Studentski zbor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, u sklopu europskog projekta EU Educa, organizirao je 22. veljače okrugli stol o aktualnoj kurikularnoj reformi, njenim političkim implikacijama i odrazu na visoko školstvo u Hrvatskoj. Gosti tribine bili su voditelj Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić, naslovni docent s Fakulteta političkih znanosti Tihomir Žiljak te bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar. Bili su pozvani i ministar Predrag Šustar te predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Gordana Rusak, no oni su se ispričali drugim obavezama. Svakako, popis sudionika gotovo je garantirao zanimljivu raspravu, ali ona je nekako izostala. 

Pozornicu je bez sumnje osvojio bivši ministar koji je s jednom rukom u džepu i flomasterom u drugoj ruci prisutnoj publici crtao krivulju ekstrema. Naime, tako izgleda današnje hrvatsko društvo, objasnio je, na jednoj strani su “lijevi” ekstremisti, na drugoj “desni”, no sreća je za društvo i kurikularnu reformu što su oni tek na krajevima krivulje, a u sredini smo “mi”, većina. Dok su ovi desni napadali ministarstvo, naprimjer, zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, zapravo njegovog četvrtog modula koji je na kraju predmet i srušio na Ustavnom sudu, ili građanskog odgoja zbog promocije “ekstremno liberalnih stajališta” i “rodne ideologije”, termina koji je skovala Katolička crkva, s lijeve se strane nalaze oni koji su od ministra zahtijevali reakciju pri postavljanju replike kipa Majke Božje Lurdske u zadarskoj osnovnoj školi koju je izradila ravnateljeva sestra, a koji je zid iza kipa prekrio imitacijom špilje, okružio ga cvijećem te pod kip postavio natpis Ja sam Bezgrešno Začeće. Mornar je na tribini istaknuo da ga ni jedna ni druga strana nisu pokolebale da u tim slučajevima, jednostavno, ne reagira. No, zato se rado odazvao audijenciji kod kardinala Josipa Bozanića koji se, tvrdi bivši ministar, složio da “deca moraju učiti o spolnosti”. 

Vedran Mornar i njegove izjave na spomenutoj tribini ipak su za ovaj tekst samo ilustracija, no više nego značajna. Uspio je Mornar na tribini izjaviti da hrvatski obrazovni sustav ne može biti u gorem stanju, govoreći upravo o kurikularnoj reformi kao mogućnosti promjene dosadašnje paradigme, no, kao što se pokazalo sljedećih dana, ta je izjava bila podosta podcjenjivačka.

Na dan objave prvih dvadeset dokumenata kurikularne reforme, mediji su objavili članak koji je novi ministar Šustar napisao za Riječki teološki časopis u listopadu 2012. godine, zajedno s kolegicom Aleksandrom Golubović, pod naslovom “Znanost i religija kod Ruđera Boškovića”, u kojem pitanje evolucije ostavlja otvorenim, kao i ideju da je Bog stvorio svijet: “Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera”. Dio znanstvene zajednice pozvao ga je na ostavku, a on ih je pozvao na raspravu: “Ova rasprava je jedna od najžilavijih i najtradicionalnijih u povijesti znanosti i povijesti filozofije, to je argument dizajna. Taj argument dizajna ima svoje pobornike s jedne i druge strane, rasprava je vrlo akademska i članak koji smo mi napisali analizira samo logiku argumenta”. Ipak, ta je dva stajališta teško pomiriti iz znanstvene perspektive – radi se o argumentu koji ne dolazi iz spektra znanosti, a koji se koristi da bi objasnio ono što znanost ne može potvrditi. Radi se, jednostavno, o različitim polazištima koja ne otvaraju prostor za raspravu već samo za opredjeljivanje – propitujemo li ili bespogovorno vjerujemo. 

