Od 2023. godine Klubtura godišnje objavljuje samo jedan poziv za predlaganje suradničkih projekata i turneja.

Prijedlog suradničkog projekta ili turneje u svojstvu nositelja mogu prijaviti sve udruge, neformalne inicijative ili umjetničke organizacije iz područja djelovanja mreže Clubture. Prijaviti se može suradnički projekt (niz od minimalno tri različita događanja u tri različita grada ili mjesta) ili turneja (jedno događanje koje se realizira u minimalno tri različita grada ili mjesta). Realizacija projekata odvija se u razdoblju od 15. ožujka do 15. prosinca 2024., a rok prijave je 14. prosinca 2023. u 14 sati.

Kroz program Clubture-HR: Programska razmjena i suradnja podupire se realizacija sadržaja iz područja suvremene umjetnosti i novih umjetničkih praksi, urbane kulture i kulture mladih, novih medija i tehnologije, interdisciplinarni projekti te istraživanja i edukacije iz ovih i srodnih područja. Prijedlozi sadržaja koji su dominantno vezani za turizam, kulturnu baštinu i ostale djelatnosti izvan područja nezavisne kulture i umjetnosti neće biti prihvaćeni, odnosno smatrat će se da nisu zadovoljili formalne uvjete ovog poziva.

O novostima u ovogodišnjem pozivu moći ćete se dodatno informirati na radionici koja će se održati u četvrtak, 26. listopada u 11 sati putem platforme Zoom. Za sudjelovanje na radionici prijavite se putem obrasca najkasnije do 25. listopada u 12 sati. 

Detalje o natječaju možete pronaći na službenim stranicama mreže Clubture.

U ranijim analizama uzroka takvog rodnog procijepa, jedna od teorija polazila je od dvostrukog opterećenja žena, kojima – zbog kućanskih i drugih obaveza koje obavljaju disproporcionalno više u odnosu na muškarce – ne ostaje slobodnog vremena za hobističko i volontersko pisanje i uređivanje članaka. Međutim, takvom obrazloženju kontiraju podaci da neravnoteže nema ili je znatno manja u nekim drugim područjima kreiranja sadržaja na mreži, pa tako žene podjednako kao i muškarci doprinose pišući korisničke recenzije za proizvode i usluge.

Stoga se može zaključiti da se žene uključuju i stvaraju sadržaj u onim područjima u kojem osjećaju više uvjerenja u svoje kompetencije, kao što to čini Marit Hinnosaar, autorica studije Gender Inequality in New Media: Evidence from Wikipedia. Upravo je s ciljem jačanja kapaciteta različitih skupina u kreiranju sadržaja koji ih se neposredno tiču pokrenut projekt OOM – otvoreni održiviji mediji u kojem sudjeluju queerANarchive, Drugo more, Iskorak, PaRiter, Multimedijalni institut i K-zona, a održava se u sklopu programa razmjene Clubture-HR Saveza udruga Klubtura.

Prvo događanje projekta OOM – radionica Queer Feminist Wiki Squad HR – odvija se u sklopu festivala Vox Feminae, a zamišljena je kao razgovor na temu Wikimedija i rodnog procjepa gdje će se predstaviti prakse kolektiva i inicijativa koje su se dosad bavile ovim pitanjima. Jedan od poznatijih primjera svakako je Art + Feminism, godišnja globalna kampanja uređivanja postojećih i dodavanja novih sadržaja posvećenih umjetnicama. Na frankofonoj verziji Wikipedije aktivan je projekt Les sans pagEs (One bez stranica) čiji je cilj borba protiv rodne neravnoteže u člancima enciklopedije, a glavna aktivnost grupe sastoji se od pisanja biografskih stranica o poznatim ženama.

Na događanju u sklopu Vox Feminea predstavit će se i rad inicijative Women in Red, grupe urednika i urednica različitih rodnih identiteta i iz različitih djelova svijeta, posvećenih borbi protiv rodne pristranosti u Wiki pokretu. Nakon inspirativnih primjera uslijedit će radionica prijenosa tehničkih i metodoloških znanja za zainteresiranu publiku, a u svrhu osnivanja neformalne grupe za uređivanje hrvatske Wikipedije koja će raditi na unaprjeđenju demografske strukture, rodne zastupljenosti i specifičnih tematskih fokusa sadržaja koji se objavljuje na hrvatskoj inačici.

