Program Škole čine tri modula, a to su demokratsko znanje i sudjelovanje, demokratski procesi institucije od lokalne do EU razine i štetnost korupcije i važnost borbe protiv korupcije.

Kroz interaktivna predavanja i radionice pod vodstvom predavača i predavačica iz Gonga i sveučilišnih profesora Berta Šalaja, Koste Bovana i Darija Čepe, sudionici će se tijekom tri dana edukacije baviti temama poput demokracije i političke kulture, populizma, aktivnog građanstva, civilnog društva, antikorupcije, medija te transparentnosti institucija.

Sudjelovanje je besplatno i Gong pokriva troškove puta i smještaja za sudionike, a prijave se vrše putem online obrasca. Više detalja pronađite ovdje.

Prijave su otvorene do 20. svibnja.

Kao obrazovni koncept za koji se s pravom može reći da se temelji na poučavanju čitanja “između redaka”, medijska pismenost počesto odaje dojam da istoj vještini izbjegava podvrći vlastite pretpostavke i metode. Uzevši u obzir činjenicu da je riječ o konceptu koji dominantno pripada arealu liberalnog razumijevanja društvene uloge medija i obrazovanja, takav dojam teško da začuđuje – kratkovidnost spram vlastitih kontradikcija redovito je obilježje liberalizma u onome što se već neko vrijeme konvencionalno naziva njegovom krizom. Osobito se to čini razvidnim na terenu razumijevanja politike i ideologije, dvaju područja u odnosu na koja liberalna imaginacija najčešće uspostavlja dvije duboko srodne geste: ili zauzimajući superiorni prostor “izvan” – prostor stručnosti, nepristranosti, objektivnosti, znanstvenosti – ili se opredjeljujući za podjednako “razumni” prostor političkog centra, udaljen od dvaju ekstrema, odnosno “ekstremizama” desnice i ljevice, izjednačenih u svojem pregnuću da naruše srednjeklasnu utopiju koju pitomi građani nastoje živjeti.

Osoba bi zainteresirana za obrazovanje i medije stoga s mješavinom interesa i strepnje trebala dočekati vijest da je ovih dana tandem koji čine Agencija za elektroničke medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, okupljen oko internetskog projekta/portala medijskapismenost.hr, objavio digitalnu publikaciju pod naslovom Ideološki izazovi, opisanu u podnaslovu kao Edukativna brošura i kviz o političkim ideologijama za srednje škole. Autori su prof. dr. sc. Marijana Grbeša i prof. dr. sc. Berto Šalaj, predavači na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i autori knjige Dobar, loš ili zao? Populizam u Hrvatskoj, temeljem koje je brošura nastala, a materijali su primarno namijenjeni “za predavanja i provedbu edukativnih radionica s učenicima završnih razreda srednje škole”.

Kako stoji u uvodu brošure, njezin cilj je “skrenuti pozornost na politički govor, kao i na razumijevanje i razlikovanje ključnih političkih metaideologija – pluralizma, populizma i monizma – kako bi se korisnici lakše snalazili u praćenju političkih i demokratskih procesa i vijesti, te uspješnije ‘čitali’ političke i medijske poruke za vrijeme izbornih kampanja, ali i u svakodnevnom životu.” No prividna je analitička ekvidistanca od triju metaideologija dokinuta već u sljedećem paragrafu: “Posljednjih nekoliko godina sve se više govori o propadanju politike kakvu smo nekad znali, o krizi liberalnih demokracija, a ponajviše o usponu populizma kao velikoj prijetnji demokratskim procesima. Pojmovima ‘populist’ i ‘populistički’ najčešće se označavaju ‘igrači na političkoj sceni koji daju nerealna obećanja i predstavljaju se kao borci ‘za malog čovjeka’, koji će izbaviti narod iz ‘ralja korumpiranih elita’. Osim toga, nerijetko čujemo kako neki politički akter ima ‘autoritarne’ ili ‘neliberalne’ tendencije. Što to zapravo znači? Jesu li određenja ‘populizma’ koja čujemo u javnom prostoru točna?” Sljedeće je pitanje u tom smislu ključno jer vrlo jasno ukazuje na ideološku smještenost brošure: “Kako možemo razlikovati populističke i autoritarne tendencije od onih pluralističkih, na kojima su izgrađene suvremene demokracije?”, pita se autorski dvojac, razotkrivajući međutim jedan presudni problem s ovim obrazovnim materijalom. Njegova svrha, sugerira ovaj citat, nije pružiti srednjoškolcima kritičku sistematizaciju metaideologija i pojava koje obuhvaćaju, nije osposobiti srednjoškolce za kritičko razumijevanje svake od njih, nego ponuditi apologiju pluralističkih ideologija kao jedinih kompatibilnih s demokracijom. Relativizirajuće i revizionističke implikacije takve pozicije neizbježno pronalaze svoj izraz u sadržaju brošure.

