Kako stoji u najavi izložbe, “vizualni umjetnik i modni dizajner Silvio Vujičić u svom se radu bavi temama odjevnih fetiša, seksualnog identiteta, slikarskih pigmenata, vrtova, otrovnih i psiho-aktivnih supstanci, smrti i prolaznosti. Projekti mu se oslanjaju na mitove, alkemijske zapise, povijest umjetnosti i mode koje razlaže na kemijske, simboličke, društvene i političke elemente povezujući historiju i suvremenost.” Njegov rad obilježen je temom transformacije materije koju umjetnik izražuje prema vlastitim receptima i kemijskim metodama.

Vujičić za potrebe ove izložbe predstavlja ambijentalnu zvučnu instalaciju koja podsjeća na kemijski laboratorij, a u njegovom središtu se nalazi datura, biljka mitskog značaja. Kustosica izložbe je Irena Bekić, a može se posjetiti do 20. listopada.

Silvio Vujičić (1978.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Tekstilno Tehnološkom Fakultetu u Zagrebu. Od 2002. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i međunarodno. Radovi su mu uvršteni u muzejske i privatne zbirke u Hrvatskoj i inozemstvu.

Više detalja pronađite ovdje.

Program donosi izvedbe i izlaganja koja propituju tijelo, prostor i jezik kao živa i promjenjiva polja značenja. Kako stoji u najavi događaja, umjesto odgovora, u središtu su pitanja, prijelazi između tišine i izraza, izrečene i potisnute stvarnosti.

Treći blok Antisezone 25 uključuje niz događanja: otvara ga čitalačko-gledateljski klub Društvo 11 lisica 11. lipnja u Botaničkom vrtu, a zatvaraju gostovanja poput cracks in landscape 1. srpnja u TALA PLE(j)S-u. Između tih datuma nizat će se izvedbe, reprize i istraživačka izlaganja koja oblikuju Antisezonski lipanj kao prostor eksperimenta i dijaloga.

Više detalja o programu pronađite na ovom linku.

Kroz ovogodišnju temu Međunarodnog dana muzeja Muzeji, održivost i dobrobit želi se ukazati na prisutnost niza okolišnih i društvenih kriza te na ulogu muzejskih institucija u poticanju pojedinca i zajednice na pozitivne promjene važne za održivu budućnost.

U subotu, 20. svibnja u 10 sati organizirana je Urbana šetnja za građanstvo u sklopu koje će posjetitelji programa imati priliku od voditelja Botaničkog vrta, dr. sc. Vanje Stamenkovića, čuti zanimljive informacije o vrtu i načinima brige o ekosustavu vrta. U 11 sati slijedi kustosko vodstvo po izložbi SofijaSilvije: Pendulum koje će voditi kustosica izložbe i ravnateljica Umjetničkog paviljona u Zagrebu, Irena Bekić.

S Urbanom šetnjom nastavit će se u 11.45 (predviđeno vrijeme početka) kada će publika imati priliku s dr. sc. Dragan Damjanovićem, redovitim profesorom i predstojnikom Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prošetati između Botaničkog vrta i Umjetničkog paviljona. Ovaj južni krak zagrebačke Zelene potkove prostor je brojnih istaknutih djela hrvatske arhitekture kraja 19. i početka 20. stoljeća: od palače željezničke uprave, Starčevićevog doma i Hotela Esplanade, do zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice Rudolfa Lubynskog te konačno samog Umjetničkog paviljona čija je zgrada u obnovi.

Ulaz u Botanički vrt za sudionike programa je besplatan.

Kroz svoju umjetničku praksu, pa tako i ovu izložbu, SofijaSilvia propituje odnose u prirodi. Odstupajući od dominantne ideje da je čovjek superioran drugim vrstama, ona istražuje različite modalitete postojanja prirode. Primjerice, kamerom zahvaća divlje i kultivirane krajolike, životinje u prirodnom ili nametnutom okruženju, zatečene strvine ili postkatastrofična stanja prirode. Isto tako, bilježi stanja prirode uspostavljena logikom ljudskog poretka – organiziranjem, vrednovanjem, proučavanjem, indeksiranjem – u sustavima kao što su nacionalni parkovi, botanički vrtovi i prirodoslovni muzeji.

