Iz predgovora: “Inspirirana čudesnom babilonskom astronomijom i kartama zvijezda, autorica na slikarskom platnu nastoji prenijeti ideju o potencijalu prostora, ali i njegovom međuodnosu s postavljenim instalacijama od transparentnih materijala poput pleksiglasa, stakla i gumice. Objedinjujući nebesko, arhetipsko te unutarnje i vanjsko, umjetnica se poigrava principima slojevitosti, (de)konstrukcije te kontinuitetom gradeći dubinske prostore odmaknute od iluzornog i fizičkog, a koji motiviraju na promišljanje o ekspanziji prostora u odnosu na promatrača. 

Višemedijska izložba u prvom redu podrazumijeva slike nastale mapiranjem i nanošenjem slojeva boje koje prikazuju dubinu unutrašnjeg prostora koji se umnaža, povezuje i razvezuje. Princip slojevitosti prenosi se i na radove na pleksiglasu koji čine praktičan dio izložbe posvećen simulaciji međuodnosa promatrača i prostora. Naime, pleksiglas omogućava dvostruku ekspanziju pri čemu se promatračeva vanjština reflektira na unutrašnjost izloška te postaje umanjena, dok se prostor rada istovremeno otvara prema van okružujući promatračev lik.  

Treći dio izložbe predstavlja fizički iskorak pri čemu staklenka s ostacima gumice implicira iskliznuće slikarske iluzije u stvarni prostor. Ponavljanjem motiva unutrašnjih i vanjskih mapa na izrezanom papiru umjetnica postiže pretakanje dvodimenzionalnog u trodimenzionalno, a takav namjerno porozan otisak osjetljiv je na atmosferu te je integralni dio prostora koji čini sliku oprostorenom. 

Promatrajući svaki od principa kao dio ciklusa primjetna je stupnjevitost od integracije unutarnjeg i vanjskog prostora prema doslovnom izlasku u prostor gdje rad postaje dio situacije i postojeće kontekstualne mreže.

Diskurzivan pristup sagledavanju prostorne monumentalnosti promatrača dovodi do zapanjujućih spoznaja o međuodnosu njega samog i prostora u koji je uronjen. Utkavši tragove mističnog babilonskog zvjezdoznanstva u kombiniranu tehniku kojom izražava percepciju prostornih slojeva, autorica praktično podsjeća na nedovoljno istražena svemirska prostranstva i čovjekovu veličinu u odnosu na prostorni beskraj kojeg je logički moguće pojmiti isključivo apstrahiranjem i maštom.”  

Petra Šabić rođena je u Zagrebu 1995. godine, a odrasla je u Bjelovaru. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je likovnu umjetnost i slikarstvo te je dosad izlagala na 10 samostalnih i 27 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Radila je kao voditeljica likovnih i kreativnih radionica u brojnim kulturnim centrima i udrugama. Članica je stručnog žirija za odabir radova i produkciju izložbi u Programu likovnog amaterizma Grada Zagreba u suradnji s Centrom za kulturu Maksimir, vanjska je suradnica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Visokog učilišta Algebra te koordinatorica projekata u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Članica je spomenutog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.