Tjedan započiinje predstavljanjem projekta Queer Faces Migrant Voices koji mladim queer migrantima i izbjeglicama pruža priliku da kroz medij radija i fotografije vlastito iskustvo seksualnih i kulturnih identiteta podijele s drugima. Slijedi izbor filmova s International Queer and Migrant Film Festivala koji jednom godišnje u Amsterdamu predstavlja filmove koji se bave temama LGBTIQ+ manjina iz perspektive migracija. U Splitu će biti prikazani filmovi Elias (Nizozemska, 2017.) te Chronic (Libanon/Njemačka, 2017.).

Kraj tjedna rezerviran je za presjek slovenske produkcije vezane uz Ljubljana LGBT Film Festival, najstariji festival tog tipa u Europi. U dva dana biti će prikazano desetak filmova nastalih u posljednjih deset godina.

 qFEST – Festival drugog i drugačijeg partnerski je program kolektiva queerANarchive i udruge Cenzura Plus koji se organizira drugu godinu za redom u susret Splitskom prideu. Nastavljajući se na sadržajno šarolik program, drugo izdanje festivala donosi predstave, koncerte, izložbe, filmske projekcije, radionice, partije i druge kulturno-društvene programe koje objedinjuje to što se bave problemom drugog i drugačijeg u društvu danas. 

Ulaz na sve programe je bestplatan, a detaljan raspored projekcija potražite ovdje.

Nakon nekoliko sezona raštrkanog kulturnog i društvenog programa LGBTIQ+, ljudskopravaških i srodnih organizacija koji se odvijao u susret Splitskom prideu, 2017. godine kolektiv queerANarchive inicirao je objedinjenje programa u festivalskom formatu te je tako nastao qFEST – Festival drugog i drugačijeg. Nastavljajući se na sadržajno šarolik program, mnoštva organizatora i izvođača drugo izdanje festivala donosi predstave, koncerte, izložbe, filmske projekcije, radionice, partije i druge kulturno-društvene programe koji će se realizirati u periodu od 19. svibnja do 23. lipnja ove godine. 

Programe festivala objedinjuje to što se bave problemom drugog i drugačijeg u društvu danas. Umjetnički izričaji nastali na intersekciji ljudskih i inih prava žena, lezbijki, gejeva, trans, interseks i rodno neodređenih osoba, izbjeglica, migranata pa i tovara, koje je suvremeno društvo stavilo na margine imaju za cilj senzibilizirati širu javnosti na pitanja drugog i drugačijeg, te time kreirati afirmativnu atmosferu u susret ovogodišnjem Splitskom prideu, najavljenom za 23. lipnja. 

Svi programi festivala besplatni su za građane i građanke. 

Piše: Petar Stošić

Split je prošlog tjedna, od 16. do 18. svibnja, imao nesvakidašnje bitan kulturni događaj. Naime, udruga Teserakt u suradnji s udrugama queerANarchive i Cenzurom Plus organizirala je Splitski forum, trodnevni program s ciljem propitivanja zabrinjavajuće rastućih trendova fašizacije u društvu, kako na globalnoj – evropskoj, tako i na regionalnoj te lokalnoj razini.

Na dvjema tribinama, predavanju i radionicama pokušali su “mapirati dimenzije problema, diskutirati o uzrocima ovih pojava, preispitati različite reakcije u društvu te postaviti i uz pomoć zainteresiranih građana odgovoriti na pitanja kako se suprotstaviti negativnim trendovima koji prije svega sužavaju polje slobode pojedinaca i ljudskih prava”.

