Rad se zasniva na određeno vrijeme uz probni rad u trajanju od tri mjeseca te na puno radno vrijeme. Za prijavu natječaj potrebna je sljedeća dokumentacija: životopis (europass), motivacijsko pismo i pismo preporuke (opcionalno). Prikupljenu dokumentaciju treba poslati na e-mail adresu akc@attack.hr, s naznakom: Natječaj za radno mjesto.

Uvjeti:

• Razvijene komunikacijske vještine
• Poznavanje suvremenih glazbenih izričaja i određenih supkulturnih glazbenih scena
• Poznavanje rada organizacija civilnoga društva s fokusom na nezavisnu kulturu i mlade
• Izvrsno poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu
• Poznavanje rada na računalu (Linux, OpenOffice)
• Poznavanje administrativnih i knjigovodstvenih poslovanja i zakona (pisana korespondencija, izrada i praćenje jednostavnih proračuna, obavljanje jednostavnih financijskih zadataka)
• Organizacijske sposobnosti (potrebno iskustvo u organizaciji javnih događanja, logističkoj i tehničkoj podršci prilikom organizacije aktivnosti)
• Fleksibilnost, proaktivnost, samostalnost u radu, sposobnost rada u timu, snalaženje u nepredviđenim situacijama
• Poželjno: VŠS ili VSS, osnovno znanje o glazbenoj opremi, iskustvo u pisanju i provedbi projekata financiranih iz EU fondova

Opis poslova i zadaća:

• Koordinacija ukupnih aktivnosti i programa kluba mladih Attack što uključuje: Praćenje financija kluba – podnošenje godišnjeg izvještaja Skupštini udruge Autonomni kulturni centar, mjesečnih izvještaja klubu te koordinatorici Udruge po potrebi
• Koordinacija rada suradnika u klubu (komunikacija i koordinacija s koordinatorom programa, produkcijskim timom (tehnika), voditeljem šanka, voditeljicom financija društvenog poduzeća)
• Sazivanje i vođenje sastanaka kluba te vođenje zapisnika sastanaka
• Koordinacija producenata događanja (voditelji večeri)
• Administrativni nadzor poslovanja kluba
• Komunikacija s koordinatoricom Udruge oko provedbe programa kluba
• Praćenje realizacije programa i uvjeta za realizaciju programa kluba
• Implementacija projekata kluba
• Pisanje izvještaja donatorima kluba
• Arhiviranje dokumentacije kluba
• Koordinacija volontera kluba
• Vođenje brige o prostoru kluba

Mogućnosti:

Rad u dinamičnom timu i kreativnom okruženju, prilika za stjecanje novih znanja i usavršavanje u kulturnoj produkciji.

Prijavitelji_ce će dobiti povratnu elektroničku poruku s potvrdom zaprimanja prijave.

Natječaj je otvoren do 21. lipnja u 23.59 sati.

Više informacija možete pronaći ovdje.

Ili je to bio do prošlog četvrtka, 11. ožujka, kada je u večernjim satima u napuštenoj kući smještenoj do Matrijaršije buknuo požar, koji je zahvatio i dijelove Centra. U potpunosti je stradala radionica sitotiska, a oštećen je i dio arhiva plakata i ostalih materijala koji se ondje proizvode. Nasreću, sve je prošlo bez ljudskih žrtava, a vatrogasci su uspjeli lokalizirati požar tako da se nije proširio na okolne objekte.

Požar je ipak doveo u pitanje opstanak autonomnog kulturnog centra koji se od osnutka 2014. godine profilirao u prostor žive umjetničke i teorijske produkcije. Osnovan je u suradnji udruga Turbo Comix i Artiljerija te niza neformalnih skupina, inicijativa i pojedinaca, u strukturi koja uključuje organizacijski tim Festivala nesvrstanog stripa Novo doba i njegovu distribucijsku mrežu Fijuk, te umjetničke kolektive Mubareć, Dedice i Bitlsti.

Matrijaršijin eko-sustav predstavlja “fluidnu, a opet čvrstu i složenu platformu umjetničkih, egzistencijalnih i teorijskih praksi”, koja otvara prostor umjetnosti i autorima koji stvaraju “izvan granica postojećih mogućnosti”. To djelovanje izvan granica “svijeta umjetnosti” ili onog što se u društvenim okvirima smatra zamislivim Matrijaršiju čini “nemogućim mjestom” – utočištem za one koji svoj rad vide izvan okoštalog sustava obrazovanja, produkcije i prezentacije umjetnosti.

