prethodna registracija koja se vrši putem poveznice.

Detalje o programu pronađite ovdje.

Radio Student je počeo emitirati listopada 1996. godine, a smješten je u zgradi Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od osnutka, emisije na ovom radiju prate i tematiziraju nezavisnu umjetničke scene, a u okviru mnogih su sudjelovali_e raznoliki gostujući glazbenici_e i drugi akteri alternativne scene.

U sklopu radija djeluje i kulturna sekcija, a riječ je o redakciji koja prati aktualna kulturno-umjetnička zbivanja u Zagrebu i šire. Javni poziv, kako stoji u tekstu poziva, otvoren je svima koji u slobodno vrijeme posjćuju izložbe, prate kazališne izvedbe i filmove, a navedene medije vole i “konstruktivno kritizirati”.

U prijavi je potrebno priložiti kratku vijest o nekom aktualnom kulturnom događanju (duljine 300-500 znakova) i kratku biografiju. Prijave se šalju mailom na adresu kultura@radiostudent.hr uz naznaku ‘Novinar_ka kulturne redakcije’.

Rok za prijavu je 1. travnja.

Cilj Radija je promovirati nezavisnu umjetničku i kulturnu scenu kroz emisije, intervjue, reportaže i DJ setove te pružiti prostor za eksperimentiranje u audio formatu. Organizacija je trenutno u procesu useljenja u prostor KNAP-a, gdje planira graditi bazu i osigurati lokaciju za buduće radijsko stvaralaštvo, suradnje i događanja.

U tom povodu, Zabrij Radio poziva sve zainteresirane volontere_ke koji_e žele sudjelovati u stvaranju i razvoju ovog nezavisnog medija, bilo kroz kreiranje sadržaja, istraživački rad ili tehničku podršku.

Traže se:

• Novinari: osobe zainteresirane za pisanje tekstova, vođenje intervjua i istraživanje tema vezanih uz glazbu, kulturu i društvene fenomene
• Radijski voditelji: oni koji žele kreirati autorske emisije, bilo u formi razgovora, storytellinga ili glazbenih specijala
• Dizajneri, ilustratori i vizualni umjetnici koji žele doprinijeti vizualnom identitetu Zabrij Radija
• Audio entuzijasti – osobe koje žele učiti o snimanju, miksanju i montaži radijskih emisija i podcasta
• Osobe koje žele sudjelovati u organizaciji događanja i promociji radija kroz kulturne suradnje

Zainteresirani kandidati_kinje mogu se javiti na e-mail zabrijradio@gmail.com s kratkom biografijom, opisom vlastitih interesa i iskustva.

Poziv je otvorenog tipa i nema rok.

Za zainteresirane je nakon škole otvorena mogućnost pridruživanja KLFM-ovoj radio zajednici volontera te sudjelovanje u radu radija KLFM u području tehnike, realizacije programa, autorskih emisija i organizacije.

Trajanje škole je ukupno 12 sati (četiri sata teorije o konceptu i funkcioniranju community radija, dva sata o izradi radijske emisije, te šest sati prakse u radio programu – sveukupno tri poslijepodneva). “Cilj nam je polaznicima i polaznicama pružiti osnovna znanja o konceptu i misiji community radija, streaming radio tehnologiji, automatizaciji programa, realizaciji programa u studiju, suradnji kroz cloud servise te KLFM programu i emisijama, uz praktični rad iz studija radija”, poručuju organizatori_ce programa.

Škola se odvija u prostorijama Razreda i Medijskog centra Doma mladih u Splitu u poslijepodnevnim terminima, a za dodatne informacije možete se javiti mailom.

Program je potpuno besplatan i otvoren za sve zainteresirane, neovisno o predznanju. Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše putem online formulara do 22. siječnja.

Ova besplatna radionica fokusirana je na usvajanje i primjenu praktičnih znanja potrebnih za samostalnu produkciju radijskog sadržaja (od same ideje i koncepta, preko pripreme teme, odabira formata i sugovornika, do samog snimanja, montaže, produkcije, diseminacije i arhiviranja sadržaja).

Polaznici i polaznice će se, kroz niz praktičnih zadataka kojima je cilj popratiti aktualna događanja na lokalnoj nezavisnoj kulturnoj sceni, baviti promišljanjem tema važnih za zajednicu i načinima na koje se iste mogu obraditi i dokumentirati u radijskom formatu. Radionica će, osim na praktični rad, biti fokusirana i na uvjete potrebne za pokretanje community medija u lokalnoj sredini.

Radionicu vodi Kristina Tešija, nezavisna novinarka u kulturi i jedna od urednica na splitskom community radiju KLFM na kojem posljednjih osam godina producira i vodi radijske emisije, kao i edukativne formate KLFM Radio škole posvećene govornom radijskom programu i praktičnom radu u radijskom studiju.

Radionica se održava u prostoru FUNK u Kampusu u terminima:
Petak, 31.5. – 16 do 19h
Subota 1.6. – 12 do 15h

Za sudjelovanje na radionici nije potrebno nikakvo prethodno znanje. Od tehnike je potreban snimač / smartphone za snimanje audio sadržaja i laptop / tablet / smartphone za jednostavnu montažu snimljenog materijala.

Za sudjelovanje u radionici prijave na e-mail adresu savez.udruga.funk@gmail.com s naznakom “radijska produkcija”.

