Na ta pitanja pokušalo se odgovoriti na forumu Centra za mirovne studije pod imenom Who Has a Voice? Youth, Migration and Political Participation koji se održao 15. travnja u Centru kulture Ribnjak. Dok je prvi panel otvorio prostor za raspravu o političkom sudjelovanju mladih i izazovima poput manjka interesa i trajno niske izlaznosti na izbore, drugi panel pozabavio se sve relevantnijom temom strukturalnih i intersekcionalnih barijera u političkoj participaciji s kojima se suočavaju migranti_ce.

Iskustva koja su prenosile panelistice s migrantskom pozadinom upućuju da Hrvatsku čeka dug put prema implementaciji konkretnih rješenja koja bi olakšala njihovu integraciju u društvo. Migrantsko iskustvo sa sobom nosi karakteristične prepreke, posebice u kontekstu borbe za stjecanje i održavanje stalnog boravka ili državljanstva, koja bi mogla biti dodatno otežana direktnim političkim izlaganjem.

Stjecanje državljanstva, koje u konačnici donosi puna politička prava poput glasanja ili izdavanja putovnice, uz poznavanje hrvatskog jezika i kulture, zahtijeva neprekidan boravak koji u pravilu traje osam godina. Uz to, proces naturalizacije (pravni proces dobivanja državljanstva) nešto je dulji nego u drugim državama, a podnositelji_ce se pritom često susreću s raznim popratnim problemima – od zastarjelih dokumenata i dugih procesa obrade, do nedostatka transparentnosti, jezičnih prepreka i drugih strukturalnih barijera.

Na takve barijere naišla je i Kamerunka Octavie Florette Pouabe Ndeugoue, suosnivačica Panafričkog društva u Hrvatskoj, koja ovdje živi više od petnaest godina, a još uvijek nema državljanstvo. Tek je nedavno dobila stalni boravak, a kada se prvi put prijavila za njega, uvjet je bio neprekidan boravak od deset godina. Iako je bila sigurna da je prikupila sve potrebne dokumente, zahtjev joj je odbijen zbog nedostatka jednog dokumenta za koji nije ni znala da ga treba pribaviti. Uz sve to, na odluku se nije mogla ni žaliti. 

Kenijka Lynder Musimbi Libese, članica vladinog participativnog tijela Advisory Group of Third-Country Nationals and Persons with a Migrant Background te udruge Afrikanci u Hrvatskoj, danas je hrvatska državljanka, ali se i sama susrela s nepotrebno teškim zahtjevima – na primjer, dobiti potvrdu o nekažnjavanju iz matične države u kojoj nije bila godinama.

Takvi otežani procesi koji stvaraju životnu neizvjesnost odbijaju migrante_ice i strane radnike_ce od političke participacije, a stvari se dodatno kompliciraju kada vidimo kojim smjerom ide Europa i svijet – pooštravanje migracijske politike, kažnjavanje mirnih prosvjeda, proglašavanje propalestinskih organizacija terorističkim skupinama, prijetnje kriminalizacijom “Antife” – a sve to s većim rizikom za marginalizirane skupine.

Linda Al Rajabi, profesorica i pripadnica druge generacije palestinskih migranata, susreće se sa sunarodnjacima koji žive u Hrvatskoj, a izričito su oprezni oko javnog izlaganja i pružanja  otpora dominantnim politikama jer se boje ugroziti sebe i svoju obitelj. S druge strane, Al Rajabi je aktivna članica Inicijative za slobodnu Palestinu koja na prosvjede vodi i svoju djecu jer im, kako kaže, od malena želi otvoriti taj prostor i naučiti ih da nepravda zahtijeva djelovanje.

Na sličan način razmišlja i Libese, čija se kćer naučila ponositi majčinom hrabrošću tijekom njezina sudjelovanja i medijskog izlaganja za vrijeme Black Lives Matter prosvjeda u Hrvatskoj. Iako su obje naišle na osudu, kako šire okoline tako i prijatelja zbog eksponiranja svoje djece, u današnje vrijeme ispravnije bi se bilo zapitati što je pogubnije za djecu – izlaganje prosvjedima, ili svijet u kojem više neće imati pravo na njih.

