Teorijski je dio pretežito vodio prof. Nigel Whiteley s Lancasterskog univerziteta u Velikoj Britaniji dok je radionica održavana pod vodstvom Vinka Penezića i Krešimira Rogine, a u ulozi gostujućih predavača su se našli eminentni inozemni i domaći stručnjaci s raznih područja – Yoshiharu Tsukamoto, Anna Popelka, Antonino Saggio, Masayo Ave, David Mikhail, James Njoo, Richard Edwards, Alisa Andrašek, Dalibor Marinis, Helena Paver Njirić, Žarko Paić, Hrvoje Njirić, Nenad Roban, Saša Begović, Krešimir Galović, Iva Körbler, Nenad Korkut, Sandra Križić-Roban, Martin Semenčić, Filip Fabek, Tihomir Milovac.  

Ideja o pokretanju međunarodnog simpozija s radionicom nastala je krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, inspirirana prvenstveno nedostatkom suvremenog teoriskog diskursa unutar lokalne arhitektnske zajednice te težnjom za internacionalizacijom scene, pa je tako prvo okupljanje tada mlađahnih entuzijasta poput Riglera & Riewea, Anne Popelke, Feđe Vukića, Darje Radović te Penezića & Rogine pod naslovom Povratak u budućnost održano u kolovozu 1989, dok je već iduće godine teorijski dio vodio Nigel Whiteley, a praktični karizmatični britanski arhitekt Cedric Price.  

Tih se prvih nekoliko sezona, budući da je primjerice Internet izašao na vidjelo tek nekoliko godina kasnije, simpozij (referirajući na poznatu knjigu Reynera Banhama iz 1960. Theory and Design in the First Machine Age) nazivao Teorija i oblikovanje u Treće mašinsko doba, a kako se tu radi o elektroničkim napravama promjena naslova u “digitalno doba”” nakon stanke koju je prouzročila agresija na Hrvatsku bila je više formalnog nego suštinskog karaktera.  

Od prvih je dana, a poglavito Whiteley-Priceovskim “udarom” pod nazivom Radne igre (bez granica) ustoličena poznata grožnjanska atmosfera ravnovjesja ozbiljnosti i ležernosti, intenzivnog rada i relaksirajuće zabave, učenja i razonode s naglaskom na novim spoznajama o brzomijenjajućem svijetu u kojem živimo, budući da “nema ničeg tradicionalnijeg od promjene”.  Malo je poznato da je Cedric Price u Grožnjanu izradio projekt TURTLAN za Grožnjan s kojim je osvojio priznanje na Shinkenchiku natječaju ‘Electronic House’ u Tokiju.  

Jedno od najeminentnijih pitanja današnjice jest: kako uistinu izgleda svijet u kojem živimo, da li smo ga u potpunosti svjesni i na koji mu se način obraćamo te da li je kompleksan sklop promišljanja pod zajedničkim nazivnikom pojma Arhitektura uopće moguć u doba sveopće proliferacije?  Jer tezu da je čovjek anakrono i arhaično biće u okolišu koji je sam stvorio je već odavno postavio njemački filozof Günther Anders, a današnjoj hiperprodukciji oblika najčešće ne prethodi nikakva suvisla teorija osim “Super Size Me”.  

Sviješću o važnosti korjenitih promjena koje su se dogodile proteklih dvadesetak godina na prijelazu iz “mehaničke” u “digitalnu” eru u kojima je nova stvarnost prožela sve pore ljudske svakodnevice, donoseći nove specifične okolnosti i zakonitosti s kojima se većina arhitektonskih praksi (sustavno) ne bavi, grožnjanska je ljetna škola učinila značajan iskorak u senzibiliziranju na kakvoće stvarnoga svijeta u kojemu živimo te njihovih utjecaja na suvremenu arhitektonsku praksu.  

Tema ovogodišnjeg simpozija je Social Consciousness.  Problematizirat će se arhitektonski trenutak, s pitanjima poput je li socijalna osvještenost uopće “moguća” u naše digitalno doba?  Socijalno umreženje je posljednjih godina postala top-tema, no je li to dovoljno?  Jesmo li sposobni dosegnuti tzv. Integralnu stvarnost arhitektonskim sredstvima?  Mogu li suvremene ad-hoc zajednice nadomjestiti dezintegrirana susjedstva iz nekih prošlih vremena?  Je li generativnost kapacitet sustava za podupiranje, sprezanje ili zasićenje naše socijalne osvještenosti?  

Osim teorijskog dijela, održat će se i praktični na temu What is the Question? Anticipativna arhitektura je bila jedna od najznačajnijih teza Cederica Pricea.  Kako se ta teza može primijeniti na situaciju u kojoj se upravo nalazimo? Da li smo sposobni anticipirati arhitektonska okruženja za nadolazeće zahtjeve koje nam postavlja naše društvo koje se brzo mijenja?  

Voditelji simpozija, gostujući profesori i mentori radionice ove godine su Yoshiharu Tsukamoto i Momoyo Kaijima (Atelier Bow-Wow), Roger Riewe (Riegler Riewe Architekten), James Njoo (Muta), Ivan Rašković (AGM studio) te Penezić & Rogina.  Simpozij koji se održava na engleskom jeziku završit će tradicionalnim javnim predstavljanjem završnih radova polaznika simpozija u grožnjanskoj gradskoj loži.