Peto ostvarenje projekta Sound Art Inkubator, održanog u velikoj i maloj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu, doista se, kako mu i sam naziv kaže, odigralo u stanju latencije, kolebajući se između mnoštva nerazlučivih podražaja s jedne i žuđene, ali teško dostižne reakcije s druge strane. Ako je, naime, svrha ovog inkubatora kontrolom i optimizacijom uvjeta svojeg umjetnog okoliša potaknuti klijanje umjetničke potencije iz sjemena zvučnog eksperimenta, onda je aparat zakazao barem u jednoj od svojih sastavnica.

Postaviti osam zvučnih instalacija u jedan nepregrađeni prostor – izuzev Mikroetera Tina Dožića koji su se protegli cijelom dvoranom na katu Pogona – znači oduzeti autonomiju pojedinom eksperimentu, onemogućiti slobodu jedinstveno isklesanome putovanju njegova zvučnoga vala, i, naposljetku, svojom nepreglednom zvučnom slikom uzrokovati rastresenost organizma posjetitelja, čija je koncentracija prijeko potrebna ne samo pri percepciji izložene instalacije nego i u djelatnoj ulozi sustvaratelja njezina mogućeg umjetničkoga ploda. Inkubator se tako u doslovnome smislu riječi preobražuje u onoga koji leži na drugome, inkuba, i, premda s najboljom voljom i sukladno svojim financijskim okvirima i mogućnostima, guši i zatomljuje svaku postojeću izuzetnost.

Atmosferi neozbiljnosti i svojevrsne nasumičnosti pridonio je izostanak formalnog aspekta (najavljenog) otvorenja, kojim bi se pružila mogućnost službenog predstavljanja implicitne i vrlo intuitivne teme cijele izložbe. Napokon, koloplet brojnih i raznolikih zvukova lišio je autore mogućnosti da posjetiteljima objasne mehanizam svojih instalacija te da ih upute kako bi mogli sudjelovati u njihovu oblikovanju i evoluciji.

Iako je već iz samog imena projekta jasno da se radi tek o dojenačkom stadiju razvoja autorske ideje koja se valja dalje promišljati i marno othraniti, umjetnički mu se predznak vrlo lako pridaje. Bilo da se radi o istraživanju zvuka kao umjetničkoga medija ili o instalacijama kao umjetničkim projektima, a njihovim autorima kao umjetnicima, nameće se pitanje u kojemu trenutku kreativnost prelazi u umjetnost, a puka demonstracija u performans.

Zatečeno stanje otkrilo je, ako ne već domišljene umjetničke radove, onda ipak značajan umjetnički senzibilitet pojedinih autora koji su gotovo unisono naslutili tematsku vrijednost odnosa ljudskoga tijela i zvuka, prirodnosti ljudskog organizma i artificijelnosti kompjuterskog mehanizma, subjektivnosti percepcije i, uvjetno rečeno, psihofiziološke objektivnosti ili, pak, izvornosti pojave i njezine tehnološke modifikacije. Nužna ambivalentnost procesa iz okoline prešutno je upozorila i na snagu nesvjesnoga pola ljudske psihe u poimanju, ali i u izgradnji zvučne slike, dok su dotad mrtvi sklopovi plastike i željeza poprimali antropomorfne karakteristike, progovarajući svojim šumom i jednoličnim titrajima odjednom mnogo življe.

U tom je smislu rad Jasona Mulhausena pod nazivom Razmišljanje na glas ozvučio unutarnje procese postavljanjem senzora na inače skrivene računalne komponente i dozvolio posjetitelju da manipulira njihovom glasnoćom te da nekolicinom njihovih mogućih kombinacija proizvede različite zvučne okvire. Ovako skromnom intervencijom dosegao se dojam antropomorfizma koji je, zatim, postigao neskroman efekt na nesvjesni pol posjetitelja, aktivirajući u njemu sjećanje na nelagodu pri zadiranju u tuđu intimu. Osluškivanje računalnih procesa istom je postalo osluškivanje živog organizma, njegova misaonog aparata ili čak njegove utrobe, koja istodobno obrađuje i probavlja nebrojeno mnogo informacija. Kao i u međuljudskoj komunikaciji, posjetitelj je svjesno mogao odlučiti koje će misli istaknuti, a koje potisnuti, podsjećajući u kojoj je mjeri svakodnevno prisutna manipulacija misaonih procesa te koliko je zvučni ambijent ljudskoga tijela još uvijek u domeni tabua.