Pojašnjenje osnovnih pojmova politike i ideologije na stranu, okosnica je ove publikacije – a time i središnje mjesto njezine dvojbenosti – klasifikacija onoga što autori nazivaju “političkim metaideologijama”. Kako naziv sugerira, metaideologije su “nadređen rodni pojam pojmu političkih ideologija. Drugim riječima, metaideologije obuhvaćaju ideologije koje, s jedne strane, dijele neke zajedničke karakteristike zbog kojih ih možemo svrstati u istu kategoriju, a istovremeno se, s druge strane, razlikuju po brojnim obilježjima. Pritom se, naravno, pojedine političke metaideologije međusobno razlikuju po tome kako shvaćaju politiku, političke procese i organizaciju političkog života.”

Tri su temeljne metaideologije prema brošuri: monizam, pluralizam i populizam. I prije nego što smo ušli u njihov sadržaj, već sâmi nazivi zamagljuju princip klasifikacije: dok je kriterij razlikovanja monizma i pluralizma i u apstraktnom smislu jasan, populizam, koji autori iz očitih ideoloških razloga nastoje pod svaku cijenu očuvati kao termin, ne uspostavlja precizan odnos s prvim dvjema kategorijama. Znatiželja koju pobuđuje ovaj mali i ni po čemu nedvosmisleni signal pokazuje se opravdanom kada se razmotri način na koji autori uistinu definiraju svoje tri temeljne kategorije.

“Skupina monističkih političkih ideologija”, doznajemo u brošuri, “obuhvaća fašizam, komunizam i religijski fundamentalizam. To su ideologije koje se međusobno razlikuju po čitavom nizu obilježja, ali istovremeno dijele jedno zajedničko obilježje, a to je da sve one smatraju kako postoji samo jedna, apsolutna politička istina i samo jedan ispravan način organizacije političkog života”. Njoj su oprečne pluralističke ideologije, u koje spadaju “sve one političke ideologije koje prihvaćaju pluralističko viđenje politike i političkog procesa te pluralističko ustrojstvo političke zajednice”. Autori u pluralističku kategoriju ubrajaju liberalizam, konzervativizam, socijaldemokraciju i demokršćanstvo, ističući kako je pritom riječ “o međusobno vrlo različitim ideologijama, no unatoč tim razlikama može ih se svrstati u zajedničku kategoriju jer sve one legitimnim smatraju postojanje različitih društvenih skupina, ideja, interesa, stavova i vrijednosti koje postoje u nekom društvu”. Konačno, tu je i glavni antagonist trenutka, populizam, koji “smatra da je društvo podijeljeno na dvije homogene, međusobno suprotstavljene grupe – pošten narod i korumpiranu elitu. Populizam naglasak stavlja na jedinstvo i homogenost naroda, ali i na homogenost političke elite. To znači da su za populiste sve razlike među pojedincima (poput, primjerice, klase, rase, socijalnog statusa, profesije ili bilo kojeg drugog socioekonomskog ili sociokulturnog obilježja) nevažne u odnosu na zajedničku neprijateljsku poziciju prema političkim elitama”.

Vratimo li se pojašnjenjima preostalih dviju metaideologija, nazire se smjer u kojem autori razmišljaju – populizam predstavlja svojevrsni dualizam tumačenja društvene dinamike, nasuprot primjerice fašističkog monizma ili liberalnog pluralizma. Takva je klasifikacija međutim samo naoko logična, dok zapravo prikriva ideološku tendencioznost brošure koja počiva na neuvjerljivom raščišćavanju prostora za politički centar kao jedino stanište demokracije. Posljedica je takvog manevra izjednačavanje ljevice i desnice izvan političkog mainstreama – gesta u kojoj liberali besprijekorno pjevaju tercu onome što nazivaju desnim populizmom, pa i fašizmom.