Događa li se Hrvatskoj zaista fašizacija? Samo pitanje već je pomalo izlišno. Naime, svojevrsni odgovor nudi se već u komentaru objavljenom na narod.hr, portalu koji se proslavio huškanjem protiv Renea Bitorajca (uz objavu njegove kućne adrese) kao i peticijom o spolnoj orijentaciji lika iz Disneyevog crtića. Iza portala stoje Željka Markić i njena turbokatolička udruga U ime obitelji, koja upravo vodi kampanju protiv zakonski garantiranog prava na pobačaj. Dakle, u komentaru pod naslovom “Financiraju ih da potiču toleranciju, a oni su program posvetili nepostojećoj fašizaciji društva”, među ostalim, Splitski forum prozivaju kao posljednji u nizu “napada na fašizaciju”. Zlobnici bi rekli – pametnome dosta. Kleronacionalistima, nažalost, nisu dosta ni alarmantna upozorenja zapadnih veleposlanika, centra Simon Wiesenthal, američkog izaslanika za pitanja holokausta, američkih listova Foreign Policy i New York Times, britanskog BBC-a ili njemačko-francuskog ARTE-a. Lista raste iz dana u dan.

No vratimo se na stvar. Prva tribina trodnevnog programa, održana u prilično slabo ispunjenom amfiteatru Doma mladih, bila je na temu: “Fašizacija Splita: U izazovima nove ideologizacije”. U raspravi su sudjelovali filozof i publicist Boris Buden, književnice i publicistkinje Đurđa Knežević i Mira Lorger te novinar Boris Postnikov, a moderirala je Anita Lunić. Lorger je odmah na početku konstatirala da bi bio kompliment reći za ovu Vladu da je fašistička, jer bi time precijenili snagu koalicije koja je jedva osvojila vlast i već se raspada. Desna hegemonija traje još od devedesetih, uključujući “meku desnicu” prošle Vlade, a njeni korijeni stvoreni su još u Jugoslaviji u kojoj je od početka bila prisutna napetost između nacionalne i socijalne države. Postnikov se osvrnuo na desničarski narativ o antifašizmu kao floskuli, prema kojem je fašizam nestao 1945. i danas služi samo kao retoričko sredstvo za obračun s političkim protivnicima. Priznao je da pretjerano korištenje tog termina dovodi do njegove inflacije, ali naglasio da moramo znati prepoznati paralele s rastom fašističkog pokreta u prošlom stoljeću. Vječni fašizam književnika i filozofa Umberta Eca ili Koliko fašizma sociologa Rastka Močnika pritom mogu biti dobar vodič.

Knežević je postavila pitanje postoji li uopće hrvatska ljevica, s obzirom da SDP nema nikakav politički program osim ambicije da zauzme vlast, dok njihovi glasači glasaju prvenstveno protiv HDZ-a. Građansko društvo vidi kao sustav fragmentiranih i zatvorenih “scena” poput one kulturnjačke, iz koje je ipak proizašla inicijativa za smjenu resornog ministra Zlatka Hasanbegovića. Za Crkvu pak drži da zbog svog inherentnog iracionalizma stupa u prirodan savez s fašizmom. Na to se nadovezao Buden opaskom da je religijskom fundamentalizmu sama vjera sporedna, a ključno je preuzimanje političkih funkcija. Crkva je postsekularna institucija koja traži društvenu, ekonomsku i političku moć. Isto tako, iluzija je da su poruke premijera Tima Oreškovića o reformama i okretanju budućnosti iznad ideologije. Kao suveren koji ne zna jezik vlastitih građana (ili podanika), on je simbol završetka jedne nacionalne epohe i konačne integracije u globalni liberalni kapitalizam. Nacija odumire, ali država ostaje jaka jer i dalje ima funkciju – od privatizacije do ukidanja socijalnih prava. 

Postnikov je primijetio da se klerikalizacija idealno nadopunjuje s neoliberalizmom – žrtvama reformi nude se tradicionalne i obiteljske vrijednosti, dok je ljevica temeljito poražena od strane kapitala. Nasuprot tranzicijskom narativu koji je sve karte položio na pridruživanje Europi, referendum “u ime obitelji” nije proveden usprkos, nego zahvaljujući ulasku u EU i promjeni zakona o referendumu. Na komentar iz publike kako mi nemamo društvo, nego pseudoplemensku zajednicu koja civilizacijski ne pripada Europi, Buden je odgovorio da je društvo uništeno i u Hrvatskoj i u Europi zahvaljujući neoliberalnoj revoluciji vođenoj geslom Margaret Thatcher: “There is no such thing as a society”. Ideju o zaostalosti perifernih zemalja ocijenio je kao iluziju koja omogućuje kolonijalni odnos zapadnih “tutora” prema “mladim demokracijama”. Samo se narod može izboriti za vlastitu slobodu. 

