Razgovor se odvija u sklopu tribine Književna perspektiva koju vodi književni kritičar Matija Prica. Tribina je zamišljena kao razgovor o fenomenima koji ulaze u fokus književnika i književnica koji trenutno stvaraju te pokušava dati odgovor na pitanja što je to što definira kontekst suvremene književnosti, koji fenomeni ulaze u fokus književnog stvaralaštva te zbog čega. Tribina se tako bavi specifičnim književnim fenomenima poput književnih škola, pravaca ili stilova koji se javljaju u suvremenom stvaralaštvu te društvenim fenomenima relevantnim za književnost poput samog čitanja, ekoloških tema ili tema migracija koje su aktualne u suvremenom životu. 

“Nakon tristotinjak koncerata i dvanaest autorskih godina ponovo će zagrabiti duboko u svoju pjesmaricu i izvući pjesme iz najmračnijih, a i najsjajnijih uglova svoje glazbene karijere”, najavljuju organizatori te izdvajaju neke od skladbi koje publika može očekivati: od mraka Nikte Zorje, kroz bijedu Sveski Bijednih, pa sve do magičnog Pejotla i Sve moje Laurie.

Koncert u Booksinom parku uvertira je u promociju novog albuma Klinike Denisa Kataneca Kao Zao Kor. 

Luku Ostojića ste navikli gledati i slušati u raznim ulogama, uredničkim, novinarskim, spisateljskim, a ovaj put u Booksi gostuje kao doktorand na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje radi kao asistent na projektu Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici. U razgovoru ćemo doznati zašto ga je privukao empirijski pristup književnosti, koliko toga što smo pročitali zapamtimo, te o čemu ovisi ono što ćemo upamtiti.

Tribina Književna perspektiva zamišljena je kao razgovor o fenomenima koji ulaze u fokus književnika i književnica koji trenutno stvaraju te pokušava dati odgovor na pitanja što je to što definira kontekst suvremene književnosti, koji fenomeni ulaze u fokus književnog stvaralaštva te zbog čega. Tribina se tako bavi specifičnim književnim fenomenima poput književnih škola, pravaca ili stilova koji se javljaju u suvremenom stvaralaštvu te društvenim fenomenima relevantnim za književnost poput samog čitanja, ekoloških tema ili tema migracija koje su aktualne u suvremenom životu.

Razgovor započinje u 19 sati.

Kako stoji u najavi koncerta, “Gracinova muzika je intimistička, prožeta različitim muzičkim pravcima i utjecajima, smještena negdje između Nicka Drakea na jednoj i bendova kao Radiohead ili Lambchop na drugoj strani. Njegovu glazbenu liniju prati neposrednost, naglašena emocionalnost i sugestivnost u stihovima u kojima često govori o kompleksnim, mračnijim temama ušuškanim u umirujući melankolični zvučni poplun. Pjesme se odmotavaju pred slušateljima u magičnoj jednostavnosti, a prožete su sjetom, bliskošću, toplinom i mediteranskom čežnjom”.

Koncert počinje u 20 sati, a ulaz je besplatan, dok su sve donacije za autora dobrodošle.

Kodirani prostori projekt je koji naziv nosi prema poimanju prostora kao entiteta koji, uz fizičku dimenziju, podrazumijeva i niz kodova, tekstova i značenja koja su u njega upisana. Shodno tome, on se bavi zaboravljenim izlagačkim prostorima i iznova ih ucrtava na zagrebačku mapu, ne kako bi ukazao na njihove manje ili više poznate lokacije, već kako bi kreirao vizualno uporište pri rekonstrukciji tadašnjih datosti i problematika koje su posljedično odredile i suvremene umjetničke paradigme. 

Kako bi se izbjeglo recikliranje faktografije i dobio razrađeniji uvid u samu atmosferu kulturnih zbivanja, ali i izbjegla mistifikacija prošlih vremena, fokus je stavljen na osobne narative. Građa je prikupljana pomoću intervjua provedenih s ključnim akterima_icama tadašnje alternativne scene, među kojima su umjetnik Boris Cvjetanović, umjetnica Vlasta Delimar te kustos i voditelj Instituta Tomislav Gotovac Darko Šimičić koji su se pridružili predstavljanju projekta u Booksi. Kroz opušten razgovor prisjetili su se dragih prijatelja, kolega i njihovih brojnih okupljališta s posebnim simpatijama spram Podrooma, Prostora PM, Haustora i napose Voćarske 5, gdje je Delimar stanovala i s partnerom Željkom Jermanom tiskala samizdat Maj ’75, primjer umjetničke samoorganizacije i autonomije čija je izrada nerijetko poprimala elemente happeninga. 