Ako smo i pomislili da se radi o slučaju koji će biti zaboravljen čak i lakše od “mladenačkih” zapisa ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u časopisu Nezavisna država hrvatska kojih se on i dan-danas nije odrekao, iz reformske Vlade stručnjaka dolazi nova potvrda da postoji razlog za zabrinutost. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta za zamjenika je 25. veljače dobio Hrvoja Šlezaka, nastavnika geografije iz Osnovne škole Kuršanec, člana predsjedništva stranke Hrast Ladislava Ilčića, ključnog čovjeka za pitanja obrazovanja u Karamarkovu timu koji je pregovarao s Mostom. Šustar je novinarima nakon sjednice Vlade izrazio nadu kako će Šlezak biti velika podrška na području odgoja i obrazovanja “s obzirom na njegovo iskustvo”. Svakako, ovoj Vladi i ovom društvu treba više praktičara, a manje profesionalnih političara, kao što je i kurikularnu reformu iznijelo više od 400 praktičara iz cijele Hrvatske te je tim bottom-up pristupom ona zaista postala zalog njene održivosti.

Iako, takve su usporedbe deplasirane s obzirom da do sada objavljeni kurikularni dokumenti ne sadrže isključive stavove niti nose snažni ideološki zalog, osim onog usmjerenog na učenika i njegov razvoj u misleći i kritički subjekt, uglavnom u skladu s vrijednostima zapisanim u članku 3. Ustava Republike Hrvatske. Zamjenik ministra Šlezak, osim što ne vlada osnovama informacijske pismenosti pa ostavlja vlastiti Facebook profil otvoren javnosti, na njemu, kao jedinom mjestu gdje možemo saznati stavove čovjeka koji će direktno utjecati na razvoj sustava obrazovanja, nalazimo na podatke koji potvrđuju sve ono što smo o Hrastovim, Grozdovim i uimeobiteljaškim stavovima o životu i svijetu – već znali. Nije naodmet na ovom mjestu ponoviti i činjenicu da je za predsjednicu Hrastovog ogranka u Zagrebu pred posljednje parlamentarne izbore izabrana Nevenka Lončarić Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje, upravo onom dijelu Agencije koja odlučuje o načinu provedbe i sadržaju, naprimjer građanskog i zdravstvenog odgoja. Prije te funkcije radila je kao ekspert za stručno usavršavanje nastavnika i razvoj kurikuluma te kao savjetnica za ljudska prava i vjeronauk u Ministarstvu Ljilje Vokić.

Prema predstavljenom prijedlogu proračuna za 2016. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta smanjen je proračun za čak dva posto, posve u suprotnosti s trendovima u razvijenim zemljama i preporukama Europske komisije, dok su predviđeni rashodi Državnog proračuna veći za 2,4 milijarde kuna. Do sada, oko 80 posto proračuna MZOS-a odlazilo je na plaće nastavnika, znanstvenika i ostalog osoblja, a ostatak je raspodijeljen na materijalne troškove i kapitalne investicije poput izgradnje i popravaka škola, prijevoz srednjoškolaca i participacije u troškovima studija. Kurikularna reforma temeljena je na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, a paralelno s njom radi se na ostalim strateškim ciljevima: projektu e-škola, licenciranju ravnatelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama, izradi modela vanjskog vrednovanja škola, strategiji obrazovanja odraslih i strukovnog obrazovanja te promjenama programa na visokim učilištima gdje se educiraju nastavnici i učitelji. Nije bez razloga na tribini kojom je ovaj tekst otvoren Vedran Mornar istaknuo da će o kvotama za upis na fakultete odlučivati država, dok će ostatak upisanih fakulteti morati financirati sami.

Gdje će se rezati? I zašto? Te, najvažnije: hoće li odluke o preraspodjeli sredstava u ovom već osiromašenom, a prevažnom resoru, uopće doprijeti do javnosti ili ćemo se opet baviti pitanjem što je bilo prije, zmija ili jabuka?