Budenovo predavanje sljedećeg dana, naslovljeno “Ustaška kultura danas”, bilo je nešto bolje posjećeno, a uvodnu riječ dala je organizatorica Diana Magdić. Buden je bez okolišanja ocijenio da Hasanbegović nije postao ministar kulture zbog svojih kompetencija, već zbog svog ustaštva. Upozorio je na “historiokraciju” – tendenciju očajnih povjesničara poput Franje Tuđmana ili Hasanbegovića da nacionalni historicistički narativ nasilno ugrađuju u povijest “od stoljeća sedmog”. Naša elita tretira proglašenje neovisnosti kao lokalnu verzija “kraja povijesti” Francisa Fukuyame. Pa ipak, Tuđman je držao najviše funkcije u jugoslavenskom režimu, što svjedoči o određenom kontinuitetu između bivše i sadašnje države. Rat devedesetih bio je za Budena ogledni primjer “doktrine šoka” Naomi Klein.

Na polju kulture, jugoslavenska produkcija ipak je bila sumjerljiva i “držala tempo” sa svjetskom. Građanska kultura, koja je preživjela jugoslavenski režim, uništena je ustašizacijom kao autodestruktivnom kulminacijom nacionalizma. Kao primjere, Buden navodi nakaradni jezični puritanizam devedesetih i zamjenu Trga republike Trgom bana Jelačića – po principu povijesno i provincijalno umjesto modernog i univerzalnog. Ustaška kultura kakvu Hasanbegović zagovara u suštini je mrtva kultura koja bježi od globalnih procesa i modernosti u konzervaciju baštine, a jedino u  prošlosti vidi izvor nacionalnog identiteta. Međutim, isti trend opsesije sjećanjem javlja se i globalno, što povjesničar David Lowenthal opisuje sintagmom: “Past is a foreign country”. U skladu s teorijom “postmodernog obrata” Fredrica Jamesona, prošlost postaje objekt kulturne proizvodnje. Stoga Buden postavlja škakljivo pitanje: što ako je Hasanbegović zapravo kvalificiran za kulturni resor? Odgovor leži u preispitivanju samog pojma kulture.  

S jedne strane, Buden ne krije svoj pesimizam – kampanju kulturnjaka protiv ministra vidi kao labuđi pjev našeg građanstva koje nema budućnosti. S druge strane, ne skriva ni prezir prema “kompradorskoj eliti” koja nije u stanju ni misliti za nas, već za nju misli netko drugi, i kao takva je potpuno nepotrebna. Izlaganje je zaključio porukom da antifašizam mora biti artikuliran univerzalno i ponuditi radikalnu emancipacijsku alternativu. 

Završna tribina programa, pod nazivom “Fašizacija Splita: Uloga medija”, privukla je ipak najveću publiku, vjerojatno zbog gostovanja Viktora Ivančića. Osim njega, na tribini su sudjelovali novinari i urednici Saša Kosanović, Ana Brakus i Goran Borković, a moderirala je Mašenjka Bačić. Ivančić je trenutne političku tendencije u Hrvatskoj opisao kao “stvaranje antifašističkog ugođaja za konzumiranje fašizma”. Prema njegovom mišljenju, sadašnja vlast ima za ideal NDH, ali je ograničavaju međunarodne konvencije i pritisci. 

