Radio Rojc, pulski community radio koji je dosad djelovao kao internetska postaja, uskoro će emitiranje online zamijeniti radiofrekvencijskim prijenosom. Odlukom Agencije za elektroničke medije ovom je radiju dodijeljena koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija, što je u domaćem radijskom prostoru ujedno i prva takva prilika za community stanicu povezanu sa civilnim sektorom. 

Premda se ne može reći kako za pojam community radio postoji fiksna, nedvosmislena definicija, on se najčešće odnosi na radijsku produkciju koja dolazi iz neke zajednice i njoj se obraća. Community radiji poput Rojca idu korak dalje od osluškivanja potrebe slušatelja_ica, iznalazeći strategije da ih direktno uključe u stvaranje sadržaja. Radio Rojc nastao je nakon što se u okviru Društvenog centra Rojc pokrenuo proces osmišljavanja budućeg community radija koji se odvijao kroz niz otvorenih i javnih događanja koja su okupljala zainteresirane suradnike_ce. S emitiranjem su krenuli na 8. mart 2018. godine, a nepune tri godine nakon uspostave internetske postaje dodijeljena im je desetogodišnja koncesija.

Ovom je uspjehu prethodila dugotrajna i detaljna procedura, čiji intenzitet glavni urednik ovog radija Branimir Slijepčević uspoređuje s napadom. “Napad na koncesiju bio je prirodni nastavak onog što radimo u posljednje tri godine otkada je Radio Rojc krenuo s emitiranjem. Čim se ukazala prilika, a to je, barem što se Pule tiče, rijetko jer postoje sam tri lokalne frekvencije, reagirale su udruge, organizacije i pojedinci koji su iskazali javni interes za postojanjem radija zajednice. Pripremili smo traženu dokumentaciju koja je za nas bila zahtjevna jer se, iako dolazimo iz civilnog sektora i imamo jako puno iskustva u pisanju i provođenju raznih projekta, s ovakvom vrstom natječaja i potrebne dokumentacije do sada se nismo susretali. Sada možemo svima reći da smo u tome uspjeli i da Radio Rojc postaje, kako su neki mediji ovih dana napisali, “pravi radio”. Sam proceduralni dio dobivanja koncesije, od iskaza javnog interesa pa do odluke Vijeća trajao je oko pola godine”, kazao nam je o radu na prijedlogu o čijoj iscrpnosti svjedoči i opseg koji obuhvaća čak 1368 stranica. 

Rojc će se uskoro upisati na popis radijskih FM nakladnika, a emitirat će se na frekvenciji 87,7 MHz. Prijelaz s interneta na emitiranje radiovalovima, dakako, znači i promjene u načinu i tempu rada. “Sama koncesija od nas traži da se na neki način profesionaliziramo. Ono što će biti novost u programu Radio Rojca je pokretanje informativnog programa što je veliki izazov za cijelu ekipu. Teme koje smo do sada otvarali u novoj koncepciji radija bit će još intenzivnije obrađene s naglaskom na lokalne potrebe, a glazba će i dalje biti prepoznatljiva i drugačija od one koja dominira hrvatskim eterom”, objašnjava Slijepčević, istaknuvši i kako u narednom periodu možemo očekivati novu vrstu sadržaja, no odnos sa slušateljima koji ih i određuje kao community radio planiraju zadržati i njegovati. “Želja nam je da se bavimo i igramo zanemarenim radijskim formama poput audiodokumentaraca, radio drama, dokumentarnih radio drama. Vjerujem da nam nužna profesionalizacija neće ugušiti strast, entuzijam i volonterizam bez kojeg ne bi ni bilo Radio Rojca”, zaključio je glavni urednik. Radio Rojc očekuje priprema za emitiranje koje će krenuti tijekom 2021. godine, a dotad ih možete pratiti na internetskoj stranici.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“To je tvorac kulturalnog oslobođenja, ne samo muzičkog i estradnog prostora, ne samo Istre i Hrvatske i Jugoslavije. Jedan od fantasta, sanjara, razbijača, kritičara, i dosljedno tome on razara sve, naprosto, pa čak i sebe samog jer je dosljedan toj svojoj liniji turbo cattolico, peste balcanica, balkanska kuga, katoličko – što već”.

“Franci Blašković rođen je kao Franjo. Unatoč tome nije postao otac domovine, vođa nacije i vrhovnik oružanih snaga nego otac dviju međunarodno priznatih kćeri, vođa grupe Gori Ussi Winnetou i vrhovnik Lige za boj protiv turizma”, zapisao je Predrag Lucić u uvodniku jednog davnog intervjua s početaka samostalnog Feral Tribunea. Od tada je Franci Blašković objavio desetke albuma i jedva koji intervju. 

Franci ne daje intervjue stoga je Branimir Slijepčević za Audio.doc, dokumentarnu “radionicu za koncentrirano slušanje” Trećeg programa Hrvatskog radija, okupio ljude s kojima je blisko surađivao i s kojima je snimio neke od svoja osamdeset i tri albuma. O osebujnom i začudnom pjesničkom i glazbenom opusu za koji Blašković sam kaže da se bavi frustracijom, a ne kreacijom i koji, ne samo autorskim voljom, izmiče širokoj medijskoj pažnji, govore Marko Brecelj, Milan Rakovac, Drago Orlić, Branko Lučić i Predrag Lucić.

“Novinari i novinarke, rekao je pokojni Saša Marković, čini mu se da su novinari najslabija vrsta ljudi koju zna. Otkad sam to izjavio u Mariboru novinari me više ne jebu. Ali mislim da je to istina, pogotovo u ovim uslovima gdje su novinari marginalizirani, zapravo se vidi da mediji rade za interes vlasnika medija, ne za bolje sutra, bolje jučer ili danas, već za bolji dobitak i interes vlasnika medija koje savršeno ne interesuju ni oštri ni promućurni novinari već samo da slušaju, da napune prostor novina. Što se medija tiče, imamo raspadnu, ugnjilenu situaciju koja je jasna svima”, opisao je u svom stilu Marko Brecelj razloge zašto misli da Franci ne staje pred novinarske mikrofone.

Ipak, Blašković je Slijepčeviću dopustio da na parkiralištu Društvenog centra Rojc, sjedeći u autu, snimi nekoliko misli o ljudima s kojima je surađivao. U drugom nastavku dokumentarne emisije Franci govori o drugu Đermanu Senjanoviću. Također, saznajemo tko su bile Maria Pasquinelli, Giusepina Martinuzzi i Patricija Konzulić te tko je Šjora Špija. 

“Franci je otišao mnogo dalje od Buldožera, Idola, Prljavog kazališta, Disciplin A Kitschme, njegova je polifonija, a osobito njegov direktno angažirani stih, provokativan, bestijalan, sarkastičan, otišao ne korak dalje od velikih zvijezda jugoslavenskog i hrvatskog rocka već korak dalje od Woodstocka od kojeg je i nastao. To je jedna Jamajka na Balkanu, ako baš hoću neke paralele, metafore vući. To je jedno oslobođenje – autorsko, pjesničko i muzičko koje je zapravo čudo. Producirao je bezbroj pjesama koje su itekako i danas u ušima i mladih generacija, sad se već pomalo gubi njegova prisutnost, što je velika šteta”, rekao je Milan Rakovac.

Urednica je ciklusa Ljubica Letinić, a Audio.doc se emitira srijedom u 14 sati na Trećem programu Hrvatskog radija.