Da bi im takvo raščišćavanje prošlo, autori brošure moraju vrlo selektivno definirati pojedine metaideologije, apstrahirajući ih do neupotrebljivosti ili ignorirajući neke negativne aspekte onoga što nazivaju pluralizmom. Tako će primjerice obilježje monističkih ideologija biti da smatraju da postoji jedan ispravan oblik organizacije političkog života, no autori će potom pri definiranju pluralizma elegantno prijeći preko činjenice da njemu pripisane ideologije u svojem razumijevanju ekonomije u praksi smatraju istu stvar – da su kapitalistička organizacija proizvodnje i tržišna ekonomija neupitne osnove slobodnog društva. Postoji li uostalom bolji primjer onoga što autori brošure određuju kao monističko mišljenje od Margaret Thatcher i “njezinog” slogana “There is no alternative”?

Iz perspektive povijesnog razumijevanja ideologija, najspornije je dakako izjednačavanje fašizma i komunizma unutar monističke ladice. O tom revizionističkom djetetu teorije dvaju totalitarizama, politički posvećene pravnim dokumentima Europske unije, naširoko se pisalo na raznim mjestima, stoga nije potrebno iscrpno ponavljati argumente koji ga uvjerljivo dekonstruiraju. Ono što je na ovom mjestu vrijedno zabilježiti jest činjenica da se autori edukativnog materijala o čitanju ideoloških poruka svrstavaju uz taj ključni spin ekstremne desnice, koji u lokalnom kontestu ima snažnu funkciju relativizacije ustaškog režima. U tom smislu, ovi materijali ne samo da nas ironično ostavljaju slijepima za jednu od najopasnijih ideoloških konstrukcija u našem javnom prostoru, nego ju praktički osnažuju i daju joj znanstveni legitimitet.

Da je riječ o sistemskoj relativizaciji potvrđuje i kategorija populističkih ideologija u kojoj kao jednaka opasnost za demokraciju stoje lijevi i desni populizam. Gotovo pa je šokantno da je autorima brošure dovoljna shematičnost razumijevanja društvene dinamike da bi te dvije pojave izjednačili, zanemarujući pritom njihov nespojiv sadržaj. Jer samo je iz perspektive vrlo izobličene logike moguće ideologiju koja tvrdi “LGBT lobi je neprijatelj” i onu koja tvrdi “izrabljivači radnika su neprijatelji” podvesti pod isto samo zato što obje tvrde da – neprijatelj postoji. Postavlja se pritom i pitanje na koga bi se mogla odnositi odrednica lijevog populizma, jer prema tom bi se odgovoru dalo lako utvrditi koliki je falsifikat teza o njegovom shematizmu. Mogu li se usporediti razine kompleksnosti kojima društvenim problemima pristupaju Katarina Peović s jedne strane i Miroslav Škoro s druge, političarka i političar koje bi se prema kriterijima Ideoloških izazova moglo odrediti kao lijevu populistkinju, odnosno desnog populista? Teško, a isto bi se pitanje dalo postaviti i u drugim političkim kontekstima, uz sličan dojam.

Vratimo li se za kraj na unutarnje razumijevanje pluralizma u ovoj brošuri, vidjet ćemo da je u njegovoj srži negacija društvenog konflikta, odnosno teza da umjesto konflikta postoje naprosto – različitosti koje od nas traže da “pokušamo pronaći pravične načine organiziranja zajedničkog života”. U takvom miroljubivom horizontu, primjerice, klase postaju svojevrsnim osobnim identitetima koje treba izmiriti, različite boje očiju u domeni ekonomije za koje jednostavno treba smisliti modus koegzistencije, dok je vlasnik Amazona Jeff Bezos naprosto “građanin, koji je po nekim karakteristikama različit od nas”.

