Fokusirajući se na povijest baskijskog modernizma, prezentacija želi ponuditi presjek, uz pojam “povijesnosti” kao glavnu os. Pod povijesnošću se podrazumijeva i kolektivnost kao naslijeđe ili povijesni razvoj zasnovan na generacijskim kontinuitetima i diskontinuitetima. U ovoj studiji slučaja ta povijesnost forme otpočela je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, s pojavom nove generacije umjetnika i utemeljenjem skupine GAUR, pri čemu se posebno isticao Jorge Oteiza.

Afirmacijom apstrakcije kao univerzalnog jezika, i pod jakim utjecajem moderne ideje “kolektivnog projekta”, ta vrsta modernizma uspostavila se kao način posredovanja između povijesnih sila i njegovih društvenih, ekonomskih i povijesnih uvjeta u Baskiji i u Španjolskoj. Forma i ideologija postale su dva dijalektički isprepletena pojma, na primjer u pojmu državnosti, utjelovljenom u formi mnogih ideologija , to jest u formalnim procesima kao nataloženom sadržaju koji nose vlastite ideološke poruke. Otad su mnoga pitanja povezana s formom, uključujući formalizam i njegova višestruka značenja, bila omiljena tema umjetničke prakse.

Predavanje nastoji ponuditi neke suvremene primjere koji razmatraju naslijeđe u našem postmodernom vremenu, koje se nalazi u radu umjetnika kao što su Txomin Badiola, Ibon Aranberri, Asier Mendizabal i Xabier Salaberria.

Izložba u G-MK ukazuje na mehanizme u odnosima između apstraktnog modernizma i ideologije te na načine na koje se percepcija i narativ o njemu transformira u različitim povijesnim i političkim okolnostima, rehabilitacijom postajući konstitutivni element novih narativa ili pak uklanjanjem iz javnog diskurza. Mnoštvo elemenata njegova rada snažno korespondira s povijesću hrvatske/jugoslavenske afirmacije progresivne visokomodernističke umjetnosti, njenog univerzalizma, s pitanjima oko njene ideološke neutralnosti, kao i s njenim potiskivanjem ili zaboravom tijekom konstituiranja narativa unutar politika novih nacionalnih država na ovim prostorima 1990-ih. Dinamike između radova na izložbi i lokanog konteksta u kojem su ovom prilikom predstavljeni tako impliciraju mišljenje o subverzivnom potencijalu apstrakcije, ukazujući na kompleksnost odnosa između umjetnosti i idelogije u okvirima modernizacija umjetničkog jezika osobito izvan vladajućeg, zapadnog modernističkog narativa. Problematika Baskijskog modernizma inherentno pritom sadržava i pitanja o tome u kojoj je mjeri njena apstraktna univerzalnost sadržavala i prikriveni, mitski identitarni idiom.

Asier Mendizabal živi i radi u Bilbau. Njegova se praksa, fundamentalno vezana za skulpturu kao program, pronalazi u različitim medijima i procedurama, često uključujući pisanu riječ. Materijalnost znaka i jezika koji kreiraju reprezentaciju i formu kolektiva služi mu za čitanje fenomena poput identiteta i ideoloških odnosa koje izmiču konvencijalnoj interpretaciji. Mnogostruka presjecanja između specifičnih kodova moderne i njene aktualizacije kao popularne kulture u politici, kinematografiji i glazbi formiraju polje referenci njegova rada.

Otvorenje izložbe održat će se u petak, 16. rujna u 19 sati.