Umjetnice se prilikom izrade radova koriste fotografskim procesom cijanotipije, odnosno monokromatski prepoznatljivog plavog otiska. Radovi se međusobno tematski razlikuju, a nastali su uz pomoć voditeljice radionice Glorije Lizde i pod mentorstvom Lane Stojićević.

Kako stoji u tekstu Sare Mikelić: “Kroz vlastite nacrte za narative autorice nude prošireno shvaćanje raznolikih tema i motiva koji se bave tradicijskim običajima u suvremenom kontekstu, imaginarnim situacijama, obiteljskim nasljeđem, te specifičnim aspektima interijera i eksterijera.”

Svoje radove izlažu: Marija Bare, Jelena Jurčević, Hana Kalebić, Matea Križanović i Đina Radulj. Prilikom otvorenja zakazano je vodstvo i razgovor s autoricama.

Izložba ostaje otvorena do utorka, 27. svibnja, a više informacija možete pronaći na ovom linku.

Izložba je organizirana suradnjom Ureda za fotografiju i Galerije Spot, a realizirana u sklopu programa Young SPOTs, koji je posvećen mladim autorima_cama. Tijekom otvorenja izložbe zakazano je vodstvo i razgovor s autoricom.

Prilikom izrade radova, umjetnica se koristila metodom cijanotipije i staklom, ali i ambijentom izložbenog prostora kako bi dočarala organsku prirodu prošlosti i sjećanja, te njihove neizbježne transformacije.

Kako u svom tekstu objašnjava Leopold Rupnik: “U nastavku svog vizualnog istraživanja u kojem se krenula baviti istraživanjem emotivnih tragova sjećanja i njihove materijalizacije kroz eksperimentalne fotografske procese, Petra Šabić iznova istražuje topografije urezane u njezinu memoriju, ne kao fiksne točke, već kao promjenjive konture prošlih prostora. Zamrznuti prizori, precizno zabilježeni u svakodnevnim prolaznostima, u novoj seriji postaju višeslojne kompozicije u kojima vrijeme ne teče linearno, nego disperzivno pulsira u različitim smjerovima.”

Petra Šabić (1995., Zagreb/Bjelovar) diplomirala je Likovnu kulturu (2019.) u klasi Gordane Bakić i Slikarstvo (2021.) u klasi Ksenije Turčić. Dobitnica je nekoliko pohvala i dvije Dekanove nagrade za uspješan rad tijekom studija te Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Izlagala je na 15 samostalnih izložbi, a sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, uključujući međunarodne izložbe u Indiji i Vijetnamu.

Izložba ostaje otvorena do srijede, 7. svibnja, a više informacija možete pronaći na ovom linku.

Umjetnica u ovom radu stvara fiktivnu arhivu kroz koju istražuje emocionalne prostore sjećanja i imaginacije, a pritom koristi različite medije popur zvuka, videa ili cijanotipije. Kako navodi autorica predgovora, Iva Jurić, rad Ane Domljan polazi od osjećaja nostalgije koji služi kao okidač za izgradnju imaginarnog prostora koji se doima stvarnim. Umjetnica pritom postav izložbe tretira kao muzejski, čime se dodatno potencira iluzija stvarnosti.

“Kroz istraživanje granica između stvarnog i imaginarnog te fokusiranje na osobni osjećaj nostalgije i čežnje za nečim što je oduvijek bilo, ali nikada nije postojalo, rad I long for a place I don’t know istovremeno je introspektivan dijalog i univerzalan komentar o ljudskoj težnji za utjehom u neuhvatljivim prostorima sjećanja i imaginacije”, zaključuje Jurić.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Ana Domljan (1997.) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je stekla titulu fotografskog dizajnera. Po završetku srednje škole svoje obrazovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, smjer Animirani film i novi mediji. Izlagala je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj. U svojem radu teži jednostavnosti koju komunicira kroz različite medije a najviše ju istražuje kroz video. Magistrirala je 2021. godine s diplomskim radom pod nazivom ‘Bez simbolike’ pod mentorstvom Ane Hušman.

Izložba će prikazati radove polaznika radionice o cijanotipiji koja je bila održana ranije u ožujku, pod vodstvom Hrvoja Spudića. Cijanotipe izlažu Ejla Miletić, Mia Martinović, Tamara Šandor, Frane Rogić, Mateja Kuzmić, Tjaša Kalkan, Ana-Marija Petričević, Luka Pezerović i Damir Rister.

Izložba će biti održana u predvorju MM centra u utorak, 24. ožujka, od 20 sati.