Tijelo kao platformu nekontroliranih procesa i kao površinu podložnu fizikalnim podražajima istražila je i Ana Sladetić svojim projektom Soundscapes – Impulses, prepuštajući trzajima autobusa u vožnji kontrolu nad vlastitom rukom i linijama koje će se na papiru iscrtati. Ljudsko tijelo u podređenoj je poziciji naspram fizikalnih sila, njegovo organsko svojstvo ustupa mjesto pukoj mehanici pokreta kako bi se, naposljetku, upisani trzaj i uspomena na buku i šum rekonstruirali posredstvom fotosenzitivnoga skenera. Tako zamišljen ciklički slijed metamorfoze trzaja i zvuka u liniju pa ponovno u zvuk zavarava nadom da će se izvorna pojava ponoviti u svoj svojoj autentičnosti. Naprotiv, svaki pokušaj da se prvobitni slučaj reanimira bit će ravan podizanju iz mrtvih, snažno evocirajući doživljaj onoga što je blisko, a uznemirujuće – što je unheimlich.

Nadalje, Hrvoje Pelicarić instalacijom Smanjena točka protoka (za sferu, 8 ear-piece zvučnika i Umwelt) s obzirom na izložbene uvjete više je ili manje uspješno prebacio posjetitelja u fokus intimnoga zvučnog okoliša svoje sfere, upozoravajući na subjektivnost predodžbi naizgled postojanog okoliša, dok je skupina Beat Busters uz instalaciju Beat Busters XYZ minimizaciju vanjskih podražaja zamijenila idejom isticanja u svakodnevnom životu kontinuirano prisutnih, često nečujnih, ali vrlo melodioznih događaja, poput hoda. Nažalost, prvotna se ideja, s oprezom rečeno, muzike ljudskih koraka, radi praktičnosti zamijenila muziciranjem ljudskih ruku po svojevrsnim triggerima, odnosno osjetljivim površinama. Tim se postupkom ukinula spontanost i svojevrsna kontingentnost ljudskoga koraka u korist promišljenih i ritmički predvidivih obrazaca obojenih očekivanim zvučnim uzorcima koji su instalaciju, na koncu, obilježili kao posebno atraktivnu (i prostorno te zvukovno dominantnu), ali umjetnički slabo vrijednu tvorevinu.

Suigra kontingencije i kombinatorike odrazila se, međutim, u Mikroeterima Tina Dožića, zbiru radijskih prijemnika kojih se signal svjesno ometa različitim komponentama preuzetim iz elektroničkog otpada. Mreža prijemnika isplela se duž cijeloga prostora male dvorane, ne suflirajući posjetitelju startnu poziciju svoje zvučne staze. Štoviše, ovlastila je posjetitelja da, pošto je apsorbirao zajedničku pjesmu elektromotora i radiovalova, prema vlastitome nahođenju odabere smjer kretanja prostorom i otkrije jedinstvenu boju svakog od izloženih glasova. Statična slika Mikroetera u prostoru stoga je neočekivano zatražila visok stupanj interakcije i pobudila velik početni interes koji je, zasićen jednoličnom pjesmom prijemnika, ipak brzo splasnuo.

Najinteraktivnija, pak, instalacija bila je O Marija Franića. Ukupnost bioloških faktora te svjesni pokreti i nesvjesne tjelesne reakcije kao manifestacije mentalnih procesa posjetitelja odigrali su ulogu parametara za kreaciju svojevrsnog profila ličnosti u zadanom trenutku, kojim se zatim programira njegov zvučni ekvivalent. Tema samokontrole i intime u tom se kontekstu ponovno prišuljala, istodobno otvarajući pitanje u kojemu je trenutku bilježenje spontanih psihofizičkih odgovora ljudskoga tijela doista moguće nazvati umjetnošću.

