<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Buga Kranželić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/buga_kranzelic/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Wed, 15 Apr 2026 08:38:06 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>Buga Kranželić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Kata Mijatović: Sreća drugih</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/kata-mijatovic-sreca-drugih/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 15 Apr 2026 08:38:03 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[izložba]]></category>
		<category><![CDATA[kata mijatović]]></category>
		<category><![CDATA[marija kamber]]></category>
		<category><![CDATA[snovi]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=83057</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 17. travnja, u 19 sati u Garaži Kamba (Ilica 37) održava se otvorenje izložbe Sreća drugih umjetnice Kate Mijatović. Sreća drugih je umjetnički projekt zasnovan na proučavanju snova i odusustva. Kako ističu autorice popratnog teksta, Buga Kranželić i Marija Kamber, &#8220;u njezinom je radu nesvjesno ono što je čovječnije i ono što je...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak,<strong> 17. travnja</strong>, u 19 sati u <a href="https://web.facebook.com/GarazaKamba">Garaži Kamba</a> (Ilica 37) održava se otvorenje izložbe <em>Sreća drugih</em> umjetnice <strong>Kate Mijatović.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Sreća drugih</em> je umjetnički projekt zasnovan na proučavanju snova i odusustva. Kako ističu autorice popratnog teksta, <strong>Buga Kranželić</strong> i <strong>Marija Kamber</strong>, &#8220;u njezinom je radu nesvjesno ono što je čovječnije i ono što je ranjivo, ali i iskreno, ljudski i neograničeno hladnim razvojnim otuđivanjima kojima se svakodnevno okružujemo, u kojima pretjerana individualnost postaje kult sebičnosti. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Mjesta rasta i osnaživanja zajednice, kao što su škole, kvartovski parkovi, zdravstveni sustav i drugi postaju punktovi koji trebaju služiti sreći i dobrobiti pojedinca, a ne grupe. Kata Mijatović želi istaknuti kako pojam sreće sve više poprima etičku dimenziju; njezina potraga postaje prirodno pravo pojedinca, a ne zajednice&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kata Mijatović, multimedijska umjetnica, studirala je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci, a potom je nastavila studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Na 55. Venecijanskom bijenalu (2013.) sudjelovala je kao predstavnica Hrvatske s projektom <em>Between the Heaven and the Earth</em>, pod kustoskim vodstvom <strong>Branka Franceschija</strong>. Preispitivanje odnosa između svjesnog i nesvjesnog, između vidljivog vanjskog svijeta i nevidljivih unutarnjih mentalnih prostora glavna je tema umjetničke prakse Kate Mijatović.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja o izložbi pronađite <a href="https://web.facebook.com/events/1566437045027662/?acontext=%7B%22event_action_history%22%3A[%7B%22surface%22%3A%22search%22%7D%2C%7B%22mechanism%22%3A%22surface%22%2C%22surface%22%3A%22groups_highlight_units%22%7D]%2C%22ref_notif_type%22%3Anull%7D">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Sve je lakše kad se radi skupa</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/sve-je-lakse-kad-se-radi-skupa/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Jan Vržina]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 12 Mar 2026 14:05:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[Ana Stražičić]]></category>
		<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[david bakarić]]></category>
		<category><![CDATA[galerija na katu]]></category>
		<category><![CDATA[Glorija Lizde]]></category>
		<category><![CDATA[gregor sirotić marušić]]></category>
		<category><![CDATA[Hana Belobrk]]></category>
		<category><![CDATA[kora rogina]]></category>
		<category><![CDATA[luisa pascu]]></category>
		<category><![CDATA[teo kiš]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=82373</guid>

					<description><![CDATA[Izložba "Šetnjica" u Galeriji KIC-a okupila je radove mladih umjetnica i umjetnika koji kroz osobna iskustva traže načine da progovore o širem društvenom kontekstu.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<h4 class="wp-block-heading"><strong>1. Identifikacija</strong></h4>



<p class="wp-block-paragraph">Penjem se u Galeriju na katu Kulturno-informativnog centra i, zatečen prizorom, prožima me blagi osjećaj nesigurnosti. Kako pisati o ovoj izložbi? Radova nije puno, tek je pet ostvarenja likovnih umjetnika mlađe generacije raspršeno po prostoriji, no ono što manjka u kvantiteti, izložba vješto nadomješta promišljenim postavom. Promatrajući slike, multimedijske radove i skulpture, oblijeva me hladan znoj. Što više vremena provodim tamo, to mi postaje jasnije da bih samu interpretaciju mogao raspisati na dvadeset kartica, kamoli tekst koji tematizira nove tendencije među likovnjacima u usponu. Zašto sam se uvalio u pisanje o <em>Šetnjici</em>?</p>



<p class="wp-block-paragraph">Stvar bi bila puno jednostavnija da kustosi <strong>Buga Kranželić</strong> i <strong>Gregor Sirotić Marušić</strong> nisu studenti filozofije i povijesti umjetnosti, cijela razrada “smrdi” na <em>softcore</em> <strong>Hegela</strong>. Kad je <strong>Feđa Gavrilović</strong> pristupio Kranželić s prijedlogom da pripremi grupnu izložbu, s Marušićem je pošla u cjelodnevnu šetnju ne bi li zajedno osmislili koncept dostojan njihovih studija.</p>



