Centar za medije, informacije i društvo (Center for Media, Data and Society, CMDS) pri Školi za javne politike Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University, CEU) u Budimpešti objavio je finalno istraživanje o arhiviranju community radijskih i televizijskih medija, u sklopu projekta CAPTCHA.

Autor je izvještaja Joost van Beek, uz doprinose Kate Coyer, a obuhvaća izazove, prepreke, prilike i perspektive arhiviranja online community medija. Naglašava najbolje prakse i naučene lekcije kako bi unaprijedili načine na koje se programi dijele, razmjenjuju i arhiviraju. Studija je, između ostalog, nastala na temelju intervjua s medijskim djelatnicima community radija iz cijele Europe i pregledom njihovih online praksi. 

Osnovna pitanja koja su postavljena su sljedeća: kako su razvijeni uspješni modeli dijeljenja i arhiviranja online sadržaja, kako je online arhiviranje strukturirano i organizirano, kako je organiziran radni proces i tko ga je organizirao, koje su prakse učenja i vodstva potrebne i ustanovljene, koji su tehnički kapaciteti potrebni i na koji način se mediji nose s tim izazovima, postoje li neke promjene u tom polju, koja su najbolja praktična rješenja, a koji problemi se ne rješavaju adekvatno.

Za većinu community emitera u Europi, online dijeljenje i arhiviranje još je u početnoj fazi. Gotovo sve stanice imaju live streamove, ali za mnoge je to domet njihova online sadržaja, dok su neki zapisi dostupni u formi priloga medijskim objavama i člancima. Mnogi su također na osnovnoj razini emitiranja: emisije se integralno uploadaju i objavljuju uz minimalnu kategorizaciju. Uz ograničene vremenske i financijske resurse te sektorsku duboku i emotivnu vezanost uz on-air emitiranje medija, dionici najčešće govore o podcastu kao nečemu “čime će se baviti jednog dana kada budu imali više vremena”.

Istraživanje je ipak identificiralo veći broj zanimljivih primjera u kojima individualni community emiteri razvijaju nove prakse. Među njima, nalazi se francusko-baskijski internetski Radio Kultura, čiji je sadržaj primarno okrenut kulturnim temama. Smješten je u gradiću od nekih 6000 stanovnika. Nemaju reklame, a financiraju se dijelom iz produkcije sadržaja. Internetska stranica radija dobar je primjer kako veliki online arhivi audio sadržaja, s tisućama jedinica, mogu biti lako pretraživi raznovrsnoj publici zahvaljujući dizajnu i jasno strukturiranoj navigaciji i opcijama filtriranja.

Među tri primjera dobre prakse nalazi se i ljubljanski Radio Študent, nekomercijalna i alternativna radijska stanica, osnovana 1969, koja od 1998. emitira i online. Tjedno emitira oko 45 sati glazbe, umjetnosti  i kulture te oko 25 sati društvenog, političkog i obrazovnog programa. Ima pet stalno zaposlenih i oko 200 volontera. Na službenoj radijskoj stanici nalazi se poveznica na staru stranicu koja funkcionira kao arhiv sadržaja do 2012. godine. Internetska stranica radija vizualno je raspoređena na emitirane sadržaje poredane obrnutom kronologijom, no ne sadrži poveznice na posebne projekte ili aktivnosti. Razlog tomu je veliki broj odvojenih stranica i pod-stranica o izdavačkoj aktivnosti, marketingu, festivalima koje Radio Študent organizira.

Tilos Rádió je prvi i najvažniji mađarski neprofitni, community radio. Program se sastoji od mješavine glazbe i razgovornih emisija, no snažan fokus imaju na nezavisnu kulturu, društvenu održivost i kulturnu raznolikost. U 1991. pokrenut je kao piratska radio stanica i odigrao je važnu ulogu u razvoju civilnog društva u Budimpešti. Nema reklame i u velikom se dijelu oslanja na donacije slušatelja. Internetska stranica sastoji se od live streama i arhiva prošlih emisija koje sežu sve do 1993. godine.

Studija je rezultat istraživanja u sklopu projekta CAPTCHA, partnerstva tri nakladnika community medija (Radio Corax, Njemačka, Near Media Co-op, Irska, Radio FRO, Austrija) i CMDS-a, koji je trajao od rujna 2013, a ciljao je osnaživanju community medija radi povećanja dostupnosti njihovih sadržaja.

Jednostavno koncipiranom, a informativnom i lako pretraživom istraživanju možete pristupiti ovdje.

Nakon što je portal Kulturpunkt.hr 2009. godine započeo sa serijom javnih razgovora pod nazivom Doba medija koji su se bavili pozicijom kulture u medijima, novinarskom profesijom te mjestom neprofitnih medija u nacionalnom medijskom prostoru, kao određeni nastavak tih napora i kao odgovor na probleme s kojima se danas susreću neprofitni mediji, udruge Kurziv i Kulturtreger u 2011. godini zajednički nastavljaju tematizirati navedenu problematiku. Predavanjem Kate Coyer započinjemo seriju javnih razgovora o europskim medijskim politikama i poziciji neprofitnih medija unutar njih, s ciljem prikupljanja informacija i znanja o dobrim praksama koje bi mogle poslužiti za unapređenje razvoja neprofitnih medija u Hrvatskoj. Predavanja se realiziraju u okviru projekta Prostori govora koji su zajednički pokrenuli portali Booksa.hr i Kulturpunkt.hr s ciljem kreiranja platforme za što intenzivniji govor o stanju suvremenog medijskog krajolika, s primarnim naglaskom na neprofitne medije i medije koji su usmjereni prema području kulture i civilnoga društva. Predavanje se održava 7. srpnja u književnom klubu Booksa (Martićeva 14d) s početkom u 19 sati.  

