Kako stoji u tekstu natječaja, tema polazi od aktualnih sociopolitičkih turbulencija koje se različito prikazuju u medijima. Festival ove godine okuplja filmove na temu pravde, identiteta i moći koji se navedenim pitanjima bave kroz fikciju, dokumentarizam, animaciju ili eksperimentalne forme.

Prihvaćaju se prijave kratkih filmova u trajanju do 30 minuta, autora_ica do navršenih 35 godina ili starijih od 35 godina u slučaju da je prijavljeni film debi. Autori_ce filmova trebaju biti porijeklom s Balkana, a prijave se vrše putem sustava Film Freeway.

Puni tekst natječaja možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 31. svibanj.

U fokusu su tijela oblikovana prostorom, poviješću, politikom, vjerovanjima, radom, migracijom, ratom, ljubavlju, bolešću, rodom i seksualnošću – kako se pojavljuju u jeziku, svakodnevnici i kolektivnoj memoriji.

Platforma je namijenjena autoricama, trans i nebinarnim osobama te objavljuje radove koji spajaju osobno iskustvo i znanje, znanost i naraciju. Dobrodošli su tekstovi iskusnih autorica i onih koje pišu prvi put.

Prijedlozi tekstova u duljini od 50 do 100 riječi primaju se do 1. listopada 2025.

Za sve zainteresirane organizira se virtualno druženje s urednicama, koje će se održati 24. rujna 2025. od 18 do 20 sati (CET). Za sudjelovanje je potrebno poslati prijavu putem e-pošte najkasnije do 20. rujna 2025., nakon čega će sudionici dobiti pristupni link za Zoom.

Više informacija dostupno je na poveznici.

Kako stoji u tekstu natječaja, tema polazi od aktualnih sociopolitičkih turbulencija koje se različito prikazuju u medijima. Festival ove godine okuplja filmove na temu pravde, identiteta i moći koji se navedenim pitanjima bave kroz fikciju, dokumentarizam, animaciju ili eksperimentalne forme.

Prihvaćaju se prijave kratkih filmova u trajanju do 30 minuta, autora_ica do navršenih 35 godina ili starijih od 35 godina u slučaju da je prijavljeni film debi. Autori_ce filmova trebaju biti porijeklom s Balkana, a prijave se vrše putem sustava Film Freeway.

Puni tekst natječaja možete pronaći ovdje, a uvjete na poveznici.

Rok za prijavu je 31. svibanj.

Reijn svoju umjetničku praksu, između ostalog, smatra odgovorom na opsjednutost zapadnog društva sigurnošću i ekstremnu averziju prema riziku. Smatra da je važno povećati dobrovoljno preuzimanje rizika, a vlastite biciklističke podvige vidi kao izravni odgovor na taj “sigurnosni pojas”. Pretpostavlja da je, kao i mnoge druge stvari, rizik slabo raspoređen po svijetu. Ovim projektom cilj mu je steći bolji osjećaj za globalnu raspodjelu rizika i vlastitu poziciju u njemu.

Krajem srpnja 2024. godine kreće na bike packing putovanje od Skoplja do Zagreba. Na svoj je bicikl namontirao razne senzore kako bi zabilježio pokrete te ih kasnije pretvorio u kinetičku skulpturu. Ideja je bila snimiti i reproducirati sve udarce, skokove i iznenadne manevre te na taj način uhvatiti neke od egzistencijalnih kvaliteta same vožnje biciklom kroz često napuštene krajolike, daleko od bilo kakve društvene infrastrukture i od ljudi. Ovom gotovo apsurdnom umjetnom gestom cilj je bio rizike učiniti opipljivima uzimajući u obzir da su u potpunosti dobrovoljni. Agencija gibanja završene skulpture u kontrastu je s njenim visokotehnološkim kvalitetama te je povezana s društvenom opsjednutošću kontrolom kaosa.