<p class="wp-block-paragraph">“Htjeli smo da <em>Šetnjica</em> proizlazi iz tog iskustva i razgovora, nečega nama bliskog, jer smo vidjeli da je to najbolji način da kažemo nešto posebno. Krenuli smo od radova u kojima prepoznajemo vlastitu situaciju, s kojima rezoniramo”, u razgovoru mi pojašnjava Marušić. Kranželić se na njega nadovezuje: “Toliko toga se događa, multiprodukcija. Zapitaš se što je uopće umjetnost, je li ona samo institucionalna, je li i događanje na kvartu? Upravo zbog te uzburkanosti svega bilo je najbolje da krenemo od sebe, traženja svog mjesta u cijelom univerzumu umjetnosti.”</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1440-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82375"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Jovica Drobnjak</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Rezultat je izložba čiji kustoski princip zrcali upravo tematiku koju izloženi umjetnici obrađuju – identitet, autofikciju, zajedničko i osobno iskustvo, ili, kako stoji u najavnom tekstu, “prikazivanje sebe, izbjegavajući čvrste odrednice subjekta”. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Premda su radovi otvoreni interpretaciji, a kako i ne bi bili s obzirom na fluidnost građe, njihov dijaloški pristup plete kompleksnu mrežu kroz koju možemo tumačiti raznorodne aspekte stvarnosti poput vremena, ograničenosti naših spoznajnih kapaciteta, (ne)fiksiranosti subjekta, dijalektike između objekta i subjekta, dijalektike između subjekta i subjekta, dijalektike općenito… zato onaj neumjesni komentar o Hegelu. Sve to, a radovi su u suštini nepretenciozni, čitki, pretežito figuralni, jer izloženi_e umjetnici_e ne polaze od apstraktnih koncepata, nego od svijeta u kojem žive.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Možete li sada shvatiti moju bojazan kad se gledajući <em>Autoportret prostora</em> <strong>Hane Belobrk </strong>neurotično pitam kako u par kartica sažeti cijeli traktat o dekonstrukciji uloge koju životni prostori igraju u našoj formaciji ličnosti. Ili kako na shvatljiv način prenijeti <em>Kako je izgledalo moje lice prije mojih roditelja?</em> <strong>Glorije Lizde</strong>, taj slojeviti manifest o determinaciji i neuhvatljivosti sepstva. Koji vokabular iskoristiti pri uklapanju spone fizičkog i digitalnog svijeta u tu priču, niti o kojoj danas visi naše samorazumijevanje, a koju <strong>Kora Rogina</strong> svojim radom elokventno prikazuje. </p>



<p class="wp-block-paragraph">A ništa od toga još ne ulazi u suradnički duh izložbe, čvrsto impostirajući identitet u društveni kontekst, što podcrtavaju zajednički radovi <strong>Davida Bakarića</strong> i <strong>Ane Stražičić</strong>, te <strong>Tea Kiša</strong> i <strong>Luise Pascu</strong>. Tim gore jer su umjetnici_e moja generacija, redom progovaraju jezikom koji mi je blizak, o kontekstima koje intuitivno shvaćam.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1480-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82383"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Jovica Drobnjak</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Kao mladi, neafirmirani autor, relativno friško izašao s fakulteta, suočen s ovakvim zadatkom, na trenutak osjećam neizmjeran pritisak. Ako ne mogu pisati o nečemu s čime do te mjere rezoniram, što uopće radim sa životom? Onda uočavam isti taj trag kasnostudentske i postfakultetske izgubljenosti u <em>Šetnjici</em>, kao da ona mene čita. Opsesivnost razumijevanjem sebe kod Lizde, anksioznost oko gubljenja vremena kod Belobrk, tupo plutanje na valovima rutine kod Rogine, lepršava spremnost na eksperimentiranje s banalnim kod Bakarića i Stražičić, te pompozan i samopouzdan čin afirmacije autorskog potpisa kod Pascu i Kiš. Ohrabren, u bilješku samo zapisujem Ja. Ja kao besramno korištenje <em>ich</em> forme, Ja kao Jan Vržina, Ja kao Mi.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>2. Individuacija</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">“Krenuli smo s tim što smo već spomenuli – identifikacija i prepoznavanje sebe u radovima. Odmah smo se sjetili Davida jer on kreće iz te izgubljenosti, ali je rješava na način da se fokusira na trenutke svakodnevice. Hana na sličan način odgovara na isto pitanje, njene slike daju značaj najobičnijim trenutcima”, u Krivom putu mi Marušić razlaže tri točke na kojima se zasniva izložba. Prekida ga žamor prepunjene terase, pa na sekundu upija prizor proljetnog Zagreba, no brzo nastavlja: “E sad, trenutak je neodrživ, vrijeme tjera naprijed, pa je pitanje kako dugoročno izgleda strategija našeg prepoznavanja i usmjerenosti na sadašnjost i na sebe. Za razliku od individualnosti koja je zatvorena cjelina, individuacija je beskrajni proces koji svi stalno provode, kroz koji stvaraju svoju osobnost, kroz koji postaju pojedinačni.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">To će reći da iako izložba naglašava međupovezanost naših iskustava i sličnost novih umjetničkih težnji, ona ipak počiva na nizu unikatnih poetika čije su preokupacije srodne, ali ne i iste.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Hana Belobrk je tako nedavno završila slikarstvo na ALU-u u Rijeci. Njezin rad nastaje kao rezultat tranzicije iz Rijeke u Zagreb, u trenutku kad razmišlja o prostoru u kojem živi.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1046-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82374"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Jovica Drobnjak</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">“Najveći mi je cilj bio prikaz prostora, u smislu da je njegova perspektiva totalno distorzirana. Onda sam počela prikazivati pokret u tom prostoru koji izgleda jako široko, ali postane klaustrofobičan zato što je to mali stan, u kojem često kontempliram. On postaje mračan, intenzivan, žarak”, govori mi, ističući kako su joj prostori općenito u ovom trenutku glavno polje interesa.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Glorija Lizde je pak završila fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti, a trenutačno radi kao asistentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Svoj rad razvija preko pet godina, a tematizira istraživanje vlastitog identiteta iz različitih uglova, od privatne sfere kroz obiteljske fotografije, do vanjske koja se očituje kroz arhivske materijale, primjerice staru trudničku knjižicu njezine majke. To nije slučajno, i sama tvrdi da joj je identitet polazišna točka: “Svi moji radovi jesu neko istraživanje identiteta, jesu autobiografski ili čak autofiktivni. I u drugim radovima počinjem od sebe, od vlastitog iskustva, iz istraživanja svoje pozicije unutar obitelji i svijeta. To ima psihoterapeutski učinak, pomaže mi da više razumijem sebe i moj odnos spram drugih ili drugih spram mene.”