Kosanović je objasnio kako je odstranjen s HRT-a u sklopu aktualnih čistki na javnoj televiziji. Kao razlog mu je naveden “aktivizam”, što je ironično nazvao “najvećom kletvom koja može zadesiti novinara”. Povod je bio njegov prilog o  grotesknom prosvjedu protiv ravnateljice Vijeća za elektroničke medije Mirjane Rakić, u organizaciji proustaškog voditelja Z1 televizije Velimira Bujanca, praćenom ustaškim pozdravima i četničkim kapama. Kosanović je i prethodno uklonjen iz emisije Hrvatska uživo zbog priloga o skandiranju “za dom spremni” na stadionima, što je na HRT-u redovito prešućivano. Brakus, inače urednica portala Libela, istakla je da su aktivizam i proklamirane vrijednosti obilježje svih medija, samo što se kod neprofitnih medija radi o izboru novinara i urednika, a kod mainstream medija o izboru vlasnika ili vladajućih. 

Ivančić je ustvrdio da neutralno novinarstvo služi samo reprodukciji postojećeg poretka te da je oglašavanje u direktnom sukobu interesa s novinarstvom. Dodao je kako više nikad ne bi pisao u mainstream medijima, a da neprofitne medije treba spasiti pod svaku cijenu. Borković, glavni urednik Foruma, dobacio je da od Hasanbegovića ne bi uzeli novce ni da im ih nudi, ali i napomenuo da je ovaj stopirao i program za povlačenje sredstava iz EU fondova, kao i da je spomenuta Z1 televizija prošle godine dobila veći iznos od svih neprofitnih medija skupa. U razgovoru o njihovoj budućnosti, sudionici su se složili da će, ostanu li bez sredstava, nastaviti funkcionirati volonterski ili na račun dobrovoljnih donacija. Ivančić je Novosti za koje piše opisao kao grešku u sistemu, novine koje su odbile biti samo getoizirano manjinsko glasilo i uspjele se emancipirati. Kroz većinu ostalih medija promiče se “parareligijski kult nacije”, a jedina istina o domovinskom ratu je da se o njemu ne može govoriti istina. Kao primjer naveo je podizanje spomenika 72. bojni vojne policije u Lori koju je nazvao “našim malim mediteranskim logorom”. Ta odluka po njemu pokazuje da se ne radi o poricanju zločina koji su tamo počinjeni, nego o njihovom otvorenom veličanju. 

Brakus je zaključila da je ova situacija produkt 20 godina držanja jezika za zubima, u čemu prednjači Split kao grad šutnje, ali i poručila publici: “Puno lakše ćete pasti ako ste već na koljenima nego ako stojite i borite se”. Za kraj, na pitanje jednog zdvojnog gledatelja, “Što nam je činiti?”, Kosanović je duhovito odvratio: “Čekajte komandu!” U istom je tonu nastavljeno i nakon tribine, kad je na platou ispred Doma mladih održan dramski performans u kojem stanoviti ministar šalje predstavnike stanovitih udruga u radne logore otvorenog tipa. Posebna je ironija da je Hasanbegović u to vrijeme također bio u Splitu, ali na tribini se nije pojavio, unatoč svojem poslovičnom pozivanju na dijalog. Imao je druge prioritete, primjerice najavu podizanja spomenika u Lori ili polaganje vijenca na već podignuti spomenik 9. bojni HOS-a “Rafael vitez Boban”. S njegovom “novom nacionalnom paradigmom” koja kulturu vidi kao reviziju povijesti, ušutkavanje nepoćudnih i neprestano polaganje vijenaca na beskonačni niz spomenika, uz folklorni dodatak ustaških pozdrava i “vitezova”, ova zemlja zaista nema budućnost. Stoga nam nema druge nego dizati glas. Vidimo dokle nas je jezik za zubima doveo.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dvjema tribinama, predavanjem i radionicama mapirat će dimenzije problema, diskutirati o uzrocima ovih pojava, preispitati različite reakcije u društvu te postaviti i uz pomoć zainteresiranih građana odgovoriti na pitanja kako se suprotstaviti negativnim trendovima koji prije svega sužavaju polje slobode pojedinaca i ljudskih prava.

