Knjigu Borisa Pavelića Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune u jednoj od dvorana Europskog parlamenta predstavili su autor, urednik i izdavač Dragan Ogurlić, urednici i novinari Ferala Predrag Lucić, Boris Dežulović i Drago Hedl te profesor teorije prava i teorije informacija Predrag Zima. Prezentaciju je organizirala zastupnica Biljana Borzan.

Predstavljanje knjige prometnulo se u diskusiju o aktualnim problemima medija i javne atmosfere u Europi te Hrvatskoj, javlja Novi list. Kao jedan od glavnih problema istaknut je pritisak vlasnika medija i autocenzura novinara, prenosi Hina. Dežulović je istaknuo da pravo na informacije spada u temeljna ljudska prava i stoga se ne može prepustiti tržištu te da država treba intervenirati kako bi se to pravo osiguralo. Lucić je upozorio da je medijski prostor preplavljen govorom mržnje, što nije samo hrvatski nego globalni problem. 

Urednik knjige Dragan Ogurlić najavio je treće izdanje Smijeha slobode koje bi trebalo biti predstavljeno na prosinačkom Sajmu knjiga u Puli, a za kraj su Lucić i Dežulović otpjevali pjesmu Euroslavijo čiju snimku iz veljače ove godine pogledajte u nastavku.

Najavu ili obavijest o gostovanju nismo pronašli na službenim ni neslužbenim stranicama Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

U posljednjih nekoliko tjedana, mediji su postali tema sami sebi odnosno, njezin konstitutivni segment, novinari. I dok se mimo svijesti javnosti odvija proces izrade medijske strategije koja bi pak trebala polučiti promjenu zakonodavnih okvira za djelovanje ovog sektora, sam medijski sektor u posve je drugom procesu, onom ustrojavanja prema potrebama novih političkih kretanja. S tim u vezi u svega nekoliko dana, dvije najveće regionalne dnevne tiskovine smjestile su se u udarne vijesti drugih dnevnih medija. Tamo su dospjele otkazom suradnje Slobodne Dalmacije Borisu Dežuloviću u petak, 12. lipnja u 17:30, a otprilike u isto vrijeme krenule su glasine o izvanrednom otkazu Borisu Paveliću u Novom listu. Ova dva slučaja, podsjetila su na jednako zanimljiva, ali manje zakonski problematična kadroviranja u istim ovim medijima. Naime, nekoliko dana ranije Slobodna Dalmacija je ukinula kolumnu Davoru Krili, a novinar Novog lista Dražen Ciglenečki smijenjen je s praćenja HDZ-a i preraspoređen na praćenje SDP-a. Valja napomenuti da je Ciglenečki tu stranku pratio kojih dvadesetak godina, što bi mu za taj posao trebala biti prednost, a ne, kako se čini, nedostatak. Možda je uredništvo lista procijenilo da se radi o zamoru materijala, no Hrvatsko novinarsko društvo u ovom i nizu drugih slučajeva prepoznaje jedan posve drugi trend zbog kojeg izražava zabrinutost te je tim povodom organiziralo press konferenciju održanu u utorak, 23. lipnja 2015. godine. 

Obraćanjem novinara cilj je bio upozoriti na ozbiljne laži, prijetnje, nasilje i pokušaje ubojstava s kojima se sve intenzivnije suočavaju medijski radnici. Saša Leković, novi predsjednik tog društva, pored gore navedenih, podsjetio je i na slučajeve istraživačkih novinara Domagoja Margetića koji redovito prima prijetnje smrću, te Željka Peratovića koji je nedavno i pretučen. Osim slučajeva koji su procurili u medije, Leković upozorava na mnoge slučajeve sličnih pritisaka i prijetnji o kojima ga svakodnevno obavještavaju ne samo novinari već i urednici brojnih medija, ali koji zbog osjetljivosti situacije kao i egzistencijalne nesigurnosti ne žele javno istupati. Stoga ističe opasnost trenda porasta pritiska na novinare u posljednjim mjesecima, ali i želi poslati poruku da novinare pritisci i napadi neće spriječiti u njihovom radu i ispunjavanju njihove funkcije. 