</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1441" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSCF5269-scaled.jpeg" alt="" class="wp-image-82382"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Franka Puharić</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Iz sličnog rakursa polazi Luisa Pascu, no, kao slikarica koja je završila ALU u Zagrebu, njezin medij također sadrži element fascinacije subjektima koje oživljava na platnu. Kaže da joj je zabavno hvatati te ljude, njihova lica i tijela, no princip polaska od sebe ostaje isti: “Što god radim, želim ići do svoje srži, skužiti što se događa u mojoj glavi i mom životu. Glavna misao u radu mi je uzeti banalne scene iz kojih radim svoju cijelu filozofiju, koristim te motive kako bih pričala u metaforama.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">Teo Kiš, s kojim je naslikala izloženu <em>Monogamiju</em> u sklopu zajedničke serije <em>Četiri priče udvoje,</em> dijeli njezinu fascinaciju ljudima u svojoj neposrednoj blizini. Pri stvaranju su mu, navodi, zanimljive tuđe asocijacije koje dobiva kroz intervjue, ali i njihove reakcije. Diplomirani je grafičar na ALU-u, te ne smatra da će na ovakvom tipu stvaralaštva ostati: “Na akademiji sam radio apstrakciju, radio sam i fotke, mikseve, pa sam trenutačno zapeo na preslikavanju svojih fotografija, svidjelo mi se imati referencu. Na tome sam stao, ali mislim da sam samo u tom periodu.”</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1441" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSCF5316-scaled.jpeg" alt="" class="wp-image-82381"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Franka Puharić</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Kišev diplomski rad <em>Shuffle</em>, u kojem njegov špagetasti potez kista posebice dolazi do izražaja, tematizira semiotičke konekcije društvenomrežnih algoritama, a taj interes za digitalnim povezuje ga s Korom Roginom. Rad ove studentice industrijskog dizajna jedini je iz temelja stvoren za potrebe <em>Šetnjice</em>, ali u ovom 3D printu bavi se temama koje je već otvorila u ranijim radovima. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Dojma je da živimo u nestabilnom trenutku: “Trendovi, <em>memeovi</em>, sve se to čini kao apsurdna nakupina sadržaja kroz koju je teško navigirati i mislim da je danas teže nego ikad upravljati svojim izvornim identitetima. Nemam odgovor na to, ali nastojim spojiti priče ljudi o njihovom snalaženju na internetu i u digitalnim medijima. U krugu informacija između fizičkog i digitalnog, zanima me taj ponovni prelazak iz digitalnog u fizički svijet.”</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1204-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82378"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Jovica Drobnjak</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Radovi Ane Stražičić također su digitalni, no tematiziraju alternativne svjetove, koji najčešće započinju u kaotičnim skicama. Stoga joj je drago da je prvi puta mogla tu početnu etapu rada službeno izlagati. Inače joj je u radu bitno, primijetit ćete uzorak, početi od sebe, kako bi rad približila drugima na istoj valnoj duljini. U izloženom <em>Polymerizationu</em>, to radi kombiniranjem svojih skica s Bakarićevim fotografijama: “To su možda razbacane skice, što prirodno dolazi iz mene, a David iz sebe izvlači dijelove s kojima drugi ljudi mogu rezonirati. S tim skicama se uzdiže jedna razigranost.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">Uto se u telefonski razgovor uključuje spomenuti David Bakarić. Student je fotografije na ADU-u i cijeni ovakav tip eksperimenta, u kojem kombinacije poluprozirnih skica i otisnutih fotografija mogu predočiti beskonačne vizualne kombinacije koje se, kao i partnerstvo, nadopunjavaju. Kao i drugi umjetnici i umjetnice s kojima sam razgovarao, i on, pogađate, polazi od sebe: “Jako volim gledati kroz stvari u mojem okruženju. Bio to moj stan, moja zgrada, moja ulica, moj grad kroz neku, možda i generacijsku perspektivu. Uzimam zatečeno i manifestiram svoje osjećaje prema tome, pokušavam u svemu naći neku igru koja iskazuje moju istinu.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">“Izvlačeći iz sebe stvari, izvlačimo nešto s čim i drugi mogu rezonirati”, nadovezuje se ponovno Stražičić.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1674-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82379"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Jovica Lončar</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>3. Zajedništvo</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">“Na kraju, ako otvorimo osobnost kao proces, onda imamo i mogućnost za zajedništvo. Jer teško se povezati ako promatramo sebe kao zasebne individue, svi sudjelujemo u istom procesu i po tome smo isti. Taj zaključak nam donosi slika Luise i Tea. Oni su partneri koji su slikali zajedno, svatko ima svoj upečatljiv stil, ali se ti stilovi miješaju. Također prikazuje hrpu različitih ljudi koji su na jednom tulumu, a te njihove različitosti se spajaju u cjelinu”, zaključuje Marušić. Kranželić zato nastavlja: “Svatko traži neko svoje mjesto na sceni, svatko želi biti individualac, a zapravo je poanta da smo svi dio te scene. I mi tražimo svoje mjesto na sceni, ali znamo da smo dio zajednice i da je naša izložba jedna od mnogih koja sačinjava taj svijet.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na pitanje kakav je to svijet, odnosno što diferencira i preokupira mlađu generaciju umjetnika, odgovaraju da ćemo biti pametniji za par desetljeća. Na pitanje što uočavaju, gotovo jednoglasno izgovaraju “kopanje po sebi. Tko sam ja, što sam u svijetu, koje je moje mjesto u zajednici, kako gradim svoj identitet kroz umjetnost. Materijal koji umjetnici crpe za inspiraciju sve je više lokalno baziran. Ljude više ne motivira toliko formalni eksperiment, niti fantazije. Kao da se vraćaju sebi na neki način. Osim toga, društvena angažiranost i socijalna praksa!”