Sve panelistice barem su se jednom susrele s rasističkim ili islamofobnim komentarima – na poslu, u školi, na ulici ili u tramvaju, pa i u državnim institucijama. Iako često volimo misliti da “toga kod nas nema”, njihova iskustva pokazuju drugačije. A na pitanje zašto ne prijavljuju nasilje, odgovaraju s istim nepovjerenjem kakvo i druge ranjive skupine imaju prema institucijama koje bi im trebale pružiti sigurnost i zaštitu. Osim što ih često ne shvaćaju ozbiljno, nekad ni same ne znaju kome bi se točno obratile, niti koja su njihova prava.

Radi se o još jednoj, osobito u kontekstu stranih radnika_ca, sve evidentnijoj barijeri – manjku organizirane institucionalne pomoći i adekvatnog informiranja o pravima i mogućnostima. Kako ističe jedna od panelistica i koordinatorica grupe Filipinci u Hrvatskoj Vida Kličko, manjak informacija među stranim radnicima_ama prati i svojevrsna mantra koju bi se moglo svesti na “šuti i radi”, odnosno da što učinkovitije odrade posao zbog kojeg su ovdje i došli, zarade za obitelj i osiguraju dostojanstven život. Umjesto kao neophodan, politička participacija čini se kao dodatan angažman za ispunjenje tog zadatka.

Takav pogled postaje sve veći problem uzmemo li u obzir nedavne rezultate istraživanja koje je proveo Institut za istraživanje migracija (IMIN) od studenog 2024. do siječnja 2025. godine na uzorku od četiristo stranih radnika iz Azije i Afrike. Oni pokazuju da nemali broj njih (prema ovom istraživanju 41 %), planira u Hrvatskoj ostati do mirovine ili čak do kraja života. Jedna četvrtina ispitanih (24 %) planira u Hrvatskoj ostati između šest i deset godina, dok je kratkoročniji boravak u Hrvatskoj opcija tek za malo više od jedne trećine ispitanika (37 %). 

Ovi podaci upućuju na to da privremeni rad više nije privremen, te da će veliki dio stranih radnika_ca u nekom trenutku postati trajni dio radne snage i društvenog života. Ako se sami ne budu uključivali u politički život, pitanje je tko će se boriti za njihova prava. Budući da na manjak informacija često ne mogu utjecati sami, ljudima u takvoj poziciji ključna je pomoć institucija i organizacija civilnog društva, ističe Kličko.

Dodatan je problem, kao što su istaknule sudionice oba panela, to što se politika i među mladima i među migrantima_cama (a možemo dodati i u velikom dijelu hrvatske populacije) doživljava samo kroz čin glasanja na izborima, bez svijesti o drugim oblicima participacije. Demokracija je u Hrvatskoj, kao i u većini “demokratskih” država, u tom smislu samo prividna jer ako nije izravna, ovisi o privilegiji, odnosno pristupu informacijama koje nisu svima jednako dostupne. 

U tom kontekstu, važnost ovakvih foruma nadilazi samu razmjenu iskustava: oni otvaraju prostor za drugačije oblike političkog djelovanja – od samoorganiziranja i uključivanja u rad udruga do sudjelovanja u savjetodavnim i radnim tijelima. Pitanje koje pritom ostaje otvoreno jest tko ima pristup tim prostorima i pod kojim uvjetima.

“Svjedočili smo prosvjedima protiv migrantskih radnika u Zagrebu, Splitu i Rijeci, zabranama ulaska u klubove i trgovine zbog boje kože ili podrijetla te sve češćim fizičkim napadima na ljude koji rade u najtežim uvjetima, poput dostavljača, kao i na žene u javnom prijevozu i na ulicama naših gradova. Istovremeno, neki političari pokušavaju odgovornost za ekonomsku situaciju u zemlji, preskupu potrošačku košaricu i sve teži pristup javnim uslugama prebaciti upravo na migrantske radnike i radnice koji_e, baš kao mi, svojim radom i trudom nastoje prehraniti svoje obitelji.

Kao i prethodnih godina, naglašavamo da ovakvi oblici nasilja nisu izolirani incidenti. Oni su mogući zato što postoje sustavi i institucije koje ih ne sprječavaju, već ih svojim politikama i praksama dopuštaju ili proizvode”, ističu organizatori.