Anne-Jan Reijn je interdisciplinarni umjetnik sa sjedištem u Amsterdamu. Izlagao je radove u svojoj zemlji i u inozemstvu na umjetničkim platformama kao što su Nieuw Dakota, W139, White Night Brussels, Vriend van Bavink i V2_.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Putem otvorenoga poziva platforma će odabrati 10 suvremenih plesnih radova koji će biti predstavljeni na prvom izdanju festivala Moving Balkans Contemporary Dance Showcase koji će se održati u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu između 10. i 13. svibnja 2025. godine. Tijekom festivala bit će prikazane produkcije iz balkanske regije. Festivalsko ozračje pružit će priliku sudionicima da se umreže, razmijene ideje, ostvare interakciju s publikom i drugim plesnim profesionalcima te postanu dio nove umjetničke mreže.

Prijave se šalju putem Google obrasca do 2. lipnja u 23:59 sati.

Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Biti umjetnik i biti radnik, raditi ono što želiš i biti adekvatno plaćen – jesu li, i moraju li ovo biti proturječja? Koliko dugo umjetnika može pokretati isključivo strast i unutarnja motivacija prije nego se suoči s realnošću nedovoljnog vrednovanja svog rada – neplaćenim režijama i minusima na računima. Ova pitanja nisu specifična samo za naš kulturni kontekst, međutim, postaju goruća u okviru malih i slabih tržišta, ovisnih o javnim potporama. Jedna od strategija za osiguravanje dugoročne održivosti nezavisnog kulturnog i umjetničkog sektora je i umrežavanje, razmjena iskustava i suradnja onih koji, unatoč predrasudama društva, nedovoljnim naknadama i specifičnim geografskim izazovima uspijevaju stvarati jedinstvene prostore i zajednice u kojima umjetnost opstaje kao imperativ, mijenjajući društvo i pojedinca.

Upravo su ovo bile neke od tema panela New Wave / Kako se organiziramo, radimo i surađujemo, koji se održao u okviru konferencije regionalne platforme Kooperativa, krajem veljače u Beogradu, u prostoru KC Magacin. Na panelu su sudjelovali: Benjamin Čengić iz Galerije Manifesto (Bosna i Hercegovina), Boyana Dzhikova i Vikenti Komitski ispred Punta Gallery / Posta Space (Bugarska), Darko Jovanovski i Aleksandar Stankoski iz udruženja Montparnasse (Sjeverna Makedonija), Tena Starčević iz Arbajt Kolektiva (Hrvatska), Žarko Ajdinović iz KC Živa (Srbija), dok je ispred Pozorišnog udruženja “Letnji Bioskop” (Srbija) govorila Luna Šalamon.

Prodavači magle: percepcija umjetničkog rada kao neozbiljnog hobija

Uobičajeni narativ, posebno iz perspektive kapitalizma, jeste onaj koji karakterizira umjetnički rad kao neproduktivan ili tek kao hobi. Nedostatak jasnog načina za mjerenje uloženog napora, s obzirom na to da umjetnički proces često ovisi o inspiraciji, stavlja umjetnike u neizvjesnu poziciju. U takvom okruženju česte su predrasude i stereotipi, koji umjetnike profiliraju kao beskorisne prodavače magle, što, uz izostanak adekvatne naknade za njihov rad, dovodi i do gubitka samopouzdanja i gušenja stvaralačkog potencijala. Tena iz Kolektiva Arbajt u takvoj klimi prepoznaje plodno tlo za eksploataciju umjetnika, te ističe da je nužno razbiti čvrsti mit o umjetniku kao “nadnaravnom biću” i umjesto toga shvatiti da je “radnik baš kao i svaki drugi”.