Aktivnosti u Matrijaršiji uključivale su organizaciju izložbi, performansa i koncerata, rezidencijalni program Prekomanda te kontinuirani rad u području sitotiska i grafike, čiji je nastavak nakon prošlotjednog požara krajnje neizvjestan. U njemu je, naime, ozbiljno oštećeno krovište pa ni ostatak objekta koji nije stradao u vatri više nije siguran za boravak.

Njegovi dosadašnji stanari u potrazi su stoga za trajnim i sigurnim prostornim rješenjem u kojem bi mogli uspostaviti novu radionicu, arhivirati vrijedne materijale i nastaviti s dosadašnjim aktivnostima AKC Matrijaršija. U tome će im dobrodošla biti svaka pomoć, pa je otvoren i račun za donacije o čemu više saznajte ovdje.

Trajanje filma je 70 minuta, a ulaz na prepremjeru je slobodan.

Povijest projekta kompleksnog kao što je Attack teško se može strukturirati linearno, zapisati direktno hladnim dokumentarističkim diskursom, a da se toj povijesti ne oduzme barem dio njegova shizoidnog šarma. Toga su svjesni oni koji su je stvarali, a ujedno i oni koji su je ispričali u knjizi Naša priča: 15 godina ATTACK!-a. 

U uvodniku tako stoji da se radi o knjizi “prigodnoj”, što je samorazumljivo, “hibridnoj” jer ju čini korpus različtih vrsta tekstova, “dijaloga, intervjua, socioloških i etnografskih osvrta, osobnih svjedočanstava”, ali i zato što daje “dio povijesti hrvatskog društva u posljednjih 15 godina”, te, na kraju, “kolažnoj”. Kolažna je, ističu autori, zato što se u njenoj izradi arhivskom i drugom građom koristilo prilično slobodno: raspon svjedočanstava ide od “idealizma Attackovih radikalnih zahtjeva i akcija” pa do onih svakodnevnih, poput “nepostojanja WC-a”, ali i “organiziranja dvodnevnog programa pod nazivom “Velika fešta za opijanje”.

Naša priča podijeljena je u četiri segmenta: “Devedesete” pokriva period od 1997. do 1999. godine i Attackove početke, potom “Jedinstvo” (od 2000. do 2003. godine), “Bez prostora” (od 2004. do 2008. godine) i na kraju “Medika” (od 2009. do 2012. godine). Svaki je od njih obilježen nesigurnošću opstanka, najviše vezanim uz nemogućnost uspostave stalnog prostora, centralne točke djelovanja, bilo za održavanje redovitih programa, bilo za hladni pogon koji bi pokretao tu razbarušenu mašineriju. Pišem razbarušenu (kao i ranije o shizoidnom šarmu) ne jer je u Attackovom pogonu nešto što bi ga organizacijski činilo neozbiljnim nego zato što su principi na kojima se organizacija temelji bazično ahijerarhijski što je često i bilo predmet strastvenih sukoba. Sve je to, uostalom, vrlo detaljno dokumentirano u knjizi. 

Tako nas – između isječaka iz novina, newslettera, fotografija, e-mailova, flajera i zapisnika sa sastanaka i skupština – u priču uvode Vesna Janković i Marko Strpić. U formi razgovora naslovljenog Mi gradimo Attack, Attack gradi nas daje se kontekst u kojem organizacija nastaje: “[T]o je bilo vrijeme kada se Arkzin prodavao na kioscima, ali ispod pulta, na trgu si mogao kupiti Feral Tribune, ali je bilo uobičajeno da ti netko sere ili te napadne zbog toga”. U takvom okruženju trebalo je naći i osobne i građanske hrabrosti isticati antifašistička i antinacionalistička uvjerenja, organizirati umjetničke i kritičke akcije protiv šovinizma i mizoginije, boriti se za kulturu koja ne mora biti dirigirana iz udobnih naslonjača kakvog klasicističkog zdanja u centru grada. 