Javne aktivnosti u sklopu programa uključuju tribinu Transnacionalne solidarnosti posvećenu iranskim glasovima i narativima slobode. Diskusija se održava u petak, 20. ožujka u MaMi. Idući dan, u subotu u 10 sati, na programu je Migrantska šetnja Trnjem sa Semihom Adiguzelom povodom obilježavanja Međunarodnog dana eliminacije rasne diskriminacije. Program zaključuje Radionica afričkih plesova u Centru kulture Ribnjak koja se održava 24. ožujka s početkom u 18 sati.

Više detalja o programu i aktivnostima suradničkih organizacija u istom razdoblju pronađite ovdje.

Povod šetnji je predstavljanje dijelova grada i četvrti Trnje iz perspektive “novih susjeda koji u gradu sada žive, doprinose mu i stvaraju ga svojim”, piše u najavi. Kroz dvije šetnje i ispovijesti Huseyina Semiha Adiguzela i Sama Abdalle Bushare, sudionici_e će imati priliku doznati više o migrantskom iskustvu i poteškoćama, te pozitivnim iskustvima života u Zagrebu. Početka točka okupljanja je Tržnica Trnje.

Semih Adiguzel je student zagrebačkog Pravnog fakulteta, porijeklom iz Turske. Dobitnik je priznanja Krunoslav Sukić za promicanje mirotvorstva i aktivni je član Koordinacije za integraciju Grada Zagreba. Kroz šetnju će podijeliti svoja iskustva u borbi za ljudska prava i viziju bolje integracije u Hrvatskoj.

Sam Abdalla Bushara u Hrvatsku je stigao iz Sudana prije više od 30 godina. On je glazbenik koji svira afričke bubnjeve, kuhar, DJ i promotor afričke kulture. Bushara će kroz šetnju otkriti kako se Trnje i Zagreb mijenjali kroz tri desetljeća njegovog aktivnog života u zajednici.

Migrantsku šetnju Trnjem organiziraju Platforma Upgrade, CMS i Akc Attack u sklopu projekta Otvoreno Trnje: novi kvartovski susreti s interkulturalnošću. 

Prijave za sudjelovanje u prvoj šetnji vrše se do 20. ožujka, a za drugu, 11. travnja putem e-maila julijana@operacijagrad.net. Više detalja pročitajte ovdje.

Nepalska zabava u Močvari počinje u 17 sati, a program je u cijelosti osmišljen u suradnji s nepalskim udrugama migrantskih radnica i radnika koji su u Zagrebu uspostavili praksu organizacije kulturnih događaja i koncertnih večeri za svoju zajednicu. Na ovoj zabavi nastupaju Buddha band, Mani i Krishna Aryal, a plesne točke izvest će Sapana Jugjali i Shanti Oli.

Susjedstvo Trnja i svi građani_ke dobrodošli su na zabavu na kojoj će imali priliku upoznati kulturu i dionike jedne od najbrojnijih migrantskih zajednica u Zagrebu. Uz glazbene goste organizatori će pripremiti i kulinarsku degustaciju nepalske hrane.

Ulaz na program je besplatan. Više detalja pronađite ovdje.

Ovaj događaj je prvi javni program koji zajednički organiziraju navedene inicijative kao samostalni, višemjesečni i potpuno volonterski rad, uz podršku Centra mladih Ribnjak i Centra za mirovne studije. 

Dana 25. svibnja 1963. godine, 32 neovisne afričke zemlje u Adis Abebi jednoglasno su izglasale rezoluciju Organizacije afričkog jedinstva, što je bio prvi korak povezivanja zemalja nakon dekoloniziranja i uspostave organizacije OAE, kasnije Afričke unije. Međunarodni dan Afrike nacionalni je praznik u svim zemljama potpisnicama i tom se prigodom obilježava neovisnost, zajedništvo, solidarnost i suradnja afričkih zemalja u postizanju kvalitetnijih uvjeta života.