Kako ističu organizatori, riječ je o metodama “koje vrijedi dijeliti i promovirati baš u 2021. godini kada CreativeCommons i Wikipedija slave 20 godina postojanja kao najdugovječniji projekti otvorenog i slobodnog znanja i medija, te kada po prvi put Wikipedija donosi Universal Code of Conduct koji štiti manjine i kada se Wikipedija na hrvatskom jeziku napokon popravlja oko pitanja diskriminacije i participacije, nakon decenije stagnacije”.

Svi i sve koje žele naučiti kako otvoriti osobni račun na Wikipediji, proći osnove uređivanja, dodavanja resursa i citiranja postojećih tekstova pozvani su na sudjelovanje u radionici koja se održava u nedjelju, 9. svibnja, uz prethodnu prijavu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Njihov putujući (otvoreni) laboratorij ispituje na koji su način povezane suvremene urbane prakse, intermedijalna umjetnost, građanska znanost, DIY scena, tehnologija i priroda, a krenuo je iz Đakova gdje su početkom kolovoza održane prve radionice i javne prezentacije. Kako je u svakom od gradova umreženih projektom naglasak na pojedinom prirodnom elementu, tako je krovna tema događanja u Đakovu bio urbani, ruralni i prirodni okoliš, flora i fauna. Primjerice, radionica Gorana Mahovlića LoRaWan – IoA – Internet of Animals bavila se smart city tehnologijama koje su postavljene tako da sakupljaju podatke vezane uz konje lipicance. Razvijanjem takve tehnologije mogu u stvarnom vremenu pratiti događanja u prirodnom okolišu, a na osnovi njihovih rezultata, objavljenih u formi otvorenih podataka (open data) realizirati vizualizacije podataka, analize, planovi te sustavi neovisne kontrole i alarmiranja.

Na radionici Damira Prizmića polaznici su sudjelovali u kolaborativnom mapiranju grada pri čemu su se upoznali s osnovama digitalne kartografije i rada u OpenStreetMapu. Riječ je o otvorenoj bazi prostornih podataka koja se koristi za unaprjeđenje terenskog istraživanja i omogućuje slobodno korištenje mapa i podataka bez ugrožavanja privatnosti, naplate korištenja ili drugih ograničenja. Electro Djakowo Road AV izložba i community performans kojim je zaokružena đakovačka dionica, predstavio je DIY elektroničke glazbene instrumente i otvorio prozor u kreativne mogućnosti “uradi-sam” kulture.

Istraživanje suvremenih urbanih i umjetničkih praksi u kontekstu znanosti građana nastavljeno je u Karlovcu, gdje su radionice upoznavanja i unaprjeđenja maker i hacker vještina nijansirane u skladu s prirodnim elementom koji obilježava grad, a to su četiri rijeke. Tako su na radionici podvodne elektronike polaznici mogli saznati što je sve potrebno za izradu DIY senzora za praćenje parametara rijeka, a na radionici Mobili i kinetičke skulpture traženjem optimalnog odnosa između elemenata stvarali su kinetičke objekte inspirirane radovima umjetnika poput Alexandera Caldera, dizajnera Bruna Munarija i drugih.

Završna postaja Hacktory laba je Zagreb gdje će se u trodnevnom radioničkom programu polaznici kroz kreativno korištenje tehnologije baviti temom odnosa grada i svjetla. Poseban je fokus stavljan na problem svjetlosnog onečišćenja pa će na radionici Gorana Mahovlića uz pomoć IoT (Internet of Things) tehnologije i senzora tijekom večernje šetnje polaznici otkriti koliko zapravo svjetlosnog otpada gradovi proizvode. Drugi tematski smjer radionica posvećen je gamifikaciji te igraćim objektima, a cilj im je, najavljuju organizatori, upoznati zainteresiranu javnost s mogućnostima kreiranja narativa kroz jednostavne pojave i objekte iz svakodnevice. Program kojim se zaokružuje cjelina vezana uz znanost građana i hibridne nove prakse održava se od 18. do 20. rujna u Radioninom labu.

