Iz teksta najave: “Boys Boys Boys suvremena je plesna predstava koja na pozornicu postavlja plesače koji istražuju svoje tijelo i propitkuju maskulinitet u odnosu na društvo unutar kojeg egzistiraju. Izvođači kroz proces ulaze u prostor intimnog i privatnog, a zatim se na sceni poigravaju s istraženim formama i tjelesnostima vlastitih maskulinih i femininih pojava i obilježja. Prigrlivši stereotipne rodne uloge, kroz plesni se jezik s istima obračunavaju, a rodnu normativnost koriste isključivo kao materijal koji im u izvedbi nudi širok spektar plesnih mogućnosti.

Postavljajući femininost i maskulinost kao jednako prisutnu na muškom tijelu, njihovo zrcaljenje i redefiniranje nam je ponudilo zanimljiv prostor za istraživanje plesačkog tijela. Osim rodno-tjelesnih pitanja kojima smo se bavili u samom istraživanju i u samoj izvedbi, ova predstava se nameće kao bitna pojava na plesnoj sceni. Uzimajući samo muškarce u izvedbeni tim direktno kritiziramo društvo u kojem je ples rezerviran isključivo za žene. Kakvo je to društvo u kojem su neke aktivnosti rezervirane samo za jedan rod, a svako istupanje iz nametnutih očekivanja se diskriminira?”

Ulaznice možete kupiti ovdje.

Mnoge umjetnice koriste seksualnost i prikaze nagosti kao oruđe oslobađanja ženskog tijela i svojevrstan početak rasprave o feminizmu, no često se takav pristup “ženskog pogleda” doživljava na isti način kao i “muški pogled”. Prikaz polunage žene može biti oslobađajuć, no za mnogo ljudi takva fotografija može predstavljati nepotrebnu seksualizaciju ili objektivizaciju ženskog tijela. Upravo je stavljanje naglaska na “ženski pogled” početna točka vankuverske autorice Megan Magdalene Bourne u seriji fotografija BOYS BOYS BOYS. “Bila sam ljuta zbog nužnosti cenzuriranja mojih fotografija žena, kao i fotografija o rodu općenito”, kaže Bourne za portal Dazed, “moji radovi neprestano su prijavljivani kao ‘uvredljivi’, zbog čega sam fotografije koje sam bila prisiljena maknuti s društvenih mreža počela rekreirati koristeći dečke kao modele”.

Radeći sa sve više muških modela, Bourne je počela primjećivati hiperboličnu reprezentaciju rodnih uloga u fotografiji, dok se istovremeno sve manje morala baviti politikama društvenih stranica. “Kada gledatelj promatra moje fotografije golih žena, lako mogu vidjeti te osobe kao samo modele ili seksualne objekte umjesto kao snažne i samouvjerene ljude koje znam i volim. Zaboravljam to ponekad jer živim u vrlo uključujućem i rodno/spolno pozitivnom balonu prijatelja kreativaca”, poručuje Bourne. Fotografije iz serije BOYS BOYS BOYS čine se komične u odnosu na duboko ukorijenjene socijalne percepcije, no činjenica kako nam je manje smiješno kada muški fotografi snimaju žene na isti način, ono je što Bourne serijom pokušava naglasiti.

Svojim modelima, mahom iz njene vlastite umjetničke zajednice i socijalne grupe, fotografkinja daje potpunu kreativnu kontrolu nad snimanjem, želeći da sami interpretiraju ovaj projekt te otkriju svoje vlastite nesigurnosti. Za sada dostupne samo na internetu, autorica u budućnosti želi objaviti seriju fotografija i intervjua u formi fanzina, poručujući kako se “nada da će barem jedan muškarac, vidjevši ove fotografije, razmišljati drugačije prije no što ponovno objektivizira ženu ili muškarca”.