Trajanje škole je ukupno 12 sati (četiri sata teorije o konceptu i funkcioniranju community radija, dva sata o izradi radijske emisije, te šest sati prakse u radio programu – sveukupno tri poslijepodneva), a počinje 15. siječnja. “Cilj nam je polaznicima i polaznicama pružiti osnovna znanja o konceptu i misiji community radija, streaming radio tehnologiji, automatizaciji programa, realizaciji programa u studiju, suradnji kroz cloud servise te KLFM programu i emisijama, uz praktični rad iz studija radija”, poručuju iz KLFM-a.

Škola će se održati u prostorijama Razreda i Medijskog centra Doma mladih u Splitu, u poslijepodnevnim terminima. Svi zainteresirani dodatne informacije mogu dobiti putem maila. Više o programu, kao i prijavnica, dostupno je ovdje.

Program je potpuno besplatan i otvoren za sve zainteresirane, uz obveznu prijavu do 10. siječnja.

Monika Bazina i Boris Filipić iz OKC Abrašević krajem rujna gostovali su na javnom razgovoru Putevima slobode: kako su prostori nezavisne kulture krčili put razvoju i suradnji, koji je u Pogonu Jedinstvo organizirala Operacija Grad. Tom smo prilikom s njima pričali o povijesti OKC-a, društvenom angažmanu, zagovaračkom radu, programima koje provode, samom prostoru i planovima za budućnost. 

Za početak, možete li mi ispričati u kako dolazi do osnivanja OKC Abrašević? Tko ga osniva i u kakvom društvenom kontekstu?

Boris: Ono što će kasnije postati OKC Abrašević je 2003. godine u suštini ruina. Nekada je u tom prostoru djelovalo Radničko kulturno društvo Abrašević, osnovano još 1926. godine. Međutim, tijekom ratova devedesetih taj prostor je u potpunosti uništen. U poslijeratnom razdoblju mladi nisu imali baš puno prostora za sebe, za svoj rad, za kreativno izražavanje, zbog čega se udružuje nekoliko različitih omladinskih inicijativa i kreću u borbu za osvajanje prostora. Lokalne vlasti prostor su bile namijenile za lutkarsko kazalište, no zahvaljujući razumijevanju koje uspostavljeno između omladinaca, mnogih umjetničkih inicijativa, kao i starog članstva RKUD-a Abrašević, članstvo se spaja i u suštini nastaje nova organizacija OKC Abrašević, koja postaje idejni i pravni sljednik nekadašnjeg RKUD-a.

Znači OKC Abrašević ima i vlasništvo nad prostorom?

Boris: Da, to je specifičan slučaj da je jedna nevladina organizacija uspjela naslijediti tako ogroman prostor.

Odakle uopće dolazi naziv Abrašević?

Boris: Kosta Abrašević je bio mladi proleterski pjesnik s kraja 19. stoljeća koji je umro vrlo mlad. No njegova je lirika nadahnula radnički pokret diljem prostora Jugoslavije. Početkom 20. vijeka nastaju različita kulturna udruženja i inicijative okupljene oko radništva ili grupacija koje su imale slične ideje, tako da su ta njegova lirika – iako se nije uspjela razviti do kraja zato što je preminuo vrlo mlad – taj njegov internacionalizam i borba za radništvo inspirirali brojne grupacije da pokrenu ne samo kulturne institucije nego i škole s njegovim imenom. Jedna od tih institucija je i mostarski Abrašević – s time da je mostarski imao spomenuti prefiks RKUD jer je direktno proizašao iz radničkog pokreta.

Možete li ukratko predstaviti središnje programe i aktivnosti koje provodite?

Monika: Trenutno smo najviše fokusirani na ovogodišnju proslavu 20 godina Abraševića. Tako da nastojimo okupiti sve one prijatelje i ljude koji su rasli i stasali u Abraševiću i s Abraševićem. Dok je prostor OKC-a još bio ruševina oni su bili tu i podizali Abrašević. Osim programa vezanog za godišnjicu provodimo i druge programske linije. Posebno bi istaknula edukativni program Mostovi Hercegovine koji je sad u trećem ciklusu. Nažalost nisam bila uključena u prva dva, ali je u trenutnom ciklusu naglasak na kršu, na davanju novog ruha kršu. Inače krš u ljudima pobuđuje loše konotacije pa kroz umjetnost i holistički pristup želimo dati novi vid krša.

Boris: Tu je sad niz nekih malih programskih cjelina koje uglavnom funkcioniraju u kontekstu umjetničke i muzičke scene, neformalne edukacije i medijske produkcije. To su tri segmenta koja najviše razvijamo. Da se vratim kratko na obljetnicu, okupljamo muzičare i umjetnike koji su kroz 20 godina bili povezani s OKC-om, neki od njih su imali prve nastupe kod nas – recimo, Damir Imamović je snimio svoj live album kod nas, Live in Abrašević, koji ga je i pogurao na sceni sevdaha. Osim toga, trudimo se okupljati alternativna gibanja i nezavisnu kulturu iz Mostara i šire. Značajno nam je da se kroz različite programe i projekte povezujemo sa sličnim organizacijama ili medijskim kućama iz regiona. 

Uz umjetničke inicijative i neformalne edukacije spomenuli ste i medijsku produkciju kao važan programski segment. Možete li reći nešto više o info portalu i AbrašRadiju?

