Platforma KAoperativa uz organiziranje i zagovaranje za bolji položaj i uvjete za rad kulturne scene u Karlovcu posvećuje se i razvoju publike programa nezavisne kulture. Jedno od važnih pitanja je i odlazak mladih ljudi iz Karlovca i države zbog školovanja, zaposlenja ili manjka kreativnih sadržaja. Putem ove tribine želi se mapirati potrebe i trenutne interese kako bi se osigurao bolji položaj i uključilo mlade u društveni život zajednice.

Sudionici će se baviti motivacijom za ostanak i razlozima za odlazak iz grada i države kroz teme kao što su školovanje, zapošljavanje, organiziranje slobodnog vremena mladih i dostupnost kreativnim i kulturnim sadržajima.

Tribina će stoga imati participativan pristup za sudionike kroz rad u grupama koje će po završetku izložiti svoje zaključke. Zaključci će poslužiti za daljnje istraživanje potreba i interesa kako bi se razvijali kvalitetni i inkluzivni programi nezavisne kulture.

Spajajući posebnost karlovačkih lokacija i izvrsnih umjetnika i stručnjaka, karlovački plesni festival donosi kreativni, edukativni, umjetnički i izvedbeni program, koji se u velikom dijelu održava na otvorenom.

Programom radionice Plesom protiv straha od visine po prvi puta u Karlovcu Marija Šćekić organizira radionicu vertikalnog plesa na jednoj od najljepših gradskih lokacija, Starom gradu Dubovcu. Radionica je namijenjena početnicima u vertikalnim plesnim disciplinama i provodi se u suradnji s umjetničkom organizacijom Histeria Nova i GSS Karlovac. Plesni izazov KDF-a nastavlja se slackline radionicama za sve generacije koje vode Darko Matešić i Cristiane Rodrigues. 

Jedinstveni oblik plesne suradnje donosi gostovanje plesne trupe Almada iz Portugala i program koreografskog laboratorija Unutar zagrljaja koji se održava od 1. do 3. rujna. Djecu i mlade očekuje trodnevna radionica i rad na predstavi s portugalskim umjetnicima Brunom Duarte i Beatriz Rousseau, u Ateljeu suvremenog plesa na Korzu. Poslastica na kraju je plesna predstava Unutar zagrljaja u izvedbi portugalskih plesača i sudionika radionice koja se održava u GK Zorin dom 3. rujna s početkom u 20 sati. 

Festival zatvara suradnički program udruga Carpe diem i Free Dance pod nazivom Otisnuti pokreti koji uključuje umjetničke kreativne radionice (suvremeni ples, grafika, raku tehnika) pod vodstvom Irene Škrinjar, Šimuna Tolića i Melite Spahić Bezjak.

Razgovarao: Lujo Parežanin

U četvrtak, 24. kolovoza završila je Ulična galerija u organizaciji karlovačke udruge KA-MATRIX, jedne od najvažnijih članica gradske nezavisne scene. Treće ovogodišnje izdanje ove manifestacije javnosti je donijelo vrijedan umjetnički i edukacijski program koji obuhvaća radionicu izrade mobila od recikliranih materijala, akcijsko slikanje i videoinstalaciju praćenu plesnim performansom.

Međutim, njenim završetkom u Karlovcu ovih dana nipošto ne nastupa zatišje u kulturnim događanjima. Štoviše, Galerija je tek prva u vrlo sadržajnom nizu povezanih manifestacija: već dan kasnije započinju Dani Radićeve proizišli, kako stoji u njihovoj službenoj najavi, iz nekolicine civilnih akcija pod nazivom Okupacija Radićeve, koji za cilj imaju periodičko oživljavanje Ulice Stjepana Radića kao najvažnijeg gradskog javnog prostora.

Dani su eklektična manifestacija koja obuhvaća sadržaje najrazličitijih tipova i namjena, odajući dojam inkluzivnosti primjeren ideji “okupacije” javnog prostora i njegove funkcionalizacije u društvenu i kulturnu korist građana. Tako se na njihovu programu istovremeno nalaze i likovne radionice za djecu, izložbe, cirkuske izvedbe, eksperimentalni performansi, a dio sadržaja rezultat je suradnje s još jednim važnim događanjem – Karlovac Dance Festivalom, koji započinje na isti dan.

Pored vrlo zanimljivog “domaćeg” programa, ljetna edicija KDF-a proširuje horizont nezavisnokulturnih inicijativa u Karlovcu i na međunarodnu suradnju, pokazujući organizacijsku kapacitiranost da omogući javnu i otvorenu recepciju aktualnih umjetničkih praksi iz inozemstva. S obzirom na KDF-ovu pristupačnost, njegovo kombiniranje rekreativno-izvedbenih sadržaja poput akrobatike na svili s eksperimentalnim zvučnim i plesnim improvizacijama, kao i na suradnju s Danima Radićeve, ne čudi da europska mreža za promociju festivala u kulturi EFFE i njemu pripisuje odrednicu inkluzivnosti.

Uzmu li se u obzir i druga događanja, poput festivala Art&KA u organizaciji udruge Carpe Diem ili Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala, koji se zajedno održavaju od 12. do 16. rujna, čini se da je u slučaju Karlovca riječ o vrlo aktivnoj kulturnoj sceni koja je izrazito upućena na revitalizaciju grada.

