Predstava je nastala i bit će izvedena u okviru Festivala Miroslava Krleže i u koprodukciji Umjetničke organizacije Teatar poezije.

Kako stoji u najavi, “ovo nije predstava o građanski dresiranom, lijepo odgojenom Miroslavu Krleži, kakvog su uparadili vodeći intelektualci građanske provenijencije… Ovo je predstava o sustavnom dokidanju društva brisanjem bitnih riječi iz hrvatskog i drugih europskih jezika: socijalizam, samouprava, radnik, radničko vijeće, kapitalist, vlasnik sredstava za proizvodnje, rob, utopija, dijalektika…”

Krleža, ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo” je predstava inspirirana radikalno kritičkim duhom Miroslava Krleže. U ovoj predstavi Krleža će uskrsnuti, jer kazalište je jedina institucija čovječanstva u kojoj uskrsnuće jest moguće. U tome se krije bit njegove političnosti. U njemu je utopija moguća. 

Krleža koji se pojavljuje u ovom kazališnom djelu je onaj izbrisani Krleža, Krleža proleter i proleterski pisac, ateist, komunist… Krleža je Zagrebu isto što i Eshil staroj Ateni: čovjek koji djeluje i živi za ‘polis’ u kojem jest, boreći se za njegove najbolje mogućnosti, usprkos uskogrudnom realitetu.

U ovoj predstavi govorit će se o zastavama kao takvima – bez metafore. Krleža, sve vrijeme svoga dugog vijeka u Zagrebu, proživio je pod brojnim imperijalnim, nacionalnim i ideologijskim zastavama. Živio je tako u nekoliko država na istome prostoru, pod nekoliko zastava u istome narodu, s različitim himnama tih istih ljudi s kojima je dijelio dobro i zlo. A živio je svoj život po logici perspektive za doba kad zastava neće biti, jer one neće biti potrebne.

Predstava će postaviti pitanje: Što smo usprkos zastavama, što kada pokušamo živjeti svjetski i otvoreni duh koji nas spaja s drugim ljudima zasigurno više od ikoje zastave ili himne?”

Predstavu izvode Vilim Matula u ulozi Miroslava Krleže, sopran Ana Jembrek u ulozi Bele Krleže, dramaturg na sceni Zlatko Paković i majstor svjetlosti Konrad Mulvaj.

Ponovljena izvedba održat će se u subotu, 7. srpnja, u 21 sat na istoj lokaciji.

Informacije o ulaznicama moguće je dobiti kontaktiranjem Festivala na telefonski broj 095 353 7172 ili putem elektroničke pošte.

Šesti Desničini susreti, nastavljajući kritički propitivati fenomene suvremene kulture i povijesti, a s težištem na komparatističkim pristupima, ove će godine raspravljati temu Intelektualci i rat, 1939 – 1947. godine. “Kratko” 20. stoljeće (1914-1917/1918 – 1989) mnogima je i Doba ekstrema,  ništa manje i Doba netrpeljivih, ali i Doba promjena, jedva usporedivih s bilo kojom drugom epohom u pisanoj povijesti.  Razdoblje 2. svjetskog rata (1939 – 1947) komprimira u biti svu temeljnu civilizacijsku problematiku 20. stoljeća. Njegova zastrašujuća ljudska cijena, nedoumice s kojima je započet te nedoumice s kojima je završen korištenjem atomske bombe i sa “željeznom zavjesom” bitno su obilježeni scijentizacijom i intelektualizacijom “totalnog rata” unutar i preko granica sučeljenih svjetonazorskih pretpostavki. Intelektualci su u tome ratu, u nepreglednom mnoštvu slučajeva, zagovornici rata i protivnici rata, nadasve – akteri i žrtve, ljudi koji se očituju i ljudi koji šut, a svi skupa svjedoci kraja jednoga eurocentričnog svijeta.