Projekt HRW koji se provodi u sklopu ovogodišnjeg Clubture-HR programa razmjene i suradnje, bavi se upravo temom pluralizma wikipedijskih članaka, a kroz radionice u Zagrebu, Rijeci i Splitu potiče uključivanje skupina i pojedinaca različitih društvenih pozadina u njihovo kreiranje. Nakon prve radionice održane 4. srpnja u riječkog Gradskoj knjižnici, o ovim temama razgovarali smo s njenim voditeljem i inicijatorom projekta Željkom Blaćeom te Tihanom Naglić iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju “PaRiter”.

KP: Radionica ABC – XYZ o Wikipediji i Wikimedijima održana je u sklopu projekta HRW. Možete li nam reći nešto o intencijama projekta i tko je sve u njemu okupljen?

Ž.B.: Ukratko, projekt ima cilj raditi na pitanjima vidljivosti, raznovrsnosti i relevantnosti otvorenih i besplatnih online sadržaja počevši od Wikipedije, ali i drugih Wikimedija. U širem smislu, cilj mu je informiranje, osnaživanje, inspiriranje i educiranje raznovrsnih socijalnih grupa (i pojedinaca) osobito iz civilnog sektora, akademskog okoliša i alternativne kulture i kulture mladih, koje pak malo, rijetko ili teže sudjeluju u tom, osobito kod nas. Projekt je nastao relativno spontano i ad-hoc kroz platformu Clubture nakon mog kratkog istraživanja i kontaktiranja udruga koje su u svom djelovanju imale komplementarna iskustva i agende: Multimedijalni institut (Zagreb) kao promotori otvorenog koda i sadržaja, ali Creative Commons sustava licenciranja koji su lokalizirali, te povijesti rada u medijskom aktivizmu i online kulturi; queerANarchive (Split) ima iskustva iz mapiranja znanja i iskustava iz queer povijesti; PaRiter (Rijeka) s iskustvima u promociji, edukaciji i podršci rada oko rodne pravde, ali i wikipedijskih urednica_ka. Započeli smo u Rijeci.

KP: Naslovni “ABC” prve radionice sugerira kako je namijenjena onima koji tek ulaze u Wiki svijet. Na što bi se onda odnosio “XYZ”?  

Ž.B.: Da, to su osnovne i uvodne informacije s temeljnim praksama. S druge strane, otvaramo i neke jako specifične “ekspertne” meta-rasprave o odnosima i praksama u Wiki ekosustavima, koje nisu očite i lako razumljive, a tiču se (samo)kritike i potencijala inovacije.

Dakle, nije nam samo cilj približiti ljude tehnologiji, sadržajima i zajednici korisnika, već i obratno njenoj kritici, te pomaknuti etablirane metode rada s tehnologijom da budu bliže nama i primjerenije našim potrebama, koje su često neadresirane ili marginalizirane na uštrb ideje idealnih normi i tzv. “prosječnih” ili “mainstream” korisnika, za koje je upitno postoje li ili su rezultat normalizacije.

KP: Udruga PaRiter i ranije je organizirala radionice u polju uređivanju članaka s područja ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Koji je bio njihov cilj, a kakvi su bili ishodi?  

T.N.: U 2017. pozvale smo Sanju Pavlović koja se bavila radionicama Wikipedije i problematikom podzastupljenosti žena, ženske povijesti i tema koje uključuju ženska prava na ovoj platformi. Od tada smo krenule s nadopunjavanjem postojećih članaka i kreiranja novih upravo u tom području. Željele smo postići veću vidljivost žena i njihovih postignuća koja su u javnom prostoru nevidljiva, a ova digitalna platforma je prostor od kojeg se može krenuti u tom smjeru. Stvorila se grupa žena koja želi promijeniti sliku Wikipedije i ovu problematiku, a osim uređivanja članaka događa se i razmjena znanja i međusobno osnaživanje. Grupa je veoma motivirana i nakon prve radionice koju je držao Željko, koja je osim Wikipedije obuhvatila i širu platformu Wikimedia, otvaraju nam se mogućnosti da osim na Wikipediji krenemo s našim djelovanjem i na drugim platformama.