Nadovezujući se na razgovor sa članicama platforme F12, za opće dojmove o stanju i kontekstu nezavisne scene, njezinu odnosu prema gradu i poteškoćama u djelovanju obratili smo se predstavnicima udruge KA-MATRIX, u čije ime nam se javio Denis Mikšić. Kako su se njegovi odgovori pokazali vrlo opsežnima i informativnima, prenosimo ih ovdje u cijelosti u formi intervjua.

KP: Kakva je KA-MATRIX-ova suradnja s drugim karlovačkim udrugama i akterima na nezavisnoj sceni u organizaciji Ulične galerije i drugih aktivnosti? Koje su teškoće s kojima se susrećete na bilo kojoj razini – programskoj, produkcijskoj itd.?

S lokalnim udrugama na provedbi programa surađujemo, kao što je, uostalom, praksa i u drugim dijelovima države, na različite načine. Naoko, činilo bi se da nezavisna scena mora djelovati jedinstveno u svemu, no to i nije tako u praksi. S obzirom na to da u Karlovcu djeluje deset do petnaest udruga u nezavisnoj kulturi, partnere pronalazimo često po “osjećaju”, sličnom pristupu estetici, društvenim afinitetima, komunikacijskim, generacijskim pa i prijateljskim razinama i odnosima. Sve to utječe na suradnje i partnerstva. Uz dio lokalnih organizacija u jako dobrim smo odnosima s organizacijama, inicijativama i pojedincima iz drugih dijelova zemlje i šire – često i boljima nego na lokalnoj razini.

Karlovac je specifična sredina, relativno velik grad (u nacionalnim okvirima), a vrlo blizu Zagrebu, pa maltene funkcionira kao predgrađe. Velik broj Karlovčana radi i/ili živi u Zagrebu, među njima i mnogo mladih koji su stasali i do pred koju godinu intenzivno surađivali s KA-MATRIXOM i radili kroz nas. Mladi koji su sudjelovali u programima naše udruge sad već završavaju fakultete u Zagrebu (Rijeci, Puli itd.) i ne planiraju se (osim u slučaju neke jako dobre ponude) vraćati u Karlovac. To je permanentno pitanje svih karlovačkih organizacija, pa tako i onih koje se bave nezavisnom kulturom.

S druge strane, uvijek se pronađe prostora za suradnju, jer je valjda svima jasno da je potrebno prevladati neke male osobne razlike. U ovom deficitu ne možemo ni očekivati broj istomišljenika kao u nekoj svjetskoj metropoli – radiš i surađuješ s onima s kojima možeš i tu je potrebno manje ili više kompromisa.

Što se tiče teškoća, najveći je problem upravo taj, nedostatak broja ljudi, a slobodno se može reći da nema dovoljno mladih zainteresiranih za “drugačije razmišljanje i djelovanje”. Definitivno se osjeti taj nedostatak visokoškolskih institucija koje će se baviti društvenim znanostima i/ili umjetničkih akademija koje će kontinuirano “proizvoditi” nove snage iz kojih će se proporcionalno “regrutirati” novi aktivni i progresivni mladi kadrovi.

KP: Kakav je odnos grada prema vama, dobivate li podršku s obzirom da je riječ o javnim i otvorenim događanjima?

Dosadašnja provedba je, pak, za razliku od drugih sredina, vrlo jednostavna. To je možda prednost manjeg grada gdje se svi poznaju, a lokalne strukture javne uprave prepoznaju i u jednoj mjeri pomažu razvoj kulture, pa tako i one nezavisne, osobito ako se radi o nezavisnoj sceni mladih. Karlovac se tijekom posljednjih desetak godina u jednoj mjeri jako otvorio po pitanju mladih, osobito na deklarativnoj razini. Ako se ne traži ozbiljnija financijska potpora, programi mladih i za mlade se odobravaju i potpomažu, počevši od razine nositelja u lokalnoj upravi, preko upravnih odjela do nižepozicioniranih djelatnika. Unatoč stalnoj želji za podizanjem razina potpore u usporedbi s dobrim dijelom gradova i mjesta, može se reći da je situacija poprilično dobra. Da se ne zavaravamo, to je sve rezultat mukotrpnog, upornog i svakodnevnog rada lokalnih udruga civilnoga društva koje su tijekom posljednjih dvadeset pet godina uspjele postići kakav-takav status i počele se tretirati donekle kao pouzdan i stabilan partner. Daleko je to od idealne pozicije, no stanje je ipak nešto bolje nego prije desetak godina.

KP: Ostvarujete li međunarodnu/regionalnu suradnju, na kakvim projektima i kakva su vam iskustva po tom pitanju?

Međunarodna suradnja u jednoj mjeri postoji, no čini se da ovdje puno više znači komunikacija i suradnja na nacionalnoj razini. Organizacije su povezane kroz formalne saveze, Mrežu mladih Hrvatske, Savez udruga Klubtura te neformalne, ali vrlo čvrste i solidarne mreže, ponajviše bazirane na sličnim kulturološko-esteskim i vrijednosnim temeljima. Primjerice, plesna scena intenzivno surađuje sa zagrebačkim udrugama i inicijativama, “elektroničari” odlaze ili ugošćavaju svoje prijatelje i DJ kolektive, street art scena naočigled raste i jako je povezana s drugim sredinama, a DIY bendovi i pojedinci su gotovo dio iste priče u Karlovcu, Zagrebu, Rijeci, Zadru ili Puli.

