U situaciji dezintegracije Jugoslavije, Močnik je sukobe i jačanje fašističkih snaga u geografijama “od Jadrana do Sibira” povezao sa strukturalnim posljedicama induciranja i ponovnog uspostavljanja perifernog kapitalizma. U vrijeme uspostave nekoliko novih državnih entiteta utemeljenih na nacionalističkim ideologijama, Močnik je ocrtao neke društvene povezanosti ključne za taj proces, njihov anti-antifašizam i kulturalne politike u rasističkim tonalitetima. Uočio je fašističke društvene posljedice na periferijama, ali i izvan njih, te ih povezao s općim procesima restrukturiranja javne sfere u kasnom kapitalizmu. Stoga su se njegovi tekstovi jasno suprotstavljali diskursu koji je u to vrijeme isticao lažnu dihotomiju između zapadne tolerancije i multikulturalizma s jedne strane, i ekscesivnog, ekstremističkog etnonacionalizma na zaostaloj periferiji s druge strane.

U međuvremenu je došlo do fundamentalnog ideološkog pomaka – multikulturalizam se više ne objavljuje ni deklarativno, a pozivi na “zaštitu integriteta tradicije i kulturalnih vrijednosti” postali su gotovo obavezni pozivi na okupljanje zapadnih političara. Danas, u vrijeme alarmantnog jačanja desnice diljem Evrope, trebali bismo pogledati dalje od “periferija”, u srž liberalnih demokracija.

Otvorene manifestacije fašizma lako je prepoznati (pogotovo stoga što ih je sve više), ali nakana izložbe je skrenuti pozornost na tihi fašizam koji se normalizira sustavnim nasiljem koje se uvlači u zakone i svakodnevnu administrativnu praksu nacionalnih država, i razmotriti mehanizme tlačenja i razne simptome suvremenog fašizma koje nam se predstavlja kao neizbježne, pragmatične nužnosti. Drugim riječima, trebamo se pozabaviti detaljima.

Izložba je realizirana uz podršku Grada Bergena, Pokrajine Hordaland, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Ministarstva kulture Norveške.

Izvor: WHW / Foto: Milica Lopičić