Glazbeni festival Superuho, odnosno, kako se to ima običaj kazati, njegovo prvo izdanje, održano je od 3. do 5. kolovoza ove godine u Šibeniku, na prostoru nekadašnje tehničke luke šibenske Tvornice elektroda i ferolegura pod generalnim sponzorstvom telekomunikacijske firme Iskon (o ekonomskoj metaforici izbora festivalske lokacije, bojim se, nekom drugom prilikom). Bez obzira na premijernu odrednicu koja dolazi u paketu s imenom festivala, ovaj festival zapravo ima kratku i, barem iz perspektive festivalske politike, donekle interesantnu povijest. Kao što je, vjerujem, većini dobro poznato, sve je započelo u ljeto 2011. s glazbenim festivalom Terraneo kojeg je koncertni promotor Mate Škugor, rođeni Šibenčanin, u početku zamislio kao petodnevnu morsku varijantu svog dugogodišnjeg hvaljenog i uspješnog zagrebačkog koncertnog programa Žedno uho. I ta je zamisao, treba priznati, bila izvedena prilično uspješno. Naime, te je godine Terraneo – doduše bez većih odstupanja od dominantnog modela hrvatske (ljetne) festivalske politike koji se u pravilu sastoji od efikasne kombinacije suhog i toplog vremena i ležerno-pripite konzumacije različitih tipova pop-kulturnog kapitala – posjetiteljima i domaćima, ako ništa drugo, barem ponudio ozbiljan, pametan i kvalitetan inozemni i regionalni koncertni sadržaj, uvjerljivo najbogatiji u usporedbi s bilo kojim glazbenim festivalom dotada održanim u Hrvatskoj. Međutim, nakon toga se u priči pojavljuje neizbježna figura stranog investitora koji je, naravno, nezadovoljan, pa upravljačka struktura festivala uplovljava u mirne komercijalne vode, Škugor gubi autonomiju u odabiru izvođača i povlači se s jedne od organizatorskih funkcija. Rezime cijele stvari mogao bi otprilike izgledati ovako: od bendova poput The Fall ili The Baseball Project do Prodigyja u roku od samo dvije godine, pod istim imenom. 

Prema tome, može se reći da je Superuho u prvom redu Škugorov drugi pokušaj da organizira jedan sadržajno kvalitetan maleni glazbeni festival kojemu je rock’n’roll u najširem smislu riječi temeljni žanrovski referentni okvir i kojemu je glavna nit vodilja pokušaj simulacije atmosfere klupske svirke srednjeg kapaciteta na otvorenom prostoru. Ovaj put, čini mi se, udahnulo se manje nego što je to bio slučaj prije tri godine i izgleda kao da bi pluća bez većih poteškoća trebala izdržati pritisak; ograničeni kapacitet posjetitelja od 2500 ljudi po večeri, bitno manja i jeftinija lokacija, dvije pozornice, dva šanka na kojima se bez dužeg čekanja u redu za pristojne cijene poslužuju hrana i piće te nepostojanje vremenskog preklapanja različitih svirki u festivalskoj satnici. Općenito, stvari koje se mogu podvesti pod takozvani organizacijski aspekt festivala, iz perspektive posjetitelja, ostavljale su nekakav gerilski/D.I.Y utisak, koji očito nije bio posljedica šlampavosti ili krive procjene o količini vremena potrebne za rješavanje logističkih pitanja, budući da je gotovo sve funkcioniralo besprijekorno, već prije pokušaja, i to uspjelog, da se s malim kapacitetima zadovolje osnovne organizacijske potrebe.