</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1709" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/DSC_1091-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82380"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Naslanjam se na išaranu klupu Krivog puta i razmišljam o izrečenom. Ne nužno kako je i zašto unazad deset godina došlo do dominacije autofikcije i okretanja sebi u gotovo svim umjetničkim medijima, od filma do književnosti, nego kako u tekstu to predstaviti, a da ne zvuči kao izraz epidemije narcisoidnosti. Kustosi su taj posao maestralno odradili u praksi, u sam koncept im je upisana ideja zajedničkog rada, kolektiva, identiteta kao dijelom šire zajednice. Ali u teoriji?</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ispitivanjem umjetnika_ca o tome koje tendencije vide u radu svoje i mlađih generacija, značajan dio ih spominje društvenu komponentu, no svi naglašavaju preokupaciju sobom. Međutim, nasuprot moralnoj panici koju mediji dižu oko hiperindividualističke Gen Z pošasti, mnogi u tome vide potencijalnu konekciju, prepoznavanje, zajednicu. Naši sugovornici_e ne tretiraju svoje radove kao hermetične cjeline stvorene za njih, baš naprotiv, vlastiti identitet koriste kao odskočnu dasku za progovaranje o onom univerzalnom. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Ima li potentnijeg načina za uspostavljanje konekcije sa sebi bližnjima od onoga što nam je zajedničko, od prenošenja svima prepoznatljivih motiva svakodnevice u galerijski kontekst, od povratka opipljivoj stvarnosti u kojoj svi tovarimo. Nije li upravo to savršen način za demokratizaciju umjetnosti, približavanje iste čim većem broju ljudi i doprinošenju društvenim pokretima za koje se često takva umjetnost zalaže?&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Svi spominju da je riječ o globalnom trendu, a u nikad povezanijem svijetu, nikad nije bilo lakše nanjušiti <em>zeitgeist</em>. Taj uzbudljivi sjaj nečeg novoga na pomolu, nekog generacijskog ritma koji progovara kroz sve nas, vežući nas, pretvarajući samotan glas u dio kora. To što je on reflektivan, ne znači da je samodostatan. Sudionici_e izložbe u pravilu iskazuju oduševljenje konceptom i provedbom, te smatraju da ovako što može biti prvi korak u ujedinjavanju zasad još uvijek fragmentirane scene. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Na koncu, sve je uvijek lakše kad se radi skupa, što vrijedi i za <em>Šetnjicu</em>. Minervina sova, kaže opet onaj Hegel, leti u suton, što u prijevodu znači da istinsko razumijevanje dubljih procesa poput umjetnosti i filozofije nekog vremena dolazi tek po njihovom završetku. No čini se da ona ponekad ipak oko podneva proteže krila.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Šetnjica</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/setnjica/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 10 Feb 2026 13:23:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Ana Stražičić]]></category>
		<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[David Bakarić Mihaljević]]></category>
		<category><![CDATA[galerija na katu]]></category>
		<category><![CDATA[Glorija Lizde]]></category>
		<category><![CDATA[gregor sirotić marušić]]></category>
		<category><![CDATA[grupna izložba]]></category>
		<category><![CDATA[Hana Belobrk]]></category>
		<category><![CDATA[kora rogina]]></category>
		<category><![CDATA[kulturno informativni centar]]></category>
		<category><![CDATA[luisa pascu]]></category>
		<category><![CDATA[mladi umjetnici]]></category>
		<category><![CDATA[teo kiš]]></category>
		<category><![CDATA[vizualne umjetnosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=81706</guid>

					<description><![CDATA[U ponedjeljak, 16. veljače, u 20 sati u Galeriji na katu (KIC) otvorit će se grupna izložba pod nazivom Šetnjica u kustoskoj koncepciji Buge Kranželić i Gregora Sirotića Marušića. Umjetnice i umjetnici koji izlažu su: David Bakarić Mihaljević i Ana Stražičić, Hana Belobrk, Glorija Lizde, Luisa Pascu i Teo Kiš i Kora Rogina. Kustoska koncepcija...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U ponedjeljak, <strong>16. veljače</strong>, u 20 sati u Galeriji na katu (<a href="https://www.kic.hr/program/">KIC</a>) otvorit će se grupna izložba pod nazivom <em>Šetnjica</em> u kustoskoj koncepciji <strong>Buge Kranželić</strong> i <strong>Gregora Sirotića Marušića</strong>. Umjetnice i umjetnici koji izlažu su: <strong>David Bakarić Mihaljević</strong> i <strong>Ana Stražičić</strong>, <strong>Hana Belobrk</strong>, <strong>Glorija Lizde</strong>, <strong>Luisa Pascu</strong> i <strong>Teo Kiš</strong> i <strong>Kora Rogina</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kustoska koncepcija okuplja mlade umjetnike u različitim medijima likovnog i umjetničkog izraza sa zajedničkim motivom fluidnosti u samoreprezentaciji. Kako piše u najavi, takav &#8220;pristup kustosi su pronašli u radovima koji su nastali u suradnji i suživotu parova (David Bakarić Mihaljević i Ana Stražičić, Luisa Pascu i Teo Kiš), u dijalogu umjetnice s članovima obitelji (Glorija Lizde), u dozvoljavanju intimnog, gotovo voajerskog pogleda u osobni život (Hana Belobrk), ili u fetišizaciji osobnih, svakodnevnih predmeta (Kora Rogina)&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Nepredvidivost u šetnji kroz život, uvijek uspijeva biti koji korak ispred nas. Kročeći tom nesigurnom stazom, primjećujemo da se ispred nas ne ukazuje stabilni horizont, no u toj spoznaji nismo sami. Utjehu nam daju šetači hirovite kobi, čiji karakter nije nužno istovjetan našem, no staza jest, što ih čini našim suputnicima. U pokušaju da ostanemo dovoljno otvoreni da vlastito iskustvo razumijemo kroz druge, pokazuje nam se jedna neočekivana mogućnost zajedništva. Ako one oko sebe shvaćamo kao meke, propusne procese, poistovjećivanje s njima postaje jednostavno kao uštimavanje u isti ton&#8221;, ističu kustosi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba se može posjetiti <strong>do 8. ožujka</strong>, a više detalja pronađite <a href="https://www.kic.hr/program/setnjica/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Arhive: Mladost</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izvedba/arhive-mladost/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 12 Nov 2024 11:01:48 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[izdavačka kuća]]></category>