Boris: Medijska produkcija u Abraševiću je krenula prije nekih 10 ili 15 godina, a to je bio AbrašMEDIA centar iz kojeg su iznikli različiti pojedinačni projekti. Recimo, sam AbrašMEDIA je dugogodišnji info portal koji redovno izvještava lokalne i regionalne vijesti. AbrašRadio je startao kao neki oblik community medija koji djeluje u sklopu OKC-a. Nekako je ideja bila da se kroz medije pokuša artikulirati glas omladinskih inicijativa, grupacija i individualaca koji se nalaze u Abraševiću, kako bi mogli medijski promovirati svoje ideje, projekte, umjetnost i muziku. S AbrašRadijem smo trenutno partneri u Erasmus+ projektu ponovnog otkrivanja radija u doba smartphonea, koji okuplja slične radijske stanice i neprofitne organizacije s Balkana i iz Europske unije, te kroz koji razvijamo kutiju alata za građenje community radija.

Imate zaposlene novinarke i novinare ili medijska produkcija funkcionira više na volonterskoj bazi?

Boris: Nekako su u sprezi te stvari koje radimo kroz ostale programe i kroz medije. Uglavnom se sve veže za projekte koje provodimo, ali je produkcija startala isključivo volonterski. Mostar ima specifičnu medijsku sliku u kojoj ne postoji javni medijski servis. Grad je još uvijek podijeljen, sve se cijepa na dva, a za nezavisnu kulturu postoji jako malo medijskog prostora, ne samo u Mostaru, nego i u cijeloj zemlji. Nekako smo htjeli popunjavati tu rupu i nedostatak kroz medijsku edukaciju mladih i proizvodnju sadržaja. Tu se spajaju sve ideje i vrijednosti OKC-a.

Već ste spomenuli da slavite 20 godina OKC Abraševića. Za što biste rekli da je obilježilo to razdoblje?

Boris: U prvom redu muzička scena. Sve vrijeme se okuplja oko OKC-a pa je Abrašević postao mjesto koje je prepoznato u Mostaru, Hercegovini i šire kao mjesto nezavisne kulture i savremenih muzičkih dešavanja. Tako da možemo reći da smo u posljednjih 20 godina podigli lokalnu publiku zainteresiranu za alternativnu muziku, ali smo i pomagali lokalne izvođače u vidu prostora, logistike i promocije. Možda nam je to i najveći uspjeh.

Pritom treba izdvojiti da nikad nismo imali podršku lokalnih vlasti, a ni drugih razina vlasti u zemlji, ali smo često obavljali poslove koji su trebali biti obavljeni od strane ljudi na vlasti ili javnih institucija. Deset godina, recimo, Mostar nije imao kino, a mi za to vrijeme producirali različite festivale i organizirali projekcije različitih svjetskih kinematografija. Dali smo značajan doprinos izradi strategije za mlade Grada Mostara koja nikad nije zaživjela, doprinosili smo i kroz rad na kulturnoj strategiji kad se Grad prijavljivao na Europsku prijestolnicu kulture 2024. koja nije prošla. Nažalost, s tim dokumentom se ništa dalje nije uradilo. Bili smo suorganizator pionirskog Queerfesta koji je nasilno prekinut, to je bio prvi takav događaj u našoj zemlji.

Monika: Istaknula bih i mapiranje grada koje smo radili. Nekako je u Mostaru zbog svih stvari i dešavanja na našem području prisutna kultura zaborava. Mladi ljudi – ali i ostali – ne znaju mnogo o svojem gradu, o ulicama kojima se kreću, o povijesti… Kroz projekt Mape koje te pokreću ponovno smo vratili priču u te dijelove grada, što je jako lijep spoj edukacijskog momenta s ostalim aktivnostima Abraševića. 

U sklopu projekta Mostar – Prostori koji pokreću održana je i prezentacija Mape nevidljivih mostova, interaktivne mape s četiri maršrute koje prikazuju zaboravljenu urbanističku i arhitektonsku baštinu Mostara, danas nepoznatu, pogotovo mladim ljudima koji pored nje svakodnevno prolaze. Izradu mape pratila je serija šetnji sa zainteresiranim šetačima maršrutama Avenija socijalizma, Moj Jeruzalem, Komadinina transverzala i Hum kao potkovica, koje svojim historijskim razvojem osporavaju ideološku mapu podijeljenog Mostara uvriježenu od rata 1990-ih.

Spomenuli ste da ne dobivate podršku gradske uprave u svom radu. Pokušavate li još uvijek s njima uspostaviti kakvu suradnju?

Boris: Sad je došla nova vlast. Pokušavamo iz ciklusa u ciklus stupiti u kontakt i s pojedincima i s progresivnijim grupacijama na toj političkoj sceni i ljudima koji upravljaju, ali ne mogu zasad izdvojiti nikakav pozitivan odgovor.

Koliko se organizacija mijenjala tijekom godina? Uključuju li se novi ljudi u rad OKC-a? 

Monika: U našem sektoru je specifično da se uvijek slična grupa ljudi pojavljuje na događajima. Jako je bitno da Abrašević nudi dosta različitih programa koji privlače različite skupine ljudi. Tako da uvijek uspijevamo vidjeti nova lica, nove mlade koji se tamo kreću i dolaze. Ali u suštini se može primijetiti problem nezainteresiranosti, a kad i jesu zainteresirani radi se o sličnoj skupini ljudi.

Boris: Mnogo ljudi je prošlo kroz Abrašević, mnogi su se tu profilirali – bilo da se radi o nevladinom sektoru, nezavisnoj kulturi ili izgradnji specifične muzičke scene i sl. Kontinuirana je praksa OKC-a da okuplja različite umjetničke inicijative mladih ljudi u gradu. Ideja je da im pružamo prostor i logističku podršku, kao i da ih uključimo u sam rad OKC-a i različite projekte. 