KP: Poznato je da su Wiki urednici u dominantnom postotku cis bijeli muškarci, što se reflektira i na sadržaju koji u osnovi kreira mali broj ljudi. Kako mijenjati “demografsku sliku” Wiki zajednice i demokratizirati sadržaj?  

T.N.: Wiki zajednica je specifična po tome što se bilo tko može priključiti i postati urednik ili urednica (uz minimalne uvjete pristupa internetu i računalu) i na taj način dati vlastiti doprinos i novu perspektivu zajednici. Mislim da su ovakve radionice jedan od načina na koji se mogu uključiti različite skupine koje imaju interes stvaranja drugačije baze s mnoštvom različitih identiteta, a time će se mijenjati i cijela slika Wiki zajednice i na kraju sadržaj koji je na platformi dostupan javnosti.

Ž.B.: Kompleksnost ovog pitanja može biti još veća – kako de-centrirarti norme koje su: Anglofonske, Bijele, Heteronormativne, Muške, Srednjoklasne, Srednjovječne, Ablejistične… Sigurno ne tako da se sve te aspekte adresira pojedinačno i po “redu”. Važno je iz spektra različitosti uključiti čim više različitih življenih iskustava i na čim više načina. Ovaj projekt je pokušaj da se povežu neka od iskustava u mrežu solidarnosti, podrške i djeljenog znanja.

KP: Knjižnice, arhivi i druge kulturne institucije vani su sve češće domaćini Wiki eidt-a-thona, a i ova radionica organizirana je u prostorima riječke Gradske knjižnice. Kakve mogućnosti se otvaraju u takvom tipu suradnji, mogu li one biti i dugoročne prirode? 

T.N.: S Gradskom knjižnicom Rijeka imamo višegodišnju suradnju kroz različite projekte i drago nam je da su otvorili svoja vrata i za radionicu Wikipedije/Wikimedije. Knjižnice su mjesta koje okupljaju različite profile ljudi, a time nude potencijal za formiranje raznolike slike Wiki zajednice. Osim toga, rekla bih da je knjižnica mjesto koje mnogi građani_ke prepoznaju kao javni prostor u kojem se ostvaruje razmjena znanja te radi toga može biti polazišna točka za približavanje Wiki zajednice većem broju ljudi koji bi mogli postati urednici_ce. Vjerujem da ćemo nastaviti suradnju i uključiti što veći broj ljudi u Wiki zajednicu.

KP: Projekt HRW “porinut” je u Rijeci. Kakav je njegov potencijal baš tamo i sada?

T.N.: Mislim da smo u maloj “prednosti” jer nam ovo nije prva Wiki radionica i našu riječku Wiki grupu smo proširile posljednjom radionicom. Mislim da ćemo kroz projekt ojačati riječku zajednicu koja je stvorena. Wiki zajednica od vas traži konstantno učenje i kontinuirani rad, a s druge strane vas obogaćuje, motivira i osnažuje. Vidim da našoj grupi ne nedostaje motivacije što znači da će ona i dalje rasti.

Ž.B.: Čini mi se da je jako važno nastaviti rad koji je PaRiter započeo upravo sada. Rijeka je i u pandemiji ostala Europska prijestolnica kulture 2020, što god to komu značilo… a aspiracije da bude i Luka različitosti (najambicioznija teza) ne bi trebalo napustiti. Važno je reanimirati te i druge sad važne koncepte (recimo oko skrbi ili održivosti) u novim uvjetima te kritički sagledati, prakticirati i utijeloviti ih i online. To sigurno nisu hiper-inflacije Zoom konferencija i Facebook koncerata, već fokus treba dati održivim i nekomercijalnim digitalnim dobrima (digital commons) kao što je Wikipedija i sličnim, radeći na medijskoj pismenosti, a kroz intervencije i kolaboracije. To mi se čini smislenije, čak i kada su posrijedi inkrementalno male, ali akumulativne promjene kao dodavanje jedne po jedne Riječanke na Wikipediju ili dodavanja (queer) detalja iz povijesti Rijeke u turistički vodič WikiVoyage.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