KP: Kakav je dojam o odjeku i ulozi nezavisne kulture u Karlovcu? Postoji li nekakav koherentni kulturni mainstream prema kojem se pozicionirate? Za kraj, čini li vam se da vaš trud prema kulturnoj revitalizaciji grada doprinosi dolasku ljudi u Karlovac?

Sa svojim usponima i usporavanjima karlovačka nezavisna scena važna je u više aspekata: može se reći da u najvećoj mjeri otvara vrata komunikaciji Karlovca s drugim sredinama bez nekog (malo)građanskog lokalnog (samo)izolacionizma; pomiče granice lokalne kulturne ponude i predstavlja publici nove i drugačije kulturne, umjetnike i društvene prakse; zapošljava velik broj lokalne ekipe koja bi u suprotnom vlastitu egzistenciju i profesionalni razvoj tražila u nekoj drugoj sredini; brine se i otvara interes za promišljanje, upravljanje i programiranje postojećih i novih javnih prostora u gradu. Redovita je ta usporedba institucionalne kulturne scene koja ima, zahvaljujući zakonskoj regulativi, infrastrukturnu, financijsku, a samim time i egzistencijalnu sigurnost i stalnu nestabilnost nezavisnog sektora. Ne može se tu govoriti o konkurenciji, no djelomično dolazi do frustracije jer nezavisni kulturnjaci proizvode programe i/ili ih dovode i organiziraju u puno težim i nestabilnijim uvjetima od onih u kojima rade institucije (koje imaju proračunska sredstva i prednost pri raspodjeli programskih). 

Iz sadašnje perspektive teško se može reći da trud kako nezavisne, tako i institucionalne kulture doprinosi dolasku ljudi u Karlovac, mada se o tome dosta priča. Prije bi se moglo reći da nezavisni kulturnjaci danas rade to što žele i što misle da je ispravno bez obzira na sve. Tako bi nekako trebala izgledati i lokalna priča – napraviti poticajno, zanimljivo i ugodno okružje u kome se živi. S vremenom će to zasigurno prepoznati i ljudi van Karlovca, turisti ili slučajni prolaznici. Razmišljati o uspostavljanju odnosa da dobijemo interesantan turistički proizvod a da pri tom ne razmišljamo na prvo mjestu o lokalnoj sredini je krivo, Grad u kojem je ugodno i u kojem vole živjeti lokalni stanovnici je preduvjet da postane zanimljiv i onima koji tu ne žive.

Na tome tragu, čini se, kreće se jedan paralelni proces tijekom ljetnih mjeseci: uz angažman Grada, gradskih tvrtki i ustanova u kulturi na uspostavi nekog karlovačkog kulturno-turističkog proizvoda, raste i jača i broj inicijativa koje na poprilično kaotičan i nekoordiniran način “sve nešto rade”. Podosta je tu kopiranja, preuzimanja tuđih ideja, modifikacija i improvizacije, no čini se da taj kaos ide u nekom pravcu i da je iz godine u godinu sve ozbiljniji i kompaktniji. Teško je za povjerovati da će Karlovac dobiti neki opći program tipa Špancirfesta, što nije ni potrebno. Moguće je da je baš ta kaotičnost, povremena sprega s ustanovama, te česta nezavisnost i svojeglavost udruga put ka novom i autentičnom lokalnom kulturnom proizvodu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Karlovačka udruga Carpe Diem i ove godine, 16. i 17. rujna organizira festival Art&KA. Festival je zamišljen kao događaj s ciljem oživljavanja najužeg središta grada Karlovca suradnjom umjetnika različitih profila, iz različitih sredina sa građanima Karlovca. Na Šetalištu Dr. Franja Tuđmana i Radićevoj ulici tako će se održati raznolik umjetnički program koji uključuje kreativne radionice za najmlađe, razne izložbe, izrade umjetničkih instalacija, projekcije filmova, glazbene nastupe i nekoliko, prema najavi, za Karlovac inovativnih programa iznenađenja. Također, ove godine sudjelovat će i mladi iz Velike Britanije, Mađarske i Španjolske.

Art&KA festival održava se jednom godišnje u ljetnim mjesecima, u centru Karlovca. Zamišljen je kao umjetnost na otvorenom prostoru grada kako bi se zajedničkom prezentacijom likovnih umjetnika, plesača, glazbenika, pjesnika, video umjetnika i ostalih, animirali trgovi, ulice i parkovi kao doprinos u ostvarivanju cjelovitijeg kulturnog identiteta i prepoznatljivosti Karlovca. Kroz oživljavanje, poticanje te interakciju svih sudionika, gradski prostor pretvara se u alternativnu umjetničku četvrt.