Na javnom razgovoru u Pogonu spomenuli ste namjeru da obnovite dio prostora. Kakvi su planovi za budućnost OKC-a?

Boris: Velika želja nam je sada kada napunimo 100 godina krenuti s obnovom starog krila Abraševića koje je već 30 godina u ruiniranom stanju. Vrijedi spomenuti da na samom početku sadašnjeg OKC-a 2003. godine imali razumijevanje projekta eurpskih mobilnih kulturnih kontejnera koji su putovali u tom periodu po cijeloj regiji i nudili različite kulturne sadržaje. Po koncu projekta kontejneri su ostali na tadašnjem gradilištu novog Abraševića i do danas ih koristimo kao neku vrstu kontejnerskog naselja na koje se kasnije nastavila koncertna sala, jedan prostor koji je sada bar. Ostaje nam još revitalizacija cijelog dvorišta i spomenute zgrade koja gleda na jednu od glavnih ulica u Mostaru.

Kako je pandemija utjecala na funkcioniranje prostora? Jeste li primijetili kakve promjene u navikama korisnika_ca?

Boris: Tad smo se naravno kao i svi morali adaptirati kroz online prostore. Iako kod nas mjere nisu možda bile toliko oštre, osjetila se velika žeđ za živom svirkom i izvedbama nakon lockdowna. Međutim osjeti se i osipanje kod ljudi koji su zainteresirani da nešto dalje rade. Mnogi od njih nastavljaju masovni odlazak mladih ljudi. Tako da je pandemija možda samo dodatno demotivirala nove ljude da se uključe u život grada.

Kakav je angažman (akcije, kampanje, zagovaračke aktivnosti) Abraševića na širem društvenom polju?

Boris: Period kada je OKC pokrenut bio je period intenzivnog uličnog nasilja. Tada je Abrašević bio jedina organizacija u gradu koja je osuđivala nasilje. Napravili smo i veliku šetnju protiv nasilja, tad se to nisu usudile ni vlast ni neke druge organizacije koje ovise o gradskom budžetu. Spomenuo sam već Queerfest, a i cijelo smo vrijeme držali otvorenim vrata za LGBT+ zajednicu, koja je imala našu podršku i prostor. Radili smo na zagovaranju za izradu strategije za mlade koja kronično izostaje iz svih dogovora u Gradskom vijeću. Ponudili smo svoje kapacitete na izradi spomenute kulturne strategije kao jedina nezavisna organizacija. Nažalost, jako su divergentni pogledi na sam Mostar, život u njemu, pa tako i na kulturu, između ljudi koji obnašaju vlast i ljudi iz nevladinog sektora ili nezavisne kulture.

Znači, žele koristiti vaše kapacitete bez ulaganja u njih?

Boris: Da.

Za kraj, kakvi su vam planovi za daljnji razvoj programa?

Boris: U posljednjih smo nekoliko godina uspostavili nove suradnje, posebno s nekim izdavačkim kućama koje su nam interesantne, koje okupljaju ljude koji su porijeklom iz BiH ili zemalja regiona profilirane na alternativnim mjestima u Europi i drugdje. Nekako će nam u budućnosti biti fokus na pokušavanju da se povežemo s dijasporom koja djeluje u nezavisnoj kulturi i napravimo određeni transfer znanja.

Monika: Dugogodišnji programski ciljevi OKC-a uključuju razvoj kulturnog programa i produkcije – promociju urbane i alternativne kulture, organizaciju i podršku organizaciji različitih kulturnih događaja (koncerata, filmskih projekcija, izložbi, književnih večeri, festivala i dr.). Unaprjeđenjem društveno-političke situacije bavimo se i putem medijske produkcije u koju uključujemo korisnike našeg Centra. Glavni dugoročni cilj je, kao što je navedeno, rekonstrukcija stare zgrade Abraševića, kako bismo podigli svoje kapacitete i obogatili kulturnu i edukativnu ponudu svojim sugrađanima_kama.

Tekst je nastao u suradnji s Kooperativom – Regionalnom platformom za kulturu u sklopu projekta REG.LAB. Potpora Europske komisije proizvodnji ovog teksta ne predstavlja potporu sadržaju koji odražava samo stavove autora i Komisija ne može biti odgovorna za uporabu sadržanih informacija. Projekt je podržala Kreativna Europa: potprogram – EACEA Projekti kulturne suradnje u zemljama Zapadnog Balkana, 39/2019 “Strengthening cultural, cooperation with and competitiveness of cultural and creative industries in the Western Balkans”. Poziv je u potpunosti financiran kroz program “Instrument pretpristupne pomoći” (IPA II).

Ove godine KLFM je zakoračio u drugo desetljeće svog djelovanja. Godine 2012., kada ste pokretali svoju community radijsku priču, radijski i medijski krajolik u kojem ste krenuli raditi izgledao je po mnogočemu drugačije od današnjeg. Možete li nas, za početak, ukratko provesti kroz povijest KLFM-a, vratiti u njegove početke i skicirati kasnije transformacije?