Pozvana da postavi izložbu u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, SofijaSilvia uzima prostor vrta kao polazište, zatečeno stanje i uspostavljeno semantičko polje. Ona stvara site-specific instalaciju koristeći prostor i kontekst znanstvenog vrta kao umjetnički resurs i materijal jednak ostalima s kojima barata: fotografijama, odnosno fotografskim prizorima i stvarnim krajolicima koji su fotografijom zahvaćeni. Primjerice, interijer izložbenog paviljona Botaničkog vrta koji zimi služi kao oranžerija, pretvara u studijsku sobu. Izlaže fotografije koristeći postojeći namještaj kao što su muzejske vitrine, klupe i stolice stvarajući novi ambijent. Dio izložbe je i slika stogodišnje monstere deliciosa, snimljene nekoliko godina ranije u stakleniku Botaničkog vrta koji je u međuvremenu propao uslijed potresa, zatim triptih s prikazom stogodišnje pinije, jedinog preživjelog stabla na otočiću Sv. Andrija kraj Rovinja, nakon razornog nevremena 2002. itd.

U prostoru vrta izlaže fotografije opožarene šume s još vidljivim tragovima dima i vatre ugrađene u ovalne okvire starih prozora izmještenih zbog derutnosti iz originalnog interijera. Ove umjetničke instalacije koje djeluju poput lightboxova smještenih u sjeni drveća, pogledi su na katastrofu iz idealnog vrta.

Umjetničin pristup strateški je postupak u smjeru uspostavljanja višestrukosti postojanja kao i diskurzivnih polja u kojima se suprotstavljaju divlja i kontrolirana priroda, različiti filozofski, znanstveni i životni koncepti. Ispod začudno lijepih prizora uspostavljaju se mreže složenih ekoloških narativa koji govore o potrebi prepoznavanja mogućnosti ravnopravnog suživota vrsta u heterogenoj prirodi, njihovoj krhkosti i snazi, ali isto tako, utvrđuju stanje hitnosti jer je vrijeme ekoloških pregovora već prošlo. Time je naša odgovornost za vlastitu okolinu veća.

Kustosica izložbe je Irena Bekić. Izložba ostaje otvorena do 11. lipnja.

Botanički vrt PMF-a u Zagrebu osnovan je 1889. godine na inicijativu profesora botanike na zagrebačkom sveučilištu. Godine 1971. zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture i dio je Lenucijeve potkove, a zemljište na kojem se nalazi darovao je Grad Zagreb kako bi Vrt bio dostupan svim građanima. I bio je dostupan više od 120 godina – da bi neki dan bilo objavljeno da se uvodi naplata ulaznica. U petak navečer (ako nemate društveni život kao ni ja) mogli ste na Facebook stranici Botaničkog vrta pratiti žustru raspravu o ovoj neočekivanoj odluci. “Slijedom svih nedaća koje su nas sustigle, dugova koje moramo namiriti te nemalih popravaka i obnova koje nam slijede, uz suglasnost i odobrenje svih nadležnih od ove sezone uvodimo skromnu naplatu ulaza u Vrt,” stajalo je u objavi, uz napomenu da će redovita ulaznica koštati “skromnih” 10 kuna.

Dok su neki Facebook pratitelji pozdravili uvođenje naplate, navodeći da većina botaničkih vrtova u svijetu ionako ne omogućuje besplatan ulaz (što nije sasvim točno), drugi su kritizirali odluku da se prekine stoljetna tradicija otvorenosti i dostupnosti Vrta svima bez obzira na imovinsko stanje, te da se teret održavanja i obnove prebaci na građane – iste one građane koji već plaćaju najveći prirez u državi (kojim bi se, barem u teoriji, trebalo financirati održavanje spomenika parkovne arhitekture). Doista se čini u najmanju ruku neosjetljivim apelirati na suosjećanje i udariti po džepu građanke i građane koji u vlastitim kućama ili zgradama također moraju poduzeti “nemale popravke i obnove,” jer grad u kojem žive očito ne smatra da je išta od navedenog njegova odgovornost.