Udruga Carpe Diem djeluje od 2005. godine s ciljem unaprjeđenja kvalitete života, doprinosa dobrobiti zajednici te razvoju, s posebnim naglaskom na izgradnji ljudskih resursa i kapaciteta civilnog društva. Osim organizacije festivala, udruga se bavi neformalnim obrazovanjem mladih, pružanjem psihosocijalne pomoći i savjetodavne potpore, omogućavanjem umjetničkog izražavanja pojedinaca i skupina, te  razvijanjem i promicanjem volonterstva i posredovanjem u volonterskoj razmjeni. I ovaj put pozivaju sve zainteresirane da se uključe i sudjeluju u organizaciji festivala, gdje će dobiti priliku za sudjelovanje u programu, upoznavanje raznih umjetnika i stjecanje kvalitetnog volonterskog iskustva.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati ovdje, a o riječkim modelima upravljanja prostorima Palacha, Filodrammaticae i Marganova razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula. S koordinatoricom platforme Okret potpora Samantom Stepčić razgovarali smo o različitim oblicima nezavisnog kulturnog djelovanja u Zadru, a intervju s Antoniom Kuzmanić, koordinatoricom splitske Platforme Doma mladih, o prošlosti i budućnosti Doma mladih te zagovaračkim mogućnostima Platforme čitajte ovdje. O Društvenom centru Rojc u Puli, civilno-javnim partnerstvima te samoodrživosti i samofinanciranju, razgovarali smo s Dušicom Radojčić.

O povijesti karlovačke nezavisne kulturne scene već smo razgovarali s Denisom Mikšićem, jednim od dugogodišnjih radnika na toj sceni, a o stvaranju platforme KAoperativa koja radi na razvoju karlovačkog društveno-kulturnog centra razgovaramo s Domagojem Šavorom.

KP: Možeš li nam ukratko predstaviti kronologiju nastojanja karlovačkih organizacija s nezavisne kulturne scene da im se omogući prezentacija rada prije 2013. godine? Poznato je kako je karlovačka scena uglavnom proizvodila programe u toplim godišnjim dobima.

D.Š.: Ono što osobno gledam kao početak u smjeru postavljanja nezavisne kulture kao šire društvene teme je svakako festival nezavisne kulture Nepokoreni grad koji se odvijao od 2006. godine pa završno s 2013. godinom. U početku je festival koristio prostore u karlovačkoj Zvijezdi, vojarni u “kineskoj četvrti” (kolokvijalni naziv za dio stare gradske jezgre) i udomio razne performanse, umjetnike i izvođače koji su za Karlovac tada bili iznimno “čudni” i “neviđeni”. Već sljedeće godine osnovali smo udrugu mladih Poluga prvenstveno kao platformu za organizaciju događanja vezanih uz koncerte i elektroničku glazbu. Za vrijeme karlovačkih Dana piva 2007. zajednički je organizirano jednodnevno događanje u razrušenom hotelu Korana za vrijeme festivala Nepokoreni grad. S obzirom da sam mlađi za mene je tu počelo, a korištenje napuštene, razrušene i neiskorištene infrastrukture i razvijanje svijesti o novim sadržajima postavilo je nezavisnu kulturu na karlovačku agendu.

Nepokoreni Grad je iskorištavao otvorene i javne prostore, ali i surađivao s lokalnim incijativama te dovodio programe nezavisne kulture koji su tih godina van Karlovca već bili na neki način prihvaćeni. Osim tog događanja, aktivni su bili filmaši Kinokluba s Four River filmskim festivalom, Carpe Diem s festivalom dobre zabave Artika, Jazz festival, elektronički festival LED Fest pa Kabina, samo da ih nabrojim nekoliko. Ljeti realno nikada nije bilo problema oko prezentacije, no uvijek smo se borili sa zimskim periodom. Godine 2008., dok je još nekako šepao Hrvatski dom, donji prostor se koristio za neka manja događanja no to se brzo okončalo. Nakon toga se zimi tražilo mjesta po kafićima, planinarskim domovima van grada i sličnim prosotrima da se silna želja zadovolji. Ranije je funkcionirala i Mala scena Hrvatskog doma kako tako, no tih godina se dogodilo svega nekoliko događanja, i tako sve do ponovnog otvaranja u 2013. godini.

KP: U proljeće 2013. nastaje KA-operativa, zagovaračka platforma organizacija nezavisne kulture. Možeš li nam reći kako je došlo do njenog osnivanja i koji su koraci poduzeti do danas i je li došlo do određenih pozitivnih pomaka?

D.Š.: Negdje sredinom 2012. došlo je do svojevrsne zasićenosti slabim ili nikakvim pomacima u vansezonskim uvjetima u kojima su radili karlovački organizatori programa. Ideje, programi i organizacije su se gomilale, a prostora za djelovanje nije bilo. Udruge Domaći, Studio 8 i Poluga krenule su s upitima prema Gradu Karlovcu za nekoliko prostora koji bi se mogli povremeno koristiti za događanja tokom hladnog perioda. Nažalost smo na sve upite dobivali odbijenice s više ili manje argumentiranim odgovorima, dok se Stari grad Dubovac ispostavio kao jedino mjesto koje je moglo pružiti dom nekim programima, točnije dok se prostor ne ohladi i doslovno se zbog opasnosti od zamrzavanja instalacija zatvori priključak na vodovodnu mrežu. Gradske i kulturne institucije po mom mišljenju nikada nisu bile jednako otvorene prema nezavisnoj sceni, a mala scena Hrvatskog doma je bila pred raspadom. Prvenstveno su nas zanimali prostori u karlovačkoj “Zvijezdi”, stare vojarne i vojni kompleksi, odnosno prostori u “kineskoj četvrti” koji su desetljećima prepušteni propadanju. Interesanta je svakako, kao i oduvijek, bila i zgrada Hrvatskog doma, no tada su vlasnički odnosi bili zbilja kompleksni, odnosno u magičnom trokutu privatnog koncesionara, koalicijske političke stranke i Grada Karlovca kao vlasnika.