“Uobičajeno mišljenje je da umjetnost nije posao, jer se može izvoditi s lakoćom i zadovoljstvom. Intrinzična ljubav prema takvom tipu djelatnosti smješta umjetnost u područje hobija. Takvu je situaciju u kontekstu neoliberalnog kapitalizma izuzetno lako iskoristiti kako bi se eksploatirao rad umjetnika zbog čega se nerijetko događa da umjetnici pristaju izlagati u galerijama bez naknade za njihov rad, isto kao što su i glazbenici često u situaciji da odrade gažu za gajbu piva. ‘Pa vi to volite raditi’ je retorika koja potpomaže izgradnji sustava vrijednosti u kojemu autor pristaje na nepovoljne uvjete, u nadi da će svojom umjetnosti kad tad steći slavu koja će mu retrospektivno refundirati sve uloge”, zapaža. 

Ovakvi stereotipi zabrinjavaju i Darka iz udruženja Montparnasse, koji dodaje da “dobra umetnost ne dolazi iznenada, i čak i ako vam se nekad posreći, uglavnom je potrebno mnogo pripremnog rada, istraživanja, razmišljanja, znanja i adekvatne vizije”. Takav kompleksan proces je, dodaje Darko, često nevidljiv drugima. “Možda zbog nedovoljnog poznavanja napornog procesa, mnogi ljudi misle da je umetnost više ili manje hobi i da umetnik treba da nađe pravi posao, bez obzira na značenje toga. Kada se shvati koliko truda ulazi u stvaranje umetnosti, ljudi počinju ozbiljnije shvatati njen značaj.”

Može li za gajbu piva? 

Faktor ljubavi prema umjetničkom radu ne bi trebao isključiti faktor adekvatne naknade, međutim, vrednovanje tog rada dijelom je uvjetovano i percepcijom društva. Kako izmjeriti vrijednost nečega često neizmjerljivog, fluidnog i apstraktnog kao što je umjetničko djelo, u svijetu koji za svaki proizvod i svaki radni sat ima već pripremljenu cijenu? Benjamin Čengić iz sarajevske Galerije Manifesto pojašnjava zašto u takvoj klimi umjetnik_ca nema mogućnost da samostalno procijeni vrijednost svog rada:

“Mi umjetnici vrlo često ne donosimo kvantitativne rezultate, jer je gotovo nemoguće mjeriti duhovni i intelektualni rast ili utjecaj umjetničkog djela na ljude. Mi u galeriji možemo samo reći koliko ljudi je posjetilo određenu izložbu, a što su oni ponijeli sa sobom je jako teško zabilježiti. Naplata rada, u svijetu koji je takav kakav jeste, vođen materijalnim vrijednostima, postaje i više nego izazovna. Vrlo često je vrednovanje takvog rada unaprijed određeno – procentima koji su dati grantovskim okvirom. Često nismo u poziciji da sami vrednujemo svoj rad, već to čini sistem grantovskih shema”, ističe.

Boyana Dzhikova, kustosica Galerije Punta u Sofiji, vjeruje da je pogrešna percepcija umjetnosti i potcjenjivački stav prema njezinom vrednovanju problem društva, a ne pojedinca. Ističe nedostatak obrazovanja kao jedan od vitalnih razloga za iskrivljenu percepciju umjetničkog rada, kao i često doživljavanje suvremene umjetnosti kao neshvatljive i elitističke.

“Naravno, stereotip o umetniku je kliše, ali mislim da je pre svega odgovornost obrazovnog sistema da se bavi time. Druga strana medalje je da umetnost, posebno savremena umetnost, može biti viđena kao prilično elitistička – izložbe posećuju pretežno publika nekako povezana sa umetnošću u svojoj profesionalnoj sferi i neki ljudi bukvalno osećaju nelagodu zbog posete galerijama od straha da ne razumeju umetnost ili izgledaju lažno. Mislim da je ključno kako komuniciramo umetnost sa javnošću. Međutim, za mene bi ovo uglavnom trebalo da bude rad institucija, a ne pojedinaca.” 