Ukratko, glavno je obilježje brošure Ideološki izazovi da se ni s jednim stvarnim ideološkim izazovom naše svakodnevice ne suočava. Štoviše, ona dominantni ideološki konsenzus potpisuje i osnažuje, idući pritom na ruku dijelu onih najopasnijih društvenih pokreta koje prepoznaje kao opasnost za demokraciju. U tom smislu, ova brošura je uistinu idealan edukativni materijal. Samo ne na način na koji su njegova autorica i autor to zamislili.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pretvaranje cjelovite kurikularne reforme u “dajte djeci tablete” putem uobičajenog obrasca javno-privatnog partnerstva, jedini je, kako se sada čini, cilj ovog Ministarstva. I dok se informatizacija nastave ističe kao preduvjet STEM revolucije, a STEM revolucija kao preduvjet zdravijeg i sretnijeg društva, iz GOOD inicijative s pravom postavljaju pitanje kojim sredstvima će se održavati i obnavljati ta oprema i koji je dugoročni plan njenog održavanja i korištenja, s obzirom na to da su iskustva nekih okolnih zemalja pokazala da se oprema brzo kvari i da su potrebna značajna ulaganja u njenu obnovu. O ulaganju u infrastrukturu razgovaralo se i na održanoj konferenciji gdje je Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative istaknula kako se trenutno jako puno govori o ulaganju i opremanju škola, no iz njenog iskustva na terenu, ni jedna škola to nije navela kao prioritet i niti jedno društvo nije postalo bolje jer su škole ulagale u opremu. Umjesto toga, škole su htjele ulagati u ljudstvo. Slično je, u nešto oštrijem tonu, naveo i Boris Jokić, istaknuvši kako su u Hrvatskoj ulaganja uvjetovana pojedinim interesnim skupinama i naglasio to pitanjem – “ako nemate sapun, što vam je tablet?”. Također je naglasio da je “upitno kakvo je uopće tablet obrazovno sredstvo – on ima svoj vijek trajanja, a ovi koji se upravo nabavljaju, vjerojatno su već sad zastarjeli. Umjesto toga, treba ulagati u razvoj ljudstva koje će nositi obrazovni sustav kakav želimo”.

Inicijativa za provođenjem kurikularne reforme na kraju se pokazala neuspješnom, a jedino što je iz velikih prosvjeda 2016. i 2017. godine proizašlo je pozicioniranje važnosti obrazovanja u centar interesa javnosti. S druge strane, implementiranje Građanskog odgoja i obrazovanja imalo je nešto drugačiju putanju. Nakon što se odustalo od njegove implementacije u obrazovni sustav kao obavezni predmet, GOO se u školama trebao provoditi međupredmetno, što znači da je, prema riječima politologa Berta Šalaja, “postao zadaća svih profesora, ali zadatak niti jednoga”. U svom izlaganju Šalaj je naveo kako “izostanak GOO-a u Hrvatskoj proizlazi iz minimalističkog shvaćanja demokracije naše političke klase. Ono podrazumijeva kako većina građana nije sposobna donositi racionalne političke odluke pa njihovo djelovanje treba svesti na sudjelovanje u izborima, a sve ostale odluke treba donositi politička elita. U političkoj sredini u kojoj je umjesto kolektivnog rješavanja zajedničkih problema, osnovni cilj političkog djelovanja osvajanje i zadržavanje vlasti, aktivni građani samo su smetnja tako postavljenim odnosima”.

Nakon što se potrošio moment pritiska građanskim aktivizmom, GOO je dobio novu šansu suradnjom s pojedinačnim školama i lokalnim zajednicama. Specifičnost ovog pristupa je što na tome i staje. Umjesto sustavnog pritiska na same instance vlasti kako bi se promjene dogodile na nacionalnoj razini, inzistira se na radu na lokalnim razinama s nadom da će se provođenje predmeta kapilarno proširiti ostatkom Hrvatske. Izbjegavanje izravne konfrontacije s državom možda je najveća snaga ove inicijative, no i njeni nedostaci također su vrlo očiti. “Pilot projekt GOO-a počeo je prije dvije godine u Rijeci, a sada se njegovo izvođenje očekuje i u ostatku Primorsko-goranske županije, Istarskoj županiji i gradovima kao što su Sisak, Petrinja i Osijek. Istovremeno, vidljiv je nedostatak škola iz Like, Dalmacije ili ostatka Slavonije, gdje je on možda najpotrebniji”, ističe Šalaj.