		<category><![CDATA[Jugoslavija]]></category>
		<category><![CDATA[mladost]]></category>
		<category><![CDATA[Petar Vranjković]]></category>
		<category><![CDATA[tea matanović]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=69165</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 15. studenog s početkom u 19 sati Petar Vranjković izvest će monodramu &#8220;bez izvođača&#8221; pod nazivom Arhive: Mladost u Garaži Kamba. Projekt je potaknut kulturno-povijesnim značajem izdavačke kuće Mladost, čija se nekadašnja zgrada nalazi u blizini galerijskog prostora na Ilici. Autorica popratnog teksta, Buga Kranželić, pojašnjavajući kontekst zatvaranja prostora uslijed privatizacije govori o...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>15. studenog</strong> s početkom u 19 sati <strong>Petar Vranjković</strong> izvest će monodramu &#8220;bez izvođača&#8221; pod nazivom <em>Arhive: Mladost</em> u <a href="https://www.facebook.com/GarazaKamba">Garaži Kamba</a>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Projekt je potaknut kulturno-povijesnim značajem izdavačke kuće Mladost, čija se nekadašnja zgrada nalazi u blizini galerijskog prostora na Ilici. Autorica popratnog teksta, <strong>Buga Kranželić</strong>, pojašnjavajući kontekst zatvaranja prostora uslijed privatizacije govori o povodu izvedbi: &#8220;Kako bi obrisao prašinu zaborava, Petar Vranjković u svojoj monodramskoj izvedbi <em>Arhive: Mladost</em> odaje <em>hommage </em>prostoru koji je imao ulogu doma: &#8216;poetima / piscima / znanstvenicima / disidentima / čija su slova bila mač / protiv tiranije/ i zaborava'&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Projekt je nastao  suradnji s<strong> Teom Matanović</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Petar Vranjković (1997.) je transmedijski umjetnik i istraživač koji u umjetničkom radu koristi predmete iz arhiva, fotografiju, grafiku i dizajn. Zainteresiran je za propitivanje arhivskih narativa te formiranje sjećanja i ideja pripovijedanja kroz umjetničke i istraživačke prakse. Ima titulu magistra umjetnosti animacije i novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.  Sudjelovao je u više grupnih i samostalnih izložbi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja možete pronaći <a href="https://www.facebook.com/events/1094800348705943?acontext=%7B%22event_action_history%22%3A[]%7D">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Leonardo Losciale: Stupac</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/leonardo-losciale-stupac/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lucas Legović]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 22 Oct 2024 09:10:22 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[alu]]></category>
		<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[leonardo losciale]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=68466</guid>

					<description><![CDATA[U četvrtak, 24. listopada u 19 sati, u Garaži KAMBA otvara se izložba Stupac, autora Leonarda Losciale. &#8220;Rad Stupac kinetička je skulptura, motivirana grčkim i rimskim stupovljem, ovaj puta ispražnjena čime ju se povezuje sa suvremenim čovjekom u potrazi za izgubljenim identitetom i osobnošću. Papirnata, pokretna skulptura temelji se na uspostavi ponovljiva i jednolična ritma...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U četvrtak, <strong>24. listopada </strong>u 19 sati, u <a href="https://web.facebook.com/GarazaKamba">Garaži KAMBA</a> otvara se izložba <em>Stupac</em>, autora <strong>Leonarda Losciale</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Rad <em>Stupac</em> kinetička je skulptura, motivirana grčkim i rimskim stupovljem, ovaj puta ispražnjena čime ju se povezuje sa suvremenim čovjekom u potrazi za izgubljenim identitetom i osobnošću. Papirnata, pokretna skulptura temelji se na uspostavi ponovljiva i jednolična ritma kojom ju umjetnik nadvladava, no svakim novim savijanjem neživa materija uporno iskazuje otpor i vlastitu snagu te ukazuje kako je djelovanje moguće tek u suodnosu dvaju aktera&#8221;, pojašnjava se u najavi izložbe.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U tekstu <strong>Buge Kranželić</strong>, koji se temelji na zapažanjima nastalim promatranjem videouratka u kojem Losciale izrađuje dio skulpture, piše: “Prije nego li je gurne u svrhu odmotavanja – rukama ju blago stisne – kao da joj želi dati do znanja tko je gazda između njih dvoje. Nakon toga, rola papira se polako širi po cesti. Izvođač dohvaća rubove te odlučno radi prvo savijanje. Precizno i elegantno čini prvi lom. Netom prije drugog savijanja izvođač namještava papir kako bi što preciznije nastavio ritam koji je zadao prvim savijanjem. Cilj je ponavljanje fenomena (ritma) iako se okolnosti (broj savijanja) mijenjaju.”</p>