Evocirajući ovu i ostale slične prakse, gostujući umjetnici isticali su kako su njihova djela prije svega produkti spontane pobune koja se tek s vremenom i kontekstom artikulirala kao umjetnost, odnosno, riječima Cvjetanovića: “Svoja djela radili smo poput disanja, kasnije se to pretvorilo u kojekakva veličanja.” Kada se potonjem pridruže poteškoće arhiviranja preddigitalnog doba (“nismo htjeli trošiti na filmove jer smo računali da je to toliko-i-toliko piva”, kaže Delimar), razvidno je da je svakako riječ o vremenskom periodu čiji akteri mogu još mnogo toga podijeliti s mlađim generacijama. 

Upravo zato sudionici_e projekta Kodirani prostori za polazišnu točku uzimaju perspektivu vlastite generacije koja je odrastala kasnih 1990-ih i ranih 2000-tih godina, i za koju se ne podrazumijevaju stvari o kojima se često ne priča “jer se podrazumijevaju”. Također, koliko god banalno zvučalo – stvari je neprocjenjivo važno zapisati. Vođene Šimičićevom mišlju o tome da se hrvatska konceptualna umjetnost može svesti na A4 format i lošu fotografiju, sudionice projekta predstavile su i publikaciju kojom odaju počast spomenutom formatu. Naime, knjižica je sastavljena od popratnih tekstova vezanih za sedam važnih lokacija, a u središtu je uvezena koncem kako bi se s novim pričama mogli dodavati novi svesci. Uz to, jednom kad se ukloni konac, papiri se mogu presložiti da čine mapu obrađivanih lokacija koje sadrže QR kodove (isti su postavljeni i na spomen pločicama na stvarnim lokacijama). Jednom skenirani, oni vode na web portal projekta čiji je rad službeno započeo na dan predstavljanja u Booksi, a zamišljen je kao baza podataka koja će se nadopunjavati na tjednoj bazi i tako duh nekog drugog vremena očuvati u ruhu ovog. 

Samoorganizacija je osnovni oblik djelovanja u okvirima nezavisne kulture, odnosno onog dijela kulturnog sektora koji ne djeluje pod okriljem institucija, a unatoč slabijim i nesigurnijim uvjetima redovito donosi najveći dio pomaka u cjelini kulturne produkcije. Unatoč tome što su nositelji promjene i eksperimenta, i upravo zbog svoje fragilnije i efemernije pozicije, oblici kolektivnog organiziranog djelovanja često prolaze ispod radara široj recepciji i refleksiji, dok se  zapisi o njima slabije čuvaju i teže ulaze u povijest.

Kao odgovor na neadekvatnu zastupljenost organizacije nezavisne kulture prvenstveno same pokreću programe arhiviranja i očuvanja oblika kolektivnog djelovanja i udruživanja. Jedan od takvih poduhvata je i program Umetnička organizacija Centra za nove medije_kuda.org i različitih partnerskih organizacija iz regije, posvećen istraživanju oblika kolektivnog organiziranja i djelovanja u umjetnosti i kulturi (post)jugoslavenskoga prostora. Njegov je dio publikacija Fragmenti za studije o umetničkim organizacijama koja će biti predstavljena u parku ispred zagrebačke Bookse u srijedu, 1. lipnja u 18 sati. U razgovoru će sudjelovati umjetnica i kulturna radnica Darija Medić, kustosica Leila Topić te umjetnik i urednik programa kuda.org Zoran Pantelić, a vodit će ga kustosica Ana Kovačić (WHW).

Publikacija je nastala na temelju istraživanja radne grupe koja je od 2020. promišljala fenomen samoorganizacije u postjugoslavenskoj umjetnosti i kulturi, a čine ju tekstovi Ane Vilenice, Line Džuverović, Milice Pekić, Stevana Vukovića, Andreja Mirčeva, Leile Topić i Ane Peraice. U tekstu najave ističe se kako “fragmentarnost” publikacije odražava namjeran iskorak u smjeru grupnog svaralaštva premrežavanjem “kolektivnih komentara u format suprotan od autoritativnog linearnog modela teorijske analize”. Uz publikaciju, rad grupe i arhiviranje, problematika samoorganiziranja istraživala se i kroz serije razgovora i videointervjua s članovima_cama i proučavateljima_cama kolektiva koji su svoju praksu realizirali kroz grupni umjetnički rad.  