Međunarodni dan Afrike afričke inicijative u Hrvatskoj organiziraju s ciljem upoznavanja hrvatske javnosti i lokalnih zajednica s afričkim kontinentom i stvaranjem prostora za sportsku, obrazovnu i kulturnu razmjenu. Obilježavanje Dana Afrike cjelodnevni je i večernji program. Kao jutarnja aktivnost planirana je prijateljska nogometna utakmica različitih afričkih momčadi na terenu Šalata, nakon koje će se održati umjetničke radionice izrade maski i čitanja priča za djecu u Centru mladih Ribnjak.

Popodnevni program nastavlja se u Centru i uključivat će kulturne aktivnosti poput diskusija, radionica, obrazovnog kutka, modne revije i kušanja afričkih specijaliteta, dok će večernji dio programa biti posvećen glazbi u sklopu kojeg će, među ostalima, nastupiti i senegalsko-hrvatski bend Kaira Kela.

Detaljni raspored događanja pronađite ovdje.

Program u organizaciji Platforme Upgrade otvara radionica Zajedno na na platnu: zajedno na Trnju koju će voditi slikar Jan Jafo, a počinje u podne. Tema ove likovne radionice je portret koji će sudionici_e raditi u nekoliko tehnika s ciljem međusobnog povezivanja. Sudonici_e će portret slikati u parovima s namjerom da rade s osobama koje ne poznaju, a na kraju će njihovi radovi biti izloženi u kvartu. Radionica je besplatna, a dobrodošli su svi, neovisno o dobi ili iskustvu u likovnom izražavanju.

Popodnevni program u 15 sati otvara radionica afričkog plesa pod vodstvom Abija Mamadoua Seydija, osnivača Udruge Afro Badinya. Mamadou Seydi bavi se plesom od mladosti, a svoje znanje o pokretu dijeli s brojnim udrugama i ustanovama za djecu s invaliditetom naglašavajući terapeutski učinak glazbe i plesa. Na trosatnoj radionici koja je otvorena za sve uzraste, voditelj će sudionicima_ama predstaviti zapadnoafričke plesove.

Nakon radionice plesa, u 18 sati slijedi projekcija filmova Žica i Između revolucija uz popratnu diskusiju u kojoj će sudjelovati antropolog i sociolog Igor Petričević uz moderaciju Lucije Mulalić iz Centra za mirovne studije. Film Žica predstavlja prostor kupske regije gdje mnoge izbjeglice pokušavaju prijeći granicu između Hrvatske i Slovenije, dok Između revolucija prati korespondenciju dviju žena koje su se upoznale 70-ih godina u Bukureštu, a nastavile su se neumorno dopisivati tijekom turbulentnih političkih zbivanja u njihovim zemljama – Rumunjskoj i Iranu.

Prijave za radionice vrše se putem e-maila julijana@operacijagrad.net, a besplatne karte za kino možete preuzeti putem poveznice.

Više detalja pročitajte ovdje.

Nadolazeća sesija pod nazivom Demokratska Republika Kongo – zaustavimo skriveni genocid posvećena je razgovoru o genocidu na istoku Konga, skrivenog od populacija diljem svijeta. “Zbog najnovije eskalacije, najgore u posljednjem desetljeću, svjedočimo rapidno rastućem broju raseljenih ljudi u stotinama tisuća, raširenom kršenju ljudskih prava i zločinima protiv čovječnosti, masovnim silovanjima i seksualnom nasilju, milijunima koji su ostali bez čiste vode, hrane, medicinske skrbi”, piše u najavi. Porijeklo sukoba proizlazi iz naslijeđa belgijske kolonijalne vladavine, a pogoršano je i nastavljeno neokolonijalnim iskorištavanjem bogatih kongoanskih resursa i složenim uplitanjem regionalnih i međunarodnih aktera.

Cilj je razgovora otvoriti prostor za prijeko potrebnu raspravu o tome kako sukob na istoku prožima imaginarij cijelog Konga. Pokušat će se istražiti kako se sukob odražava i na druga mjesta, i iz perspektive povijesnih internih raseljavanja tijekom prethodnih ratova, ali i kako se život na drugim lokalititetima u Kongu nastavlja unatoč trenutnoj eskalaciji nasilja na istoku.