<p class="wp-block-paragraph">Leonardo Losciale završio je Glazbenu akademiju i radi kao timpanist u Zagrebačkoj filharmoniji. Nastupao je kao glazbeni solist u Parizu, Strasbourgu, Milanu, Rimu, Dresdenu, Zagrebu i drugim gradovima. Godine 2018. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo, gdje je diplomirao 2024. Izlagao je na više skupnih izložbi, uključujući <em>Salon mladih</em> (2022.) i <em>Trijenale hrvatskog kiparstva</em> (2022.). U svom radu istražuje nove materijale, ambijentalne instalacije, procesualnost i interakciju, te se bavi i eksperimentalnom glazbom.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više informacija o događaju možete pročitati <a href="https://web.facebook.com/events/1234108367829433/?acontext=%7B%22ref%22%3A%2252%22%2C%22action_history%22%3A%22[%7B%5C%22surface%5C%22%3A%5C%22share_link%5C%22%2C%5C%22mechanism%5C%22%3A%5C%22share_link%5C%22%2C%5C%22extra_data%5C%22%3A%7B%5C%22invite_link_id%5C%22%3A855774579871959%7D%7D]%22%7D">ovdje</a>. </p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Ivana Filip: Osobni susreti za dvoje: Životi drugih</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/ivana-filip-osobni-susreti-za-dvoje-zivoti-drugih/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Paula Ćaćić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 06 Sep 2024 09:21:29 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[Ivana Filip]]></category>
		<category><![CDATA[izložba]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=67240</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 6. rujna u 20 sati, u Garaži Kamba otvara se izložba Osobni susreti za dvoje: Životi drugih umjetnice i aktivistice Ivane Filip. Nova etapa istoimenog umjetničkog projekta javnosti će predstaviti suživote, dinamike i različite percepcije odnosa između ljudi i drugih živih bića s kojim dijelom planet i svakodnevicu. Kroz otvoreni studio, koji je...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>6. rujna</strong> u 20 sati, u <a href="https://www.facebook.com/GarazaKamba/?locale=hr_HR" data-type="link" data-id="https://www.facebook.com/GarazaKamba/?locale=hr_HR">Garaži Kamba</a> otvara se izložba <em>Osobni susreti za dvoje: Životi drugih </em>umjetnice i aktivistice<strong> Ivane Filip</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Nova etapa istoimenog umjetničkog projekta javnosti će predstaviti suživote, dinamike i različite percepcije odnosa između ljudi i drugih živih bića s kojim dijelom planet i svakodnevicu. Kroz otvoreni studio, koji je u prostoru Kambe održala početkom srpanj, autorica je dijelila intimnu atmosferu, siguran prostor refleksije te aktivan dijalog s različitim pojedincima čije su priče postale dijelom novoga rada.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kako u predgovoru navodi <strong>Buga Kranželić</strong>: &#8220;Pomislite li ikada – što moj pas/mačka/biljka misli? Što osjeća? Upravo ovo pitanje, polazišna je točka umjetničko-istraživačkog procesa Ivane Filip, životinjoumjetnice koja se bavi suodnosima ljudi i drugih živih bića. (…) U svom eksperimentalnom radu, umjetnica kroz individualne susrete izaziva sugovornika na dublju percepciju vlastita odnosa s Drugim &#8211; neljudskim te dubljom analizom prikupljenih materijala (tekst, zvuk i video) stvara vizualne predodžbe. Svojim radom, Ivana Filip poziva nas na ukidanje umjetno stvorene podjele priroda-čovjek u koju nerijetko zapadamo sukobljavanjem i dijeljenjem prirodnog i izgrađenog (nam) kozmosa.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ivana Filip hrvatska je umjetnica i aktivistica koja se bavi umjetničkim istraživanjima. Njezina praksa proizlazi iz vizualne umjetnosti i proteže se kroz interdisciplinarne radove, preko performansa, rada uživo, videa, fotografije i kombiniranih medija. U projektima je su-stvarala performanse sa psima i njihovim ljudskim pratiteljima, tapiserije od pseće dlake i umjetničko istraživanje o/ sa slobodnoživućim mačkama.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više informacija o izložbi možete pronaći <a href="https://www.facebook.com/events/1842975486111734/?ref=newsfeed&amp;locale=hr_HR" data-type="link" data-id="https://www.facebook.com/events/1842975486111734/?ref=newsfeed&amp;locale=hr_HR">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Silvia Kranjec Gajić: Botaničke impresije</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/silvia-kranjec-gajic-botanicke-impresije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 24 Jun 2024 14:48:07 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[ekoprint]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[održiva moda]]></category>
		<category><![CDATA[silvia kranjec gajić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=65923</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 28. lipnja u Garaži Kamba (Ilica 37) s početkom u 20 sati otvara se izložba Botaničke impresije tekstilne i modne dizajnerice te umjetnice Silvie Kranjec Gajić. Riječ je o dosad nepredstavljenom ciklusu autorice koji obuhvaća više tekstilnih radova u mediju ekoprinta koji umjetnica istražuje, unapređuje i s njime eksperimentiram dulji niz godina, a koju se definira kao tehniku koja se koristi za dobivanje uzoraka na...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>28. lipnja</strong> u Garaži Kamba (Ilica 37) s početkom u 20 sati otvara se izložba <em>Botaničke impresije</em> tekstilne i modne dizajnerice te umjetnice<strong> Silvie Kranjec Gajić</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Riječ je o dosad nepredstavljenom ciklusu autorice<strong> </strong>koji obuhvaća više tekstilnih radova u mediju ekoprinta koji umjetnica istražuje, unapređuje i s njime eksperimentiram dulji niz godina, a koju se definira kao tehniku koja se koristi za dobivanje uzoraka na tekstilu korištenjem biljaka i biljnih materijala bez korištenja sintetskih bojila.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kako u popratnom tekstu izložbe navodi kustosica <strong>Buga Kranželić</strong>: &#8220;Ovakva vrsta rada zahtjeva i izričito je fokusirana na proces što je ujedno odvaja od masovne proizvodnje te je čini dugotrajnijom, vrjednijom i unikatnom (&#8230;) Silvia Kranjec Gajić ovim ciklusom zauzima aktivan stav koji daje primat prirodi te nas poziva da se istoj priklonimo ukoliko smo se ikada od iste odvojili.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Uz izložbu, autorica će u subotu, 29. lipnja održati besplatnu radionicu ekoprintanja svilene marame za sve one zainteresirane za održivu modu. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Polaznici_e radionice dobit će svilenu maramu na kojoj će metodom eko-printa nanositi cvijeće, biljke i pigment. Za radionicu su osigurani svi materijali, no po želji sudionici_e slobodno mogu donijeti i vlastito svježe ubrano bilje. Planirano trajanje radionice je dva sata, a za sudjelovanje se potrebno prijaviti elektroničkom poštom na adresu garaza.kamba@gmail.com.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nominis: this is where I post from</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/nominis-this-is-where-i-post-from/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 09 May 2023 17:10:17 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[josip knežević]]></category>