U svakom slučaju, kako su se reakcije na Facebooku množile, tako je spremnost Botaničkog vrta na raspravu opadala: administrator stranice najprije je obrisao sve kritički nastrojene komentare, da bi nedugo nakon toga obrisao čitavu objavu, čime je uklonjena i sama informacija o uvođenju ulaznica (još uvijek je dostupna na web-stranici Vrta, dok je Facebook stranica za vrijeme pisanja ovog teksta u cijelosti deaktivirana). Pretpostavljam da je cijela priča puno kompleksnija od onoga što smo imali prilike pročitati u virtualnoj sferi, i nije mi namjera ovdje ulaziti u problematiku financiranja i upravljanja baštinom. Ipak, spominjem to jer je ova kratka ali burna “botanička drama” potvrdila da je riječ o prostoru koji je građanima i građankama izrazito bitan, pogotovo u kontekstu neprekidnog smanjenja, devastacije i privatizacije zelenih površina. Kao što pokazuju brojna istraživanja, boravak u prirodi povoljno djeluje na mentalno i fizičko zdravlje, a ljudi koji žive u gradovima s više zelenila zadovoljniji su životom i manje tjeskobni (što smo, vjerujem, svi osvijestili tijekom lockdowna).

Blagotvornog učinka zelenila svjestan je i umjetnik Željko Kipke, koji je određeni period nakon operacije kralješnice, u svrhu oporavka, proveo upravo u zagrebačkom Botaničkom vrtu (zamislite koliko bi ga to koštalo da je morao plaćati ulaznice!). Svoje šetnje i razmišljanja uobličio je u rad Botanički dnevnik, čija je najnovija inkarnacija predstavljena u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar u sklopu izložbe Umjetnički život biljaka koja okuplja sedam umjetnika/ca. Uz Kipkea, tu su Dalibor Martinis, Ana Belošević, Igor Juran, Ela Štefanac, Damir Babić i Igor Eškinja, a kustos je Vanja Babić.

Kipkeov rad uključuje eksperimentalni film i instalaciju (21 slika, tlocrt, readymade ploča s natpisom Nezaposlenima ulaz zabranjen) koji su nastali na temelju autorovih rehabilitacijskih šetnji. Sam film posjeduje određeni amaterski šarm: Kipke-pacijent snima i narira svoj boravak u parku, koji Kipke-umjetnik zatim rekonstruira, iscrtavajući svojevrsnu psihogeografiju Botaničkog vrta. Akromatske, pomalo nadrealističke slike su numerirane i označavaju određene “postaje” u parku (čiji prostor sada poprima apstraktni, gotovo matematički karakter), tvoreći tako umjetnikovu intimnu kartografiju.

Biljno-meditativnu poetiku nalazimo i u video radu Drvo ginko – pitanje br. 8: Treba li budućnost mene? Dalibora Martinisa, koji je snimao veličanstveni ginko – najpoznatijeg stanovnika Parka kralja Petra Krešimira IV. i zasigurno jedno od najfotografiranijih stabala u Zagrebu. Prikladno je što se u predgovoru ističe da izložba pristupa temi na “nepretenciozan način” budući da je ovo svakako jedan od Martinisovih najmanje pretencioznih radova – izvedbom jednostavan, pristupom osoban (umjetnik stanuje u blizini). Inače, Krešimirac je prvi moderni gradski perivoj u Hrvatskoj s izrazitom socijalnom namjenom, a danas i spomenik parkovne arhitekture, baš kao Botanički vrt. Martinis bilježi transformacije ginka kroz godišnja doba (neki će se možda prisjetiti Kim Ki-dukovog filma Proljeće, ljeto, jesen, zima… i proljeće), no ove promjene – umjesto prolaznosti i propadanja – prizivaju ideju vremena drugačijeg od onog ljudskog, vremena koje teče puno sporije i dopire do dubina Zemljine utrobe. Živući fosil ginko potječe iz vremena mezozoika (prije 200 milijuna godina) i danas više nema živućih srodnika. Pogled na njega izaziva strahopoštovanje i divljenje, ali i poručuje nam da će biti ovdje dugo nakon što mi završimo pod zemljom (u tom smislu, odgovor na Martinisovo pitanje iz naslova glasi “ne”). Zvukovi iz videa – cvrkut ptica, šuškanje lišća, žamor parka – ispunjavaju prostor galerije, doprinoseći ambijentalnom ugođaju zajedno sa svjetlom koje dopire kroz staklo na krovu.

Možda ekološki najosvješteniji rad izložbi je No Air, No Sun, No Water Ane Belošević, “floralna” instalacija od pocinčane žičane tkanine u kojoj je oštrina i trajnost korištenog materijala suprotstavljena mekoj organskoj biljnoj formi. Rad ima i određeni postapokaliptični prizvuk: hoće li ovako izgledati cvijeće budućnosti, cvijeće kojem ne trebaju zrak, sunce i voda, cvijeće prilagođeno katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena?