Interkulturalno obrazovanje teži razvijanju održivog načina života u multikulturalnom društvu putem izgradnje razumijevanja, uzajamnog poštovanja, dijaloga i nediskriminacije među pripadnicima različitih kultura. Radi se o procesu koji zahtijeva poznavanje vlastite kulture, preispitivanje duboko ukorijenjenih stavova, uvjerenja, pogleda na svijet, te razvija sposobnost gledanja iz perspektive “drugih i drugačijih”. Takva sposobnost ne razvija se intuitivno, ona se uči i stječe. Upoznavanje drugih kultura i njihovih običaja, otvaranje komunikacije, izgradnja odnosa sa drugima, te razvijanje svijesti da je izgradnja zajednice u kojoj živimo jedino moguća uz uključivanje svih njenih sudionika, nužno je ne samo radi poticanja procesa uspostave povjerenja među pripadnicima različitih etničkih skupina, već i kao priprema za budući život u multikulturalnoj Europi.

U Republici Hrvatskoj postoje 22 priznate manjine, a postojeći modeli njihova obrazovanja uključuju model A u kojem se cijela nastava provodi na jeziku manjine, model B koji podrazumijeva dvojezičnu nastavu te model C koji uz redovnu nastavu na hrvatskom jeziku osigurava dodatne sate učenja jezika, povijesti i kulture određene manjine. Većina učenika manjinskog nacionalnog identiteta obrazuje se po modelu C. Važnost i izazovi provedbe interkulturnog obrazovanja u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) u školama te mogućnosti njegova unaprijeđenja kroz uvođenje manjinskih sadržaja u pojedine nastavne predmete, bile su teme okruglog stola u organizaciji GOOD inicijative u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. 

Strukturne su dimenzije Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) ljudskopravna, društvena, politička, ekološka, gospodarska te interkulturalna komponenta. Trenutni je položaj GOO-a takav da je uvedeno njegovo međupredmetno podučavanje, na to su obavezni svi nastavnici, a izrađuje se i kurikulum njegove provedbe, uz kurikulume međupredmetne provedbe predmeta Osobni i socijalni razvoj, Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije, Poduzetništvo, Održivi razvoj, Zdravlje i Učiti kako učiti, od kojih, zapravo, većina potpada pod Građanski ili Zdravstveni odgoj.

Među glavnim opasnostima međupredmetne provedbe GOO-a jest da dovodi do disperzije odgovornosti među nastavnicima te među temama unutar predmeta – svi ga stalno moraju provoditi, no nitko zaista ne odgovara za njegovu implementaciju odnosno izostanak. Također, međupredmetna provedba paradoks je u slučaju argumenta koji sami nastavnici često iznose, a taj je da nisu osposobljeni za predavanje – međupredmetna provedba podrazumijeva da su svi nastavnici jednako osposobljeni. Njihovoj osposobljenosti ne pridonosi Agencija za odgoj i obrazovanje, nadležna institucija za izdavanje potvrda o stručnim osposobljavanjima, jer ih sama organizira rijetko i neadekvatno temama koje GOO zahtijeva. U školama se GOO također održava i kao izborni program te u sklopu projektne ili izvannastavne aktivnosti. 

Kurikularna reforma možda je nova prilika za sustavnije uvođenje interkulturalnih sadržaja u sve predmete. S obzirom da Europski referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (Europska komisija, 2004) kao jednu od osam navodi upravo međuljudsku i građansku kompetenciju, ovo je trenutak da se svi zainteresirani dionici aktivno uključe u reformu i zatraže široki prostor za teme i sadržaje GOO-a. Tako je i knjižnica Bogadana Ogrizovića 14. prosinca 2015. (p)ostala prostor za raspravu među zainteresiranim dionicima iz škola, javnih ustanova, predstavnika nacionalnih manjina i organizacija civilnog društva te lokalne zajednice.