Iz Attacka su proizašle mnoge inicijative, organizacije i projekti o čijoj povijesti uopće ne razmišljamo, uzimamo ih zdravo za gotovo, a pokretani su znojem i entuzijazmom nekih tamo „anarho-lezbača“.  U organizaciji Attacka tako je, primjerice, održan prvi (“eksperimentalni”) seminar Mirovnih studija. Tu je izvorno Attackov video projekt, a danas ugledna producentska kuća i videoaktivistička organizacija Fade In. FAKI – Festival alternativnog kazališta među prvima je ovdašnjoj publici sustavno predstavljao radove iz područja suvremenog cirkusa, a TEST! se etablirao kao prvi vaninstitucionalni festival studentskog kazališta u zemlji. Libra Libera, jedan o ključnih domaćih književnih i teorijskih časopisa, izvorno je izlazila pod okriljem SC-a, ali je, “nakon što je uprava SC-a odlučila cenzurirati 30 posto broja”, postala dio Attacka.  

Suzana Kunac u tekstu Od demokratizacije do neoliberalnih strukturnih reformi Attack smješta u kontekst razvoja civilne scene 1990-ih i njegov doprinos razvoju civilnoga društva na ovim prostorima, a potom Boris Koroman piše o “DIY ekonomijama užitka”, odnosno o Attackovim projektima koji su na ironičan način komentirali prakse popularne kulture, da bi Oliver Sertić dao pregled koncertnih aktivnosti u Attackovoj organizaciji. Sanja Burlović osvrće se na akcije koje su imale za cilj Attacku osigurati trajni prostor, ali i na prepreke koje su taj proces kočile, prvenstveno otpor institucija i rada “u ilegali”, odnosno okupacije prostora bivše tvornice Medika. I danas Attack radi u nemogućim uvjetima: “mjesečni troškovi najma i održavanja prostora Medike iznose između 15 i 18 tisuća kuna mjesečno”, a ugovor s Gradom Zagrebom traje “do početka rušenja zgrade radi izgradnje Kongresnog centra Zagreb” uz otkazni rok od 15 dana. Jere Kuzmanić u tekstu Ideja privremene autonomne zone i prostorne politike Attacka piše o “prostoru kao artikulaciji naših interesa” te kao “nužnosti za odvijanje naših aktivnosti”. Na samom kraju knjige, u tekstu Zašto knjiga o Attacku?, Katarina Peović Vuković piše o vezama Attackova djelovanja i današnjih strujanja u alternativnim pokretima i inicijativama: “Ovdje nije cilj dokazati kako studentskog plenuma ne bi bilo da nije bilo Attackovog tvorničkog savjeta. No ne bi bilo isto da devedesetih nije negdje na margini tinjala mogućnost druge kulture, da neka suluda skupina aktivista i aktivistica nije živjela u iluzijama neke autentične kulture otpora (…)”.

Ova knjiga je dokument, napisan sjećanjima onih koji su ga stvarali, često bez potpore, često u nevjerojatnim uvjetima i usprkos nevjerojatnim preprekama. Ovo je knjiga o nama.  Bilo da smo sudjelovali ili ne, slučajno se našli tamo, čuli od nekoga nešto, možda i nismo, ali negdje je netko za nas stvarao. 

Knjigu su uredili Sven Cvek, Boris Koroman, Sunčica Remenar i Sanja Burlović, a besplatno se može preuzeti u elektroničkom formatu. 

Sadržajna poveznica je subverzija koja šokira, upozorava, ili naprosto komentira dominantnu kulturu kazališnim i srodnim jezicima. Svi programi su besplatni, festival ne ostvaruje profit, a svi prihodi namijenjeni su ispunjavanju financijskog plana koji je unaprijed definiran. 

U sklopu festivala nastupaju Brahvana, Trash Guruzz i Zvukomir Mirozvuk iz Srbije, cieLaroque i helene weinzierl iz Austrije, Container iz Belgije i Francuske, Studentsko kazalište Ivan Goran Kovačić i Kućni teatar Škripzikl iz Hrvatske i Magacin Kabare iz Bosne i Hercegovine. 

Neformalno otvorenje festivala održat će se u četvrtak, 24. svibnja, izvedbom Kućnog Teatra Škripzikl na tajnoj lokaciji, u privatnom stanu (lokaciju možete saznati putem elektroničke pošte). Predstave će narednih dana biti izvođene u dva termina, s početkom u 19 i 21 sat u prostorijama Autonomnog kulturnog centra Medika. Ulaz na sve predstave je besplatan.

Više potražite na službenoj stranici festivala. 