Krajem 2012. godine raspisan je pilot natječaj Zaklade Kultura nova, kao potpora zagovaračkim platformama u nezavisnoj kulturi, nešto što je za nas bilo kao stvoreno. Udruga Domaći prijavila je projekt, i uz Polugu i Studio 8 okupila udruge Freedance i Carpe Diem i to je bio prvi korak prema današnjoj situaciji. Do danas smo već prošli gotovo dvije turbulentne godine, brojimo desetak članica i imali smo uspješnih i manje uspješnih poteza, s obzirom da se još uvijek učimo ovakvom načinu razvijanja dijaloga i građanskog sudjelovanja u društvenim promjenama. Također se može reći da je i na razini Karlovca ovakav tip platforme, odnosno participativne mreže sigurno početni primjer, pa je i čak i danas predstavnicima jedinice lokalne samouprave pomalo nejasno što mi to radimo, koga predstavljamo i što želimo postići. Već samim osnivanjem mreže, odnosno početkom 2013. godine, postavili smo se na širu karlovačku društvenu sliku slanjem otvorenog pisma medijima oko uređenja Male scene Hrvatskog doma koje nije bilo iskomunicirano niti s organizatorima programa – udrugama, niti korisnicima, ni širom javnošću već je jednostrano tempirano pred lokalne izbore. Iako je to nešto što bi svatko želio, da se uloži u takav prostor, nažalost bez prijašnje rasprave i programiranja, odnosno procjene potreba prostor je uređen “na silu”, a tek kasnije je bilo govora o njegovoj namjeni, modelu upravljanja i trenutnim korisnicima. To je dakako izazvalo stanje kakvo je, neadekvatnih tehničkih uvjeta, multifunkcionalnu disfunkciju, male ili nikakve održivosti događanja s obzirom na troškove korištenja, neprepoznavanje od strane stare publike i vrlo mala zainteresiranost za prostor, čast izuzecima.

Bez obzira na prijašnji proces, KAoperativa se odlučila raditi na prostoru kroz uključivanje u programsko vijeće Male scene, aktivnim sudjelovanjem u izradi Pravilnika korištenja i organizacijom nekoliko događanja kojima je detektirano što zapravo u tom prostoru može funkcionirati. KAoperativa i članice organiziraju nekoliko javnih tribina i okruglih stolova upravo na temu korištenja i budućnosti prostora male scene, ali i cijele zgrade Hrvatskog doma čime smo postavljali ista pitanja o participaciji, suradnji, suupravljanju, primjerima dobre prakse. Također smo izdali i dva dokumenta na temu pozicioniranja nezavisne kulturne scene kao i dokumentarni film o neiskorištenim i napuštenim prostorima, između ostalog.

KP: Kakav je odnos gradske vlasti prema inicijativi i projektu? Je li on partnerski?

D.Š.: S jedne strane možemo biti zadovoljni jer dobivamo na korištenje prostor za djelovanje, redovito smo na sastancima i sigurno možemo reći da se komunikacija bitno popravila u odnosu na recimo period pred 2013. godinu. S druge strane se često nalazimo u fazama ponavljanja, podsjećanja i aktualiziranja istih pitanja. Imamo tu nesreću da se osobe zadužene za nezavisni sektor konstantno rotiraju i svaka sljedeća osoba postane “nova”, te joj treba izvjesni period za privikavanje. To zna frustrirati jer smo na neki način konstantni u svom rastu i znanju, dok na drugoj strani taj interes i ambicije nisu toliko izražene. Dobra stvar je što smo komunikacijom krenuli u proces s pilot projektom Prostori (su)djelovanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, što nam je jedna od većih zajedničkih zasluga tokom prošle, 2014. godine. Nažalost, imamo dojam da smo “bad guys” samo zato što želimo postaviti transparentne i demokratične okvire pri donošenju odluka i pozicionirati sektor. No u isto vrijeme, čini mi se da moramo poraditi i na svojoj prezentaciji kako ne bismo bili ubuduće krivo ili preagresivno shvaćeni.

KP: Kako je koncipirano korištenje prostora u Hrvatskom domu? Ide li to možda u smjeru društveno-kulturnih centara o kojim se danas sve više govori, s obzirom na različite inicijative vezane uz prostor koje su trenutno aktivne. Što za vas uopće znači koncept društveno-kulturnog centra?