Samom festivalu neposredno su prethodile dvije zasebne svirke benda The National u prostoru šibenske tvrđave sv. Mihovila, dogovorene, pretpostavljam, prema čuvenoj prijateljskoj tarifi koje su tako vjerojatno poslužile i kao svojevrsni financijski osigurač za tri festivalska dana koja su se nakon toga imala održati. Prve večeri glavni dio programa otvorio je odličan američki sastav Black Lips (Atlanta, GA), trenutno veoma in rock’n’roll bend u za rock’n’roll nepovoljna vremena – izvodim ovaj pretenciozni zaključak iz činjenice da je bend nedavno po prvi put u bogatoj i važnoj desetogodišnjoj karijeri završio u kulturnoj rubrici Jutarnjeg lista, a to je obično dosta pouzdan znak da ste barem u blizini poželjnih tekućih svjetskih kulturnih i glazbenih gibanja – jednosatnom svirkom koja se uglavnom sastojala od stvari sa njihove dvije prethodne ploče (Arabia Mountain i Underneath the Rainbow) prelomljene ponekim starijim hitom, a sve to u pomalo neočekivano pitomoj izvedbi. Nakon njih na rasporedu su bili The National kojima je to, dakle, bila treća svirka u tri dana u Šibeniku, i koji su odradili istovremeno dugačak, profesionalan i svirački predan koncert na ponovljeno oduševljenje standardno brojnog i posvećenog bloka hrvatskih obožavatelja. Glavni dio programa prve večeri energičnim nastupom zatvorio je srpski bend Repetitor. Program druge večeri otvoren je svirkom zagrebačkog benda ESC Life i zatim nastavljen fenomenalnim nastupom drone-metal prvoboraca Earth, čiji će frontmen Dylan Carlson vjerojatno u povijesti popularne glazbe sasvim nepravedno ostati upamćen prvenstveno kao lik koji je Kurtu Cobainu prodao onu kobnu sačmaricu. Nakon toga uslijedila je, po meni, naravno, najbolja svirka na cijelom festivalu; Howe Gelb u pratnji izvrsnog benda (Steve Shelley na bubnju, Thoger Tetens Lund na bas gitari i Maggie Bjorkland na pedal-steelu) odsvirao je presjek onoga čime se bavio u posljednjih desetak godina i nastup priveo kraju obradom country standarda I’m So Lonesom I Could Cry Hanka Williamsa. Nakon Gelba na glavnu pozornicu uspeli su se američki art-rockeri Tuxedoo Moon, dok se za najveći vašar na festivalu nešto kasnije pobrinuo osječki reper Kandžija zajedno sa svojom pratećom družinom Gole žene. Glavna imena posljednjeg dana festivala bili su američka kantautorica Chelsea Wolfe i britanski elektronski dvojac Fuck Buttons – oboje trenutno veoma in eksperimentalna imena u za eksperimentiranje povoljnim vremenima – koji su odličnim nastupima, što se tiče inozemnih izvođača, priveli prvo izdanje Superuha kraju. Treba, između ostalog, također spomenuti i solidne nastupe američkog psych-rock benda Rose Windows drugog dana, te nastupe srpskog benda Ti, Punčki i Bernays Propagande posljednje večeri. 

Ponovno suvremena i relevantna koncertna ponuda, uspješno utemeljena, čini se, na principu “za svakoga ponešto”, nedostatak bilo kakvog značajnijeg organizacijskog propusta, manji apetiti koji za sobom povlače gotovo potpuno odsustvo iritantnih medijskih refrena o tobože sudbinskoj važnosti sličnih projekata za boljitak lokalnih zajednica i, općenito, dosta dobrog ukusa u cijeloj priči, to su stvari zbog kojih se, čini mi se, može reći kako je premijerno izdanje festivala Superuha bilo i više nego uspješno. Ima okolo i nekoliko udobnih ligeštula u kojima se da ubiti oko dok čekate na brod za otok nedjeljom ili praznikom. Uglavnom, u odnosu na prošli Terraneo, dva koraka natrag, i to bez onog jednog naprijed; riječ je o organizacijskoj gesti koju bi valjalo pohvaliti.

Za razliku od niza kvalitetnih, ali masovnih ljetnih festivala, SuperUho Festival po uzoru će na Žedno uho zadržati svoj “prepoznatljiv intimni format uživanja u glazbi”. Tome u prilog idu lokacije na kojima će se SuperUho održati – riječ je o lokacijama pristaništa TEF te gradskoj plaži Banj, u neposrednoj blizini šibenske stare gradske jezgre.

Uz već najavljene The National, Fuck Buttons i Chelsea Wolfe, predstavljen je čitav niz novih imena koja će upotpuniti program festivala. Tako će se, uz već objavljene pionire post metala Earth, na glavnoj festivalskoj pozornici toga dana pojaviti legendarni kalifornijski post punk avangardisti Tuxedomoon, kao i neokrunjeni kralj današnje americane i jedan od najznačajnijih američkih kantautora zadnjih 30 godina Howe Gelb sa pratećim bendom – Howe Gelb Triage. Ekskluzivno za ovu priliku sa Howe Gelbom na bubnju nastupit će Steve Shelley, inače bubnjar benda Sonic Youth. Predstavit će nam se i hodajuća enciklopedija glazbe pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, čovjek koji danas figurira kao jedan od najvećih autoriteta među njojorškim DJ-ima koji vrte garažni rokenrol, soul i funk – Jonathan Toubin. Uz navedene goste program festivala će upotpuniti i niz sjajnih domaćih i regionalnih izvođača poput Antenat, Cojones, Kanđija i gole žene, Ti, Punčke, Seven That Spells, Repetitor, Bernays Propaganda i ECS Life.

