KP: Što je prethodilo izdavanju knjige i zašto je njen izlazak opisan kao beskonačan?

S.B., S.C., S.R.: Izdavanju knjige je prethodio dugotrajan arhivski rad, kao i dugi razgovori s ljudima koji su u izradi knjige sudjelovali. Ukratko, posla oko knjige je ispalo puno više nego što smo u početku mislili. To je glavni razlog zašto knjiga o 15 godina Attacka izlazi u godini kada će Attack navršiti 17 godina. Razloga za ovo dugo trajanje ima još. Na samom kraju rada, kada smo već mislili da knjiga ide u tisak, morali smo mijenjati tiskaru jer je čovjek s kojim je dogovaran tisak (podaci poznati uredništvu) ispao, blago rečeno, neodgovoran do kriminalnih granica. Osim toga, sam tisak knjige koštao je više od planiranog, jer, s obzirom na prirodu materijala s kojim smo radili, nismo mogli točno predvidjeti kako će knjiga na kraju izgledati. Zato smo neko vrijeme morali potrošiti i na pronalaženje dodatnih novaca.

KP: Sad kad je knjiga konačno izdana, što možemo pronaći u njoj, odnosno na koji je način 15 godina rada sažeto u jednoj knjizi?

S.B., S.C., S.R.: Knjiga je najvećim dijelom bazirana na arhivskom materijalu na temelju kojega je sastavljena kronologija Attackovih 15 godina koja predstavlja kičmu knjige. Jako puno vremena i truda otišlo je na slaganje, skeniranje i fotografiranje arhivskog materijala koji smo našli u Attackovom uredu. Radilo se doslovno o kutijama i kutijama razbacanih papira, fascikala, računa, fotografija, plakata, flajera, VHS kazeta i koječega, često bez precizno naznačenog datuma. Manji dio toga bio je u kakvom-takvom redu, ali mi smo arhiv praktički složili od nule. Neizmjerno su nam korisni bili stari Attackovi newsletteri. Puno materijala našli smo i u privatnim arhivima i teško bi bilo spomenuti sve koji su dali neku sliku ili plakat za knjigu. Posebno su nam tu pomogli Oliver Sertić, Mario Kovač, Nikola Mijatović Bangavi i, naravno, Ruta. Ruta je knjigu i izdizajnirao i bez njega čitav taj arhivski kaos nikad ne bi dobio čitljiv oblik.

Osim kronologije i arhivskog materijala, knjiga je dobrim dijelom sastavljena oko istraživačkog rada o Attacku koji je napisao Boris Koroman, jedan od urednika knjige. S obzirom da se Borisov rad bavio Attackom u kontekstu proizvodnje grassroots kulture, upravo je to i jedan od fokusa knjige. U knjigu su uključena i različita svjedočanstva sudionika koja smo prikupili putem upitnika i koja se kreću od nostalgije do kritike. Neke teme važne za knjigu obrađene su u zasebnim, dužim tekstovima koje su napisali Vesna Janković, Marko Strpić, Suzana Kunac, Oliver Sertić, Marko Vuković, Boris Koroman, Višnja Rogošić, Jere Kuzmanić, Sanja Burlović i Katarina Peović Vuković. U knjizi smo se također koristili relevantnim tekstovima Kulturpunkta, BLOK-a, Prava na grad, i drugih medija i inicijativa koje su ili pisale o Attackovim aktivnostima ili je s njima Attack surađivao. Valja spomenuti i to da se u knjizi nalazi preko tristo različitih fotografija/slika/plakata, što znači da može zaigrati i one koji ne vole čitati.

Iz ovoga već možeš naslutiti da ova knjiga nije samo o Attacku, nego zahvaća širi povijesni društveni kontekst vremena u kojem je Attack stasao, ističe probleme zagrebačke nezavisne kulture od 1997. do 2012. i ocrtava neke društvene promjene u ovom periodu. Općenito nam se činilo da je knjiga o Attacku prilika za nešto više od prisjećanja, da se iz priče o Attacku i vremenima i uvjetima u kojima je Attack djelovao može ponešto i naučiti.

KP: Je li ovo prvo izdanje Autonomnog kulturnog centra, možemo li reći da se radi o samizdatu i odgovara li takav postupak DIY filozofiji kao jednoj od temeljnih odrednica rada samog AKC-a?

S.B., S.C., S.R.: Autonomni kulturni centar je već izdao strip album Vanče Rebca Tvrdokorne mrlje, zatim DVD fanzin Svena Gorjanca-Fabića Poskok (1 i 2), CD grupe Bamwise, a u pripremi je i ploča zagrebačkih Kurvi. Dva-tri puta godišnje izlazi proezine Pippilotta koji nastaje na literarnim kružocima u Infoshopu Pippilotta. Međutim, AKC nije do sada izdao ništa slično ovoj knjizi. Knjiga jest DIY u smislu da je Attack sam vlastitim snagama izdao knjigu o sebi, ali je knjiga izdana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i Ureda za kulturu Grada Zagreba. Tiskanje knjige su također donacijom pomogli i Restart, Infoshop Pippilota, Pulska filmska tvornica, Fade In, Centar za mirovne studije, kao i svi koji su radili na benefitu za knjigu: DJ Sero, DJ Bangavi, People’s Kitchen i tim kluba Attack te drugi pojedinci/ke.