Unatoč tome, suradnja s lokalnim zajednicama i uvođenje GOO-a u školama koje to same žele jedina je strategija koja je do sada polučila uspjeh. Grad Rijeka osmislio je i realizirao program GOO-a neovisno o situaciji na državnoj razini vezanoj uz kurikularnu reformu, pri čemu su osigurana financijska sredstva za izradu udžbenika i pratećih materijala, program edukacije nastavnika i njegovu izvedbu te plaće uključenim nastavnicima. U 6 riječkih osnovnih škola početkom školske  2016./2017. godine GOO je uveden kao izvannastavna aktivnost. Predmet se izvodi jednom tjedno (35 školskih sati na godišnjoj razini), ne ocjenjuje se te je u satnicu uklopljen kao posljednji nastavni sat u danu. Program je prve godine upisalo 88 učenika petih razreda, a već školske godine 2017./2018. program je proširen na 22 škole s oko 400 učenika petih i šestih razreda.

“GOO je zastupljen u hrvatskim školama kao međupredmetna tema, sukladno Nacionalnom programu projekata odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Tako je GOO u OŠ Nikola Tesla kao i u nizu drugih osnovnih škola zastupljen u obliku projekata i međupredmetnih tema već dulji niz godina. Priključivanje  provođenju građanskog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti samo je logičan nastavak postojećih aktivnosti. Zbog navedenog kontinuiteta aktivnosti, građanski odgoj i obrazovanje nisu predstavljali novost ili nepoznanicu za učenike i roditelje. Građanske teme i projekti usmjereni na dobrobit svih građana kao i održivi razvoj okoline u kojoj živimo pozdravljene su i podržane kako od roditelja tako i vanjskih suradnika i lokalne zajednice. Teme projekata GOO-a na razini županija i državnoj razini jasno ukazuju da učenici opažaju potrebe svojih sugrađana i spremni su nalaziti i realizirati rješenja tih potreba i detektiranih problema”, ističe Orjana Marušić Štimac, psihologinja i provoditeljica GOO-a u riječkoj Osnovnoj školi Nikola Tesla.

Štimac je uz Vesnu Kovač, Gordanu Frol i Mirelu Pašić autorica priručnika za učenike Učenik građanin. “Grad Rijeka učinio je značajan iskorak u smislu da je GOO iz statusa međupredmetne teme ili projekta postavila u status izvannastavne aktivnosti koja je prepoznatljiva kao izdvojen sadržaj s kontinuitetom u provedbi. Uz izradu priručnika, “riječki model” GOO-a, osigurao je i kvalitetnu edukaciju za provoditelje aktivnosti”, kaže Štimac te na pitanje o zadovoljstvu s dostupnim materijalima odgovara kako je “mnogo značajnija i jedina meritorna pozitivna povratna informacija koju dobivaju od učenika, stručnjaka i ostalih provoditelja GOO-a”. Ističe i kako je interes učenika konstantan, kao i podrška od strane njihovih roditelja, a problem s kojim se susreću jest pronalaženje termina provedbe koji bi se uklopio u raspored školskih i izvanškolskih obveza svih zainteresiranih učenika.

Prilikom znanstvene evaluacije eksperimentalnog programa pod provedbom studenata Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci uz mentorstvo dr. sc. Bojane Ćulum i dr. sc. Nene Rončević utvrđeni su pozitivni trendovi poput zadovoljstva učenika metodama, oblikom i sadržajem rada, ugodnijim radnim okruženjem, te iskazivanje želje za većom satnicom. Od usvojenog gradiva kao najvrjednije su ocijenjene spoznaje o važnosti pomaganja i uvažavanja drugih, ljudskim pravima, zdravoj prehrani i opasnostima društvenih mreža. Na konferenciji GOO-a riječke predstavnice istaknule su kako žele nastaviti pratiti cijelu generaciju učenika koji sudjeluju u programu kroz sve četiri godine i rezultate istraživanja njihovih stavova i vrijednosti usporediti s rezultatima njihovih kolega koji nisu pohađali GOO, te se nadaju dobiti podatke koji će biti temelj buduće argumentirane rasprave.