Na fotografiji: Magacin Kabare, Tabu šema

Likovna radionica Collage, Assemblage i Papier Mache pod vodstvom Ivane Zubović, posvećena je tehnikama spajanja papira te drugih materijala i predmeta. Tehnike kolaža i asemblaža pridonijele su stvaranju moderne i suvremene umjetnosti kao i mnogih umjetničkih pravaca 20. stoljeća.

Radionicu rukovanja tehničkom opremom za rad u studiju i na nastupima uživo vode britanski glazbenik i glazbeni producent Steve Vibronic i tonski tehničar Robert Martinović, a polaznici će se upoznati s radom na osnovnoj opremi potrebnoj za glazbenu produkciju u studiju i na live nastupima, te tehnikama snimanja, miksanja i spajanja.

Dubionica, pod vodstvom Jadranka Krekovića i Tomislava Vrkljana, glazbeno-edukacijska je radionica namijenjena u prvom redu ljudima koji se bave dub glazbom ili se žele informirati o tehnici kojom se stvara elektronska dub glazba.

Radionica sitotiska, koju vodi akademski slikar Vančo Rebac, ima za cilj upoznati polaznike s tehnikom sitotiska i alternativnim metodama ove tehnike, jedne od najstarijih tiskarskih tehnika.

Radionicu stop animacije, posvećenu ovladavanjima ovom tehnikom uz pomoć fotoaparata i softvera za stop animaciju vodit će Draško Ivezić. Radionica je za studentski uzrast, a osim polanika likovnog usmjerenja, organizatori pozivaju i one koji se bave glazbom i izvedbenim umjetnostima da se uključe u ovaj edukacijski program.

Razmjena glazbenih vještina Andrije Santra namijenjena je onima koji imaju iskustvo i glazbeno su educirnai, a temeljit će se na izvođenju, komponiranju, snimanju i obradi glazbe u skupini glazbenika. Svrha aktivnosti je prvenstveno da ljudi sami sebe kroz diskusije i radionice educiraju o glazbi i načinu na koji se glazba može stvarati.

I konačno, na filmskoj radionici polaznici će raditi na produkciji trećeg kratkog filma Filmske radionice Medika pod naslovom Spoznaje u režiji Jurice Leba. Polazeći od gotovog i zadanog scenarija, radionica će se baviti praktičnim aspektima filmskog stvaranja: nalaženjem lokacija, uigravanjem glumaca/ica, kadriranjem i izradom storyboard-a, organizacijom i koordinacijom ljudi i tehnike. Voditelj radionice je Josip Visković.

Za sudjelovanje na radionicama potrebno je prijaviti se putem maila do 1. svibnja s naznakom “za radionice”.

Izvor: AKC Medika

S. B.: Ja nisam bila u toj prvoj generaciji Attack-a! Tada sam tek došla u Zagreb. Mislim da je glavni cilj bio napravit organizaciju koja će okupljati ljude sličnih svjetonazora, koji će zajedno raditi na području aktivizma, nezavisne kulture, ukazivati na propuste i loše strane suvremenog društva. Moram napomenuti da je Attack! osnovan 1997. godine u vrijeme kad je ova scena koju danas imamo bila potpuno nerazvijena i Attack! je bio jedina takva organizacija u Zagrebu, a mogu tvrditi i u tadašnjoj Hrvatskoj. Situacija u tadašnjoj državi nikako nije bila pogodna za funkcioniranje jedne takve organizacije, koja je jasno izlazila “van” sa svojim stavovima protiv nacionalizma, fašizma i svega ostalog što je od tadašnje vlasti bilo u “milosti”. Što se tiče nezavisnog kulturnog djelovanja, u tadašnjem Attacku! su se organizirali D.I.Y. koncerti, distribuiralo se nezavisno izdavaštvo (fanzini, majice, muzička izdanja), radili su se performansi i nekovencionalne predstave, izložbe neafirmiranih umjetnika/ca…

S. B.: U početku su se pokušavale raditi akcije slične onima u pokretima u Zapadnoj Europi i SAD –u. Tako da su  tada bili prvi pokušaji Recalaim the Streets, Food not Bombs, pa čak i  zauzimanje prostora – skvotiranje. Ekipa je sudjelovala na različitim prosvjedima od kojih je najupečatljiviji zasigurno ostao onaj za vraćanje imena Trgu žrtava fašizma. Radile su se i akcije protiv homofobije, pa su se nosili natpisi na papirićima okačeni na majice sa parolom “Ja sam anarho lezbača”. Krajem devedesetih radit punk koncert s bendovima koji pripadaju nekakvoj anarho-punk sceni bilo je vrlo opasno. Sjećam se Samobora ’97.ili ’98. Na taj koncert koji nije radio Attack!, upali su specijalci i pretukli neke od  posjetitelja. Sve se naravno zataškalo.