ARTbeat street art tour provodi se kroz platformu Clubture u partnerstvu s udrugama KA-MATRIX (Karlovac) i Vuka (Vukovar), a uključuje ARTBeat izložbu, graffiti jam, radionice izrade jednostavnih stickera te radionice sitotiska. ARTBeat promovira uličnu umjetnost i predstavlja ju kao urbani fenomen, a projektom se mlade nastoji potaknuti na aktivno sudjelovanje i kreativni doprinos svom gradu te utjecati na mlađe generacije kako bi se uključili u razvoj nezavisne i alternativne scene.

U sklopu ovogodišnje Clubturove turneje, program je do sada proveden u Osijeku i Vukovaru, a povratak izložbe u Valpovo iskoristili smo za razgovor s organizatorom ARTBeata i dopredsjednikom udruge Revolution, Davorom Ilešom, koji je detaljnije predstavio program, aktivnosti Udruge i razvoj urbane kulture u Slavoniji.

KP: U Valpovu se nastavlja ARTbeat street art turneja, koja se ove godine održava u četiri grada, a uključuje izložbu i različite radionice. O kakvim se radionicama radi i što se predstavlja na izložbama?

ARTbeat je internacionalna izložba stickera s radovima preko 200 umjetnika iz 80 različitih zemalja. Radovi se skupljaju preko open call poziva svim umjetnicima, a izlažemo ih na pločama. Izložba je prvi put postavljena u Osijeku prije 5 godina. Cijelu ARTbeat priču je pokrenuo kolektiv Acting Like A Child, a naša udruga Revolution je surađivala u ARTbeat priči od samih početaka. Naša ideja je bila da napravimo putujuću ARTbeat izložbu i organiziramo izložbe na različitim mjestima, događajima i festivalima na kojima  bi se ARTbeat super uklopio u program. Kroz proteklo vrijeme ARTbeat izložba je tako bila postavljena u različitim gradovima kao što su Valpovo (Reunited festival), Osijek, Subotica (Studio 11), Donji Miholjac (BackYard festival), Županja (Sawa festival), Pula (Seasplash festival, Fort Turtian Arboretum), Kutina (Rasta Altitude festival, Forest Art festival, Citadela), Belišće, Karlovac (Mala Scena), Zagreb (reggae.hr rođendan, Galerija Siva, Medika).

Spontano je došlo  do ideje da se udružimo s udrugama s kojima smo već surađivali i organiziramo ARTBeat street art tour koji će obuhvatiti četiri grada: Vukovar, Osijek, Valpovo i Karlovac. Projekt uključuje izložbu stickera koja se konstantno nadopunjuje novim izlošcima, glazbeni program, graffiti jam i radionice kao popratni edukativni program. Radionice uključuju izradu jednostavnih stickera za sve uzraste gdje se izrađuju stickeri na samoljepljivom papiru koji će kasniji biti izloženi na panelima i tako postati dio putujuće ARTbeat izložbe. Radionicu sitotiska izvodi član i jedan od osnivača udruge Revolution, Bojan Molnar, s velikim iskustvom u sitotisku, gdje sudionici mogu izraditi vlasti dizajn na majici. Graffiti jam održava se s lokalnim graffiti umjetnicima kao što su SKEL, GONER, MOR.

KP: Projekt se bavi promocijom i promjenom percepcije street art kulture. Prihvaća li se ulična umjetnost u Hrvatskoj kao legitiman umjetnički izraz? Koliko su mladi danas zainteresirani djelovati u ovom mediju?

Iako kod nas sve uvijek ide sporije, ulična umjetnost sve se više i više prihvaća kao legitiman umjetnički izraz zbog sve većeg broja umjetnika koji se time bave, a ima ih dosta i koji su međunarodno priznati umjetnici. Moram spomenuti neke moje favorite: Lunar, jednog od pionira hrvatske graffiti scene, Lonac koji radi murale po cijelom svijetu, OKO, Miron Milić, svestran umjetnik – oduševio me s muralom u Zagrebu, CHEZZ, MANE MEI, pulska ekipa: Polite BastArt i Steppa Art, slavonska ekipa koja me gurnula u sve to: graffiti umjetnici MOR i CROSK i street art umjetnica/profesorica ŽFL (MOŠ MISLIT).