Koncept klupskog programa SuperUho Festivala kreiran je u skladu sa glazbom koju će izvesti spomenuti i otprije objavljeni izvođači. S obzirom na izvođače festivala i želju da se izbjegne klasičan DJ program, isti je osmislio englesko/hrvatski DJ kolektiv SOULKEKS koji već dvije godine uspješno njeguje tradiciju takozvane ‘digging’ kulture groove žanrova poput raw funk&soul/beat/RnB/RnR/boogie/latino/hip hop/disco muzike interpretirane isključivo sa gramofonskih ploča, uz scratch, mikrofon i ostale trikove  po uzoru na zlatni period breaks DJ kulture 70-ih i 80-ih. U spomenutom programu nastupit će šest veterana spomenute ‘digging’ scene koji će na festivalu ekskluzivno izvesti DJ setove fokusirane na određene žanrove i to u bac2back formi. DJ-evi koji će nastupiti su Jonathan Toubin (usa), Mr Dirty Hairy (Uk/Hr), Gdin Smeđi Šećer, Goce (Mk), Pytzek, Borovich i Zorro. 

Nastavit će se suradnja s portalom Muzika.hr i njihovim uspješnim projektom Akustika stage te će ove godine na plaži Banj nakon završetka programa Iskonove škole surfanja i nastupa DJ-eva u predvečernjim satima tamo nastupiti ponajbolji izvođači hrvatske kantautorske scene u akustičnim izdanjima. Bendovi koji će nastupati izabrani su putem javnog natječaja i ocjenjivanjem čitatelja portala te stručne komisije SuperUho Festivala i Muzike.hr, a među ostalima to su F O R (Zagreb), Hangin’ Village (Split), Nikol, Luka i Vedran (Pula).

Cijena festivalskih ulaznica za prvo izdanje festivala SuperUho iznosi 290 kuna i vrijedit će do početka festivala; prvog dana festivala cijena festivalske ulaznice iznosit će 320 kuna. Cijena dnevnih ulaznica iznose 220 kuna – za prvi festivalski dan te 190 kuna za drugi i treći festivalski dan. Cijena smještaja u kampu iznosi 150 kuna za sva tri festivalska dana. 

Ulaznice se mogu kupiti na sljedećim pretprodajnim mjestima: u Zagrebu u Dirty Old Shopu (Tratinska 18) i Rockmarku (Berislavićeva 13) te u Dallas Music Shopu Šibenik (Kralja Tomislava 4) i klubu AZIMUT (Obala Palih Omladinaca 2, Šibenik). Ulaznice je moguće kupiti i online preko servisa Dirty old shop. Početak prodaje dnevnih festivalskih ulaznica je od ponedjeljka, 14. srpnja na spomenutim prodajnim mjestima.   

Više of festivalu potražite ovdje. 

Na konferenciji za medije predstavljen je novi dio inozemnih i regionalnih izvođača, koncept klubskog programa kao i izvođači koji će nastupiti u sklopu istog, interaktivno video uređenje festivalske lokacije, popratni sportsko-rekreativni sadržaj festivala u organizaciji generalnog sponzora Iskona kao i novi vizualni identitet SuperUho Festivala. Spomenute informacije predstavili su direktor festivala Mate Škugor, urednik klubskog programa i PR koordinator Nenad Borović, Tonko Mikulandra, koordinator interaktivnog video uređenja festivalske lokacije, dok je u ime Grada Šibenika festival podržao gradonačelnik Željko Burić. Uz već najavljene The National, Fuck Buttons i Chelsea Wolfe, na konferenciji za medije predstavljen je čitav niz novih imena koja će upotpuniti program festivala. 

“Iznimno sam sretan što smo u mogućnosti gradu Šibeniku ponuditi još jedan glazbeni projekt koji ovaj puta u sebi objedinjuje sve ono na čemu smo gotovo dvadeset godina radili pod etiketom Žedno uho. Kroz spoj istraživanja, edukacije, razmjene ideja, ali i neizbježnog aspekta zabave, SuperUho će, to je sad već potpuno sigurno, već u svom prvom izdanju ispuniti sve naše želje i ciljeve”, izjavio je Mate Škugor i dodao: “U ovoj zadnjoj objavi imena naglasak je upravo na glazbeno-edukativnom aspektu festivala, pa smo tako središnji dan festivala dodijelili glazbenicima koji su, svatko na svoj način, mijenjali i kreirali zvuk glazbe kakvu danas poznajemo. Tako će se, uz već objavljene pionire post metala Earth, na glavnoj festivalskoj pozornici toga dana pojaviti legendarni kalifornijski post punk avangardisti Tuxedomoon, kao i neokrunjeni kralj današnje americane i jedan od najznačajnijih američkih kantautora zadnjih 30 godina Howe Gelb sa pratećim bendom – Howe Gelb Triage. Koliki je bio Gelbov utjecaj na kasnija zbivanja u glazbi najrječitije govori činjenica da su se u ulozi ritam sekcije njegovih Giant Sand početkom devedesetih kalili lideri sjajnih i kod nas iznimno popularnih Calexico. Ekskluzivno za ovu priliku sa Howe Gelbom na bubnju nastupit će Steve Shelley, inače bubnjar benda Sonic Youth. Uz ova uistinu kultna imena za koja se često zna reći kako su bili ispred svog vremena te upravo zato i danas zvuče podjednako svježe kao i prije 30 godina, predstavit će nam se i hodajuća enciklopedija glazbe pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, čovjek koji danas figurira kao jedan od najvećih autoriteta među njojorškim DJ-ima koji vrte garažni rokenrol, soul i funk – Jonathan Toubin“. Uz navedene goste program festivala će upotpuniti  i niz sjajnih domaćih i regionalnih izvođača poput Antenat, Cojones, Kanđija i gole žene, Ti, Punčke, Seven That Spells, Repetitor, Bernays Propaganda i ECS Life.

