Znanstvenici s Instituta za društvena istraživanja pokrenuli su projekt Zelena ekonomija i dobrobit mladih: Nove paradigme u istraživanju održivosti, sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda koji bi trebao doprinijeti postavljanju temelja zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj. Cilj projekta grupe društvenih znanstvenika pronaći je primjere prakse zelene ekonomije u Hrvatskoj, otkriti zašto se ljudi odlučuju njima baviti, otkriti koji su motivi i vrijednosti u njihovoj pozadini i doprinose li oni osobnoj dobrobiti osoba koje su uključene u njih.

Istraživanje se vodi radom Johana Rockströma, švedskog stručnjaka za održivi razvoj koji je 2009. godine sa skupinom akademika iz cijelog svijeta stvorio sustavni okvir koji treba poslužiti kao preduvjet za održivi razvoj na planetu Zemlji. U radu je predstavljeno devet ograničenja planeta koja, ako se prekrše, dovode do nepovratnih promjena u okolišu s vrlo mogućim katastrofalnim posljedicama. Unatoč tome što su prekršena četiri od devet ograničenja, Rockström poručuje kako “treba ostati pozitivan jer po prvi puta imamo okvir za rast, iskorjenjivanje siromaštva i gladi i poboljšavanje zdravlja”.

Branko Ančić, voditelj projekta, naglasio je da su “pitanja na koja hitno moramo tražiti odgovore ona o zaustavljanju daljnjeg gubitka biološke raznolikosti, intenzivne tropske deforestacije i dezertifikacije, rapidne klimatske promjene i rastuće društvene nejednakosti”. Zelena ekonomija, fokus ovoga istraživanja, jedan je od odgovora na ta pitanja.

UNEP (Program Ujedinjenih naroda za okoliš) definira zelenu ekonomiju kao ekonomiju koja rezultira poboljšanom ljudskom dobrobiti i društvenom jednakošću, uz značajno smanjenje rizika za okoliš i daljnje okolišne degradacije.  No u zelenu ekonomiju spadaju i prakse poput ekološke poljoprivrede, razvoja zelene tehnologije, područja recikliranja ili upravljanja otpadom, vodnog gospodarstva i upravljanja vodom, zelene arhitekture i dizajna, te njima srodne djelatnosti.

Ančić također naglašava kako priča o zelenoj ekonomiji nije samo priča o očuvanju okoliša, nego i o promišljanju o tome kakvo društvo želimo. Ona mora voditi računa o rastućoj društvenoj nejednakosti i voditi prema jačanju demokratizacije unutar samog ekonomskog sustava. “Treba razmišljati više u kategorijama ekonomije koja doprinosi dobrobiti ljudi, a ne ekonomiji kojoj je imperativ ekonomski rast, pogotovo ne ekonomski rast koji ima štetne posljedice po okoliš i daljnja društvena raslojavanja”, zaključuje.

Zelena ekonomija velika je prilika i za Hrvatsku koja je nakon procesa deindustrijalizacije, započete devedesetih godina, u poziciji da promisli o novom smjeru društveno-ekonomskog razvoja. Preciznija slika stava Hrvata o zelenoj ekonomiji bit će jasnija s rezultatima ovog istraživanja, no iz dosadašnjih radova može se pretpostaviti da će oni biti pozitivni. U jednom istraživanju u kojemu su ispitivani stavovi Hrvata o preferiranom primarnom izvoru energije njih više od 60 posto odabralo je Sunce (ISSP, 2001. godine),  kaže Ančić i zaključuje kako možemo govoriti o plodnom tlu za razvoj zelene ekonomije u Hrvatskoj.

U projektu osim Ančića sudjeluje antropologinja dr. sc. Lana Peternel, sociolog dr. sc. Nikola Petrović, suradnica s Instituta Ivo Pilar dr. sc. Jelena Puđak te administratorica Katarina Grbavac. Projekt ima i tri mentora – dr. sc. Mladen Domazet, dr. sc. Irena Martinović Klarić i dr.sc. Dinka Marinović Jerolimov. Oni će na općoj i lokalnoj društvenoj razini projekta istražiti primjere zelene ekonomije u malom i srednjem poduzetništvu i nositelje zelene ekonomije u lokalnim akcijskim grupama (LAG-ovima) i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima), dok će boravkom u Engleskoj i Austriji uspostaviti suradnju s tamošnjim znanstvenim organizacijama.

U sklopu projekta održavaju se i održavat će se uključena i razvojno orijentirana predavanja otvorena za javnost, međunarodna radionica i snimanje kratkog dokumentarnog filma koji će se osvrnuti na sam projekt i služiti kao obrazovni materijal u visokim institucijama, ali i srednjim školama. Sa njegovim završetkom održat će se konferencija kojoj je cilj okupiti znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva, ali i praktičare zelene ekonomije, kako bi se stvorio forum na kojem će se moći dijeliti iskustva i pomoći sudionicima u zelenoj ekonomiji da se umreže i stvore suradnju. 

U Hrvatskoj velik problem predstavlja deficitarnost istraživačkih podataka na kojima se mogu stvarati nove politike, smatra Ančić, pa će ovo istraživanje poslužiti kao odlična smjernica budućim ekonomskim politikama ako odluče krenuti u zelenom smjeru, piše Ivan Šaravanja za Hinu.

U svom izlaganju u Galeriji Nova u utorak, 17. ožujka, u 19 sati Branko Ančić istražuje koliko je ekološki motivirani degrowth potencijal prisutan među europskim populacijama na razini stavova i procjene ponašanja, na podacima 18 europskih zemalja iz modula Okoliš iz International Social Survey Programme. Analiza rezultata ukazuje na postojanje zajedničke svijesti o okolišnim granicama ovakvog modela ekonomskog rasta među svim europskim nacionalnim populacijama, ali i na određene razlike između ‘bogatijih’ i ‘siromašnijiih’ država, kao i na razlike unutar samih pojedinih populacija.

Branko Ančić je doktor sociologije, postdoktorand u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, predavač na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i dugogodišnji suradnik Grupe 22. Njegovi istraživački interesi uključuju sociologiju religije, sociologiju zdravlja i sociologiju održivog razvoja. U istraživanju održivog razvoja fokusira se na održive potencijale i orijentacije u društvima, prvenstveno u kontekstu društvenih nejednakosti.