Kružok Crno-bijelo, pojašnjavaju iz udruge Jutro, prostor je “razmjene znanja, učenja i odučavanja, prostor razgovora i slobodne volje za sve koje zanimaju teme dekolonizacije i antikolonijalnog, rase i rasijalizacije, graničnih režima i prisilnih migracija”, te je zamišljen kao laboratorij “laboratorij u kojem zajedno razvijamo antikolonijalne strategije”.

Gošća programa u studenom je Helena Tahir, iračko-slovenska vizualna umjetnica s kojom će publika čitati pisma namijenjena njezinom ocu, nastala tijekom Heleninog prvog posjeta očevoj domovini – Iraku. “Pisma svjedoče o putovanju kao procesu istraživanja vlastitog i obiteljskog identiteta, sjećanja i povijesti. Helenine refleksije otvorit će nam prozor u teme obiteljskih veza, egzila, gubitka i kulturnog pripadanja, sve uronjene u realnost svakodnevnog života u postratnom Iraku”, pojašnjavaju organizatorice.

Susret će se održati na engleskome jeziku, a u slučaju potrebe, iz organizacije će se se pobrinuti za prijevod na BHS. Čitanje tekstova unaprijed nije preduvjet za dolazak.

Helena Tahir je vizualna umjetnica čija je praksa ukorijenjena u suvremenoj grafici i crtežu, a proširuje se na video, instalaciju i arhivski rad. Njezino istraživanje bavi se osobnim sjećanjem, političkom poviješću i identitetom, obrađujući teme raseljavanja i fragmentiranih genealogija.

Više detalja pronađite ovdje.

Posljednji susret uključuje izlaganje urednice i teoretičarke Pije Brezavšček i otvoren razgovor o temi i literaturi, a po prijavi na mail igralke.kolektiv@gmail.com sudionici_e će dobiti link za pristup susretu i preporučenu literaturu za čitanje.

“Postoji li feminističko majčinstvo? Nismo li kao društvo, kao feministkinje, odgovorne i za zamišljanje i uspostavljanje alternativnih, solidarnih vizija majčinstva? Nije li možda dualizam između majčinstva i feminizma samo voda na mlin patrijarhata?”, pitanja su koja postavljaju organizatori_ce događaja.

Pia Brezavšček glavna je urednica Maske, dvojezičnog časopisa za suvremene izvedbene umjetnosti sa sjedištem u Ljubljani. Djeluje kao kulturna djelatnica u više uloga – kao urednica, publicistica, kritičarka, teatrologinja i dramaturginja. Filozofkinja je, povjesničarka umjetnosti i doktorandica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.

Više informacija o susretu možete pronaći ovdje.

S voditeljicama ovog kluba, čiji je prvi susret planiran za 26. ožujka u Pogonu (Mislavova 18), razgovaramo o njegovoj koncepciji i otvaranju ka dugoročnim procesima izgradnje zajedništva.

Možete li ukratko pojasniti koncept čitalačkog kluba Društvo 11 lisica i kako se nadovezuje na plesni ciklus Antisezona?

Društvo 11 lisica nastavlja diskurzivnu i znatiželjnu nit započetu s Feral Girls Text Clubom, ali u širem, sustavnijem i dugoročnijem formatu. Dok se Feral Girls Text Club odvijao u sklopu Improspekcija gdje smo čitali tekstove koji su informirali pozvane radove, Društvo 11 lisica donosi proširen pristup čitanju. Kroz redovne mjesečne susrete, ovaj čitateljsko-gledateljski klub okuplja one koji žele kroz gledanje predstava/filmova i čitanje tekstova istraživati veze između izvedbe, jezika, kritičke ekologije, feminizma, kvir teorije, onostranog i dekolonijalnih perspektiva.

Nadovezujući se na Antisezonu unutar čijeg konteksta (g)radimo, klub funkcionira kao paralelni prostor za refleksiju i razmjenu mišljenja o izvedbenim praksama, ali i šire – o suvremenim političkim, društvenim i umjetničkim pitanjima koja nas okupiraju.

Koji prostor (kritičkog) mišljenja Društvom 11 lisica nastojite otvoriti i/ili zaživjeti?

Društvo 11 lisica zamišljamo kao prostor zajedničkog glednja, čitanja i kritičkog promišljanja u neformalnom, izvaninstitucionalnom okviru, a koji potiče otvorenu razmjenu ideja te interdisciplinarne i intermedijske veze. Tijekom susreta želimo stvarati zajednički aparat za razumijevanje društvenih, ekoloških i političkih fenomena koji nas okružuju, istražujući ih iz različitih perspektiva – izvedbenih, umjetničkih, teorijskih i aktivističkih. Klub stoga ne mislimo samo kroz interpretaciju tekstova, već kao način generiranja novih prijedloga u osmišljavanju mogućih scenarija za drugačije oblike mišljenja i djelovanja. Također, prostor koji želimo otvoriti je prostor druženja, slobode i osnaživanja.

Čitalački segment otvarate tekstom Oksane Timofejeve. Imate li već popis autora_ica i tekstova ili drugih materijala koji biste voljele istaknuti?

Da, klub otvaramo tekstom Oksane Timofejeve, koji problematizira povijesne i političke mehanizme kontrole te uspostavlja vezu između vještičarenja i solidarnosti, odnosno drugarstva – dok vještičarenje transformira i depersonalizira tijelo vještice, inače individualizirano, promatrano i kažnjavano kroz progone, solidarnost i drugarstvo brišu individualni identitet uspostavljanjem anonimnosti i ravnopravnosti.

U nastavku planiramo čitati autore_ice koji se bave temama izvedbenosti, političke imaginacije i feminističkih teorija poput Annie Ernaux, Silvije Federici, Ursule K. Le Guin i Audre Lorde, ali i različite eksperimentalne i spekulativne tekstove koji otvaraju prostor za promišljanje jezika, igre, rituala i kolektivnosti. Osim naših prijedloga, svakako ćemo otvoriti prostor za prijedloge drugih. U planu je također gledanje filmova i trenutnih produkcija u polju suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti u Zagrebu kako bismo dodatno proširiti metode čitanja, gledanja, analize i uspostavljanja relacija.

Kojoj se publici kružok obraća i koga biste voljele pozvati na sudjelovanje?

Društvo 11 lisica otvoreno je svima koji žele čitati, razmišljati, diskutirati ili samo bivati u ugodnom i poticajnom okruženju. Pozivamo umjetnike_ce, istraživače_ice, studente_ice, kustose_ice,  izvedbene praktičare_ke, aktiviste_kinje i sve znatiželjne čitatelje_ice koji su zainteresirani za teme kojima se klub bavi. Nije potrebno prethodno iskustvo u teoriji ili umjetnosti – važno je zanimanje za zajedničko promišljanje, dijalog i eksperimentiranje s čitanjem kao procesom koji nadilazi klasične interpretativne okvire.

Dugoročno, voljele bismo uspostaviti klub koji se temelji na principima samoorganizacije i zajedničkog sudjelovanja, a sudeći po količini čitateljskih kružoka koji trenutno cirkuliraju nezavisnom scenom, jasno je da postoji interes za kolektivno djelovanje kroz čitanje.