Ante: Početak radija KLFM je u stvari kraj radija KL Eurodom, jednog od posljednjih, iskreno neovisnih i korporativno neiskvarenih FM medija koji je dugo godina oblikovao malo drugačiju radijsku lokalnu scenu. Promjenom vlasnika i uredničkog smjera, dio redakcije radija KL Eurodom traži nove izazove, formate i načine transmisija i nastaje KLFM, internet community radio. Odlučili smo se na internet streaming kao način emitiranja jer je dostupan, jednostavan i jeftin, a opet nudi visoko kvalitetan i high tech zvuk. Odluka da budemo community radio, tj. radio zajednice, bila je logična zato što KLFM od samog početka podržava i čini živim baš ta zajednica koju pokušavamo obogatiti svojim postojanjem i djelovanjem.

Kristina: Kolektivu KLFM-a pridružila sam se prije šest godina i u tom je periodu svakako vidljiv rast radija, kako u kolektivu koji volonterski radi na programu, tako i u radijskom sadržaju, događanjima u javnom prostoru, ostvarenim suradnjama na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini i sudjelovanjima u različitim projektima u kulturi. Ipak, rekla bih da osnovna ideja radija KLFM nije doživjela znatnu transformaciju bez obzira na sve promjene, ona je i dalje prisutna u srži sadržaja koji produciramo i događanja koja organiziramo – pružanje prostora za izražavanje, učenje i, ništa manje važno, druženje i zabavu.

Kao jedna od distinktivnih karakteristika community radija često se navodi uključivanje zajednice u stvaranje programa. Kako vidite svoju zajednicu, i kako se kroz godine mijenjao i gradio odnos s njome?

Kristina: KLFM je radio zajednice i bez aktivno uključene zajednice njegovo postojanje ne bi imalo smisla. Naša zajednica su svakako svi pojedinci koji pri slušanju radijskih postaja nisu zadovoljni sadržajem koji mainstream postaje nude. Našu zajednicu tako čiti heterogena skupina ljudi različitih pozadina, ukusa i iskustava, ali ih povezuje želja za istraživanjem, učenjem i kvalitetnim sadržajem. Odnos sa zajednicom svakako se transformirao u proteklom desetljeću; uostalom, upravo je jedna zajednica i pokrenula udrugu i radio, ali s vremenom se širila pa je radijska publika preko glazbenih događanja, diskurzivnih i edukativnih formata polako došla i do radijskog pulta. Pritom, zahvaljujući turnejama Radio na cesti, ona se proširila i na ostatak Hrvatske i utjecala na rast domaće community radijske zajednice i pokretanje drugih community radija (pulski Radio Rojc, riječki Radio Roža), dok kroz edukativni program Radio škole na godišnjoj razini širimo kolektiv i obogaćujemo program novim sadržajima.

Osim prepoznatljivog muzičkog programa, KLFM-ova produkcija uključuje i različite diskurzivne odnosno razgovorne emisije, a vlastiti program često širite i kroz razmjenu i suradnju s drugim community medijima. Kako pristupate uređivanju medija, što vam je važno i čime se vodite pri krojenju repertoara vašeg radija?

Kristina: Ono od čega polazimo pri uređivanju programa svakako je važnost zastupljenosti tema koje zanimaju ili su iz bilo kojeg razloga bitne zajednici. Tada KLFM ispunjava svoju svrhu, postaje medijski prostor u kojem se može progovoriti i slušati o temama koje iz bilo kojih razloga nisu zastupljene u mainstream medijima. Pritom je važno napomenuti da nam je u svakom segmentu programa njegov edukativni aspekt ključan, bilo da je riječ o razgovornim, muzičkim ili emisijama koje su do KLFM-a došle suradnjom s drugim medijima zajednice. U programskoj produkciji vodimo se načelima odgovornosti za producirani sadržaj, pri čemu svaki_ka radijski_a volonter_ka preuzima potpunu kontrolu i odgovornost za čitav proces produkcije radijskog programskog bloka, kao i načelom poštivanja ljudskih prava pri biranju i obradi tema.

Ante: KLFM ima tu stalnu parolu “radioaktiviraj se” kojom držimo svima otvorena vrata. Djelujemo pod pretpostavkom da zainteresirani za sudjelovanje u našem programu znaju što radimo i kako zvučimo i tu ni nemamo nekakav strogi urednički filter već, uz obveznu edukaciju i klasični radijski sinopsis, odmah bacamo nove snage u “radijsku vatru”. Jedan od bitnih preduvjeta je i preuzimanje programske obveze ili jednostavno termina kojeg, u tom našem radijskom mozaiku, odgovorno hendla svaki član kolektiva.

Kroz KLFM-ovu Radio školu prošlo je već šest generacija. Na koji način osmišljavate ovaj edukativni program i što on sve uključuje? Kako općenito vidite važnost edukacije u svom radu i za svoj rad?

Ante: Edukacija kroz radio školu se konstantno mijenja i unapređuje te smo sve više koncentrirani na najbitnije, a to je generiranje novih radijskih volontera koji mogu podići kvalitetu bilo kojeg segmenta naših aktivnosti. Bilo to čisto radijski i programski, bilo kroz sudjelovanje u stvaranju sadržaja našeg web portala ili podrške kod logistički zahtjevnijih događanja koja organiziramo. Sadržaj same edukacije se konstantno mijenja i prilagođava aktualnim radijskim postavkama, kako onim pravim, hardverskim i studijskim, tako i novim programskim aktivnostima.

Kristina: Edukativni aspekt ključan je dio našeg djelovanja i trudimo se u svakom segmentu programa voditi računa i o njegovom edukativnom potencijalu. Radio škola krenula je kao program u 2017. godini i tijekom godina je zadržala svoj prepoznatljiv format; otvorena je za sve zainteresirane građane_ke, a nudi teorijsko upoznavanje s formatom i konceptom online streaming community radija, produkcijom radijskog programa KLFM-a te praktičan rad u studiju. Ono što se pokazalo ključnim za daljnji angažman polaznika_ca na radiju, svakako je pružanje mentorske podrške “jedan na jedan” prilikom produkcije prvih radijskih emisija.