Više informacija dostupno je ovdje.

Nakon nešto dužeg čekanja zbog kasnijeg raspisivanja Poziva (u listopadu umjesto u rujnu), veći dio rezultata je pristigao, uključujući i glavninu kategorija ključnih za nezavisnu kulturu. Sudeći prema onome što je zasad dostupno, jedan se zaključak nameće: suprotno stručnim, opetovano iskazanim mišljenjima svih relevantnih aktera o stanju sektora, Ministarstvo kulture i medija u ovoj je krizi odlučilo dodatno otežati položaj nezavisne scene, provodeći još jednu rundu drastičnih rezova u financiranju javnih potreba u kulturi.

Temelje za takvu tvrdnju moguće je pronaći u više segmenata Poziva, a dobar ulaz u razmjere problema nude rezultati za programsku djelatnost Inovativne umjetničke i kulturne prakse, ključno upravo za nezavisnu kulturnu scenu. Prije svega, uočljiv je nesrazmjer između dodijeljenih sredstava i potreba sektora: premda je u 2022. godini iznos za ovu djelatnost tek minimalno povećan u odnosu na 2021. (7.123.500,00 naspram 7.043.000,00 kn), on je raspoređen na čak 57 prijavitelja više (400 u odnosu na 343). Time su ionako preniski prosječni iznosi potpora u ovoj kategoriji pali za gotovo 3.000,00 kuna, pa sada iznose nešto manje od 18.000,00 kuna, što je uistinu mizerna svota i za realizaciju jednokratnog, kamoli cjelogodišnjeg programa.

Vrijedi naglasiti da ovaj podatak treba uzeti kao okvirni orijentir, budući da ne uvažava specifičnu raznovrsnost ove programske djelatnosti, koja je prikrivena načinom na koji Ministarstvo prezentira njene rezultate. Inovativne umjetničke i kulturne prakse obuhvaćaju, naime, šest programskih područja – cjelogodišnje programe, razvoj i produkciju projekata mladih umjetnika do 30 godina, umjetnička istraživanja i produkcije, umjetničke festivale i manifestacije, edukativne programe te festivale i klupske programe rock glazbe. Analiziramo li promjene po ovim potkategorijama u odnosu na prošlu godinu, ukupno povećanje sredstava za inovativne prakse tako se razotkriva kao još varljiviji indikator – od njega su najviše profitirali festivalski i klupski programi rock glazbe, koji su dobili 115.000,00 kn više a da nije došlo do značajnog povećanja broja prijavitelja, što je dovelo i do minimalnog povećanja prosječnih potpora. Od preostalih potkategorija, dio je zapravo doživio pad ukupnih sredstava (Cjelogodišnji programi, Umjetnički festivali i manifestacije), a svima se – čak i onima kojima su ukupna sredstva osjetno povećana, poput umjetničkih istraživanja i produkcije – dogodio pad prosječnih potpora zbog (ponekad i znatno) više odobrenih projekata.

Konkretniji dojam o razmjerima rezova može se dobiti i specifičnim uvidom u popise odobrenih i odbijenih programa, osobito u usporedbi s prethodnom godinom. Primjerice, Udruga za promicanje kultura Kulturtreger, koja upravlja klubom Booksa, ove je godine dobila čak 52.000,00 kuna manje za svoje programe, što predstavlja strahovit pad od gotovo 40% u odnosu na prošlu godinu. Nešto “bolje” su prošli Multimedijalni institut, koji je ostao kraći za 30.000,00 kuna, i Savez udruga Klubtura, koji je za financiranje programske razmjene i suradnje svojih članica, nezavisnokulturnih organizacija, dobio 20.000,00 kuna manje.