Sponzori, grantovi i projekti: Put do izgaranja u tri koraka

Rad umjetnika, često nematerijalan, kontinuiran, pa čak i cjeloživotni, logično je podcijenjen u kapitalističkoj ekonomiji gdje je osnovna roba ljudska pažnja. Pritisak da stalno proizvode i natječu se za prilike doprinosi sagorijevanju, posebno pogađajući umjetnike i umjetnice koje rade bez institucionalnog zaleđa. No, nije dovoljno samo stvarati; suvremeno društvo od umjetnika zahtijeva i brigu o financijama. Profesionalno poznavanje pisanja projekata za umjetnike je danas imperativ, bez kojeg često ostaju neplaćeni, irelevantni i nevidljivi. Prijava za projekte koji vas zaista nadahnjuju ili za one koji su najisplativiji postavlja pitanje koje rastrže umjetnike između ideala i egzistencije. No postoji li neka zlatna sredina? Benjamin iz Galerije Manifesto kaže da mu burn out najčešće prijeti krajem godine, baš onda kada je najvažnije posvetiti se financijama, a definira ga kao “kružni tok iz kojeg je pravo teško izaći”.

“Veliki broj organizacija u civilnom sektoru rade projekte koji se baziraju na trendovskim kulturnim politikama za koje ima najviše otvorenih poziva. Mi radimo upravno suprotno, bavimo se stvarima koje nas interesuju i za koje smatramo da su bitne za društvo i za nas, pa onda tražimo načine finansiranja. To je malo teži put, ali je kompromis koji želimo da napravimo”, ističe.

Udruga Montparnasse, koja djeluje u malom makedonskom gradu Kičevo, uspijeva financirati svoje projekte zahvaljujući sponzorima. Darko ističe da je ovakav način financiranja daleko od optimalnog, ali smatra da je manje kompliciran nego apliciranje za grantove: “Mnogi umetnici i udruženja se bore sa pitanjem da li da se više fokusiraju na umetnički rad ili na birokratske procese u vezi sa apliciranjem za grantove. Složenost nekih grantova može ugušiti kreativnost, dok niska finansijska podrška i nedostatak transparentnosti u javnom sistemu dodele grantova u zemljama poput Makedonije mogu biti značajan izazov. Nije retkost potrošiti ceo mesec pripremajući aplikacije za grantove samo da biste dobili deo tražene finansijske podrške.”

Tena Starčević priznaje da je početak njenog rada u nezavisnom kulturnom sektoru bio obilježen sumnjom u sebe i svoju stručnost. Međutim, sada, s vremenskom distancom, potpuno drugačije sagledava tu problematiku: “Problem je u kroničnoj potkapacitiranosti brojnih organizacija koje bi uredno trebale imati troje, četvero zaposlenih, a financijski si to ne mogu priuštiti pa velik dio posla pada na jednu ili dvije osobe koje onda pucaju po svim šavovima. Multitasking i paralelno prijavljivanje projekata, provođenje projekata, izvještavanje i hej, pisanje novih projekata jer što ćemo kad ovaj prvi završi? E, to su situacije koje ljude, nažalost, vode do potpunih slomova.”

Balkanski kulturni krajolik: prilika za umrežavanjem 

Iako balkanska sredina sa sobom nosi neke specifične izazove, pogotovo kada je riječ o nezavisnoj kulturi i umjetnosti, postavlja se pitanje je li za umjetnike prepreka isključivo geografski položaj ili je put koji su odabrali složen i zahtjevan sam po sebi?

Boyana Dzhikova, koja stvara i radi u Sofiji, ističe da je tržište na Balkanu gotovo nepostojeće, što čini održavanje umjetnika skoro nemogućim, ali ističe i da su bugarski umjetnici često izolirani od ostatka bivše jugoslavenske scene. “Čini se da nedostaje veza među umetnicima u susednim zemljama kada je u pitanju Bugarska, za razliku od bivše Jugoslavije. Dakle, put do ‘uspeha’, kako materijalnog tako i kritičkog, leži u Zapadnoj Europi. Takođe, izgleda da Bugarska preferira najlošiju vrstu kiča kada su u pitanju spomenici i javna umetnost”, primjećuje.