Kompleksna instalacija Hrvoja Spudića pod nazivom Analiza svjetla istražila je mogućnost istovremenog zapisivanja slike i zvuka na filmsku vrpcu modifikacijom lampe projektora, da bi se, uspješno iznijevši oba rezultata, projektor konačno vratio svojoj uobičajenoj ulozi i reproducirao netom upisani sadržaj. Zabilježeni otisak svjetla i pripadni mu zvučni signal dvije su osi koje, iako u dojmljivoj međusobnoj interakciji, ipak prije ostaju u službi kompleksnih umjetničkih medija nego što su same otisak umjetnosti.

Napokon, Zbor delayeva, sačinjen od šestorice izvođača i opisan kao zvučni performans, manipulacijom frekvencije jednog izvora zvuka vlastitu je polazišnu točku pokušao uzvisiti do ranga simbola, prozivajući sve njezine modifikacije iskazima kolektivnoga sjećanja. Usprkos tomu, prizove li se u svijest da je osnovna pretpostavka zbora homogenost koja proizlazi iz međuovisnosti njegovih članova i koja njihovu jedinstvenost neupitno njeguje, ali propušta tek kada je ona nužna za uspjeh izvedbe, pojedinačni iskazi sjećanja, opterećeni suviše repetitivnim i posve tipičnim obrascima, sudarili su se u nedostatku međusobnog osluškivanja, ne uspijevajući, stoga, zborno iznijeti autentičnu misao. Sjećanje na ovaj specifičan simbol zazvučalo je kao sjećanje na bilo koji sličan događaj, obilježja performansa zamijenila su se obilježjima demonstracije naučenog, mehaničkog baratanja audio efektima, a zbor delayeva ostao je samo zbroj delayeva.

Promotrivši, naposljetku, svih osam radova, misao, i sama pritisnuta dvojbom, nekontrolirano doziva autoironičnu pojavu Franka Zappe ponavljajući si njegove riječi, iznesene u nešto drukčijem, ali bliskome kontekstu: “Is this really music? Is this really art? Is this worth your time and energy?” Ako već sami nisu umjetnost, onda su, sasvim legitimno, vrijedno oruđe za njezinu evoluciju; ako još ne progovaraju autentičnim umjetničkim glasom, onda barem glasno bodre i potiču da se rasprave sve izvjesnije teme o budućnosti umjetnosti. A hoće li se one prepoznati i promisliti, hoće li radovi doista izgraditi cjelovito umjetničko djelo ili će to i sami postati? Reći će Zappa: “Hey, the answer to these and many more exciting questions lies ahead!”

Peta po redu grupna izložba projekta Sound Art Inkubator otvara se u ponedjeljak, 12. lipnja u 20 sati u velikoj i maloj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu. Izložba i performansi publici i ove godine predstavljaju mlade i neafirmirane umjetnike koji u svom radu istražuju zvuk kao umjetnički medij.

Devet autora i osam umjetničkih projekata pokazuju široki spektar tema i formata kojima ova umjetnička scena promišlja zvuk, od intimnijih crtica iz svakodnevnice, do istraživanja medija i tehnologije reprodukcije zvuka. Melodioznost i buka svakodnevnog života provlače se kao tema u radovima Ane Sladetić i Jasona Mulhausena, kao i interaktivnoj instalaciji kolektiva Beat Busters (Damjan Blažun & Filip Borelli). Tin Dožić i Hrvoje Spudić u svojim se instalacijama bave svojstvima medija i intervencijama u metode snimanja i reproduciranja zvuka, dok se Hrvoje Pelicarić i Marijo Franić bave odnosima i utjecajima između fizičkog tijela, prostora, ljudske percepcije i zvuka. Na samom otvorenju izložbe, Andrija Santro okuplja Zbor delayeva – šest izvođača koji u zajedničkom performansu audio efektima manipuliraju zvukom u vremenu, i vremenom u zvuku.

Sound Art Inkubator 2017 publici ponovo donosi maleni presjek mlade umjetničke scene koja u radu uzima zvuk kao motiv, inspiraciju, sredstvo izražavanja i temu. Izložba se u Pogonu Jedinstvo može razgledati i u utorak i srijedu, 13. i 14. lipnja, od 17 do 20 sati.