Također se nastavlja i zanemarivanje kolektiva WHW, kojem, izgleda, nijedno međunarodno priznanje neće osigurati minimum uvažavanja našeg Ministarstva kulture i medija, budući da mu je ove godine srezalo financiranje programa za 20.000,00 kuna. Udruga za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze ostala je pak bez 70% potpore za svoj program Motel Trogir u 2022. godini, spavši ove godine na 15.000,00 kuna u odnosu na prošlogodišnih 50.000,00, dok su značajni rezovi pogodili i Art radionicu Lazareti, koja je za svoja tri programa dobila čak 40.000,00 kuna manje. Bez dijela sredstava ostale su i organizacije poput Autonomnog kulturnog centra i udruge Domino, kao i brojne druge, a zabrinjavajuća je vijest da je u potpunosti odbijen ovogodišnji program Mikropolitike kustoskog kolektiva BLOK, koji je prošle godine bio podržan s jedva upotrebljivih 15.000,00 kuna.

Ukratko, iz koje god perspektive gledano, ispod površinskog povećanja sredstava za inovativne umjetničke i kulturne prakse krije se daljnje gušenje nezavisne kulture, uključujući i njene najprepoznatije organizacije i programe. Kao što je sugerirano na početku ovog kratkog izvještaja, posebno je zabrinjavajuće što Ministarstvo kulture i medija pritom otvoreno ignorira sve postojeće analize i preporuke stručnjakinja i stručnjaka koji su se u protekle dvije godine bavili položajem kulturnog sektora tijekom pandemijske krize – uključujući, što je posebno cinično, i one koje je Ministarstvo samo produciralo u suradnji sa Zakladom Kultura nova.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Što bi trebala biti zadaća biblioteka i bibliotekara u trenutku kada ukoričene knjige i časopisi prelaze u digitalno, a pristup digitalnim knjigama i časopisima postaje ograničen centraliziranim digitalnim platformama? Što se događa kada biblioteke nekritički preuzimaju tehnološka rješenja koja ih ograničavaju u pružanju slobodnog pristupa knjigama i časopisima ravnopravno svim članovima društvene zajednice?”, neka su od pitanja koja ova knjiga otvara.

Na razgovoru pod nazivom Kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje o praksama koje mogu pružiti otpor procesima komodifikacije znanja i slijepoj vjeri u tehnološka rješenja govore Aleksandra Pikić, Boris Bosančić, Petar Jandrić, Mario Hibert te urednici Vedran Horvat i Tomislav Medak. 

U povodu izlaska ove knjige, književna kritičarka i esejistica Katarina Luketić s Pogačarem će razgovarati o političkom i subverzivnom potencijalu pjesništva, “bojnom polju novog jezika”, postjugoslavenskom kulturnom prostoru, stvaranju vlastite alternativne književne tradicije i otporu nacionalnim i drugim rigidnim konceptima kulture. Razgovarat će također o imaginaciji i geografiji, iskustvu (ne)pripadanja koje oblikuje autentičan spisateljski glas te važnosti književnosti u vremenu raspršenih sadržaja i opće nesigurnosti “tekućeg moderniteta”.

Doktor Ostojić poznati je literoterapeut, humanist i humanitarac koji desetljećima diljem svijeta liječi nesretne ljude od psihofizičkih bolova nastalih uslijed čitanja književnih djela. Doktor je u sklopu svoje misije od 2008. do 2014. za portal Booksa.hr pisao tekstove o fatalnim posljedicama književnosti i važnosti prevencije čitanja. Na temelju tog rada nastala je ova knjiga koja, kako navodi predgovor, iznosi “istinite i tople ljudske priče o raznolikosti kritičkog čitanja, čitalačkoj patničkoj sudbini i sretnom medicinskom razrješenju svakog problema”.

U Booksi će doktor predstaviti knjigu, svoju profesiju, najopasnije autore u povijesti književnosti te direktnu poveznicu između nepismenosti, zdravog duha i zdravog tijela. Uz to, održat će i živu demonstraciju sistematskog književnog pregleda na primjeru pacijentice Lize Gorički. Naposljetku, publika će imati priliku iznijeti svoje čitalačke tegobe, a dr. med. dr. med. Ostojić dat će svoje stručno mišljenje. Program će voditi i aparaturu dodavati urednica knjige i Booksina primarijuskinja Miljenka Buljević.

Publika će također moći kupiti knjigu po cijeni od 50 kuna i na licu mjesta dobiti autogram-recept doktora Ostojića.

Dodajmo da sadržaja knjige ne bi bilo bez liječnikovih nesretnih pacijentica i pacijenata, no ključnu ulogu u njenoj objavi imale su podrška Zaklade Kultura nova (u sklopu projekta Svijet oko nas – Kritički pogledi u regiji) i podrška Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba (u sklopu programa Kritika – jučer, danas, sutra).