Predstava je inspirirana tekstovima i radovima Vlade Kristla, kao i djelima Seana Bonneya i Friedricha Schillera. Umjesto klasične adaptacije predstava donosi “prostorni lom” u kojem se tekst raslojava, premješta i sudara s glazbom, vizualima i izvedbenim akcijama.

Kako navodi autorski tim, “tekst se ne izvodi, nego se rasprostire”; prostor postaje aktivni element izvedbe, a publika se kreće kroz niz situacija, fragmenata i intenziteta. Kristlovi zapisi, nastali u kontekstu političkih i osobnih lomova 1970-ih, pritom služe kao polazište za istraživanje odnosa kontrole i raspada, discipline i ekscesa.

U izvedbi sudjeluju Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo (KEMK), Nikolina Pristaš i Goran Sergej Pristaš (CO2…par umjetnika), uz likovne intervencije Siniše Ilića te glazbene prakse Ivana Marušića Klifa i Helgea Hintereggera.

Reprizne izvedbe slijede 18. i 19. siječnja. Ulaz na sve izvedbe je slobodan, uz prethodnu rezervaciju mjesta putem obrasca.

Projekt Neodredivo pitanje počeo se razvijati 2022. godine u Ljubljani. Uz pomoć koproducenata Slovenskog mladinskog gledališča, Zavoda Maska i Udruge Domino opremljena je soba, izvedbena monada u kojoj je autorski duo, zajedno s Hrvoslavom Brkušić (video), Markom Tadićem (animacija), Hrvojem Nikšićem (zvuk) i Alanom Vukelićem (projekcije) oblikovao prvu izvedbu, podnaslovljenu Prekinuti mit. U formatu poetičkog predavanja inspiriranog pjesmom Emily Dickinson I dwell in Possibility, dramaturg Goran Sergej Pristaš rekapitulira nekoliko mitskih momenata iskazivanja kolektivne volje i načina oblikovanja govora o budućnosti.

U drugom segmentu izvedbe podnaslovljenom I nazvaše ih otiscima, geste zajedništva u stvaranju svjetova i oblikovanju sadašnjosti CO2 razmatra kroz poeziju danske pjesnikinje Inger Christensen, crteže Gordona Matte Clarka i Williama Blakea, u izvedbi Nikoline Pristaš. Ovaj segment razvijen je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a prethodnoj ekipi umjetnika pridružio se i kostimograf Silvio Vujičić.

Novi dio trilogije temelji se na tekstu nastalom kroz dječju igru riječima, a prema bilješci Waltera Benjamina. U toj igri, riječi se ne slažu u svakodnevne rečenice, već stvaraju neočekivane veze, nalik na “špilje s najčudnijim hodnicima”. Djeca, slobodna od ustaljenih jezičnih pravila, otkrivaju nova obećanja značenja i slika i najjednostavnije konstrukcije zadobivaju ritam igre i istraživanja, nadovezujući se na geste zajedništva i oblikovanja kolektivnih imaginarija koje CO2 razvija u suradnji s nizom umjetnika i suradnika. U ovom segmentu rada projektu su se pridružili kompozitorica Sara Glojnarić, dramaturg Goran Ferčec i Priska Pia Pristaš kao povremena izvođačica.

Broj gledatelja_ica ograničen je na sedam po svakoj izvedbi, a ulaznice po cijeni od 7 eura dostupne su online. Ukoliko ostane slobodnih mjesta, ulaznice će se moći kupiti na ulazu Kontejnera u iznosu od 10 eura.

CO2… par umjetnika nova je umjetnička formacija koja Nikolinu Pristaš i Gorana Sergeja Pristaša, nakon tri godine dokumentiranja i arhiviranja suradnji s BADco., upliće u niz susreta s umjetnicima, stručnjacima i studentima, susreta “koji se mogu i ne moraju dogoditi, čija skretanja mogu, ali i ne moraju generirati niz novih susreta i odnosa između umjetnosti, tijela i klime”.

O izvedbi Neodredivo pitanje CO2… par umjetnika kaže: “Davno, dok su stvari još imale predvidljivi rast, prijatelji iz Ljubljane pozvali su nas da zamislimo budućnost, da predložimo projekt za 2023. Odlučili smo napraviti okret: umjesto predviđanja budućnosti, pokušali smo se vratiti u povijesne trenutke izražavanja kolektivne volje… do mitskih trenutaka neizvjesnosti… do žamora neodređenih prošlosti. Ono što nismo predvidjeli jest da ćemo od tada pa nadalje pokušavati prakticirati nemoguće. Dogodile su se neke stvari za koje smo mislili da su nemoguće. Neke nemoguće stvari se još uvijek mogu dogoditi. Sapeti u trajnoj sadašnjosti poezije, još uvijek tražimo glasove iz budućnosti koji najavljuju odgovore na zasad neododrediva pitanja!”

Projekt Neodredivo pitanje počeo se razvijati 2022. godine u Ljubljani. Uz pomoć koproducenata Slovenskog mladinskog gledališča, Zavoda Maska i Udruge Domino opremljena je soba, izvedbena monada u kojoj je autorski duo, zajedno s Hrvoslavom Brkušić (video), Markom Tadićem (animacija), Hrvojem Nikšićem (zvuk) i Alanom Vukelićem (projekcije) oblikovao prvu izvedbu, podnaslovljenu Prekinuti mit. U formatu poetičkog predavanja inspiriranog pjesmom Emily Dickinson I dwell in Possibility, dramaturg Goran Sergej Pristaš rekapitulira nekoliko mitskih momenata iskazivanja kolektivne volje i načina oblikovanja govora o budućnosti.

U novom segmentu izvedbe podnaslovljenom I nazvaše ih otiscima, geste zajedništva u stvaranju svjetova i oblikovanju sadašnjosti CO2 razmatra kroz poeziju danske pjesnikinje Inger Christensen, crteže Gordona Matte Clarka i Williama Blakea, u izvedbi Nikoline Pristaš. Ovaj segment razvijen je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a prethodnoj ekipi umjetnika pridružio se i kostimograf Silvio Vujičić.

Zagrebačke izvedbe objedinjuju ova dva segmenta i izvodit će se tri puta dnevno u izvedbama koje može gledati maksimalno sedam gledatelja. Karte po cijeni od 6 €, za izvedbe 30. kolovoza i 1. rujna, dostupne su putem linka.