Ovdje potražite poziv za radionicu SPLIT AKTIVNO voditeljice Diane Magdić.

Program uključuje tribinu 16. svibnja u 19 sati u Amfiteatru Doma mladih pod nazivom FAŠIZACIJA SPLITA: U IZAZOVIMA NOVE IDEOLOGIZACIJE na kojoj sudjeluju Boris Buden, Đurđa Knežević, Mira Lorger, Boris Postnikov, predavanje Borisa Budena USTAŠKA KULTURA DANAS 17. svibnja u 19 sati, tribinu 18. svibnja u 19 sati FAŠIZACIJA SPLITA: ULOGA MEDIJA s gostima Anom Brakus, Viktorom Ivančićem, Sašom Kosanovićem.

“Projekt dugoročno cilja unaprijediti status ljudskih prava i poštovanja demokratskih vrijednosti u lokalnim zajednicama Srednje Dalmacije te osnažiti ranjive skupine u tim zajednicama i to prvenstveno jako stigmatizirane manjine poput seksualnih manjina, rodnih manjina, osoba druge etničke pripadnosti, nacionalnosti ili vjeroispovijesti, osoba s invaliditetom, onih slabijeg imovnog stanja ali i onih različitih političkih i drugih uvjerenja, u trenutku u kojem, nažalost, svjedočimo da se netrpeljivost i mržnja u društvu jako lako ponovno probudila i eskalirala i do nasilja prema onima koji misle drugačije od prevladavajuće većine i pri tome požele braniti svoju slobodu govora.

Osim niza usluga koje partnerske organizacije pružaju građankama i građanima svojih lokalnih zajednica, poput pravnog savjetovanja i informiranja o tome što diskriminacije jeste, koje su njene posljedice za kvalitetu života svih članova/ica zajednice i kako potražiti pravnu zaštitu u slučaju diskriminacije i sl., nizom javnih događanja nastojat ćemo promicati prava na različitost u našim lokalnim zajednicama, informirati i poticati na razumijevanje i prihvaćanje različitosti, te očuvanje slobode govora i izražavanja u javnom prostoru, očuvanje pluralizma i drugih demokratskih vrijednosti koje život u zajednici čine dostojanstvenim, slobodnim i kvalitetnim svim njenim članicama/članovima, kvalitetnim općenito”.

Sve informacije o projektu i detaljne informacije o planiranim događanjima potražite na stranicama Cenzure.

Pregovori oko TTIP-a počeli su sredinom prošle godine, a u ime građana i građanki u EU pregovara Europska komisija koja je blokirala sav javni pristup dokumentima samih pregovora i oni će ostati  zatvoreni za javnost sljedećih 30 godina. Čak ni predstavnici individualnih EU država nemaju pristup tim dokumentima osim u posebno uređenim sobama gdje je bilo kakvo kopiranje dokumenata ili vođenja bilježaka strogo zabranjeno!  Europska komisija je čak razradila strategiju za sprečavanje curenja informacija. Na sastanku predstavnika svih EU država objašnjeno je da trebaju raditi zajedno u svrhu razbijanja negativne slike o TTIP-u. Hrvatska još uvijek nije provela studiju utjecaja TTIP-a na gospodarstvo i ekonomiju niti je Sabor pokazao interes da se na sjednicama raspravlja o utjecaju TTIP-a i na RH.

Iako je TTIP uglavnom trgovinski sporazum pregovara se i o radničkim pravima, građanskim slobodama i privatnosti podataka te privatizaciji zdravlja, a što se direktno utjecati na kvalitetu života svih građana i građanki te narušavanju životnog standarda. Posebno zabrinjava što je uključivanje zainteresirane javnosti – građana i građanki – u svim procesima sudjelovanja i informiranja potpuno izostalo te je na kraju Europska komisija peticiju Protiv TTIP-a koju je potpisalo 1 milijun 400 000 građana i građanki EU proglasilo ilegalnom.