Sve je više različitih događaja koji uključuju oslikavanje zidova i fasada. Spomenuo bih festivale gdje je umjetnički dio program jako bitan, kao što su festivali Zen Opuzen koji dovodi umjetnike iz cijelog svijeta da oslikavaju Opuzen, Grafitti Na Gradele na otoku Braču s kremom regionalne i svjetske graffiti scene, VukovART u Vukovaru i dugogodišnji slavonski graffiti festival u Slavonskom Brodu – SB Grafiti Fest, te Grafiti Ranč u Legradu koji mi je na listi da posjetim. Sve to  doprinosi puno boljem prihvaćanju ulične umjetnosti kao umjetnosti, a ne kao čina vandalizma. Želja mi je pokrenuti mali ARTbeat street art festival u Valpovu i to bi bio neki vrhunac ARTbeat priče. Mladi su dosta zainteresirani, danas je  sve puno lakše zbog razvoja interneta, a ovakvi događaji puno doprinose međusobnom upoznavanju i kasnijim suradnjama. Cijelu ekipu Artbeata je oduševio sticker paket za izložbu od mlade umjetnice Jelene koja je poslala punu veliku kuvertu stickera i paste up-ova, tako da vjerujem u svijetlu budućnost street arta u Hrvatskoj i regiji.

KP: Radionice u sklopu ovogodišnje turneje već su održane u Osijeku i Vukovaru, a osim u Valpovu, održat će se i u Karlovcu. Kako ste zadovoljni s dosadašnjim odazivom na program i interesom mladih za urbanu kulturu? Kakav se program održava u Valpovu?

Zadovoljni smo s odazivom publike, a cilj toura je bio da se kroz suradnju dogovore i neki novi projekti za budućnost. Neki su posjetitelji sudjelovali i na radionicama i na postavljanju izložbe. Posjetitelji se žele uključiti i sudjelovati u kreiranju izložbe tako da gdje god dođemo uvijek ima ekipe koja je voljna pomoći i željna nekih novih znanja kroz radionice.

U Osijeku smo postavljali izložbu u prostorijama udruge Slama gdje su nam pomagali članovi udruge pa smo imali priliku kroz rad pričati o nekim budućim suradnjama. Program za Valpovo smo odlučili produžiti s raznim događajima koji će trajati do kraja rujna. Proširili smo program i priključili se na neke događaje koje rade naši prijatelji. Za datum 14. rujna priključili smo se Forest Art festivalu koji se održava na prekrasnoj lokaciji Citadela u Belišću, a organizira ga Udruga Zvono. Na njemu sudjelujemo svake godine od samih početaka festivala. Ovaj tjedan pripremamo ARTbeat sticker galeriju na otvorenom u valpovačkom perivoju gdje će se uz  glazbeni program održavati i radionice sitotiska i izrade jednostavnih stickera, a za kraj rujna smo ostavili otvorenje ARTbeat muzeja stickera u našim novim prostorijama u dvorcu Prandauu Norman u Valpovu.

KP: Udruga mladih Revolution na nezavisnoj sceni djeluje od 2008. godine. Koja su sve područja Vašeg djelovanja?

Područja našeg djelovanja su organizacija glazbeno-umjetničkih manifestacija kao i organizacija raznih radionica, izložbi, projekcija, neformalni načini učenja novih znanja i – kao što smo naveli u nazivu udruge – poticanje kreativnog izražavanja. Uz ARTbeat jedna od najvažnijih i najzahtjevnijih stvari koje radimo je Reunited festival, dvodnevni glazbeno-umjetnički festival s dnevnim programom koji uključuje izložbe i radionice, i večernjim glazbenim programom na tri pozornice u prekrasnom ambijentu jednog od najstarijih dvoraca u Slavoniji – Prandauu Normann. Ove godine je bilo njegovo peto izdanje.