Na kraju, recimo i da knjiga dokumentira izdavačku djelatnost iz vremena prije nego se Attack podijelio na dvije udruge, kada su unutar Attacka djelovali i časopis Libra Libera, strip webzine Komikaze i Literarni konzorcij (LitKon).

KP: Nakon gotovo sedamnaest godina, možete li podvući crtu na neka razdoblja i na temelju njih očekivati daljnji razvoj (naše) priče?

S.B., S.C., S.R.: U knjizi smo pokušali napraviti periodizaciju djelovanja Attacka. Knjiga je zato podijeljena na četiri glavna dijela: “Devedesete”, “Jedinstvo”, “Bez prostora” i “Medika”. Očito, kontinuiteti i lomovi u Attackovom djelovanju povezani su u ogromnoj mjeri s problemom prostora. Za pretpostaviti je da će i budućnost najvjerojatnije ovisiti o razvoju situacije s prostorom. Jedna od spoznaja do koje smo došli radeći na knjizi je i ta da je Attack, otkad postoji, bez prostora bio aktivan više od šest godina. Osim toga, Attack je već skoro 17 godina bez dugoročnog rješenja problema prostora. Ugovor potpisan s gradom 2009. za prostor u Medici istekao je 2011., a pregovori su nakon toga stali. Trenutno nemamo nikakve informacije iz gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove koje bi upućivale na to kako će se stvari dalje razvijati.

Na trenutno djelovanje Attacka utječe i činjenica da Attack nije jedini korisnik prostora u Medici, ali je jedini koji je s Gradom imao potpisan ugovor i time na sebe preuzeo odgovornost za prostor. Istina je da Attack koristi najviše prostora i proizvodi najviše programa u Medici, ali se često na udrugu prebacuje odgovornost za stvari za koje su odgovorni drugi korisnici. O svemu tome možete detaljnije čitati u knjizi.

Što se tiče daljnjeg razvoja priče, Attack i dalje ima za cilj uključiti što više mlađih ljudi koji pokreću dobre inicijative, a za koje trebaju infrastrukturu. Trenutno najviše aktivnih sudionika djeluje u klubu, a želimo naglasiti da mjesta za ideje i aktivnosti ima u svim Attackovim projektima. U toku su programi s tražiteljima azila (u suradnji s CMS-om), a u rujnu će se raditi Antifašistički dani u suradnji s infoshopom Škatula iz Rijeke i Mladim antifašistkinjama Zagreba. U infoshopu Pippilotta se i dalje nastavljaju programi sakupljanja knjiga za zatvorenike te sakupljanja knjiga za tražitelje azila, uz redovne literarne kružoke i program besplatnih “uradi sam/a” radionica. U sklopu Attacka djeluje i inicijativa People’s Kitchen koja se bavi problematikom nedostatka/viška hrane te se trudi jednom tjedno posjetiteljima ponuditi šarolik obrok od hrane koja je inače odbačena. U prostoru Hacklaba na tjednoj bazi se održavaju radionice “open source” operativnih sustava (GNU/Linux) kojima se ove alternative komercijalnim softverima pokušavaju približiti korisnicima. U Hacklabu vam također možemo pomoći sklepati računalo iz recikliranih dijelova ako za njega nemate resursa.

U svakoj od ovih inicijativa novi ljudi su dobrodošli, kao i nove ideje.

KP: Što nas očekuje u četvrtak na “neslužbenoj post-traumatskoj žurki” povodom izlaska knjige?

S.B., S.C., S.R.: U četvrtak radimo neslužbenu promociju, službena promocija s predstavljanjem knjige i “ozbiljnom” pričom “ozbiljnih” ljudi bit će krajem rujna u Galeriji Nova. Sada nam je prvenstveno cilj proslaviti izlazak knjige i podijeliti knjigu ljudima da je pročitaju i onda dođu pripremljeni na razgovor u rujnu. Također tražimo predstavljače za knjigu. Predstavljači, javite se!

Na programu u četvrtak bit će štand s knjigom, prilika za listanje, čitanje, raspitivanje i razgovaranje. To će biti u dvorištu Medike. People’s Kitchen će se pobrinuti za hranu. Radikalni biciklistički kolektiv/putujući filmski festival Bike Smut iz Portlanda prikazivat će svoje filmove u Pippilotti. U klubu Attack svirat će DJ Jahvo i DJ Peter Po$h. Ovaj drugi je inače pod imenom DJ Šango svirao na otvorenju Attackovog prvog prostora u bivšoj tvornici igračaka Biserka u Heinzelovoj 33. To je bilo 7. ožujka 1998. Kako znamo za taj zanimljivi detalj? Naučili smo čitajući knjigu o Attacku, i pritom se odlično zabavili!