D.Š.: Trenutno se kroz konkretno definirani model upravljanja može koristiti samo Mala scena Hrvatskog doma koja ugrubo zauzima desetak posto od površine cijele zgrade. To znači da ima kriterije dodjele, Pravilnik korištenja, programsko vijeće sastavljeno od udruga korisnika i nekakav red u svemu tome. Trenutni upravitelj prostorom je gradska tvrtka Mladost. Ostali prostori kao velika dvorana i drugi manji prostori oko velike dvorane Hrvatskog doma koriste se sukladno zahtjevima prema Upravnom odjelu za opće i imovinsko pravne poslove Grada Karlovca koji prema nedefiniranim kriterijima, točnije procjenama, odlučuje što se u kojem prostoru može ili ne može odvijati. To je nešto na čemu radimo već duže vrijeme no, nažalost, takva je situacija sada. Po pitanju društveno-kulturnog centra, Karlovac se nalazi u grupi B pilot projekta Prostori (su)djelovanja. Nakon pripreme i prijave na natječaj Grad Karlovac i KAoperativa kao koalicija ove godine kreću u izradu modela održivosti i doradu postojećeg idejnog rješenja za prostor zgrade Hrvatskog doma. Za nas je to prostor koji bi trebao imati najširi mogući društveni značaj i inkluziju, nešto za što je Hrvatski dom savršen, a udomio bi naravno uz cjelokupnu nezavisnu kulturu i mnoge druge, kao što su mladi, nezaposleni, manjine, umirovljenici, stanovnici gradske četvrti i tako dalje. No, o tome svemu je potrebno jako dobro prodiskutirati, istražiti situaciju i procijeniti potrebe, vidjeti koliko i za koga tako veliki pothvat ima smisla.

KP: Jeste li već razvili model upravljanja i korištenja prostora?

D.Š.: Za cijeli prostor Hrvatskog doma model upravljanja još nije definiran, no kako stvari stoje svakako ćemo zagovarati da ide u smjeru javno-civilnog partnerstva. Trenutni model postoji samo za Malu scenu gdje prostorom upravlja gradska tvrtka Mladost prateći Pravilnik o korištenju i uz odobravanje programa od strane programskog vijeća. Osnivanjem saveza KAoperativa, kroz Statut definirana je i upravljačka djelatnost, točnije upravljanje prostorima za nezavisnu kulturu, tako da to može biti jedan od sljedećih koraka. Za to se moramo nešto bolje posložiti, no ne sumnjam da će to biti vrlo brzo.

KP: Na koji su način procesi i know-how u drugim gradovima utjecali na razvoj KAoperative i oblikovanja projekta?

D.Š.: Sigurno su utjecali u velikoj mjeri i bez tog vanjskog znanja bi sve bilo još puno sporije. Važno je spomenuti da su unutar KAoperative aktivni članovi udruga i inicijativa koji imaju dugogodišnje karlovačko iskustvo u polju nezavisne kulture, ali i povezanost s cijelim sektorom na razini RH. Već u prvoj godini održano je nekoliko radionica na temu modela rada zagrebačkog Pogona, javno-civilnog partnerstva, zagovaračkih alata. Kroz KAoperativu i druge projekte naših članica obišli smo prostore i razgovarali s osobama iz odjela za kulturu te udrugama u nezavisnoj kulturi u Puli, Rijeci, Čakovcu, Zagrebu i Splitu. Također se i kroz neke dodane programske aktivnosti samih članica, ali i ostale projekte usmjerene na društveni razvoj sve još više širi i zaokružuje u homogenu cjelinu. Važan moment je i članstvo naših organizacija u Savezu udruga Klubtura koji također pruža spomenuti know how i poguruje cijelu priču. Možemo reći da su nam takve i slične intervencije puno koristile, kao što koristi i konstantni uvid u situaciju na razini Hrvatske i šire.

KP: KA-operativa je, kako si već rekao, prepoznata od Nacionalne zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu natječaja Prostori sudjelovanja. Što za to sada za vas konkretno znači i na koji će način ta podrška doprinijeti daljnjem razvoju projekta?

D.Š.: Radi se o velikom koraku u građanskoj participaciji i demokratizaciji odnosa javne uprave i organizacija civilnog društva na području nezavisne kulture. Za projekt, kako i za članice i Savez, to je nova stranica obzirom da rijetko tko od članica ima slična iskustva. Sretni smo radi toga, no u isto vrijeme znamo o kojem poslu se radi i da ćemo morati “raubati” još više. Ovu godinu nas očekuje velik broj radionica o modelu održivosti i idejnom rješenju, a kroz projekte radimo programiranje i detaljniju procjenu potreba usklađenu s dosadašnjim istraživanjem i ostalim informacijama koje KAoperativa posjeduje.

KP: Kakva je uloga strukturnih fondova u razvoju ovog projekta? Postoji li u tom smislu suradnja na gradskoj ili možda čak regionalnoj razini?

D.Š.: Zasad smo tu premalo razvijeni i na tome ćemo trebati već u sljedećem periodu aktivnije raditi. Iz perspektive ESF-a potrebno je razmišljati o raznim varijantama u ukupnom kontekstu lokalnog razvoja. Karlovac ima kulturnu strategiju gdje su nezavisna kultura i prostori prepoznati kao prioritet što je dobar preduvjet. Dokumentaciju za Hrvatski dom krećemo prikupljati i izrađivati već ove godine zajedno s radnom grupom iz UO za društvene djelatnosti i EU integracije u Gradu Karlovcu, ali i zainteresiranim građanima. Što se tiče same izgradnje, vjerujemo da će se i tu otvoriti prilike. Trenutno nam je zanimljivo poduzetništvo u kulturi, društveno poduzetništvo i zapošljavanje kroz rad u kulturi. Također tu je i obogaćivanje turističke ponude, a i obnova kulturne, odnosno industrijske baštine što u svakom slučaju možemo u ovom kontekstu iskoristiti.