Tena iz Kolektiva Arbajt smatra da umjetnike s Balkana povezuje “entuzijazam i želja za boljim uvjetima”, ali isto tako da je “borba za prostor i financije konstanta gotovo svih organizacija”. “Dapače, upravo nam i susreti na ovakvim konferencijama mogu pomoći da osvijestimo dodatne specifičnosti unutar zadanih geografskih koordinata. Ipak, ispada da su neke borbe zajedničke, što je dodatna motivacija da se povezujemo na raznorazne načine i da ne odustanemo od ideje boljih uvjeta u kulturi. Isto tako, sjajno je što ovakve konferencije omogućavaju upoznavanje s primjerima dobrih, ali i loših praksi organizacija iz drugih zemalja. Na taj način jedni od drugih učimo i usvajamo nova znanja koja potencijalno možemo i iskoristiti u okviru djelatnosti naših organizacija i kolektiva”, zaključuje.

Izazovi kao što su nedostatak tržišta, diskonekcija među umjetnicima u susjednim zemljama te konstantna borba za prostor i financije predstavljaju zajedničke teme s kojima se suočavaju umjetnici širom regije. Unatoč tim izazovima, postoji ohrabrujuća perspektiva za umjetnike na Balkanu. Susreti poput ovih kojima smo imali priliku svjedočiti na završnoj konferenciji Kooperativinog projekta REG.Lab, posvećenog upravo održivom razvoju regionalnih suradnji, omogućuju umjetnicima da osvijeste specifičnosti svoje regije te da se povežu i razmjene iskustva. Različiti modaliteti povezivanja i upoznavanje s primjerima dobrih praksi iz drugih zemalja pružaju motivaciju i inspiraciju za rad na unapređenju uvjeta rada u kulturi. Ova zajednička borba postaje katalizator za solidarnost i suradnju među umjetničkim kolektivima i organizacijama, čineći put umjetnika na Balkanu izazovnim, ali i ispunjenim potencijalom za pozitivne promjene u kulturnom sektoru. 

Tekst je nastao u suradnji s Kooperativom – Regionalnom platformom za kulturu u sklopu projekta Regional Cultural Action Laboratory – REG.LAB. 

Distributer filma je Restart Label.

Pretpremijera filma održat će se u srijedu, 5. ožujka u Dokukinu Grič u 21 sat. Raspored ostalih projekcija potražite ovdje. 

U utorak, 4. lipnja, u 18.30 sati u RiBooku knjigu Balkan – od geografije do fantazije u izdanju Algoritmove Facte predstavit će Katarina Luketić, Vjekoslav Perica, Nikica Petković i urednik Kruno Lokotar.

Organizacije i pokreti diljem Balkana, kao i njihovi partneri izvan regije, pozvani su do 1. veljače 2013. godine poslati prijedloge panela koji odgovaraju tematskim blokovima definiranim na prvom Balkanskom Forumu, što su ujedno i neka od najvažnijih društvenih i političkih pitanja na suvremenom Balkanu. Zadane teme su Demokratizacija i participacija, Radničke borbe, Seksualna i klasna jednakost, Novi ekonomski modeli, Zajednička i javna dobra te Mediji i javna sfera. Svaki panel mora imati moderatora, tri do četiri panelista te ostaviti dovoljno vremena za raspravu. Također, panel moraju organizirati najmanje dvije organizacije ili pokreta iz najmanje dvije balkanske zemlje (ukoliko je moguće, panel mogu organizirati zajedno s partnerima izvan regije), među panelistima mora biti najmanje tri izlagača iz tri različite balkanske zemlje (moguće je imati i jednog ili dva panelista izvan regije). 

Prijedloge panela, koji moraju sadržavati imena i kontakte organizatora, organizacija, pokreta, moderatora i panelista, naslov i sažetak s objašnjenjem (do dvjesto riječi) te kratkim opisom organizacija i pokreta koji sudjeluju u panelu od (do sto riječi za svaki), do navedenog je roka potrebno dostaviti na kontakt email adresu.