Ista je tema, također u organizaciji GOOD-a, pokrivena na drugom interkulturalnom forumu krajem studenog na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku, na kojemu su predstavljeni primjeri dobre prakse neformalnih programa. Nansen dijalog centar (NDC) lokalna je nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija osnovana u travnju 2001, usredotočena na integrirano interkulturalno obrazovanje koje se temelji na kritičkom promišljanju identiteta i predrasuda, poticanju procesa suočavanja s prošlošću i promicanju kulture mira i dijaloga.

Uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, NDC je pokrenuo projekt interkulturalne škole u Vukovaru, a u svibnju 2007. godine kurikulum škole dobio je pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, nakon čega je pokrenuta inicijativa osnivanja Nove škole. U realizaciju projekta su, između ostalih, uključeni i učitelji koji rade u Vukovaru, roditelji, predstavnici Koordinacije Vijeća nacionalnih manjina, organizacije civilnog društva i vjerski vođe, a podržale su ga brojne institucije i organizacije u Hrvatskoj. Tek u siječnju 2014. osigurana su sredstva za projekt koja uključuju obnovu zgrade u Vukovaru za potrebe škole, proces edukacije i osnaživanja nastavnika, rad s roditeljima te aktivnosti u lokalnoj zajednici, a predviđeni završetak projekta je u listopadu 2017. godine

Program interkulturalne škole u Vukovaru kreiran je jer su istraživanja pokazala kako djeca različitih nacionalnosti koja se školuju odvojeno, ne ostvaruju gotovo nikakve kontakte iako žive jedni pored drugih, te ništa ne znaju o kulturi pripadnika druge nacionalnosti. U Vukovaru je do rata živjelo čak 27 različitih nacionalnosti, a u Baranji su, uz većinsko hrvatsko stanovništvo, najzastupljenije mađarska, srpska, romska i njemačka manjina. Nakon rata i mirne reintegracije, provedbom Zakona o pravima nacionalnih manjina, većina se manjinskih grupa odlučila za neki oblik manjinskog obrazovanja. Na taj način, manjinsko je obrazovanje osiguralo djeci upoznavanje vlastite kulture i izgradnju vlastitog identiteta, ali je ujedno postalo zapreka njihovoj integraciji u društvo, posebno provedbom modela A gdje su djeca pripadnici manjina odvojena u posebne razrede. S druge strane, oni koji su u većini uče malo ili nimalo o pripadnicima nacionalnih manjina – iako žive zajedno, jedni o drugima zapravo malo znaju, a i ono što znaju vrlo je često iskrivljeno. 

Stoga je NDC osmislio predmet Kulturna i duhovna baština zavičaja (KDBZ) koji omogućuje djeci koja žive u multikulturalnoj i multietničkoj zajednici da nauče više o svom zavičaju, o kulturi i običajima naroda koji žive na ovom području, a s ciljem boljeg razumijevanja i poštovanja drugih i drugačijih, što je od iznimne važnosti za izgradnju odnosa i interkulturalnog društva. Nakon pozitivne ocjene Agencije za odgoj i obrazovanje te preporuke o uvođenju u redovne programe škola, KDBZ je ponuđen školama u regiji. Projekt se provodi kroz projektnu i terensku nastavu, u vidu kreativnih radionica, posjeta muzejima i ustanovama te umrežavanje škola, uz zajedničke susrete učenika i učitelja. U školskoj godini 2007/8. u projekt su bile uključene tri škole, tri nastavnika te 60 učenika, da bi u školskoj godini 2013/14. bile uključene čak 22 škole, 36 nastavnika te 350 učenika.