Leković je upozorio kako HND ne podržava ni otkaze novinarkama Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić koje im je uručio HRT te navodi kako će se zajedno sa Sindikatom boriti za njihova prava. O svim ovim događajima, HND je alarmirao i redovito obavještava međunarodne organizacije. Od policije zahtijeva da se napad na Peratovića tretira kao pokušaj ubojstva, što trenutno nije kvalifikacija tog slučaja. Također, Leković poziva HRT da ukine zabranu pozivanja novinara koji rade za Direktno.hr i Dnevno.hr u svoje emisije, a koja je aktualno na snazi. Napominje kako je odluka hoće li neki novinar biti pozvan ili ne kao gost u neku emisiju i kontaktiran za mišljenje stvar o kojoj bi odluku trebao donositi urednički kolegij, ali ne i da takvu odluku donosi uprava kuće.  

Želeći upoznati javnost sa svojim radom otkako je preuzeo funkciju predsjednika društva, Leković je istkanuo kako su trenutno u procesu održavanja sastanaka s medijskim kućama i pronalaženju zajedničkog jezika, no kako su ti susreti različitih razina uspješnosti. Slavica Lukić, članica izvršnog odbora društva, istaknula je kako su po prvi puta mediji i urednici izloženi intenzivnim pritiscima ne stranke na vlasti već one koja aspirira doći na vlast te upozorava na brojne telefonske pozive i pritiske tog političkog krila. Predsjednik sindikata novinara, Anton Filić, pozvao je novinare da se okane ideoloških sukoba te na međusobno solidariziranje, s obzirom na izostanak zaštite redakcija.

Na press konferenciji su prisustvovali i novinari koji su željeli ukazati na svoje slučajeve, pa je tako Domagoj Margetić svratio pozornost na svoj slučaj i podsjetio na kronologiju zadnjih godinu dana. Napadnut je 11. kolovoza 2014. što je okvalificirano kao pokušaj ubojstva i zbog čega je dobio policijsku zaštitu, no prijetnje su se i dalje nastavile. U noći s 24. na 25. svibnja policajci i on našli su omču za vješanje i dokument iz njegova istraživanja u ‘aferi Hypo’ koji mu je godinu dana ranije ukraden iz sefa. No, svemu ovome unatoč, prošlog mu je tjedna ukinuta policijska zaštita. Županijsko odvjetništvo je tražilo saslušanje osoba koje bi mogle biti povezane s pokušajem ubojstva, no u 11 mjeseci, nije saslušana nijedna osoba, upozorava Margetić. 

Daniel Berdais, koji je također prošloga tjedan dobio otkaz jer je odbio lažirati podatke vlasniku Radija 101, pita se zašto institucije koje bi trebale voditi brigu o medijima to ne čine. Urednik Autografa, Drago Pilsl napominje da pojačana represija očito ukazuju na to da press konferencije i priopćenja nisu učinkovit alat te se pita što bi trebalo učiniti da se podigne svijest građana, koji su očito jedini saveznik, ako već HND nije uspijeva izvršiti pritisak na medije te predlaže da se usmjere na građane i udruge civilnog društva i razmišljaju o ozbiljnijim i odlučnijim koracima. Marina Škrabalo iz GONG-a, izrazila je podršku svima u ovoj teškoj situaciji uz napomenu da je ono što se svima događa normalizacija ponavljanja ’90-ih što nikako ne smijemo prihvatiti kao normalno. Smatra da je krajnji čas za denomralizaciju tog procesa. 

Na temu aktivnijeg angažmana javnosti i solidariziranja među samim novinarima, nadovezala se Božena Matijević iz Večernjeg lista pozivajući kolege da prvi korak u solidarizaciji bude obustava praćenja javnih obraćanja medijima u kojima oni koji im se obraćaju vrijeđaju nekoga od kolega, podsjećajući na slučaj kada su ona i Siniša Pavić napustili press konferenciju Gorana Radmana na HRT-u nakon što ih je ovaj krenuo napadati. 

Jelena Berković podsjeća kako se za pitanje profesionalnog novinarstva i integriteta moramo svi boriti, a ne samo HND jer bez istraživanja, propitivanja i dovođenja u pitanje onih koji su na vlasti ne možemo imati validnu demokraciju. Stoga apelira da novinari počnu koristiti svoj temeljni alat a to je postavljanje pitanja odgovornima na svim razinama, počevši od mnogobrojnih pitanja o problemima u samom medijskom sektoru.  