		<category><![CDATA[nominis]]></category>
		<category><![CDATA[Nominis: this is where I post from]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=54909</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 12. svibnja u Garaži Kamba, s početkom u 20 sati otvara se multimedijalna instalacija THIS IS (W)HERE I POST FROM pod direkcijom &#8220;cyber vještice&#8221; Nominis. Instalacija se bavi istraživanjem odnosa virtualnog i materijalnog postojanja, njihovog balansiranja i zaštite, a postavlja se i pitanje je li svaki login ritualna praksa? &#8220;Kako bi obranila sebe,...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>12. svibnja</strong> u <a href="https://www.facebook.com/GarazaKamba" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Garaži Kamba</a>, s početkom u 20 sati otvara se multimedijalna instalacija<em> THIS IS (W)HERE I POST FROM</em> pod direkcijom &#8220;<em>cyber</em> vještice&#8221; <strong>Nominis</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Instalacija se bavi istraživanjem odnosa virtualnog i materijalnog postojanja, njihovog balansiranja i zaštite, a postavlja se i pitanje je li svaki <em>login</em> ritualna praksa?</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Kako bi obranila sebe, svoj <em>software</em> i <em>hardware</em> od praćenja, virusa i hakiranja te održala balans u svoja dva mjesta postojanja, Nominis ulazi u ulogu vještice-veštačke-umjetnice. Ona pokušava koristiti magiju i znanje koje je pokupila na internetskim portalima i u knjigama, naglašenom imaginacijom i <em>overthinkanjem</em>&#8220;, navodi u predgovoru izložbi kustosica <strong>Buga Kranželić</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Iza alter ega Nominis stoji <strong>Josip Knežević</strong>, umjetnik koji je nakon BA studija Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci završio i diplomski studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svom radu bavi se 3D animacijom, novomedijskom i vizualnom umjetnošću, tekstom i performansom. U svom diplomskom radu bavi se stvaranjem alter ega Nominis i materijalizacijom istog u objektima i digitalnom prostoru kroz video, instalaciju i <em>drag</em> performans.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Rad <em>Nominis 0.00#</em> izlagao je samostalnom izložbom u galeriji VN te <em>Nominis 0.123#</em> u galeriji Kluba Kocka u Splitu. Izlagao je na više skupnih izložbi u Rijeci, Puli, Zagrebu i Ljubljani, od kojih su neke: <em>Koštac/grappling</em> na festivalu improspekcije u MSU Zagreb, <em>7 lica grada</em> u Galeriji Kortil u Rijeci, Zagreb Art sajam 2021. u Tehničkom muzeju, skupna izložba <em>Re-start Experience</em> u Galeriji SKC u Rijeci.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Širenje područja proučavanja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/sirenje-podrucja-proucavanja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Hana Sirovica]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 28 May 2021 11:00:40 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Buga Kranželić]]></category>
		<category><![CDATA[filozofski fakultet]]></category>
		<category><![CDATA[Garaža Kamba]]></category>
		<category><![CDATA[Hana Modrić]]></category>
		<category><![CDATA[kontrapost]]></category>
		<category><![CDATA[Maja Poznić]]></category>
		<category><![CDATA[Monika Vodopija]]></category>
		<category><![CDATA[povijest umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[Sara Milić]]></category>
		<category><![CDATA[smeće]]></category>
		<category><![CDATA[studentski časopis]]></category>
		<category><![CDATA[Tana Jeić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=sirenje-podrucja-proucavanja</guid>

					<description><![CDATA[<p>Novi broj časopisa <em>Kontrapost</em> posvećen je smeću, a s uredništvom razgovaramo o pristupu temi, izazovima rada u pandemijskoj godini te studiju povijesti umjetnosti.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Otpad u praksi <strong>Vjenceslava Richtera</strong>, karikatura na društvenim mrežama, navijački grafiti na ulicama Splita i&nbsp;<em>drag&nbsp;</em>u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti neki od fokusa tekstova koji čine novi broj <a href="https://kontrapost.ffzg.unizg.hr" target="_blank" rel="noopener">časopisa</a> <em>Kontrapost</em>. <em>Kontrapost</em> je publikacija Kluba studenata povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a njezino trinaesto izdanje posvećeno je smeću. Urednice&nbsp;<strong>Buga Kranželić, Sara Milić, Hana Modrić </strong>i<strong> Maja Poznić&nbsp;</strong>odlučile su obuhvatiti širok raspon implikacija ove teme u znanosti o umjetnosti, a rezultat je broj koji uključuje analizu različitih popkulturnih i interdisciplinarnih fenomena. Novi&nbsp;<em>Kontrapost</em> uskoro će imati <a href="https://www.facebook.com/events/300513005113678" target="_blank" rel="noopener">promociju</a> u Garaži Kamba. Tim smo povodom s uredništvom razgovarali o koncepciji broja, procesu rada u pandemijskoj godini te studijskom programu povijesti umjetnosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>KP: Zašto ste odlučile broj posvetiti temi smeća? Kako ste doživljavale tu temu prije početka rada na broju, a što ste o njoj naučile tijekom uredničkog procesa?