U okviru godišnje programske koncepcije GVM Prostor naš svagdašnji – prostor kao znak ili simbol reprezentacije, kao utopijski/distopijski pejzaž ili kao (dis)funkcionalni oblik kolektiviteta, Renata Ladović Meštrović osmislila je izložbu o zagrebačkom prigradskom naselju Botinec u kojemu živi proteklih dvadeset godina. Riječ je o naselju koje teritorijalno pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb – zapad, a koje s druge strane svojim prigradskim obilježjima u kojima se gotovo nadrealno stapaju grad i selo ne nalikuje ni Novome niti starome Zagrebu.

“Izložba zaokružuje godine autoričine komunikacije s Botincem tijekom kojih se njezin odnos prema naselju transformirao od odbijanja i negiranja do prihvaćanja. Prostor kojim se iz dana u dan kreće prestaje biti samo apstraktan labirint u koji se mora ući i iz kojega se mora izaći te postaje spirala koja je uvlači prema središtu, vodi ka početku i ishodištu priče, prema vremenima kojima autorica nije bila svjedok i o kojima nema predodžbu”, stoji u najavi izložbe kustosice Anite Zlomislić. 

U pokušaju zahvaćanja naselja Renata Ladović Meštrović poziva dvoje umjetnika iz Splita koji joj pomažu fotografsku priču o Botincu odmaknuti od granica isključivo osobnoga osjećanja prema  promišljanju toga prostora kao komunikaciji.