Od iduće školske godine u planu je uvođenje GOO-a za sedme razrede riječkih osnovnih škola, za koji traju potrebne pripreme, uključujući i izrada priručnika u koji se unose novi sadržaji i produbljuje obrada već zastupljenih tema. Od iduće školske godine program se počinje provoditi i u osnovnim školama Grada Osijeka s kojim je Grad Rijeka potpisao sporazum o ustupanju priručnika Učenik građanin, pripadajuće mape te popratne Smjernice za provođenje programa namijenjene učiteljima u osječkim školama. Uz Osijek, riječki program GOO do sada su preuzeli Sisak, Poreč, Rovinj, Pula, Umag, Pazin, Opatija, Istarska te Primorsko-goranska županija. Orjana Marušić Štimac kaže kako su “građanske kompetencije prepoznate kao vrlo dobrodošle i od drugih gradova, općina i županija. Priručnik za učenike slobodno se može preuzeti na mrežnim stranicama Grada Rijeke, a provoditelji aktivnosti i Grad Rijeka spremni su svoja iskustva u uvođenju i provedbi podijeliti s onima koji svojim malim sugrađanima žele ponuditi sadržaje građanskog odgoja i obrazovanja”.

“Mišljenja sam da je samo suradnjom i razmjenom iskustava i znanja moguće osnažiti učenike da iznađu rješenja za izazove pred kojima će se naći. Tako svojim primjerom dobre suradnje i međusobnog uvažavanja i pomaganja mi odrasli djeci ukazujemo na prihvatljive i poželjne obrasce ponašanja. Željela bih da naši učenici ali i odrasli sugrađani prihvate svoje pravo i ujedno odgovornost aktivnog sudjelovanja u kreiranju naše zajedničke svakodnevice i budućnosti”, zaključuje Štimac.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Povodom objave kurikularnih dokumenata i rezultata analize ishoda međupredmetnih i predmetnih kurikuluma, GOOD inicijativa organizirala je 11. travnja stručnu raspravu za učitelje i učiteljice. 

Tijekom rasprave objavljen je novinski članak, temeljen na izvorima “dobro upućenim u sustav obrazovanja i njegovu reformu”, o tome da nova Vlada nema nikakvih ozbiljnih planova za provođenje kurikularne reforme. Isto su nam, iako tvrdeći sasvim suprotno, slijedom objavljenog članka potvrdili iz ureda za odnose s javnošću Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Sredstva vezana uz Cjelovitu kurikularnu reformu iz Europskog socijalnog fonda pričekat će eksperimentalnu fazu provođenja (dakle, sljedeću školsku godinu) nakon čega se planira raspisivanje natječaja za sredstva iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.- 2020. “Objavljena Indikativna lista planiranih natječaja u 2016. godini, podložna je reviziji i moguće ju je nadopunjavati tijekom godine, između ostalog i uključivanjem projekta podrške provedbi Cjelovite kurikularne reforme kada se za sljedeću fazu provedbe CKR precizno definiraju svi dijelovi provedbe projekta”, kažu nam iz Ministarstva.

Prije raspisivanja natječaja za ESF, Ministarstvo će pričekati završetak stručne i javne rasprave te izradu završnih kurikularnih dokumenata, definiranje zaduženja agencija za stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika, razvoj i uspostavu sustava ocjenjivanja, vrednovanja i izvještavanja te precizno određivanje dinamike provedbe navedenih aktivnosti i potrebna pripadajuća sredstva. Radi se o koracima ionako predviđenim Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije. “Prolongiranje pokretanja projekta ne znači gubitak sredstava jer je podrška provedbi cjelovite kurikularne reforme jedno od područja ulaganja predviđenih navedenim Operativnim programom. Stoga nema zapreke za podršku provedbi kurikularne reforme kad se za to ispune prethodno navedeni uvjeti”, zaključuju iz Ministarstva. 

Ponovimo: nema zapreke za podršku provedbi kurikularne reforme kad se za to ispune prethodno navedeni uvjeti. Što nas postavlja pred pitanje: što bi trebalo čemu prethoditi – veća podrška osposobljavanju nastavnika ili početak eksperimentalne provedbe u šezdeset škola? Kao što je pokazalo uvođenje obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo 1999. godine, zdravstvenog, pa onda građanskog odgoja kao međupredmetne teme 2014., provoditelji obrazovne politike najviše su podbacili upravo u – edukaciji nastavnika.