Na forumu u Osijeku sudjelovala je i Marija Sablić, voditeljica Odsjeka za društvene znanosti Fakulteta za odgojno obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku, koja predaje kolegij naziva Interkulturalno obrazovanje u predškolskom i školskom obrazovanju. Taj je bivši Učiteljski fakultet jedini fakultet u Republici Hrvatskoj koji omogućava slušanje takvog predmeta. “Interkulturalizam je uvažavanje razlika među svima nama u odnosu na dominantnu većinu”, rekla je Sablić na osječkom forumu te istaknula da je međuljudska i građanska kompetencija nužna svim studentima i profesijama, ne samo nastavničkih studija. Okruglom stolu u Zagrebu pak prethodila je promocija knjige Marije Sablić Interkulturalizam u nastavi, također jedinog znanstvenog rada takvog obujma te jedinog udžbenika na tu temu nastalog u domaćem obrazovnom sustavu. Zbog njene interdisciplinarnosti, rekao je Neven Hrvatić, profesor na Katedri za sistematsku pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, knjiga je namijenjena svima, od učenika i nastavnika do osoba iz javnog života, političara i novinara. “Svjedoci smo toga da se u hrvatskom političkom životu u posljednje vrijeme vlastiti svjetonazor podupire i opravdava ksenofobnim stavovima”, upozorio je na promociji.

Na tribini su sudjelovali predstavnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. “Odgojno-obrazovni sustav trenutno je u procesu kada možemo propitati što postoji kao primjer dobre prakse i što možemo zajedno unaprijediti – na svima nama je odgovornost da otvorimo temu interkulturalnosti i da osiguramo nacionalnim manjinama učenje na njihovom jeziku i pismu te o kulturi, ali i da osiguramo da su te teme zastupljene u obrazovanju svih učenika, da većina uči o manjinama”, istaknula je na početku tribine Martina Horvat iz GOOD inicijative i GONG-a.

Tri dana prije održavanja tribine MZOS je imenovao članove stručnih radnih skupina za izradu prijedloga Kurikuluma češkog, srpskog i talijanskog jezika za osnovne i srednje škole po modelu A te Kurikuluma češkog i srpskog jezika po modelu C te time manjinsko obrazovanje uključio u Cjelovitu kurikularnu reformu. Istog dana objavljena su i imena članova savjetodavne skupine za gorenavedene međupredmetne teme kurikuluma, koji su pozvani radi konstruktivne kritike i komentara, no čije mišljenje ne obvezuje Stručne radne skupine.

Na tribini u Ogrizoviću sudjelovali su predstavnici Ureda za prava nacionalnih manjina, Mirko Marković i Alen Tahiri, koji su istaknuli da se većina učenika obrazuje po C modelu te da se sveukupno oko 20 tisuća učenika školuje u jednom od tri modela. Maja Matić iz Centra za obrazovanje Srpskog kulturnog društva Prosvjeta istaknula je da je model C najbolji za budućnost, iako su njegovi problemi mnogobrojni – udžbenici su stari osamnaest godina, planovi dvadeset, novi plan i program izrađen 2012. nije nikada objavljen, a upitne su i kompetencije nastavnika. 

Ivana Milas iz Nansen dijalog centra na tribini je istaknula da su teme GOO-a u tom kontekstu najdelikatnije, pogotovo interkulturalno obrazovanje jer nijedan predmet nema u sebi svojevrstan uvod u temu učenja o manjinama. Na tribini je zaključeno da je važno osigurati sustavnu podršku školama jer se suradnje s nadležnim ministarstvom i agencijama prelako raskidaju i ideje uglavnom održava entuzijazam nastavnika i pojedinaca. 