KP: Prema tvom sudu, kakve su zagovaračke mogućnosti organizacija u Karlovcu i okolici? Izlazi li karlovačka scena u javnost?

D.Š.: Po mom mišljenju mogućnosti su u ovom trenu ograničene, ali opet postoji dovoljan broj članica i individualaca koji mogu raditi na tim pitanjima. U posljednje vrijeme imam dojam da postoji to konstantno balansiranje između programskih i zagovaračkih aktivnosti, a s obzirom da se članice bave jednim i drugim i nemoguće je nešto izostaviti. Ukoliko ne radimo kvalitetne programe nema potrebe ni zagovarati bolje uvjete za rad, a ukoliko ne zagovaramo otežane su mogućnosti za provođenje programa. Situacija je u začecima i prepoznatost nezavisne scene još uvijek je prilično mala. S druge strane, s puno programa gubimo zalet i sposobnosti za dublje zagovaračke uloge jer zbog zagovaračkih procesa “trošimo” vrijeme koje bismo iskoristili na kvalitetnije planiranje i izvedbu programa. Situacija je otprilike takva da svaka osoba više ili manje iskače i uskače u ove dvije stvari i to čini dinamiku naše mreže. Zato nam je i toliko zanimljivo. Nezavisna scena izlazi u javnost no još uvijek nedovoljno kontinuirano, što planiramo promijeniti ove godine kako bi prisutnost KAoperative prije svega bila što učestalija. Prepoznati smo, no u protekle dvije godine smo više radili na unutarnjem poslagivanju mreže dok je sad vrijeme da napravimo inverznu radnju. Tome se posebno veselim jer vjerujem da će upravo u tim javnim akcijama izaći kreativnost članica na vidjelo, čime će se sigurno dodatno senzibilizirati javnost i donosioci odluka.

KP: Ima li mlađih organizacija na nezavisnoj kulturnoj sceni? Što bi rekao da karakterizira tu scenu danas? Kojim se temama bave i na koji način funkcioniraju? Kakav je transfer znanja starijih organizacija mlađima? Na koji su način mlađe organizacije i mladi uključeni u platformu?

D.Š.: Mlađih organizacija ima i one su jedan veliki razlog zašto nastavljamo raditi. Neki su tu duže i vrijeme je da se prepusti novim snagama da rade što žele u skladu sa svojim potrebama, željama i na koncu godinama. Stariji mogu dati neke dodatne inpute kako bi se s vremena na vrijeme ispravile početničke greškice i smatram da to na taj način jedino može funkcionirati. Nažalost, vjerojatno će biti još dosta generacija mladih koje će proći kroz ovo tranzicijsko razdoblje dok se društveno-kulturna priča ne posloži, no čekamo taj dan da vidimo generacije koje će sve imati spremnije i prilagođenije za korištenje. Važno je pod svaku cijenu spriječiti “bijeg” tih istih mladih jer cjelokupna gospodarska situacija ne pomaže, kao ni karlovački mentalitet i “bolest” blizine Zagrebu. Uvjereni smo se da Karlovac može postati življi grad, mada je trenutno grad duhova i mjesto gdje izlaze, druže se i trude samo najuporniji i najhrabriji.

A što će onda Stipin frend dr. Hrvoje Tomasović nego priskočit upomoć. Klasični ljetni belaj u Dalmaciji. Međutim, kako je dr. Hrvoje Tomasović bio u pratnji Ane Sasso, to nije obični belaj, nego belaj mjeseca, pače medijski belaj ljeta. Pa su zaredali intervjui s Anom Sassom (za one koji ne znaju, žena je u prošlom stoljeću reklamirala Pipi), pa analize cijelog događaja, pa ko je koga prvi potega, pa je li fajt izbio na rivi ili u klubu. Cijela hrvatska javnost zadnjih se mjesec dana pita što se zapravo dogodilo u spornom trenutku i s krajem ljeta, došao je odgovor – ; pohotni Britanci Stipu hvatali za muškost.

Istina, dogodio se jedan brejk u cijeloj toj priči kad se javnost zamarala jednom drugom tučnjavom. Zlatka Škvarića, tridesettrogodišnjeg virovitičkog poduzetnika i sad već bivšeg dečka naše poznate (misice/manekenke/modela) Aleksandre Grdić, nitko nije hvatao za muškost, ali to ga nije spriječilo da brutalno pretuče njene roditelje. Ova priča, zahvaljujući brojnim svjedocima i činjenici da se odigrala pred policijskom stanicom, završila je jako brzo pa je Škvarić uskoro smješten iza rešetaka. Ali kako to s medijima ide, prođe jedan belaj, evo ti drugog. I to globalnog. Nije to neuspjeli teroristički napad na britanske avione, nije to ni priznanje Güntera Grassa da je svojevremeno bio pripadnik SS-a -; belaj je puno veći. Angelina Jolly ostavila Brada Pitta. Skupila djecu, skupila stvari i otišla. A da joj Brad roditelje dotaknuo nije. 