Press konferenciju je zaključio Leković pozivajući zainteresirane na prestavlajnje projekta Centar za zaštitu slobode izražavanja koje će se održati 2. srpnja u 17 sati u HND-u. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na namjeravani otkaz Paveliću oštro je u četvrtak reagirao HND, ocjenjujući kako se radi o nastavku sve većeg pritiska na novinare.

“Nakon što je Uprava Slobodne Dalmacije otkazala ugovor o suradnji Borisu Dežuloviću, jer je izgubila sudski spor zbog njegove kolumne objavljene prije tri godine, otkaz Borisu Paveliću zbog objave teksta u kojemu je prenesena izjava javne osobe o drugoj javnoj osobi nastavak je sve većeg pritiska na novinare kako ne bi radili svoj posao”, priopćio je HND.

Po ocjeni HND-a, to je i jasna poruka da će pritisci i otkazi novinarima u raznim medijima biti nastavljeni, budući da su u novinarsku strukovnu udrugu stigle još neke “vrlo uznemirujuće informacije o otkazima koji se spremaju ‘neposlušnim’ novinarima u više medija, kao i o pritiscima na novinare i urednike kako bi radili neprofesionalno”.

Takvi su pritisci već rezultirali uredničkim odlukama o neobjavljivanju više tekstova u raznim medijima, a protivno standardima novinarske profesije, ističe se u priopćenju u kojem se još jednom poziva sve vlasnike i uprave medija, kao i urednike i novinare, na zaštitu novinara i novinarske profesije. Novinari koji su prijavili te pritiske u strahu za egzistenciju ne žele još uvijek o njima javno govoriti, ali je HND o svim saznanjima obavijestio Europsku federaciju novinara i ostale međunarodne organizacije koje se bave novinarskim i medijskim slobodama.

O otkazima i pritiscima na novinare u četvrtak se raspravljalo i u Hrvatskom saboru, gdje je nezavisni zastupnik Branko Vukšić osudio namjeravani otkaz Paveliću i otkazivanje suradnje Dežuloviću, ocjenivši kako je riječ o “prestrojavanju i početku duhovne obnove pred smjenu vlasti”.

Tekst zbog kojega Uprava namjerava dati otkaz Paveliću bio je objavljen na web portalu Novog lista, ali je ubrzo uklonjen. Kako Hina doznaje, ta je odluka donesena zbog navodne “povrede tehničkih detalja pri objavi teksta”.

Izvor: HINA

“Prva znanstvena istraživanja o Domovinskom ratu počinju 2002. ili 2003. godine, kada je vlada Ivice Račana odlučila financirati projekt istraživanja u Institutu za hrvatsku povijest. Od tada se kod nas otvaraju pitanja kako podučavati o Domovinskom ratu. I to su bile prilično burne i plodonosne rasprave. U Srbiji je taj proces, kad su posrijedi devedesete, bio bitno usporeniji. Oni su tek prije dvije-tri godine dobili mogućnost da postoji više udžbenika o istoj temi. U Bosni ti procesi idu jako sporo. Na primjer, u srpskim i hrvatskim kantonima imate udžbenike koji obrađuju rat iz 1990-ih, a u bošnjačkim kantonima ne”, objasnila je razlike i sličnosti u poučavanju novije povijesti u zemljama bivše Jugoslavije Snježana Koren, predstojnica Katedre za metodiku nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u intervjuu Josipu Antiću za forum.tm.

O nešto daljoj povijesti u kontekstu obrazovanja, ali i medija, razgovaralo se u četvrtak, 7. svibnja, u Novinarskom domu na konferenciji na kojoj je GONG okupio predstavnike organizacija civilnog društva iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Okvirna tema bila je antifašizam kao “zalog iz prošlosti za budućnost”, a povod 70. obljetnica oslobođenja Zagreba od fašizma. Aktualni pogledi na antifašizam kroz udžbenike i medije u spomenutim zemljama ukazali su na nekoliko sličnosti: u svima je dominantna proklamirana nacionalna homogenost i isključivost prema drugim etničkim skupinama, uočen je nedostatak multiperspektivnosti i kritičkog promišljanja, pogotovo u polju obrazovanja, a mainstream mediji nekritički prenose stavove vladajućih političkih partija. 