U kontekstu interkulturalnog obrazovanja ponuđenog školama, Dea Marić iz Documente predstavila je projekt Moj zavičaj kroz vrijeme, a Eli Pijaca Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja natječaj za radove kojima učenici prezentiraju svoje ideje o toleranciji i nenasilnoj komunikaciji te nedavno izdani priručnik za nastavnike o tome kako govoriti s učenicima o izbjegličkoj krizi. Emina Bužinkić predstavila je kolektiv Okus doma, nastao kao istraživačko-gastronomsko-kulinarski projekt bilježenja recepata i azilantskih odnosno izbjegličkih priča, a danas pokreću zadrugu i catering koji bi izbjeglicama i migrantima trebao omogućiti integraciju u društvo i osamostaljivanje na tržištu rada. Radi se o uspješnom primjeru integracije i interkulturalnog obrazovanja u provedbi koji se samo dan prije održavanja spomenutog foruma predstavio u Osijeku i u njegovom je kulinarsko-jezičnom iskustvu sudjelovalo više od 90 učenika iz Osijeka, Vinkovaca, Nuštra i Otoka.

Globalno obrazovanje polje je koje povezuje obrazovanje i suvremeno društvo, afirmira vrijednosti za ljudska prava i demokratsko građanstvo, ima jaku interkulturalnu i mirovnu komponentu, uključuje važnost lokalnog konteksta, ali i globalne suradnje i svijesti o globalnim promjenama. Globalno obrazovanje cilj je kojem se nadaju organizacije civilnoga društva uključene u provedbu navedenih programa, cilj koji često ističu i provoditelji kurikularne reforme i zagovarači implementacije Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. No, teško mu se možemo nadati ako nastojanja ostanu partikularna, a suradnje povremene i nestalne. Organizacije nude svoju stručnost, na Ministarstvu je da pokaže da će u sljedećem obrazovnom razdoblju učenici i nastavnici zaista biti u središtu procesa. 

Početkom travnja pisali smo o okruglom stolu na kojem je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta predstavilo eksperimentalnu provedbu programa financijskog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama. Program financijske pismenosti dio je programa Građanskog odgoja i obrazovanja kojim se financijska pismenost treba sustavno razvijati kroz sve razrede osnovne i srednje škole, te koji od nastavnika zahtijeva da u svoje predmete implementiraju elemente financijskog odgoja.

Spomenutom okruglom stolu prisustvovali su i partneri te suradnici u provođenju programa: predstavnici Hrvatske narodne banke, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatskog udruženja banaka, Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagrebačke burze i tako dalje. Njihovom okupljanju prethodilo je donošenje Nacionalnog strateškog okvira financijske pismenosti potrošača 2015-2020, a akcijski plan njegove provedbe izradilo je Ministarstvo financija. Izvješće o provedbi plana za 2015. godinu trenutno je na javnoj raspravi, kao i Nacrt prijedloga Akcijskog plana za 2016.

Ministarstvo financija osnovalo je Operativnu radnu grupu koju čine predstavnici financijskih institucija navedeni u prvom odlomku, te Agencija za odgoj i obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Ekonomski fakultet u Zagrebu i Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača. “Zavisno od aktivnosti, u rad Operativne radne grupe mogu se uključiti i predstavnici drugih institucija relevantnih za unaprjeđenje financijske pismenosti potrošača”, obrazlaže Ministarstvo, ističući institucije kao poželjne sudionike, a prešućujući aktivnosti i djelatnosti organizacija civilnog društva koje bi, već samom uključenošću u provođenje stručnih usavršavanja nastavnika i neformalnih obrazovnih programa, morale biti relevantni dionici procesa.

No, taj podatak ne iznenađuje ako imamo na umu kako se suradnja s organizacijama civilnog društva razvijala prije i nakon odluke o uvođenju GOO-a kao međupredmetnog sadržaja, umjesto najavljenog obaveznog predmeta.