Tako da nas sad sve skupa očekuje lagana kriza u globalnoj konkurenciji idealnih parova u kojoj je sporni dvojac s trona jednostavno pomeo dotad neprikosnovene svjetske prvake – Victoriu i Davida Backham. Stvar s Victoriom i Davidom, iz današnje perspektive, otpočetka je bila osuđena na propast. Bilo je samo pitanje trenutka i dostojne konkurencije. Ona mlada, lijepa, popularna, pjeva. On mlad, lijep, popularan, metroseksualaca, igra nogomet. I ne bi u tom bilo ništa sporno da cijela ta njihova ljubavna priča otpočetka nije djelovala kao jeftini scenarij još jeftinije tinejdžerske bajke.

Tu uopće nije bilo seksa. Oni dvoje kao dvije nevine plastične lutke koje su se zaljubile jedna u drugu još u tinejdžerskoj dobi, naravno -; na prvi pogled, znali odmah da je to to, uplovili u bračne vode i ljubav cvjeta i dalje. Stvar toliko nestvarna da mora upaliti. Ostalo je legenda. On troši milijune na njene poklone, živi se kao u bajci, kupuju se automobili s posebno ugrađenim krevetima i idila traje. Ali i dalje nema seksa. Samo je brak u prvom planu. Pa dolaze klinci, pa je ona mama, on je tata. Izvana, fakat obrazac iz bajke. Par kojeg bi svaki roditelj poželio. A onda je, kako to s medijima ide, počeo belaj. Pa je David upirao jednu tajnicu, pa drugu, pa se Victoria vraća karijeri, pa se grli s nekim producentom pa… puče balon kao da je od sapunice. Čim se seks pojavio u cijeloj priči. Čak i da nije bilo pucanja tog balona, po zakonu ponude i potražnje, u ovom slučaju potražnje, do smjene na tronu svjetskog najpara moralo bi doći. Ako ništa drugo, u jednom trenutku te počne nervirati ta njihova idealna ljubavna priča.

Uslijedio je par Angelina i Bradd. Još dok nitko nije ni slutio da bi oni mogli završiti zajedno, dok je on živio idilu s Jennifer Aniston, nekakve silnice su ih gurale jedno prema drugom pa je i to bilo samo pitanje momenta. Ona, najpoželjnija žena na svijetu. On, najpoželjniji muškarac u svijetu. I da nema šanse da se sretnu, zapitaš se kako bi to izgledalo. Onda su se napokon našli i, naravno, dogodio se seks. Stvar je odmah bliža prosječnom konzumentu. Nema tinejdžerske ljubavi za sva vremena, nema glumljenja dobrog dečka i još bolje djevojčice.

Ona više nije nevina britanska djevojčica predodređena za majku i kućanicu, nego samosvjesna žena koja javno govori o svojim homoseksualnim iskustvima, bori se protiv side, protiv gladi, protiv boleština raznih… protiv svega što naleti. Onda još i posvaja djecu. A ostavila ga je zbog -; pazi vamo -; „inzistiranja na tome da bi se, dok on zarađuje novce na snimanju, ona trebala brinuti za kućanstvo i ponašati se kao majka”.

Nova vremena, novi običaji, nove zvijezde. Slična promjena dogodila se i u pojedinačnoj konkurenciji u kojoj je Paris Hilton napresto pomela sa scene Britney Spears. Skoro po istom principu. Rasprave o djevičanstvu Britney Spears godinama su se vodile po naslovnicama svjetskih tabloida. Oko njega je stvorena takva priča da je pola planeta čekalo trenutak u kojem će ona napokon nekom dati. I stvar je šljakala. Opet dok u priču nije ušao seks. Britney pukla ko kokica. Pa se udala i razvela preko noći, pa se počela debljati, pa upadati u depresije pa počela kopčati da je ipak neke stvari propustila u pubertetu. Trenutno je sretna majka pred razvodom braka.

Paris Hilton ju je doslovno pomela. Opet, kao i konkurenciji parova, nova vladarica naslovnica nije nimalo zazirala od seksa. Dapače, nema u njoj ni trunke tog srama s kojim je Britney godinama muku mučila. Samosvjesni curetak s gomilom para koji je s par zadnjih izjava pokazao da se iza te plave frizure ipak krije nekakav mozak i da cijelu tu priču oko sebe doživljava kao dobru zajebanciju.

Ukratko, sve natruhe neke tradicionalne priče u kojoj se slavi brak, ljubav do kraja života, nevinost i sve kerefeke koje s tim idu u kompletu, na globalnom celebrity terenu, doživjele su krah, a pitanje što dolazi nakon Paris, Angeline i Brada, rekli bi vrsni medijski djelatnici -; ostaje otvoreno, a odgovor na njega donijet će vrijeme. A do tada, svi možemo uživati u zgodama i nezgodama domaćih celebrity parova koji kao da ne doživljavaju sve te suptilne promjene u ponašanju i stavu zvijezda na globalnom planu pa stvar redovno završi patrijarhalnim odnosom u kojem je ona zvijezda, a on zarađuje i tu i tamo nekog prbije.

PS: Ovo se ne odnosi na Severinu Vučković. Ona nam, u globalnoj konkurenciji, jedina osvjetlava obraz.