Darko Brkan iz bosanskohercegovačke udruge Zašto ne objasnio je situaciju u kojem svaki kanton ima autonomiju određivanja planova i programa te istaknuo vidljive udžbeničke razlike unutar istih planova i programa. Istražujući prikaz Drugog svjetskog rata i NOB-a u šest udžbenika u kantonu Sarajevo, Republici Srpskoj te sarajevskom Katoličkom školskom centru Sv. Josip, došao je do zaključka da ih sve povezuje minimiziranje ratnih zločina etničke skupine koja propisuje plan i program. Tijana Cvjetićanin iz iste udruge osvrnula se na nekoliko medijskih diskursa koji prevladavaju u javnom prostoru, poput “fašizam je završeno razdoblje i svako njegovo spominjanje je unošenje nemira” ili “ne pričajmo o fašizmu, pričajmo o komunističkim zločinima”.

Koliko je to u hrvatskom kontekstu zazvučalo poznato, posvjedočili su Boris Pavelić, novinar i autor knjige Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune, te Miljenko Hajdarović, nastavnik povijesti u srednjoj školi. Pavelić je spomenuo mladu generaciju nenaučenu na kritičko razmišljanje, detektiravši u njoj i uzrok i posljedicu bujanja “netrpeljivih” medija koji u posljednje vrijeme zauzimaju važno mjesto u raspravama o povijesti. “Po čemu je građanin s razvijenim kritičkim aparatom slabiji domoljub od onoga koji nema razvijen takav aparat? Kad gledate kako naše političke elite i dobar dio intelektualnih elita postupa prema povijesti u javnom prostoru, pitam se kakve to oni građane i domoljube žele. Pritom svi u javnom govoru kao floskulu ističu kritičnost, barem svi ministri to ističu, ali kada dođete na konkretne predmete, onda imate komesara koji kaže: “Svatko će moći misliti što želi, ali u svoja četiri zida.” Pritom Karamarko, jer o njemu je riječ, ističe medije i školske udžbenike. Ja u tome vidim totalitarizam”, rekla je u spomenutom intervjuu Snježana Koren, a na sličan je način isto objasnio i Pavelić. 

Miljenko Hajdarović, s desetogodišnjim iskustvom poučavanja u školama, kao najveći je problem istaknuo nastavnike koji se skrivaju iza objektivnosti te njihovu moralnu i društvenu odgovornost. Spomenuo je i da su ga učenici u posljednje vrijeme počeli nazivati antifašistom, misleći to kao uvredu. To me podsjetilo na situaciju iz kasnonoćne vožnje tramvajem dok sam slušala grupicu mladića kako o nekome govore kao o “jugonostalgičaru”. Izravno sam ih pitala što im to točno znači, no oni su me u čudu pogledali i rekli, “pa to se tako kaže”. Ukratko, nisu imali pojma o čemu govore, a zašto je tome tako, oslikali su govornici iz Srbije i Crne Gore, pokazavši da u ovom kontekstu ne dijelimo samo zajedničku prošlost već i sadašnjost. Bojana Džulović iz Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost – CRTA istaknula je da se povijest u udžbenicima Srbije često mijenjala. Od 1991. četnici i partizani izjednačeni su, a od 2000. odnos se mijenja u korist četnika koji postaju istinski domaći antifašisti, što povlači za sobom i izraziti povijesni revizionizam te rehabilitaciju Draže Mihailovića. Isto se tako i u medijima, istaknula je Ivana Savić, o Srbiji govori kao o jedinoj zemlji s dva antifašistička pokreta.

Dragan Koprivica iz crnogorskog Centra za demokratsku tranziciju opisao je situaciju u kojoj od 1990. partizani gube ulice, a Titograd mijenja ime, dok se nakon Đukanovićeva okretanja leđa MIloševiću 1996, partizani “vraćaju”. Smatra da antifašistički pokret u Crnoj Gori u političkim krugovima češće služi kao predizborni trik nego kao suštinska vrijednost te da na bujanje fašizma reagiraju jedino pojedinci na društvenim mrežama, pojedine nevladine organizacije, LGBT pokreti i feminističke organizacije. Boban Batrićević istaknuo je da su učenici do 2003. učili povijest iz srpskih udžbenika, važno mjesto Srpske pravoslavne crkve te sve vidljiviji sukob između marksističke ljevice i ortodoksnog četničizma. Upravo na tom tragu, Koprivica je spomenuo diskurs nekih političara koji ističu “da se ne smijemo dijeliti, već da nam je potrebno zajedništvo” – diskurs koji zamagljuje nužnu potrebu razlikovanja fašista i antifašista, unatoč tome što onaj koji zagovara podjele u tom smislu biva redovito društveno “razapet”.