Kao što je na raspravi istaknula Suzana Hitrec, članica Ekspertne radne skupine koja nadgleda proces stručne rasprave, pristigli prijedlozi i komentari manje se tiču sadržaja predmeta i međupredmetnih tema, a mnogo više upita i bojazni o mogućnosti provođenja ovako zamišljenih kurikuluma. Naime, jedna je sintagma najčešće spominjana na svim raspravama kojima sam prisustvovala, ali i u komentarima koje sam čitala: tko će, kada i kako stručno osposobiti nastavnike? U državnom proračunu smanjeni su troškovi Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, nadležnih za stručno usavršavanje učitelja, odnosno za stručno usavršavanje svakog od 55 420 učitelja u osnovnim i srednjim školama namijenjen je iznos od 80,91 kuna. Također, kao što je mnogo puta već istaknuto, sama stručna podrška Agencije za odgoj i obrazovanje je upitna, a njena uloga previše ovisna o aktualnim političkim kretanjima. Ukratko, na operativnoj razini nema bitne podrške i sve počiva na individualnom entuzijazmu pojedinih nastavnika.

Edukacija i podrška nastavnicima, istaknuto je na tribini, posebno je važna pri provedbi međupredmetnih tema s obzirom da se radi o novitetima. Iz dosadašnje provedbe zdravstvenog odgoja i građanskog obrazovanja kao međupredmetnih tema uočljivi su svi nedostaci takvog pristupa. Kao što je istaknuo Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti, sociološka istraživanja pokazala su da učenici neće naučiti ono što ih eksplicitno ne učimo, a temeljem tih istraživanja većina europskih zemalja uvela je građanski odgoj kao kombinaciju međupredmetnih tema (u nižim razredima) i obaveznog predmeta (u višim razredima osnovnih i nižim srednjih škola). Šalaj je pobio i više puta izneseni argument o međupredmetnoj provedbi GOO-a kao primjerenom okviru za poučavanje – nastavnici tvrde da nisu osposobljeni za predavanje tih tema, a međupredmetna provedba podrazumijeva da su svi nastavnici jednako osposobljeni. Također, međupredmetna provedba dovodi do disperzije odgovornosti među nastavnicima te među temama unutar predmeta – svi ga stalno moraju provoditi, no nitko zaista ne odgovara za njegovu implementaciju odnosno izostanak. 

S motivacijom učitelja za provedbu GOO-a i drugih kurikuluma složila se Mirna Grbec, članica radne skupine za Građanski odgoj i obrazovanje te učiteljica razredne nastave, koja je istaknula da su učiteljima prijeko potrebni podrška i edukacija i izvan sustav obrazovanja, odnosno putem programa organizacija civilnog društva. Suzana Hitrec je rekla da su do sada primili preko 300 upita iz škola za eksperimentalnu provedbu kurikularne reforme sljedeće godine.

Mario Bajkuša iz Foruma za slobodu odgoja predstavio je analizu predmetnih i međupredmetnih nacrta kurikuluma. Analiza je obuhvatila 18 kurikularnih dokumenata, odnosno 5588 odgojno-obrazovnih ishoda, s ciljem mapiranja prisutnosti, rasprostranjenosti, intenziteta i kvalitete dimenzija i tema građanskog odgoja i obrazovanja. Iz analize proizlazi da su najviše prisutne društvena i kulturalna dimenzija, društvena gotovo graniči s uljuđenošću i bontonom, a kulturalna je, s obzirom da joj je pridodana tema medija, najviše zastupljena u kurikulumu hrvatskog jezika i međupredmetne teme uporabe informacijske tehnologije. Najmanje su zastupljene politička i ljudsko-pravna dimenzija GOO-a, što je zanimljivo jer se građanski odgoj u većini europskih zemalja počeo razvijati upravo iz njih. 

Većina dimenzija GOO-a zastupljena je, ne iznenađujuće, u kurikulumu međupredmetnih tema, ali tek u višim ciklusima, konkretno u srednjoj školi. Tek tamo pojavljuju se ishodi vezani uz, primjerice, vladavinu prava, izborni sustav, volontiranje ili pravo na rad, što predstavlja ozbiljan problem s obzirom na to da srednja škola nije obavezna i da učenici koji u toj dobi izlaze na tržište rada neće biti upoznati s vlastitim političkim ili građanskim pravima. Rodna ravnopravnost zamijenjena je ravnopravnošću spolova, a drugačije obitelji zapremaju tek jedan ishod u gimnazijskoj nastavi sociologije. Skupina u nepovoljnom položaju na razini ishoda nema, a siromaštvo se u ishodima pojavljuje jedino u nastavi geografije i vjeronauka. Gospodarska dimenzija upućuje na određene “tenzije” između međupredmetnih tema poduzetništvo i održivi razvoj, a s obzirom da se prava radnika spominju u samo tri ishoda, Bajkuša je zaključio kako ovdje imamo poduzetništvo, no bez radništva. 