Pokrenut u sklopu programa Galerije Močvara, Sound Art Inkubator je produkcijska platforma koja svake godine objavljuje natječajni poziv za umjetnike koji se bave zvukom, nakon čega se odabrani radovi produciraju i prezentiraju. Eksperiment, istraživanje zvuka i hibridne umjetničke forme ponovo su u fokusu grupne izložbe i performansa kojima se predstavljaju nove produkcije i ko-produkcije ostvarene kroz ovogodišnji Sound Art Inkubator.

Organizatori Sound Art Inkubatora su Udruženje za razvoj kulture “URK”, Klub Močvara i KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, a projekt podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Zaklada “Kultura nova”.

Beat Busters su nedavno unaprijedili svoja žičana beatbusting odijela u bežična što predstavlja veliki iskorak za elektroničku live scenu na ovim prostorima. S performansom Beatbusting sensors nastupali su do sada povezani žicama sa samplerom, a s novim 2.0. bežičnim senzorima ugrađenima u odijela odlaze među publiku s kojom u interakciji stvaraju glazbu. Sudjelovanje u ovom muzičkom eksperimentu otvoreno je za sve zainteresirane, a vjerujemo da će biti jednako zanimljivo i zabavno i najmlađima i njihovim roditeljima.

Performance se provodi unutar partnerskog projekta JA sam DIO scene! koji zagrebačka udruga ViBRa provodi u suradnji s udrugama VUKA (Vukovar), KA-MATRIX (KArlovac) i Gokul (Zabok) a u Karlovcu se odvija unutar Sajma udruga Karlovac 2015.

Gerila akcijom u sklopu Clubture turneje “JA sam DIO scene”, nastoji se utjecati na veće uključivanje građana u kulturna događanja, posjećivanjem, komentiranjem i preporučivanjem istih. Na raznim mjestima u gradu primijetit ćete poruke kao što su: “Posjećujem događanja, jer je moje mišljenje bitno”, “Plaćam ulaznicu, jer sam dio scene koju podržavam”, “Lajkam, ako nešto smatram bitnim za svoju okolinu” i slične.

Projekt se realizira kroz platformu Clubture.

Ispod bijelih odjela i crvenih slušalica kriju se glazbenici elektronskog usmjerenja aktivni na elektroničkoj live sceni u bandovima kao što su Tobogan, Kozmodrum i Chui. Egoless, producent dub stepa zaslužan je za izbor samplova koje koriste. Osim samplova, Busteri istražuju tonske karakteristike stvari iz okoline i stvaraju spontanu improviziranu glazbu.

Performans se provodi unutar partnerskog projekta JA sam DIO scene! koji zagrebačka udruga ViBRa provodi u suradnji s udrugama VUKA (Vukovar), KA-MATRIX (KArlovac) i Gokul (Zabok), a u Karlovcu se odvija za vrijeme Sajma udruga Karlovac 2015.

Performans će biti održan u subotu, 26. rujna, u Radićevoj ulici (“kod žabe”) u Karlovcu, s početkom u 11 sati.

Uz sviranje na performerima, ova dramatična večer poziva i na razgibavanje kukova plesnim pokretima. Relikvije starih Beat Bustersa ponesite kući, a ako vas zanima kako sve to radi ostanite nakon performansa i nahranite znatiželju na zabavno-kužerskoj prezentaciji – sve u sklopu sound art programa zagrebačke Galerije Močvara. 

Beat Busters odijela unaprijeđena su upravo uz malu produkcijsku pomoć Galerije, a događanje je na rasporedu u ponedjeljak, 7. rujna, u 20.30 sati u klubu Močvara.

Ulaz je slobodan.

Organizatori su Udruženje za razvoj kulture URK, Klub Močvara i KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse.

Festival nastaje u koprodukciji izdavačke kuće Louvana Records s Cipra i ciparskog Muzičkog informativnog centra, a uspio je ući i u projekt Europske Unije Minstrel, oko kojeg su udruženi brojni muzički centri Europe. Sudjelovanje NT Wave-a na Lefkosia Loop Festivalu ostvareno je u suradnji s hrvatskim Muzičkim informativnim centrom.