Govornici su gosti iz različitih dijelova DR Kongo, Georges Senga, Alain Nzeyimana Malela i Shanty Mbumbula Kabongo, uz moderaciju Lucije Mulalić. Razgovor će se voditi na engleskom jeziku, uz mogućnost simultanog prijevoda na francuski za publiku. Rasprava će završiti kratkom izvedbom kongoanske rumbe glazbenika Bonga Wethija iz Kinshase.

Transnacionalne solidarnosti dio su MaMine programske linije Ljudi u pokretu koju organiziraju Bojan Mucko (IEF) i Marija Krstanović (MaMa), a nastaju u suradnji s Lucijom Mulalić (CMS) i Eminom Bužinkić (IRMO i Inicijativa za slobodnu Palestinu).

Više informacija možete pronaći ovdje.

Tjedan borbe protiv rasizma provodi se povodom obilježavanja Međunarodnog dana eliminacije rasne diskriminacije 21. ožujka, odnosno dana kada je 1960. godine politika apartheida u Južnoafričkoj Republici pokazala svoje krvavo lice svijetu brutalnim policijskim nasiljem nad prosvjednicima u Sharpevilleu koji su prosvjedovali protiv segregacijskih zakona kojima se ograničavalo kretanje crnog stanovništva u zemlji.

Kao povod programu, organizatori_ce ističu i “porast ksenofobije i rasizma u zagrebačkim četvrtima”, “zahtjeve lokalnih zajednica za izmještanjem ionako segregirane policijske postaje u Remetinečkom gaju, gdje migrantski radnici i radnice i drugi moraju stajati satima u redu kako bi se riješila njihova papirologija”. Primjere rasne diskriminacije pronalaze i u drugim segmentima suvremenog društva, a kako poručuju iz CMS-a, “ovog ožujka je na nama da osvijestimo da smo mi kao društvo ti koji ju činimo.”

“Ove godine želimo posvijestiti ove i druge primjere rasizma koji pogađaju naše sugrađane i sugrađanke i priječe ih da budu jednak dio ovog društva te da uživaju prava o kojima mi ne moramo puno razmišljati. Povežimo te primjere s našom širom okolinom i razmislimo koliko smo o njima i na koji način učili u školi, kako se o njima izvještava kroz medije, kako se o njima govori u Saboru ili gradskoj vijećnici i kako se sve to odražava na našu svakodnevicu”, zaključno poručuju organizatori_ce u najavi.

Više detalja o programu i rasporedu pronađite ovdje.

Razgovor Transnacionalne solidarnosti nastavak je panela Tkanje transnacionalnih solidarnosti u vrijeme genocida i izbjeglištva na kojem su Bužinkić i Mulalić ugostile paneliste iz Palestine, Konga, Eritreje, Sudana i Burundija. Panel je održan na Svjetski dan izbjeglica u lipnju, a organizatorice je potaknuo na razvoj programa u suradnji s Bojanom Muckom (IEF) i Marijom Krstanović (MaMa).

Diskusija o Sriji usredotočit će se na oporavak zemlje nakon desetljeća diktature i 14 godina rata. Zajedno s gostima govornicima, kako navode organizatori_ce, promišljat će se mogućnosti i izazovi izgradnje slobode i društvene pravde u Siriji. “Ključni fokus bit će iskustva sirijske dijaspore, formirane u egzilu dužem od desetljeća, dok navigira kompleksna pitanja povratka, ekonomskog opstanka i života usred razaranja.

Utemeljena na životnim iskustvima ljudi u Siriji i sirijskoj dijaspori diljem europskih periferija i glavnih gradova, naša će se rasprava također oslanjati na perspektive onih koji podupiru sirijske izbjeglice u Europi i izvještavaju o ratu i njegovim regionalnim utjecajima”, stoji u najavi programa.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Prvi je dokument Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu: poštivanje kulturnih prava migranata. Nastao je u sklopu Erasmus+ projekta MigrArts: integracija migranata kroz umjetnost i kulturu. Cilj je projekta, kako stoji u uvodu Vodiča, “poboljšanje integracije, uključivanja i emancipacije migranata boljim uvažavanjem njihovih kulturnih prava na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini”. Projektom se želi podržati organizacije i ustanove u kulturi i institucije odgovorne za inkluziju, a koordinira ga La Ligue de l’enseignement (Francuska) u suradnji s Arci (Italija), CMS-om (Hrvatska) i Institutom za razvoj zajednice (Sjeverna Makedonija). Navedeni partneri provodili su različite umjetničke i kulturne projekte u vlastitim zemljama, s migrantima i za njih, a rezultat je Vodič koji nudi korisne aktivnosti organizatorima_cama i voditeljima_cama projekata, inspirativne primjere i praktične alate koji mogu olakšati rad u ovom području. 