Neki ishodi ne slijede ni iz čega, poput primjerice ljudskih prava ili demokratskih vrijednosti za koje se učenik treba zalagati, no koje nisu prethodno nigdje usvojene. U tom je kontekstu Berto Šalaj istaknuo da ne postoji neutralno obrazovanje jer ono uvijek promiče neke vrijednosti te zatražio da oni koji ga osmišljavaju jasno iskažu vrijednosti iza kojih stoje. “Osuda na smrt strijeljanjem zamijenjena je osudom na smrt izgladnjivanjem”, komentirao je sudbinu kurikularne reforme Berto Šalaj, a Neven Budak, predsjednik Posebnog stručnog povjerenstva za praćenje i provedbu Strategije ocijenio je da uvijek postoji realna opasnost da se vuku iracionalni potezi. “Ne bih htio reći da je situacija katastrofalna, ali sasvim sigurno u ovom času nemamo onu podršku koju bismo trebali imati. Imali smo problema s prošlom Vladom, pa tri mjeseca tehničke vlade, pa se sad tri mjeseca ništa ne događa”, zaključio je. 

Za uspjeh kurikularne reforme nužna je neupitna financijska i administrativna podrška Ministarstva, no ona za sada izostaje. Prije raspisivanja natječaja za ESF, Ministarstvo će pričekati ispunjenje aktivnosti za koje je samo nadležno, a koja su predviđena 2014. godine usvojenom Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije te njenim Akcijskim planom. Ministarstvo će pričekati samo sebe, a nastavnici i učenici još jedan pokušaj čak i neznatne demokratizacije sustava čiji su temelj.

Rezultati oba spomenuta istraživanja bit će objavljeni u istraživačkim izvještajima na internetskoj stranici GOOD inicijative tijekom jutarnjih sati u četvrtak, 1. listopada, a tim povodom inicijativa je organizirala konferenciju za novinare u 10 sati, u prostorijama GONG-a.

O rezultatima Istraživanja stavova i percepcije ispitanika o građanstvu govorit će Marko Kovačić, politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. O rezultatima Istraživanja političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj govorit će Berto Šalaj, član Vijeća GONG-a, dok će Martina Horvat u ime GOOD inicijative pojasniti značenje rezultata istraživanja za reformu obrazovnog sustava.

S profesorom s Fakulteta političkih znanosti i bivšim predsjednikom Vijeća GONG-a razgovarat će se o populizmu, građanskom aktivizmu, političkoj kulturi u Hrvatskoj, predstojećim EU izborima, referendumima, ali i aktualnim političkim zbivanjima u zemlji poput afera Merzel i Brkić.

U suradnji s Radio Studentom snimka svakog predavanja bit će emitirana nakon njegova održavanja, i to nedjeljom u programu radija. 

Tijekom prošle godine Čitaonica je ugostila Antona Tomičića iz udruge Pravo na grad, koji je izlagao na temu Političko nasilje u liberalnoj demokraciji, Leonardo Kovačević s Hrvatskog radija obrazložio je Rancierevo shvaćanje politike, a Matej Horvat s Fakulteta političkih znanosti izlagao je na temu Manifest za demokratski socijalizam.

Početak 2014. godine obilježilo je izlaganje Milana Živkovića, savjetnika za medije u Ministarstvu kulture, koji je predstavio temu Mediji: nevolje s tržištem, a ovu temu moći ćete poslušati u nedjelju, 9. veljače od 21 sat na 100,5 MHz ili putem streama. 

U veljači je planirana rasprava na temu Lijeve strategije (izlagač Tomislav Medak, Multimedijalni institut), u ožujku na temu Referendumska demokracija (izlagač Berto Šalaj, FPZG), a travanj je rezerviran za temu Kapitalizam protiv demokracije (izlagač Marko Kostanić, Centar za radničke studije). 

Izvor: Radio Student / Fotografija: Fernando Candeias

Novinarska srijeda bit će održana u srijedu, 20. veljače u 19 sati, u velikoj dvorani Novinarskog doma. Glavni su govornici Hajrudin Hromadžić, Marinko Jurasić, Đurđica Klancir, Andrea Milat, Maja Sever i Berto Šalaj, a moderator Boris Pavelić.