Gitarist i producent Valent Samardžija a.k.a. NT Wave surađivao je posljednjih 20 godina na projektima kvalitetne glazbe, žanrova od funka (Funny Hill), soula (Soul Fingers), fusiona (Con Fusion), future jazza (Kontrapunkt), etno electro (LessThanAMinute), electro live (Tobogan), dnb (Generation81) i drugih. Član je electro-performers tima Beat Busters koji se bave inovacijama u području nastajanja glazbe uživo na neobičnim predmetima i elektroničkim spravama. S projektom NT Wave predstavlja se kao solo izvođač, isključivo na gitari. Koristeći ambijentalne loopove, preko neobično pospajanih pedala, te uređaja u obući, NT Wave proizvodi glazbu koja se preljeva iz otvorenih širokih stereo ambijentala, do usko definiranih plesnih grooveova sa mantričnim elementima. 

Breakthrough!@MSU nastaje u prostoru između audio i vizualnih umjetnosti unutar kojeg nastoji potaknuti dijalog, suradnju, razmjenu znanja, iskustava i ideja te doprinijeti razvoju novih umjetničkih praksi. Očekivani rezultati nisu samo produkti koji proizlaze iz ovih procesa, već i širenje entuzijazma prema novom, nepoznatom i drugačijem kao izvoru inovacije i kreativnosti. U nastojanju da oboji festivalski format svježinom i raznovrsnošću umjetničkog izričaja, otvori nove kanale komunikacije te potakne prepoznavanje vrijednosti koje se nalaze izvan glavnog toka kulturnih zbivanja, Breakthrough!@MSU želi privući publiku željnu nesvakidašnjih glazbenih doživljaja i novih načina konzumiranja festivalskih sadržaja.

Program počinje 22. lipnja otkrivanjem audiovizualne instalacije MIX TAPE, australskog umjetnika Lucasa Abele. Slijedi predavanje austrijske umjetnice Elisabeth Schimane, osnivačice Instituta za arheologiju medija, u kojem će posjetiteljima dočarati svijet čarobnih zvučnih mašina 20. stoljeća te odnos analognog i digitalnog, u vezi s akustikom, zvukom strojeva i digitalnom glazbom. Davor Gazde, splitski glazbenik, publici će predstaviti zvučna razmišljanja o Hansu Richteru kroz komunikaciju s elektroakustičnom glazbom 50-ih i 60-ih godina, kao i s elektronskom glazbom 70-ih. Elisabeth Schimana, tijekom večeri izvest će akustični solo pod nazivom Sternenstaub/Stardust u kojem je publika pozvana na sudjelovanje u zvučnom procesu i pri čemu live-elektronika nudi priliku slušanja pulsa stvaranja. Zagrebački sastav Šumovi protiv valova izvest će svoj suvremeni zvukovni kolaž u kojem se organske tišine isprepliću sa zvučnim krajolicima nastalim na tragu musique concrete, pulsirajućim, ritmičnim i plesnim strukturama svojstvenim kraut rock glazbi, te melodičnim pasažima koji odražavaju estetiku modernijih glazbenih strujanja.

Drugi festivalski dan, nedjelja, 23. lipnja, započinje Etheral panelom na kojem sudjeluju predstavnici srodnih projekata iz regionalnog kreativnog okruženja (Austrija, Hrvatska, Srbija) kako bi se potaklo umrežavanje i kreativno razmišljanje kroz suradnju. U večernjim satima koncertno-performerski dio otvara APU – Postmodern Art Ensemble iz Istre, jedinstven umjetnički kolektiv glazbenika, multimedijalnih i video umjetnika koji će se pozabaviti evolutivnim aspektom figuracije glazbenog performansa te procesom kolektivnog kanaliziranja kao geneze glazbenog jezika i sadržaja. Kao kruna koncertnog dijela večeri slijedi nastup pionira američkog minimalizma, svojevrsne institucije noise-avangarde rocka iz New Yorka, Rhys Chathama – s projektom G3. Ljepota i posebnost G3 projekta upravo je u konceptu izvođenja. Chatham će s hrvatskim glazbenicima, članovima sastava poput East Rodeo, Seven That Spells, Peach Pit, Šumovi protiv valova i Tobogan, izvoditi svoje kompozicije nadograđujući ih tako elementima lokalne glazbene scene. Završni performans pripada Beat Bustersima i novom multimedijalnom projektu ostvarenom u suradnji s tvrtkom Pro-light. Zvuk, pokret, slika i laserska svijetlost, četiri su elementa kojima će Beat Bustersi manipulirati i nastupiti na krovu zgrade Muzeja suvremene umjetnosti na vrlo nesvakidašnji način.

