Riječima autorice, izložba oslikava sadašnjost i prošlost, ljubav i prolaznost, stvarnost i iluziju. “Kroz motive vode, vatre, pejzaža i mitskih bića, umjetnica stvara svijet u kojem se realnost isprepliće s fantazijom, a svaki od simbola nosi dio vječnosti”, stoji u najavi. Izlaganjem ovih radova autorica želi oživjeti svijet izvan vremena koji utjelovljuje prostor snova i simbola, pritom si postavljajući pitanja: “Je li ovo bijeg ili istina? Je li ovo san ili sama suština života?”

Teodora Nešković rođena je u Beogradu u kojem je i diplomirala na Odsjeku za slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti. Uz slikarstvo se bavi i grafikom, skulpturom, scenografijom i prostornim instalacijama. Ovo joj je prva samostalna izložba u Zagrebu.

Na otvorenju će se održati i vodstvo te razgovor s autoricom, a izložba će se moći pogledati i u subotu, 8. ožujka od 20 sati.

Leaving a lover novi je projekt Maje Posavec i njenih suradnika u kojem autorica povezuje transformacije junakinja iz bajki s pjesmama o kraju ljubavnih odnosa. Uz sedam novih pjesmama isprepliću se motivi iz bajki sa suvremenim događajima. Autorica u izvedbi povezuje ispovjednu formu s tradicijom usmenog prenošenja oslanjajući se pritom na arhetipove iz bajki.

“Ova predstava je možda put junakinje, no bez priče u kojoj bi junakinja dočekala sretan kraj. Kroz glazbu ona putuje u centar svojih osjećaja, za koje u bajkama nije bilo vremena ni mjesta”, stoji u najavi.

Instrumentalnu pratnju pružaju Ivan Kapec na bariton gitari, Hrvoje Galler na klaviru, Jurica Štelma na kontrabasu, Borko Rupena na bubnju i Mario Bočić na saxofonu.

Ulaznice u pretprodaji koštaju 12, a na dan događaja 15 eura.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Kustos programa, Juraj Kukoč, ovom je prilikom izabrao kratkometražni film Lakat (kao takav) iz 1959. i dugometražnu ekranizaciju Andersenove bajke Carevo novo ruho iz 1961. godine, a oba su filma, navodi popratni tekst, “napravljena prema scenarijima uglednog kazalištarca Božidara Violića te satirički ismijavaju ljudske mane poput karijerizma, udvorništva i licemjerja.”

Kukoč ističe da oba filma “primjenjuju isti impresivni stilski postupak – radnju koja se odvija na potpuno bijeloj pozadini. Taj postupak sugerira alegorijsku vrijednost, kako u Carevom novom ruhu koji se ističe raskošnom bojom, tako i u monokromatskoj burleski Lakat (kao takav).”

Ulaz na projekciju je besplatan.

“Jeste li se ikada zapitali šta se dogodi kada Ivica i Marica završe u popravnom domu ili kad Pepeljuga zapleše sa drvenom nogom, pa postane zvijezda večeri? Vežite se, jer ćete krenuti na putovanje u svijet u kojem klasične bajke dobivaju suvremeni preokret, potičući razgovore o različitosti, poštenju i onome što je dobro”, stoji u najavi.

U prvom segmentu izvedbe, Bacači sjenki koriste svoje iskustvo sudioničkog kazališta i pričanja priča iz različitih motrišta koristeći dijelove audio knjiga iz projekta Twisted Tales. Nakon pauze slijedi drugi segment, u kojem je publika sudjeluje u radionici pisanja svojih priča, koje će moći snimiti i podijeliti putem aplikacije Bacača sjenki.

Prostor u kojem se odvija izvedba pristupačan je i za korisnike_ce kolica, a ukoliko imate zdravstvene probleme na koje zvuk i svijetlo može utjecati, unaprijed obavijestite organizatore.

Sudjelovanje je besplatno, ali je potrebna prethodna najava mailom, uz napomenu broja i dobi sudionika.

Više informacija pronađite ovdje.

Nakon Čarobne prodavaonice igračaka (“The Magic Toyshop”, 1967), objavljene 2003. u izdanju Profila i u prijevodu Davorke Herceg-Lockhart, u domaćim se knjižarama može naći i Krvava odaja, jedno od ključnih, mada često i zanemarivanih, djela suvremene svjetske književnosti. Krvava odaja (“The Bloody Chamber”) engleske književnice Angele Carter u originalu je izašla 1979. godine, a ovaj, tek drugi hrvatski prijevod nekog njenog djela, potpisuje Senka Galenić.

“Nije pretjerano reći da je Angela Carter svojim fantastičnim pričama i romanima otvorila prepoznatljiv rukavac u kaotičnoj postmoderni u koji su se slile glavne umjetničke i mislilačke bujice dvadesetog stoljeća. Nadrealizam, psihoanaliza, magijski realizam, feminizam − sve te struje vrtlože se u njezinim radovima uz elemente gotičkog horora, satire, apsurda, fantazmagorije”, ističe u predgovoru knjizi Petra Mrduljaš.

Carter u Krvavoj odaji izokreće ili, bolje reći, vraća bajku u oblik kakav je imala prije negoli su je Charles Perrault i braća Grimm prilagodili normi i ukusu građanskoga društva, ali ju i osuvremenjuje, dajući dobro nam poznatim likovima – kojima je konvencijama žanra oduzet glas ili im je pak dana prevelika moć – neke druge ishode i izbore. 

“Književnost, kazalište i film obiluju suvremenim inačicama klasičnih bajki, među kojima su mnoge isprazne i sentimentalne, u službi komercijalnih pothvata, ali neke uspijevaju izokrenuti kanon tako da prokažu okoštale predodžbe koje djeci od najmanjih nogu usađuju dominantnu ideologiju”, piše Mrduljaš i dodaje: ”Dubinom i poetskom snagom svojega proznoga izraza Angela Carter, pak, očuđuje stereotipe posežući za onime što je u bajkama skriveno između redaka”.