Koncept kubskog programa SuperUho Festivala kreiran je u skladu sa glazbom koju će izvesti spomenuti i otprije objavljeni izvođači. “S obzirom na izvođače festivala i želju da se izbjegne klasičan DJ program, isti je osmislio englesko/hrvatski DJ kolektiv SOULKEKS koji već dvije godine uspješno njeguje tradiciju takozvane ‘digging’ kulture groove žanrova poput raw funk&soul/beat/RnB/RnR/boogie/latino/hip hop/disco muzike interpretirane isključivo sa gramofonskih ploča, uz scratch, mikrofon i ostale trikove  po uzoru na zlatni period breaks DJ kulture 70-ih i 80-ih. U spomenutom programu nastupit će šest veterana spomenute ‘digging’ scene koji će na festivalu ekskluzivno izvesti DJ setove fokusirane na određene žanrove i to u bac2back formi. DJ-evi koji će nastupiti su Jonathan Toubin (usa), Mr Dirty Hairy (Uk/Hr), Gdin Smeđi Šećer, Goce (Mk), Pytzek, Borovich i Zorro“, najavio je urednik klubskog programa Nenad Borović. “Nastavljamo suradnju sa portalom Muzika.hr i njihovim uspješnim projektom Akustika stage te će ove godine na plaži Banj nakon završetka programa Iskonove škole surfanja i nastupa DJ-eva u predvečernjim satima tamo nastupiti ponajbolji izvođači hrvatske kantautorske scene u akustičnim izdanjima. Bendovi koji će nastupati izabrani su putem javnog natječaja i ocjenjivanjem čitatelja portala te stručne komisije SuperUho Festivala i Muzike.hr, a među ostalima to su F O R (Zagreb), Hangin’ Village (Split), Nikol, Luka i Vedran (Pula) i drugi”, dodao je Borović.

“Ono što svakako treba istaknuti je, iz perspektive nekoga tko je gotovo dvadeset godina radio u Zagrebu u potpuno drugačijem i daleko nepovoljnijem političkom okruženju, skoro pa nevjerojatan odnos gradske vlasti spram ove, ali i drugih sličnih nezavisnih kulturnih inicijativa kojima je Šibenik postao domom u proteklih nekoliko godina. Činjenica da je Šibenik postao jednom otvorenom sredinom u kojoj su i više nego dobrodošli svi kreativni i sposobni pojedinci ili grupe ljudi jamči sjajnu budućnost grada za kojeg sam potpuno siguran da će vrlo brzo postati kulturnim središtem ne samo Dalmacije i Hrvatske već i jugoistočne Europe”, zaključio je Škugor.

Cijena festivalskih ulaznica za prvo izdanje festivala SuperUho iznosi 290 kuna i vrijedit će do početka festivala; prvog dana festivala cijena festivalske ulaznice iznosit će 320 kuna. Cijena dnevnih ulaznica iznose 220 kuna – za prvi festivalski dan te 190 kuna za drugi i treći festivalski dan. Cijena smještaja u kampu iznosi 150 kuna za sva tri festivalska dana. 

Ulaznice se mogu kupiti na sljedećim pretprodajnim mjestima: u Zagrebu u Dirty Old Shopu (Tratinska 18) i Rockmarku (Berislavićeva 13) te u Dallas Music Shopu Šibenik (Kralja Tomislava 4) i klubu AZIMUT (Obala Palih Omladinaca 2, Šibenik). Ulaznice je moguće kupiti i online preko servisa Dirty old shop. Početak prodaje dnevnih festivalskih ulaznica je od ponedjeljka, 14. srpnja na spomenutim prodajnim mjestima.   

Više of festivalu potražite ovdje. 

Izvor: SuperUho