U produkciji radijskog programa na KLFM-u volonter_ka preuzima odgovornost za cjelokupni proces produkcije sadržaja; upravo u ovoj spoznaji leži najveći strah od pristupanja radiju od strane školaraca i školarki. Tijekom praktičnog dijela Radio škole, ulaskom u radijski studio, savladavanjem osnova radijske tehnike i, naposlijetku, preuzimanjem produkcije zajedničke radijske emisije, vidljivo je prevladavanje ovog straha što rezultira entuzijazmom i željom za priključivanjem radijskom kolektivu. Sloboda koju uključuje preuzimanje kontrole nad cijelim procesom produkcije radijskog bloka privlačna je i zarazna, čemu svjedoči sve veći interes za Radio škole.

Pored djelovanja u virtualnom prostoru, KLFM je prepoznatljiv i po nizu programa u fizičkom, javnom prostoru. Tijekom godina, organizirali ste događanja u serijama Radio na cesti, Radio u kvartu i Radio u suton. Možete li nam reći više o ovim programima? Zašto vam je važan iskorak u fizičke prostore?

Ante: Sve je krenulo s turnejom Radio ina cesti, projektom koji je zaživio zahvaljujući podršci mreže Clubture, tj. kolegama s nezavisne scene koji su prepoznali program i godinama mu dodijeljivali visoke ocjene. Riječ je o jednostavnoj ideji turneje kroz Hrvatsku s kvalitetnim, ali nedovoljno prepoznatim bendovima i njihovim live nastupima, gotovo pa u mini festivalskoj formi, na otvorenim gradskim lokacijama u dnevnim terminima i s live streamingom kroz naš program. Kroz godine realizacije programa predstavili smo popriličan broj bendova i izvođača_ica, koji su u međuvremenu od malih postali veliki. Ove su nam turneje omogućile i da upoznamo brojne kolege s civilne scene, a koji su nam bili domaćini na gostovanjima, i vjerujemo da smo zajednički sigurno motivirali bar nekoga da uplovi u radijski svijet ili da podrži nekog od izvođača koji su sudjelovali. Radio u kvartu i Radio u suton su slični koncepti programa, ali logistički mnogo jednostavniji jer ih organiziramo lokalno i s jednostavnijim setupom.

Kristina: Dodala bih da je iskorak u fizički prostor, među slušatelje, jednako važan dio našeg djelovanja kao i produkcija radijskog sadržaja. Svaki od ovih programa pruža nam priliku da upoznamo i neposredno komuniciramo s publikom, demistificiramo (community) radio i ponudimo dobar glazbeni sadržaj u javnom prostoru te na neki način zahvalimo zajednici na podršci. Važno je napomenuti da su turneje Radio na cesti uvijek uključivale i diskurzivno-edukativni format o konceptu community radija “Radio out of the Box”, koji je potaknuo pokretanje drugih radijskih community inicijativa u Hrvatskoj, kao i razmjenu sadržaja između različitih medija zajednice te pokretanje novih programa.

Uz javne prostore na otvorenom, dio “fizičkog” muzičkog programa realizirate u Domu mladih. Na koji način pristupate kreiranju tog dijela programa?

Kristina: Prostor Doma mladih, tj. plato ispred Doma, bio je početna točka godišnjih turneja Radio na cesti, i taj je prostor postao na neki način simbolom ovog programa. Zahvaljujući veličini Doma mladih, događanja smo realizirali i u klubu Kocka, u Amfiteatru Doma mladih, kao i na novootvorenoj terasi Doma mladih, na kojoj planiramo niz glazbenih i radijskih događanja tijekom proljeća. Pri organiziranju ovakvih programa, trudimo se u Split dovesti nova, kvalitetna imena koja splitska publika još nije imala priliku čuti uživo. Neki od sada već popularnih bendova svoje su prve nastupe u Splitu i Hrvatskoj imali upravo na turneji Radio na cesti i uvijek nam je drago ponuditi nešto novo, zanimljivo i drugačije zajednici koja nas godinama prati i podupire.

Ante: Kreiranje tog dijela programa je jednostavno određeno prostorima u kojima djelujemo. Ako je u pitanju Amfiteatar MKC, program mora ispuniti glazbeno-scenske kapacitete koji su nam u tom prostoru dostupni i izbor pada na događanja kao Mimika Orchestra, Porto-Morto ili projekcija originalne filmske vrpce Paris Qui Dort uz live soundtrack benda Marinada. Klub Kocka je opet, kao jedini pravi splitski underground klub, pretpostavljena za drugu vrst izvođača i događanja, dok novoaktivirani otvoreni prostor u sklopu Doma mladih, terasa radno nazvana Trokut po bendu koji je održao premijernu svirku na njoj, mami opet neku drugačiju, dnevnu i intimnu vrstu programa.

Priču o fizičkim prostorima zaključila bih uz prostor samog radija KLFM, koji se nedavno preselio u Medijski centar doma mladih. Možete li nam reći više od Medijskom centru? I kakvu budućnost KLFM zamišlja u novom prostoru?