U svom predavanju Kate Coyer će dati pregled stanja community medija u Europi, s naglaskom na neke trenutne izazove, prilike i primjere dobre prakse, a razgovarat će se i mogućim zagovaračkim aktivnostima po pitanju neprofitnih medija u Hrvatskoj. 

Mediji su u 20. stoljeću odigrali ključnu ulogu u stvaranju cjelokupnog života, od politike, društva, ekonomije, pa sve do sporta, kulture itd. Razvojem medija, informacije su se prenosile brže, a tehnologija je omogućila da se one diseminiraju simultano sa stvarnim događajima. Unatoč stalnim povicima o slobodi govora i slobodi medija “etika” tržišta je postala jedino mjerilo slobode govora i medija te su, paradoksalno, težnje za raznolikošću i uzmicanjem od despotske ruke politike, urodile upravo suprotnim – stvaranjem unificiranih i jednoobraznih medijskih pojavnosti. Dakle, iako u medijskoj industriji naočigled vlada pluralizam subjekata, raznolikost izvora informacija se sa sve većom komercijalizacijom medija smanjuje a mediji, kako privatni/komercijalni tako i javni, u nastojanju da postignu profit, sve više počinju nalikovati jedni drugima. Paralelno s komercijalnim i javnim medijima počeli su se razvijati i mediji drugačijeg tipa. U ovakvom medijskom okruženju, sve je manje mjesta za sadržaje iz kulture u komercijalnim i javnim medijima, a posebice je na udaru nezavisna i suvremena kultura. U tom smislu, oni nalaze svoje utočište u medijima drugačijeg tipa o kojima se u Hrvatskoj najčešće govori kao o neprofitnim medijima za kulturu. Međutim, zbog nedostatnih potpora, neprofitni mediji za kulturu su pod stalnim pritiskom, a njihova fragmentiranost i nepovezanost dodatno otežava mogućnost jačanja te smanjuje vidljivost. Posljedično, smanjuje se prostor unutar kojeg bi se predstavljala i problematizirala kulturnoumjetnička produkcija, posebice ona vezana uz nezavisnu kulturu i nove umjetničke prakse. Iz tih razloga su udruge Kurziv i Kulturtreger pokrenule projekt Prostori govora koji kroz različite formate stvara poligon za povezivanje neprofitnih medija za kulturu (primarno portala) i transfer znanja i informacija čime se jačaju ne samo ovi mediji već i cijelo polje kulture. Tek sustavnim bavljenjem neprofitnim medijima za kulturu i zagovaranjem poboljšanja njihove pozicije, možemo očekivati da će se medijska slika u Hrvatskoj unaprijediti te da će kultura dobiti svoje zasluženo mjesto kao jedna od onih djelatnosti koje doprinose razvoju civilizacijskih i demokratskih vrijednosti.

Vijeće Europe i Europski parlament založili su se za community medije kao važan i neizostavan dio raznolikog i pluralističkog medijskog sustava. Međutim, status community medija diljem Europe i dalje je neujednačen. Neke države članice vrlo dobro financijski podržavaju ovaj sektor, dok druge nemaju jasnu politiku kako financiranja tako ni osiguravanja pozitivnog ozračja za rad ovog sektora. U Europi i svijetu svakodnevno raste mreža podupiratelja i zagovaratelja community medija.

Kate Coyer je ravnateljica budimpeštanskog istraživačkog Centra za medije i komunikacijske studije (Center for Media and Communication Studies – CMCS), a predaje na odsjecima za javnu politiku i političke znanosti pri CEU u Budimpešti. Također je predavala na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji te Goldsmith Collegeu Sveučilišta u Londonu gdje je doktorila 2006. godine. Coyer je trenutno uključena u projekte koji su usmjereni na istraživanje medijskih praksi communityja i europskih medijskih politika, mjerenje i vrednovanje razvoja medija, kao i uloge civilnoga društva u procesima policy makinga. Sudjeluje u radu međunarodne grupe Civil Society Media Policy Consortium koja okuplja znanstvenike iz područja civilnoga društva i medijskih politika. Ujedno je članica mnogih organizacija i mreža, među kojima su International Communications Association (ICA), International Association for Media and Communication Researcher (IAMCR) i OURMedia network. Osim znanstvenog rada u posljednjih 20 godina sudjelovala je u proizvodnji community radijskih programa, organiziranju medijskih kampanja, educiranju volontera i zagovaračkim aktivnostima u polju medijskih politika. Autorica je publikacije Handbook of Alternative Media koju je 2007. uredila zajedno s Tonyem Dowmuntom i Alanom Fountainom. 

CMCS je usmjeren prema unapređenju medijske i komunikacijske znanosti i politike u cijeloj regiji i šire. Pored znanstvenih istraživanja CMCS provodi i praktična istraživanja usmjerena prema potrebama akademske zajednice, politike i civilnoga društva. Istraživanja i aktivnosti ovog Centra su usmjerena prema medijskim i komunikacijskim politikama te demokratskom potencijalu medija, civilnoga društva i sudjelovanja, temeljnim komunikacijskim i informacijskim pravima te kompleksnosti medija i komunikacija u tranziciji.