S. B.: Definitivno FAKI, koji djeluje već 13 godina. Zatim Libra Libera, to je bila borba za slobodnu književnost krajem 90-ih. Naravno tu su i akcije koje smo radili po ulicama Zagreba poput Reclaim the Streets te skvotiranja različitih prostora u gradu.

Ne znam jesmo li mi prepoznati kao novi društveni pokret. Možda je to malo pretenciozno tvrditi. Svakako da je Attack! odigrao neku ulogu u razvoju civilnog društva i nezavisne kulturne scene, s obzirom na načine rada i stavove ljudi u Attacku!, ali ne bih baš sa sigurnošću mogla tvrditi da se tu radi o društvenom pokretu. Premalo je ljudi obuhvaćeno da bi se govorilo o takvom procesu. Ipak ostavimo to sociolozima.

AKC I ATK

KP: Attack se 2001. podijelio na dvije skupine, Autonomni kulturni centar – Attack i Autonomnu tvornicu kulture. Koji su bili uzroci podjele unutar Attacka i na koji je način ona izvršena?

KP: Od 8. do 17. rujna 2005. godine Attack je sudjelovao u Operaciji:grad, desetodnevnoj kulturnoj manifestaciji u prostoru napuštene bivše tvornice Badel i bivše gradske klaonice Zagrepčanka. S kakvim je programom Attack sudjelovao u Operaciji:grad?  

U to vrijeme stvaranja Centra, na nezavisnoj sceni postojale su uz Attack! organizacije koje su bile i još uvijek jesu jake u svojim područjima, tako da smo zajedničkom pričom koja je objedinjavala cijelu scenu uspjeli dobiti Centar. Devedesetih je bila drugačija priča, scena nije bila toliko jaka, a Attack je nudio neku drugu priču i prostor za rad za sve one koji se nisu pronalazili u institucionalnom i komercijalnom radu. Danas je to puno drugačije.

KP: Možeš li objasniti kako je došlo do potpisivanja Ugovora s Gradom na temelju kojega je Attack dobio na privremeno korištenje prostor Medike te zašto je prostor dobiven na privremeno korištenje? I na kraju, kakav ste dogovor postigli s Gradom? 

SURADNJA I KOMUNIKACIJA

BEZ HIJERARHIJA I STRUKTURA

S. B.: Mi ne volimo da nas tako etiketiraju, ali to je učestala pojava. Nikada nisam razmišljala o tome što to za mene znači, no mogu pretpostaviti što znači za druge. Uglavnom su nas smatrali nekim getom koji se isto oblačio i brijao na iste stvari, uglavnom aktivizam i anarho-punk. Ja osobno nikada nisam smatrala da moram biti u nekoj ladici.

KP: Attack se pri svom nastanku legitimirao i deklarirao kao nehijerarhijski strukturirana udruga građana. Je li se takva struktura organizacije održala do danas? 

S. B.: Da, održala se. Attack je organiziran tako da je Skupština glavno tijelo koje donosi sve odluke. Skupština se održava svake dvije godine. Postoji pet ljudi koji zastupaju udrugu, koje bira Skupština. Oni nemaju neki veliki utjecaj, već pravo potpisa. Attack nema predsjednika ili predsjednicu, niti dopredsjednika ili dopredsjednicu.

S. B.: Dobra strana je to što se na taj način svi osjećaju jednako važnima i u mogućnosti su da donose odluke koje su bitne za funkcioniranje. S druge strane teško je uvijek postići konsenzus s kojim će bit svi zadovoljni. Isto tako kod ovakvog funkcioniranja vrlo je bitno preuzimanje odgovornosti pojedinaca/ki za svoje postupke i određene projekte, a to je teško postići. Uvijek postoji grupa ljudi koji su odgovorni/e i drugi/e koji ne mogu ili nisu u stanju preuzeti odgovornost.