Subversive Forum može pokriti troškove putovanja i smještaja samo određenom broju regionalnih sudionika, stoga je važno u prijedlogu navesti mogu li vaši panelisti ili neki od njih, osigurati nezavisno financiranje. 

Više informacija o prošlogodišnjem Balkanskom forumu pronađite ovdje.  

Izvor: BF

Partneri u ovoj inicijativi, ECF i Institut za otvoreno društvo (OSF), pozivaju organizacije s prostora bivše Jugoslavije, da se prijave na natječaj i ponude prijedloge za uspostavljanje i razvoj fonda u regiji. Lokalni BIFC bio bi zasnovan na iskustvu i radu koji su do sada ostvarili ECF i BIFC Hub, no bio bi usmjereni  prema novim mogućnostima za partnerstva.

Podsjetimo, BIFC je osnovan 2006. godine, zajedničkim snagama organizacija ECF, HIVOS (Humanist Institute for Cooperation with Developing Countries) i OSF, a ubrzo je dobio podršku i drugih donatora. Po isteku trogodišnjeg partnerstva s organizacijom HIVOS, konzorciju partnera pridružilo se 2010. godine i Ministarstvo kulture Slovenije. 

Radi daljnje podrške kulturi na Balkanu, 2010. godine u Ljubljani je osnovan  BIFC Hub, kao nezavisna organizacija kojim upravlja Asociacija, mreža slovenskih nevladinih umjetničkih i kulturnih organizacija. BIFC Hub do sada je uspješno djelovao kao točka kontakta na Balkanu, surađujući s programskim timom BIFC-a u sjedištu Europske kulturne fondacije u Amsterdamu.

“Svi financijski partneri BIFC fonda uvijek su ga smatrali tek privremenim rješenjem koje je trebalo pomagati kulturnim akterima zemalja regije, dok se ne okonča proces integracija u EU. Iako je u tom smislu vidljiv pomak, posebno u Hrvatskoj i Srbiji, regija se i dalje suočava sa mnogim izazovima na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom nivou”, naveo je ECF koji nezavisni kulturni sektor smatra pogonom promjena i stvaranja otvorenijih društava. “Zato je ključno nastaviti podršku nezavisnom kulturnom sektoru na Balkanu, čak možda i više nego do sada, s obzirom da je globalna ekonomska kriza posebno pogodila taj, i ranije osjetljiv, sektor društva, koji se sada suočava s rizikom da bude još više fragmentiran, možda i potpuno raspršen, zbog smanjenja međunarodnih izvora financiranja i štednje na nacionalnim i lokalnim nivoima”, poručuju iz fondacije. 

Stoga je zaključeno kako je potreban zaokret od projektno bazirane kratkoročne pomoći prema dugoročnoj podršci odabranim ključnim organizacijama na lokalnom nivou. To zahtijeva uspostavu novih odnosa između donatora i korisnika sredstava, odnosno jačanje njihove suradnje koju je moguće postići samo bliskim radom s odabranim projektima, od njihovog razvoja preko implementacije do evaluacije. Zaključeno je i kako je izuzetno važno unaprijediti zagovaranje promjena kulturnih politika, jačanje regionalne suradnje i procesa evropskih integracija. Sve to se, kako je navedeno, može postići samo posvećenim lokalnim prisustvom: “BIFC u samoj regiji idealno bi objedinio i aktivnosti samog fonda i BIFC Hub-a”.

Poziv organizacijama iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije, Kosova i Slovenije da se prijave na ovaj natječaj ostaje otvoren do 31. kolovoza. Budžet BIFC-a za 2012. godinu iznosi 270 tisuća eura, dok je ECF je obećala da će za naredni trogodišnji period od 2013. do 2015. godine, osigurati proračun od 150 i 200 tisuća eura. 

Detaljne informacije o natječaju možete pronaći na istaknutom linku. 

Izvor: BIFC