Posljednji dan, ponedjeljak, 24. lipnja, rezerviran je za jedno, ali vrijedno predavanje Rhys Chathama koji će predstaviti NY downtown (eksperimentalnu) glazbenu scenu i razvoj No Wave pokreta kroz prizmu vlastitog iskustva kao skladatelja i izvođača te jednog od osnivača glazbenog programa u kultnom njujorškom centru The Kitchen. Tijekom trajanja festivala bit će prikazani slideovi te video animacije poznatog njujorškog umjetnika Roberta Longoa pod nazivom Pictures for Music, prije svega kao dio koncertnog nastupa G3 Rhysa Chathama.

Trodnevno druženje bit će održano na lokacijama u sklopu zgrade MSU-a: multimedijalnoj dvorani Gorgona, platou ispred zgrade, unutrašnjim prostorima Muzeja, te krovu zgrade. Cijena je ulaznice 25 kuna za jedan koncert, 40 kuna za jedan dan te 70 kuna za dva dana.

Na Beat Busters radionici ritma izbacite negativnu energiju svirajući i otkrijte skrivene talente. Beat Busters pokazat će vam kako nastaje ritam i pri tome vas zabaviti. Ponesite šuškalice, bučilice, zvečkalice i ostale bučnozvučne rekvizite i doživite nastanak ludih ritmova. Prijave po dolasku. Radionica će se održati u 20 sati u KC Rojc.

U 22 sata slijedi Beatbusting performans u kojemu Beat Busters odijelo oživljava i dobiva novu funkciju. Spoj pokreta, zvuka i improvizacije na sasvim novi, zabavan način. Beat Busters je kolektiv glazbenika, bendova i umjetnika koji surađuju na projektima s ciljem edukacije i predstavljanja hrvatske umjetnosti široj javnosti. Beatbusting performans podrazumijeva spontano izvlačenje ritma iz svega što nas okružuje i vraćanje ritma gradskom sivilu. Audio forenzičari u bijelim odijelima proizvode glazbu na predmetima koji nas okružuju, na nesvakidašnjim instrumentima i svemu što zateknu u prostoru u kojem se nalaze. Performans će se održati u caffe baru Cabahia.

U 22.30 sati na redu je koncert ABOP-a – After je bolji od partija. Nakon što su zastali nad ogromnim natpisom “tridesete su nove dvadesete”, petorica izmoždenih činovnika koji su zakoračili u treću dekadu prisjetili su se lijepih vremena presnimavanja kazeta Chemical Brothersa, puštanja korijenja uz Moon Safari i znojenja uz Born Slippy.

Projekt Živi zid planira integrirati zabavni program u modernu umjetnost i edukaciju. Glavni cilj ovog projekta je ukazati na važnosti pozicioniranja ovakvog kreativnog koncepta za mlade (i ne samo njih), kao jednog od važnijih budućih pokretača alternatvnih edukacijskih sistema.

Upravo s takvom vizijom Beat Busters (Udruga Vibra) kreću u realizaciju projekta koji će se održati u tri grada, ugostiti mnoge poznate mlade glazbenike, predavače, dizajnere zvuka, kako bi se povezali i poradili na razmjeni iskustava. Na taj način organizatori žele edukaciju podići na jednu drugačiju i novu razinu te u praksi implementirati nova saznanja prilagođena razvoju u svijetu elektro-akustične glazbe.

Projekt je zamišljen kao multimedijalna platforma regionalnog karaktera. Želja organizatora je što bolje povezati mlade umjetnike iz različitih područja s mladim ljudima iz različitih društvenih slojeva i subkulturnih skupina, koji će na razne načine, radom u malim grupama, izmjenjivati znanje spajajući nove tehnologije s klasičnim umjetničkim formama. Model suradnje na programu biti će otvorenog tipa.