 Jedan od najspornijih dijelova TTIP-a je ISDS – odnosno rješavanje sporova između investitora i država jer se radi o pravnom mehanizmu putem kojega multinacionalne korporacije mogu potpuno zaobići nacionalne pravne sustave, a korporacije dobivaju mogućnost tužiti državu kada procijene da joj je način poslovanja, ulaganja ili profit ugrožen političkim odlukama države, odnosno izmjenama državnih zakona. Korporacijama se omogućuje da zaobiđu državne sudove i prečicom dođu do nadnacionalnih instanci priklonjenih profitu, a ne građanima.

Na tribinu sudjeluju Dean Derežić iz inicijative Zaustavimo TTIP, Hrvoje Radovanović iz Zelene Akcije te Gordan Duhaček, novinar T-portala.

Tribina će biti održana u srijedu, 10. lipnja, u Zlatnim vratima u Splitu, s početkom u 19 sati.

Udruga Info zona će u Splitu organizirati predavanje Ivana Bogdanovića “Kako se ponašati u društvu osoba s invaliditetom”. Tijekom tjedna bit će postavljena izložba fotografija na temu jednakosti, prikazan kratkometražni dokumentarni film koji je nastao na radionici izrade dokumentarnog filma, prezentirane ilustracije polaznika tečaja izrade ilustracija koje su napravljene za Tjedan jednakosti te će se čitati kratke priče na temu jednakosti koje su također nastale u pripremi Tjedna.

U Rijeci Udruga Regionalni info centar za mlade Rijeka – UMKI će se u Tjednu jednakosti baviti problemom diskriminacije Roma. Upoznavanje romske kulture te povezivanje Roma i ne-Roma ostvarit će se organizacijom nogometnog turnira u romskom naselju, izložbom fotografija koje su nastale za vrijeme drugih aktivnosti te prezentacijom tradicionalne romske glazbe.

Udruga ZUM će u Puli organizirati javne akcije gdje će mladi aktivisti i aktivistkinje prerušeni u razne likove iz prošlosti (Betty Friedan, Rose Parks, Luthera Kinga, Miep Gies, Brende Howard…) dočarati posljedice diskriminacije na osobe i društvo u cjelini. Zadnjeg dana Tjedna jednakosti, Udruga ZUM će prikazati kratki film koji je nastao snimanjem spomenutih aktivnosti u Puli tijekom Tjedna jednakosti.

U Zadru, udruga Cinaz je usmjerila aktivnosti Tjedna jednakosti na podizanje svijesti u javnosti o problemima i potrebama mladih iz sustava alternativne skrbi. Udruga Cinaz organizirat će aktivnosti poput tribine o volontiranju u Domu za nezbrinutu djecu, izrade mozaika, bojanja ograde Doma, sportskog turnira te koncerta. 

U Donjem Miholjcu, udruga Migra u sklopu Tjedna jednakosti organizira kreativne radionice, dane društvenih igara te međugeneracijski koncert. Zamisao udruge Migra jest pronaći zajedničke točke interesa između svih generacija, te tako organizirati slobodno vrijeme svojih sugrađana da se na istom mjestu nađu osobe svih dobi.

U sklopu projekta proučavani su procesi konverzija vojnih nekretnina koji su započeli samostalnošću Hrvatske, a posebno su odabrani primjeri konverzija u Puli – kompleks Muzil, Zagrebu – bivša vojna bolnica Vlaška, Zadar – bivša vojarna Stjepan Radić i Visu – vojarna Samogor. Rezultati ove četiri konverzije detaljno su opisani u publikaciji Kome propadaju bivše vojne nekretnine? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj koju možete pronaći u javnim knjižnicama u navedenim gradovima te u knjižnici Centra za mirovne studije u tiskanom izdanju, a dostupna je i za besplatni download. 