Za kraj ću spomenuti rad Igora Jurana pod nazivom Absens koji obuhvaća dokumentaciju umjetnikove intervencije u prostoru. Naime, u Parku prirode Medvednica, koji je nekoć bio prekriven morem i obilovao tropskom florom i faunom, Juran je posadio palmu iz roda sabal (fosilni fragment pronađen je tamo 1883.) i pratio kako će se snaći u svom starom okruženju u koje više zapravo ne pripada. Rad propituje utjecaj čovjeka na prirodu kroz čin vraćanja biljke koja je davno nestala iz ovog staništa. Međutim, ispostavlja se da drugačija klima nije jedini izazov za opstanak; neko vrijeme kasnije autor saznaje da je padina na kojoj je palma posađena potpuno devastirana. Kako pišu Owain Jones i Paul Cloke u knjizi Tree Cultures, sudbina drveća često simbolizira sudbinu šireg okoliša. Pokušaj vraćanja biljke u njeno bivše stanište biva poništen zbog destruktivnog ljudskog učinka na lokalni ekosustav. Zanimljivo je da se Juran pri sadnji palme ogrebao i dobio infekciju koja nikad nije sasvim iščezla, poput trajnog podsjetnika na činjenicu da svako djelovanje ima posljedice. “Kao što je palma nakon par milijuna godina uljez u vlastitom staništu, tako i u meni boravi uljez koji uzrokuje infekciju i ulijeva mi nadu da je njezin alegorijski pandan u obliku palme na planini još uvijek živ”, zaključuje autor, implicirajući međuovisnost i isprepletenost ljudi i okoliša.

Kustos izložbe Vanja Babić očito ima senzibilitet za teme vezane uz odnos između čovjeka i prirode, a posebno za njegov mračni, destruktivni aspekt. Ipak, radovi na ovoj izložbi više su osobno nego aktivistički intonirani – osobito ako ih usporedimo s izložbom Natura Vita koju je Babić kurirao u istoj galeriji prošle godine. Sam kustoski koncept izložbe Umjetnički život biljaka bliži je tradicionalnom povijesno-umjetničkom pristupu: predgovor donosi kratki povijesni pregled reprezentacije biljnog svijeta u umjetnosti, čime se izloženi radovi postavljaju u heterogeni, linearni i prilično depolitizirani okvir koji pokazuje “bogatstvo i raznolikost mogućih aspekata tretiranja biljnog svijeta u kontekstu vizualnih umjetnosti”. Zbog odluke da se naglasak stavi na samu reprezentaciju, a ne politike reprezentacije nažalost nije ostvaren puni potencijal ove inače sasvim korektne izložbe.

Pitam se hoće li uvođenje ulaznica za Botanički vrt potaknuti ljude da češće posjećuju izložbe? Ima bilja, a i besplatno je.

Starinski klaviri, pianina, violine, saksofoni, trube i harfa savršeno će se uklopiti u okruženje Botaničkog vrta, a u glazbi će se moći uživati na nekoliko jedinstvenih lokacija. U službenom programu, od 16 do 18 sati, posjetitelje očekuju koncerti profesionalnih glazbenika predvođenih pijanistima Aljošom Jurinićem, Danijelom Gašparovićem i Krešimirom Starčevićem, sopranisticom Tanjom Ruždjak, kantautoricom Dinom Rizvić, Oridano Gypsy Jazz Bandom i gitaristom Antom Gelom. U prekrasnom ambijentu Botaničkog vrta izvodit će se klasika, jazz, gypsy jazz, gospel, soul, blues, funk, folk, americana i rock, a na programu će se naći uspješnice Beatlesa, jazz standardi i koktel klasici te poznata djela majstora klasične glazbe poput Chopina, Beethovena, Mendelsohna, Haydna, Bacha, Liszta, Rahmanjinova, Schuberta, Dvořáka i Brahmsa. Prije i nakon ovih malih, intimnih koncerata svi zainteresirani moći će i sami zasvirati pred publikom i postati aktivni sudionici čitave priče, a možda čak i otkriti svoj poneki skriveni talent.

Za organizaciju ovog događanja zaslužni su Ivana Gladović i njena firma Biljke i svirke. 

Događanje će biti besplatno za sve posjetitelje. Detaljni program možete potražiti na ovom linku.