KP: Jedan od zanimljivijih projekata Udruge je Muzej naljepnica smješten u prostorima Kluba mladih u Valpovu. Kako Muzej djeluje i po čemu je jedinstven? Čime se sticker art razlikuje od ostalih oblika ulične umjetnosti?

ARTbeat muzej stickera je bio smješten u prostorijama Kluba Mladih iz kojeg smo se morali iseliti da se prostor preuredi, čime smo ostali bez prostora. Klub Mladih je bio mjesto zbog koje smo i osnovali Udrugu Revolution – da bi prostor opstao – ali smo nakon 10 godina boravka u njemu morali iseliti. Odlučili smo biti uporni jer nam je potreban bio prostor za naše aktivnosti, tako da smo u dogovoru s gradskim vlastima dobili na korištenje prostorije u dvorcu Prandau Normann gdje ćemo ponovno otvoriti ARTbeat muzej stickera u sklopu aktivnosti vezanih za ARTbeat street art tour u Valpovu. U ARTbeat muzeju stickera će biti postavljne sve ploče i paneli koje koristimo za putujuće izložbe kao i sve ploče koje su bile postavljene u ARTbeat muzeju u Klubu Mladih. Muzej će konstantno nadopunjavati svoje izloške s novim pločama zbog velikog broja stickera prikupljenih kroz godine trajanja izložbe i stickera koji nam stižu kroz open call natječaje, a tamo ćemo raditi izložbe, projekcije i radionice na temu street arta.

KP: Kakav je općenito pejzaž nezavisne, urbane kulture u Slavoniji? Imate li podršku lokalne zajednice u svom djelovanju? Koliko su nove generacije koje tek stasaju zainteresirane za urbanu kulturu i nastavak djelovanja kroz nezavisne udruge?

Najveći problem je iseljavanje. Svako tko može nešto napraviti odlazi prema većim sredinama gdje mogu naći više istomišljenika. Naša se udruga trudi ostvarivati razne suradnje, čemu doprinosi i ovaj projekt. Što više suradnje i umrežavanja – svima će nam biti lakše u radu.

Podrška lokalne zajednice postoji. Kod nas su na vlasti mladi ljudi pa i razumiju potrebe mladih, a na nama je da radimo i da budemo uporni i tražimo što nam treba, jer svi su svjesni našeg najvećeg problema – iseljavanja. Nove generacije koje dolaze imaju već napravljen put koji su im napravile starije generacije i neke su im stvari puno lakše, što im daje veći prostor za kreativno izražavanje. Ali činjenica je da se mladi koji mogu nešto napraviti iseljavaju, tako da je teže izvršiti smjene generacija u udrugama. Često se dešava da se udruge ugase budući da nema tko naslijediti njihovo vodstvo.

KP: ARTbeat street art turneja održava se u sklopu Clubture-HR turneje. Koliko su ovakve platforme važne za nezavisnu kulturu te za umrežavanje i suradnju udruga i organizacija koje djeluju u ovom polju?

Clubture-HR platofrma nam je puno pomogla u radu. Provođenje projekta preko Clubture platforme je veliki pečat na rad naše udruge i velika nam je čast što imamo priliku provoditi projekt preko Clubtura. Prvi Reunited festival smo radili kada nas je Udruga Vuka uključila u njihov projekt Koridor, što nam je bio dobar početak za razvijanje festivala. ARTbeat street art tour je pomogao da se učvrste neke suradnje i dođe do većeg umrežavanja, a za vrijeme provođenja projekta sam pričao s članovima različitih udruga koje smo poticali na prijavljivanje projekta na Clubture, jer nam je želja da se što više udruga iz Slavonije uključi u rad platforme. Nama je puno pomoglo, a pogotovo ima težinu kad to predstavimo predstavnicima lokalne vlasti. ARTbeat priča je nastala s vrlo malo sredstava i opstajala niz godina zahvaljujući trudu i entuzijazmu članova ARTbeat ekipe, a financijska sredstva su nam uvelike olakšala realizaciju tako da možemo planirati nove ideje vezano za ARTbeat.