Stranicu je izradio Rationalinternational, a na njoj su vizualno objavljene i prikazane neke od vojnih nekretnina koje MORH ocjenjuje kao neperspektivne. “Pomoću ovoga weba želimo nastaviti pratiti konverzije vojnih nekretnina i nakon završetka projekta PINS. Zastavice na karti Hrvatske koju vidite na webu predstavljaju vojne nekretnine koje je Ministarstvo obrane RH ocijenio neperspektivnima. Neke od tih nekretnina su predane na korištenje DUUDI-ju (Državni ured za upravljanje državnom imovinom), neke su predane na upravljanje jedinici lokalne uprave ili samouprave, a neke su još uvijek pod upravom MORH-a i tek trebaju biti predane”. S obzirom da za većinu nekretnina nije poznata točna lokacija, svi su pozvani koristiti stranicu i nadopunjavati ju informacijama, koordinatama i fotografijama određenih nekretnina.

M.M. / Vojna imovina

Naime, BCSDN zajedno sa Cenzurom Plus i ostalim partnerima već dulje vremena radi na postavljanju indikatora za procjenu statusa civilnog društva u pojedinoj zemlji koja sudjeluje u projektu, te njihovom ozbiljnijem uzimanju u obzir kada se procjenjuje demokratska i politička spremnost zemlje za članstvo u EU. U tu svrhu razvijena je monitoring matrica, kao konkretan alat za istraživanje i monitoring pravnog, financijskog i političkog okruženja u kojem se civilno društvo u pojedinoj zemlji razvija i radi. Važan aspekt ovog projekta je i rad na unaprjeđenju uvažavanja organizacija civilnog društva (OCD-a) kao neizostavnog dionika za dijalog i sudjelovanje u donošenju odluka na svim razinama – lokalnoj, nacionalnoj ali i europskoj. 

Panelisti i panelistice, predstavnici/ce organizacija civilnog društva te državnih institucija, raspravljat će o brojnim temama važnim za trenutni status civilnog društva u Hrvatskoj, te otvoriti prostor svim sudionicima/cama za javnu raspravu o ostvarenom napretku i novim prijetnjama sa kojima se OCD-i suočavaju u svom radu. 

Cilj tribine je u javnoj raspravi definirati osnovne probleme koji sprečavaju daljnji razvoj grada Splita na gospodarskom, turističkom, urbanističkom, obrazovnom, kulturnom području i u vezanim pitanjima aktivnog građanstva te predložiti razvojne prioritete koji će moći služiti kao referentni okvir građanima i svim zainteresiranim stranama. Za početak, za usporediti predizborna obećanja kandidata i kandidatkinja na lokalnim izborima s prioritetima prepoznatim od strane stručnjaka i stručnjakinja, građanki i građana u raspravi, a zatim i kao okvir za nadzor rada lokalne samouprave Grada Splita

Na raspravi sudjeluju Maja Fredotović, Maja Miše, Mirko Petrić, Sandra Sterle i Predrag Lucić. Moderator tribine je Saša Ljubičić.

Cilj natječaja jest prikupiti video materijale o radu udruga u Hrvatskoj i odabrati uspješne projekte o kojima će kasnije biti snimljene reportaže. Opširnijim video prilozima emitiranim u emisiji Cenzura, bit će povećana vidljivost kvalitetnih projekata koji su doprinijeli demokratizaciji i održivom razvoju zajednica. Na taj način bit će pružena podrška daljnjem radu organizacija civilnog društva i istaknuti primjere dobrih praksi. Ovim putem udruge su pozvane do 14. rujna poslati video materijale o svojim projektima. 

Kako ističu iz Cenzure plus, prijavljeni projekti trebaju zadovoljiti kriterij neposredne ili posredne koristi za lokalnu zajednicu – u pogledu povećanja demokratizacije i unaprjeđenja održivog razvoja zajednice. Pritom je najvažniji kriterij važnost društvene promjene koja se dogodila kao izravni ili neizravni utjecaj projekta, dok područja djelovanja mogu biti različita, na primjer područje aktivnog građanstva, socijalnog uključivanja, ekologije, antidiskriminacije i slično.

Dodatne informacije o prijavi, kao i o udruzi Cenzura plus pronađite ovdje. 

Izvor: Cenzura plus