Podsjetimo, nakon dolaska Vedrana Mornara na čelo ministarstva zaustavljen je dotadašnji proces izrade Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, koji je predložilo povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka i praktičara iz različitih formalnih i neformalnih obrazovnih praksi te organizacija civilnog društva. Povjerenstvo je, između ostalog, osnovano s ciljem uvođenja GOO kao modela obveznog predmeta u višim razredima osnovnih i srednjih škola, a koje će pratiti međupredmetna provedba na svim razinama osnovnog i srednjeg obrazovanja. U tom trenutku dolazi do jednostranog raskida suradnje s organizacijama civilnog društva, nakon dvogodišnje provedbe projekta koji je omogućio eksperimentalnu provedbu GOO-a u šest škola, čije su zaključke i preporuke udruge objavile. Sada bivši ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Vinko Filipović čak pohvaljuje izbjegnutu suradnju s udrugama prilikom izrade novog prijedloga međupredmetne provedbe GOO-a, stavljenog na javnu raspravu u kolovozu 2014, a čiji su rezultati potpuno neprimjereno obrađeni. Nakon Filipovićeve izjave ministar Mornar sastaje se s kardinalom Bozanićem i udrugom GROZD koja uvođenje sadržaja GOO-a naziva nametanjem ideologije.

Nakon uvođenja međupredmetnih sadržaja GOO-a, MZOS odlučuje u školskoj godini 2014/2015. uvesti Eksperimentalni izborni program GOO-a u 8. razrede u 30 osnovnih škola. Postoji informacija da je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) izradio izvješće o vanjskom vrednovanju te provedbe, no samo izvješće je nemoguće pronaći, bilo na mrežnim stranicama, bilo zamolbom tom tijelu putem elektroničke pošte. 

No, zato objavljeno izvješće o prevedenom Akcijskom planu u 2015. godini navodi održane stručne skupove za nastavnike na kojima su sudjelovali predstavnici banaka i financijskih institucija, edukativne posjete učenika bankama i drugim financijskim institucijama, te izradu edukativnih materijala o financijskoj pismenosti za nastavnike i roditelje u kojoj je sudjelovala samo Hrvatska udruga banaka, i to vlastitim sredstvima. Prijedlog akcijskog plana za 2016. ne predviđa bitno drugačije mjere, dok se sve odvija uz blagoslov resornog ministarstva, AZOO-a i NCVVO-a, zaduženih za nadzor i evaluciju provedbe GOO-a.

Paradoksalnost samog pristupa takvom obrazovanju vidljiva je izdaleka, no posebno zabrinjava sadržaj koji učenici i nastavnici usvajaju isključivo ovakvim putem. U priručniku za nastavnike GOO-a, objašnjavajući ekonomsku dimenziju sadržaja predmeta, Mislav Žitko ističe pitanje uloge nejednako raspodijeljene moći u procesu oblikovanja ekonomskih odnosa, činjenicu nedemokratskih odnosa i hijerarhijskog odlučivanja u domeni proizvodnje, te problem asimetričnih informacija kako u domeni proizvodnje, tako i na razini individualne potrošnje. Tako piše: “(čovjek kao potrošač) ne može imati sve potrebne informacije o proizvodima koje su mu potrebne čak i pod pretpostavkom da se ponaša posve racionalno. Proizvođač ima motiv da prikrije sve one činjenice koje bi mogle biti ‘negativna reklama’ i posljedično uzrokom smanjene prodaje. Pojedinačni potrošač ne može skupiti sve informacije jer za tako sveobuhvatan pothvat nema dovoljno vremena, sredstava ni znanja”.

Žitko sugerira potrebu ustanovljavanja regulatornog okvira kojim će se ublažiti učinci asimetričnih tržišnih odnosa te provođenje regulatorne prakse koju mogu obaviti samo posebno osposobljene javne službe i agencije, pri čemu se javlja “počesto antagonističan odnos države i tržišta”. U ovom slučaju, antagonizma nema – država, pogotovo njen sustav obrazovanja, smatra da su oni koji plasiraju drugorazredne kredite i nepotpunim informacijama obmanjuju potrošače, upravo oni koji bi ih trebali naučiti kako se od njih samih obraniti.

Nacrt prijedloga akcijskog plana unaprijeđenja financijske pismenosti za 2016. na javnoj je raspravi do 26. prosinca.