Kristina: Medijski centar Doma mladih je prostor koji se nalazi na četvrtom katu južne strane zgrade Doma mladih, iznad multifunckionalnog prostora Razred kojim upravlja Multimedijalni kulturni centar Split, koji je i inicijator pokretanja Medijskog centra. Radio KLFM trenutačno upravlja ovim prostorom u kojem je smješten KLFM-ov radijski studio. Medijski centar će i dalje biti mjesto produkcije radijskog programa, kako glazbenog, tako i diskurzivnog. Selidba u novi radijski prostor, nakon desetljeća u prostoru Koalicije udruga mladih, svakako je korak naprijed za radio te nudi potencijal organizacije novih programa i kvalitetniju radijsku produkciju od strane zajednice za zajednicu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Iako je aktivna u širokom dijapazonu kulturnih i civilnodruštvenih aktivnosti Kristini Tešiji pristupili smo kao kao radijskoj i web novinarki koja pokriva teme o mladima, nezavisnoj kulturi i umjetnosti.

KP: Što za tebe, kao slušateljicu, znači radio?

Jako je teško odvojiti sebe kao slušateljicu i sebe kao medijsku djelatnicu. Teško je, ako se inače baviš radijskom produkcijom, ne zamišljati i procese koji se događaju iza onoga što slušaš. Radio u našim formativnim godinama sigurno nije imao toliko krucijalan značaj kao što je imao za naše roditelje. U Dalmaciji se uvijek slušao radio dok se kuhao ručak, mijenjali smo radijske postaje dok smo se vozili autom, a bake i djedovi najviše su vjerovali radijskim novinarima i njihovom izvještavanju s mjesta događanja. Tata je pričao o tom prvom radiju u njihovom selu, kako je to bio prvi izvor informacija i prvi izvor drugačije i nove glazbe. Radio je bio kao dodatni član obitelji – neodvojiv od svakodnevnog života.

Kasnije, pojavom interneta i televizijskih stanica koje su neprestano puštale glazbeni program, kod naše generacije nije ni postojala snažna potreba da se informiramo na taj način. Sada, kada djelujem u tom mediju, ali i kao slušateljicu, ono što me najviše privlači svakako je program uživo. Uvijek su mi ti elokventni ljudi, koji mogu i iz osobe koja ima najveću tremu izvući super rečenice i voditi razgovor koji traje pola sata ili sat vremena, djelovali nedostižno. To je ono što što ima posebnu draž i što se ne može ni na koji način lažirati – ako nema kemije između sugovornika, uzalud je sve.

Privlači me i ta lukavost radija kojom nas je prevario pa smo mislili da je riječ o nekom starom mediju, a on se ipak odlično prilagodio internetu i današnjem čovjeku. Dok obavljamo neke mehaničke radnje, uvijek možemo slušati podcaste i radijske stanice. Sviđa mi se što nam dopušta da se fokusiramo, ali nas ne ometa dodatnim sadržajima, vizualima i opremom teksta. U tom smo trenutku, slušamo što se događa i imamo priliku čuti neke nove glasove.

KP: Urednica si i voditeljica na community radiju KLFM. Što je specifičnost radija zajednice?

Istaknula bih da kod nas na KLFM-u ta podjela posla nije tako striktna. Dio sam užeg uredničkog tima i tu se već pojavljuje definicija radija zajednice. To je radio koji bi trebao služiti zajednici i odgovarati na njene potrebe. Ništa od toga ne bi se dogodilo da i sama ta zajednica nije uključena u sve procese produkcije, ali i općenito vođenja udruge jer KLFM je neprofitna organizacija. Dok je radio bio vezan uz FM signal, naravno da su te zajednice bile vezane uz geografsko područje. S dostupnošću interneta postavlja se pitanje koja je to zajednica koju jedan community radio servisira. U našem je slučaju ona svakako i lokalna, regionalna, pa čak i nacionalna zajednica koja se preklapa u nekim temama. Riječ je nečem što nazivamo kulturnom manjinom koja se ne može zadovoljiti onim što se servira kroz mainstream medije. To su ljudi koji žele otkrivati novu glazbu, koji žele čuti nove priče, angažirati se i govoriti o temama koje su njima zanimljive i koje smatraju bitnima. U našem slučaju, riječ je o neprofitnom mediju koji u potpunosti ovisi o angažmanu zajednice i angažmanu volontera za koje volimo reći da su volonteri profesionalci.

Važna je raspodjela odgovornosti i svjesnost da radio kao medij ne trpi puno ponavljanja i i odstupanja od programskih termina jer ipak je vezan uz dimenziju vremena. Na svakom je članu zajednice da se priključi na način na koji zaista želi i koji je njemu ugodan, s tim da svoju ulogu i zadatak odgovorno prihvati i da se u sadržaju i pristupu ne kosi s temeljnim vrijednostima koje kao radio promoviramo. Ne postoji urednički korektiv koji će nadgledati svaku minutu programa, nego je cijeli proces otvoren. Bila sam opečena iskustvima u drugim medijima, radio stanicama i općenito neprofitnom sektoru gdje se nerijetko promovira otvorenost, što baš i nije slučaj u praksi. Može djelovati kao floskula, ali otvorenost je ono me je KLFM-u privuklo. Ona se u praksi pokazala onog trenutka kada sam došla na KLFM radijsku školu i odlučila krenuti sa svojom emisijom.Gotovo odmah sam dobila podršku te male zajednice jer su shvatili da znam što želim raditi. Iako je proces jako individualiziran, uloga zajednice se nikako ne gubi – na dnevnoj bazi komuniciramo o svemu što se odlučuje o samom radiju, uključujemo nove ljude, mentori smo jedni drugima. Komadići znanja koji se svakodnevno skupljaju tijekom vremena prenose se dalje. Svako tko se kao amater priključi ovom radiju vrlo brzo dođe do tog, nama jako dragog, statusa – volontera profesionalca.