Lucija Mulalić, članica iz CMS-ovog programa Izgradnja uključivog društva smatra da Hrvatska prolazi kroz brze demografske promjene i vidljivu heterogenizaciju društva u etničkom, nacionalnom, jezičnom, religijskom i drugom smislu. Govoreći o razlozima nastanka ovog Vodiča, ističe sljedeće: “Nažalost, zbog strukturnog i kulturnog rasizma kojim je prožet europski kontinent, vidimo sve više tenzija i u hrvatskom društvu, sve više teza o navodnim fundamentalnim nekompatibilnostima i nepremostivim kulturnim različitostima i nemogućnosti koegzistencije, a vidimo i porast vidljivog rasno motiviranog nasilja na ulicama, kojem je u pozadini ono manje vidljivo administrativno i strukturno nasilje i nejednakost.”

I u takvom se ozračju, doduše, i dalje stvaraju sadržaji koji, manje ili više uspješno, otvaraju prostore kontakta, razmjene, dijaloga i pokušaja razumijevanja i učenja o Drugome, nastavlja Mulalić. Ističe kako je iz tog razloga svima zainteresiranima važno ponuditi osnovne smjernice i ideje koje mogu poslužiti kao orijentir u procesnom radu. To obuhvaća razumijevanje dinamike samog procesa stvaranja, načina na koje se migrantske zajednice aktivno uključuju u taj proces, te ključne aspekte na koje treba obratiti pažnju tijekom provedbe takvih aktivnosti. Vodič je zato, kaže Mulalić, “utemeljen na nekim od uspješnih primjera stvaranja kulturno-senzibilizacijskih sadržaja u Hrvatskoj, tematizacije kulturnih prava i kao takav može poslužiti kao dobra početna točka u pripremanju i izvođenju takvih aktivnosti.”

Vodič donosi pregled europskih politika za integraciju migranata koji objašnjava i povijesni kontekst te problematike, kao i opću definiciju kulturnih prava i povezanih pojmova. Tu je i poglavlje posvećeno primjerima dobre prakse uključivanja kroz aktivnosti u kulturi u kojem se opisuju različite aktivnosti već provedene u zemljama partnera, a nakon toga i konkretne smjernice za razvoj projekata u kojima se poštuju kulturna prava migranata te metodološki okvir za njihovo praćenje. Na kraju Vodiča nalazi se i svojevrsni popis relevantne literature koja se bavi ovom tematikom. 

Vodiču je komplementaran drugi objavljeni dokument, Materijali i pripreme za edukacije, koji sadrži pet razrađenih jednodnevnih i dvodnevnih edukacijskih programa. Njihove teme uključuju dobrodošlicu i poštivanje kulturnih prava osoba s migrantskim iskustvom, ulogu kulture i umjetnosti u nastavi jezika, razumijevanje interkulturalnosti u višekulturnim grupama, neformalno učenje kao vektor osnaživanja te planiranje inkluzivnih i emancipatornih kulturno-umjetničkih projekata.

Mulalić je naglasila da ovakvi dokumenti imaju svoja ograničenja u smislu sadržaja i razumijevanja koncepata integracije i kulturnih prava, ali se uvijek može nadopuniti “dodatnim sadržajima koji donose šira razumijevanja i kritičke pristupe konceptu integracije, kulturnih prava i prava općenito”. Spomenula je i važnost dekolonijalnih procesa zajedničkog stvaranja koji “veći naglasak stavljaju na proces, izgradnju zajednice, izgradnju povjerenja i dijeljenje, a manji na nekakav finalni produkt, output, uspješno ispunjen indikator i slično”. 

Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu može se preuzeti ovdje, a Materijali i pripreme za edukacije dostupni su ovdje. 

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.