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Budući da je našu generaciju zlatna ribica odavno prevazišla u razini pamćenja, htjele smo nešto jednostavno, upečatljivo i pamtljivo. Svidjelo nam se što je to samo jedna riječ&nbsp;–&nbsp;smeće – pomalo luckasta, a istovremeno njezina jednostavnost daje mogućnost interpretiranja i sagledavanja iz različitih uglova. Imale smo unaprijed postavljena pitanja koja smo htjele istražiti, i imamo osjećaj da kroz rad ne samo da nismo dobile odgovore na njih, već su se pojavila nova, kompleksnija. Osim praktičnog uredničkog znanja, jako puno smo naučile o &#8220;traženju&#8221; umjetnosti i umjetnika čije se stvaralaštvo bavi smećem na manje ili više očit način, što smatramo vrlo vrijednim iskustvom.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Naravno da smo puno naučile i sa svakim pročitanim tekstom naših brojnih autora i vrlo raznovrsnim viđenjima teme iz pojedinih područja povijesti umjetnosti koja su autorima posebno draga.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>KP: Velik dio vašeg rada na broju odvijao se tijekom godine koja je potpuno promijenila način studiranja. Na koji su način zbivanja prošle godine utjecala na vašu suradničku dinamiku, a kako na sadržaj broja?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Kao uredništvo smo se okupile u veljači 2020. i već naredni mjesec nas je dočekao <em>lockdown</em>. Suradnja se premjestila iz kafića u naše kuhinje, spavaće sobe i <em>online</em> prostor, a čak smo održale i nekoliko hibridnih sastanaka. Ono vrijeme koje nismo provodile u kuhanju Dalgona kave i&nbsp;<em>banana breada</em> ili&nbsp;<em>bingewatchanju</em> Netflixa odlučile smo posvetiti stvaranju časopisa. U prvih nekoliko mjeseci rada na časopisu, koji su se ujedno preklapali i s najgorim mjesecima pandemije,<em> Kontrapost</em> nam je pomagao u tome da ne umremo od brige i dosade, tako da se to dobro poklopilo. Nešto kasnije, kada su mjere to dopustile, urednički kabinet zamijenile su terase kafića s dobrom Wi-Fi konekcijom, te ponajviše naši dnevni boravci (hvala cimeri!).</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dinamična se godina odrazila na&nbsp;<em>In Memoriam,&nbsp;</em>dio časopisa koji je uobičajeno bio posvećen nedavno preminulim umjetnicima, povjesničarima umjetnosti ili općenito osobama koje su ostavile trag u našoj struci. Budući da je u potresu u ožujku stradala kulturna baština grada Zagreba, odlučili smo tim građevinama odati počast u tom dijelu časopisa.</p>



<figure class="wp-block-image"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2021/05/smece_630.jpg" alt=""/></figure>



<p class="wp-block-paragraph"></p>



<div>
<div><strong>KP: Uz tekstove, na stranicama&nbsp;<em>Kontraposta</em>&nbsp;zastupljen je kustoski aspekt vaše struke. Broj, nimalo neočekivano, otvara uvodno obraćanje uredništva, no manje je očekivano da ga zatvara kustoski tekst koji čitateljstvo vodi kroz izbor umjetničkih radova. Što vas je potaknulo na takav pristup, i kako je tekao proces selekcije umjetničkih radova?</strong></div>
<div>&nbsp;</div>
<div>Htjele smo u projekt uključiti što veći broj studenata i proširiti polje proučavanja, demokratizirati diskurs. Budući da smo primarno časopis studenata povijesti umjetnosti, naravno da su nam i likovni radovi jedan od bitnijih sastavnih dijelova časopisa. Dio umjetnika nam se javio nakon objave našeg otvorenog poziva koji je izašao u prvim mjesecima rada na novom broju, a neke smo same pronašle na društvenim mrežama, na izložbama koje smo posjećivale te kroz poznanstva. Temu smo koncipirale jako široko, no ubrzo smo shvatile da će smeće u vidu ekologije i fizičke reciklaže dominirati našim likovnim repertoarom, ali naravno to nije jedini način interpretacije koju ćete naći u časopisu. Potrudile smo se probrati radove koji su po našem mišljenju na interesantan način pristupali temi. Također smo sretne što smo dobile velik broj prijava studenata umjetničkih akademija iz drugih hrvatskih gradova, pa čak i iz susjedne Srbije. Željele smo &#8220;ružan&#8221;, zabavan i interesantan časopis, i mislim da smo uspjele uz ogromnu pomoć naših dizajnerica <strong>Tane Jeić</strong> i <strong>Monike Vodopije</strong>.</div>
</div>



<div>&nbsp;</div>



<div>
<div><strong>KP: Časopis ukazuje na to da pojave koje pripadaju područjima popularne kulture, kao što su moda ili društvene mreže, imaju vrijednost kao predmeti proučavanja unutar vaše discipline. Mislite li da su ove teme dovoljno zastupljene u okviru vašeg studija, ili ipak ima prostora za napredak?&nbsp;</strong></div>
<div>&nbsp;</div>
<div>Svakako ima prostora za napredak, veća raznovrsnost studija je želja koju smo često čule od kolega sa povijesti umjetnosti. Nitko nas ne obeshrabruje da samostalno istražujemo te teme, ali one su slabo zastupljene u obaveznim predmetima i literaturi. Profesori su pristupačni, ali i oni su ograničeni svojim nastavnim programom. Nedostatak tema kao što su popularna kultura, dizajn i film nije jedini nedostatak programa u okviru našeg studija. U obaveznim (ali i izbornim) kolegijima izostaju nastavni sadržaji o najstarijim civilizacijama i izvaneuropskoj umjetnosti. Ima mjesta za napredak i suvremenije pristupe proučavanju umjetnosti te se nadamo da će se stvari ubrzo modernizirati.</div>
<div>&nbsp;</div>
<div>
<div><strong>KP: Za kraj, voljela bih vas pitati o planovima za daljnji rad. Planirate li se idućim brojem nadovezati na ovaj&nbsp;–&nbsp;bilo u tematskom, bilo u formalnom smislu&nbsp;–&nbsp;ili vas očekuje nešto sasvim drukčije?</strong></div>
<div>&nbsp;</div>
<div>Bilo bi nam drago da broj nastavi u generalnom tonu eksperimenta i poigravanja te suradnje sa studentima različitih fakulteta iz Hrvatske i neposrednog susjedstva te bi nas veselila prilika za suradnju s idućim uredništvom. Nadamo se da smo uspjele proizvesti zanimljivu studentsku publikaciju koja će inspirirati naše kolege, a i ostale studente da stvore nešto još veće, bolje i luđe.</div>
</div>
<div>&nbsp;</div>
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