Gledajući iz te perspektive, u današnjim našim društvima antifašizam, kao zalog iz prošlosti za budućnost, više je kamen spoticanja među mlađim generacijama nego jamstvo prepoznavanja suvremenih fašizama ili nada da ćemo se od njih uspjeti obraniti. S obzirom da je zbog malog broja sudionika izostala rasprava o tome koja je zapravo svrha podučavanja povijesti u školama, završit ćemo citatom Snježane Koren koja kaže: “Moja je teza da predmet povijesti u razdoblju više od 100 godina, dakle od bana Mažuranića, kada se uvodi obavezno školovanje, ima primarno odgojnu ulogu koja nije povijesna istina, nego formiranje ispravnih građana. (…) Suština je da građanin mora misliti samo jednu povijesnu istinu, onu koja mu je predočena u sklopu odabranog povijesnog narativa”. Nije slučajno u izvještaju s konferencije o antifašizmu važno mjesto zauzeo intervju o poučavanju povijesti posljednjega rata: “Postoji zabrana interpretacije. Drugačija od one koju propisuje SKJ nije moguća i iz tog se okvira ne može izići. Mislim da je to konstanta pristupa koji smo detektirali u oba slučaja, onom socijalističkom i ovom nakon 1990”. Konstanta pristupa, konstantna povijest – možemo li izaći?

“Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune je 700-stranična i bogato ilustrirana epopeja o 25 godina kultnog političko-satiričkog lista Feral Tribune. Autor podrobno opisuje fenomen Feral Tribunea od dana nastanka davne 1983. kao humorističkog podlistka Nedjeljne Dalmacije pa sve do gašenja samostalnog tjednika 2008. godine te objašnjava važnost Feral Tribunea za vrijeme u kojem je izlazio, kao i za današnjicu. Zbog presjeka svih važnih događaja u 25-godišnjem razdoblju knjiga prerasta u malu ali impresivnu “feralovsku” povijest Hrvatske”, stoji u najavi izdavača.

Predstavljanje će moderirati Nataša Škaričić.

Novinarska srijeda bit će održana u srijedu, 20. veljače u 19 sati, u velikoj dvorani Novinarskog doma. Glavni su govornici Hajrudin Hromadžić, Marinko Jurasić, Đurđica Klancir, Andrea Milat, Maja Sever i Berto Šalaj, a moderator Boris Pavelić.

Promocija knjige Rat, dokumentiranje i pravni status žrtve održat će se u srijedu, 11. svibnja u 17 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Posljednjih nekoliko godina Documenta intenzivno radi na prikupljanju podataka i dokumentaciji o svim stradalim građanima i građankama RH u razdoblju od 1991. do 1995. Publikacija je rezultat dviju javnih rasprava o problematici dokumentiranja ljudskih gubitaka koje su održane 2006. i 2010. godine. Sadrži cjelovite transkripte te zaključke i preporuke koji su, ili će tek biti, od velike pomoći u aktivnostima sustavnog prikupljanja građe o ratnim zbivanjima i utvrđivanju činjenica. Na promociji će govoriti: Ozren Žunec, Boris Pavelić, Slaven Rašković i Igor Roginek.

 Krešimir Vogrinc, direktor Kičme na otvorenju

 Darija Žilić i Irena Matijašević

 Gordan Nuhanović i Srećko Horvat

Ljubomir Stefanović, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec, Branko Čegec

Na posljetku pohvala organizatorima koji su i ove godine vlastiti entuzijazam i osjećaj za kvalitetnu književnost uspjeli pretočiti u bogat i zanimljiv program, uz želju da riječka Kičma nastavi čvrsto i uspravno stajati i narednih godina.