Radio se također čini kao dobar način angažiranja zajednice zato što ipak nudi element anonimnosti; nije potrebno stati ispred TV kamere ili biti u prvom redu na prosvjedu da bi se nešto reklo o temi koja je važna – radio omogućuje da se i ti sramežljivi glasovi ipak čuju.

KP: Postoje li neki novi formati koji su postali aktualni posljednjih godina i što je na to utjecalo?

Internet je sve promijenio iako radio uglavnom ostaje vjeran ustaljenim formatima gdje postoje sadržaji poput muzike u formi playlista do recenzija i glazbenih emisija, od govornih emisija kolažnog tipa do intervjua. Na trenutke se čini kao da više sam glas, sam zvuk nije dovoljan. Potrebna je konstantna prisutnost na svim društvenim mrežama. Potrebno je stvarati komplementarni sadržaj, obogaćivati radijski sadržaj vizualima i video sadržajem. U tome se još nismo okušali, ali sve češće vidimo video kamere i streaming koncerata iz radijskih studija. Čini se kao da je taj voajerski trenutak ono što dodatno privlači ljude da poslušaju o čemu te osobe govore. Meni je kao slušateljici ta potreba u potpunosti zadovoljena činjenicom da mogu slušati intiman razgovor voditelja i sugovornika i nije mi potrebno vidjeti njihovo lice.

Ono što kod KLFM-a vidim kao odmak od tradicionalnog radijskog formata, a što se ogleda u tome da smo medij zajednice, je izlazak iz radijskog prostora. Od samog početka, već osmu godinu, izlazimo u javni prostor putem naših turneja Radio na cesti. Ove godine nismo mogli putovati pa smo posjetili brojne kvartove u Splitu, proširili svoju publiku i vidjeli ljude koji nas slušaju. Naša su događanja dosta dobro posjećena i to nas uvijek malo šokira jer u studiju uvijek misliš sluša li tko, ima li koga uključenog baš u tom trenutku. Onda izađeš na ulicu i stotina ljudi se odazove, gušta u novim glazbenim imenima i glazbenoj selekciji i zapravo vidiš da je radio, koliko god se ponekad čini da je zaboravljen medij, još uvijek aktualan.

KP: Koliko su se promijenili produkcijski procesi u pristupu kreiranju radijskog sadržaja?

Produkcijski proces nije više rascjepkan na nekoliko osoba koje preuzimaju odgovornost za određenu fazu. Na KLFM-u njegujemo tzv. one man show pristup gdje je jedna osoba i autor emisije i bira sugovornike, vodi razgovore, bira glazbu, montira snimke, a kasnije montira i pohranjuje sve emisije. Istovremeno je i sam svoj tehničar što djeluje jako zastrašujuće svima koji se priključe radio školi, ali proces je zapravo jako jednostavan. Već nakon par sati radijske prakse dogodi se taj uzbudljiv trenutak kontrole cijelog procesa. Produkcijski postupak tako se najviše ogleda u toj individualizaciji gdje jedna osoba na sebe preuzima cijeli ciklus od ideje do same realizacije.

KP: Iz vlastite novinarske, ali i uredničke perspektive, koje transformacije misliš da čekaju radio u narednim godinama?

Možda će nas transformacije iznenaditi. Svakako treba ustrajati na kvaliteti. Mislim da su slušatelji i javnost općenito pametniji nego što puno medijskih urednika misli. Ljudi vrlo lako primjete lijenost i senzacionalizam tako da se nadam da će taj senzacionalistički val pomalo otići u zaborav. Mislim da je radio zajednice budućnost radijskog formata. Svakako mislim da se radijske stanice moraju brinuti o svojoj vidljivosti na svim mogućim kanalima, ali i da je nužno njegovati neposredan kontakt s publikom i članovima zajednice, koliko god da nam to sad djeluje nemoguće. Neki od tih članova mogu ujedno biti i kreatori sadržaja. Važno je čuti drugačije glasove i teme koje nisu dio mainstream medija. Važno je u svoj rad uključiti ranjive skupine bez obzira o kome govorimo.

Jako je važno fokusirati se i na glazbu – tražiti dobru glazbu i promovirati novu jer ponekad se čini da se svugdje vrti isto. Vidim po komentarima koji nam ljudi ostavljaju da zaista cijene glazbenu selekciju i stare zaboravljene stvari koje nisu čuli godinama. Cijeni se taj osobni dodir koji glazbeni urednik ostavlja u svojih sat ili dva tjedno dok slaže glazbenu listu.

Bitno je uključiti i rad umjetnika bez obzira o kakvom umjetničkom stvaralaštvu je riječ. Ne može se govoriti o umjetnosti bez umjetnika, a umjetnički rad može se formatom prilagoditi radiju. Radio se može otvoriti i formatima koji ne moraju nužno biti informativne prirode, već mogu pružiti neko novo iskustvo, bilo da je riječ o radio drami, čitanjima ili glazbenim improvizacijama. To je dobar način da čak i ljenčine među nama, kojima se ne da istraživati, budu zatečeni i tijekom slušanja radijskog programa čuju nešto drugačije što ih zaintrigira da istraže neke nove i drugačije stvari.